Porodice pozivaju nadležne da sprovedu pravdu, kazne počinioce i pronađu posmrtne ostatke žrtava

Povodom 33 godine od otmice iz putničkog voza „Lovćen 671“ u stanici Štrpci i stradanja 20 nedužnih ljudi, porodice žrtava i prijatelji priređuju sjećanje, 27. februara 2026. godine u Podgorici (kod spomen-obilježja „Civilnim žrtvama“, Pobrežje) i Bijelom Polju (kod spomen-obeliska „Sahat života“).

Nakon polaganja cvijeća u Bijelom Polju, u Galeriji Centra za kulturu biće otvorena izložba novinskih članaka koja podsjeća na detalje ove tragedije, a tom prilikom biće i dodijeljena nagrada „Tomo Buzov“, u znak sjećanja na hrabrost i borbu za istinu.

Otmica putnika iz voza „Lovćen“ na liniji Beograd – Bar dogodila se 27. februara 1993. na stanici Štrpci, kada je srpska vojska iz Višegrada izvela iz voza 20 putnika – 18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jedno neidentifikovano lice. Oteti su sprovedeni do sela Prelovo, gdje su pretreseni, opljačkani, pretučeni i vezani žicom, a potom kamionima odvezeni u okolinu Višegrada, u ataru sela Mušići, gdje su pobijeni.

Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tome Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.

Posmrtni ostaci Halila Zupčevića pronađeni su krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine 2010. godine u istom jezeru. Od tada nema pomaka u pronalaženju posmrtnih ostataka preostalih žrtava.

,,Vrijeme nosi zaborav, ali Bošnjački narod i svi časni ljudi u Crnoj Gori ne smiju i neće zaboraviti žrtve otmice i brutalnog zločina nad civilima u Štrpcima 1993. godine. Njihova tragična sudbina je opomena da izvršioci i nalogodavci ne smiju proći nekažnjeno”, istakli su organizatori okupljanja.

Pozvali su Vladu i nadležna ministarstva da preduzmu sve aktivnosti koje mogu doprinijeti: utvrđivanju pravde,kažnjavanju svih počinilaca i nalogodavaca zločina,pronalaženju posmrtnih ostataka žrtava i trajnoj socijalnoj zaštiti porodicama civilnih žrtava rata.

Centar za žensko i mirovno obrazovanje iz Kotora ANIMA je podsjetio da su za zločin u Štrpcima osuđeni: ,,Nebojša Ranisavljević — 15 godina zatvora pred Višim sudom u Bijelom Polju, Mićo Jovičić — pet godina zatvora u Sudu BiH (priznao krivicu), Milan Lukić — osuđen u Haškom tribunalu za zločine u Višegrad na doživotnu kaznu, ali ne i za Štrpce. Pred Višim sudom u Beogradu 2024. izrečene su prvostepene presude Gojku Lukiću, Dušku Vasiljeviću i Jovanu Lipovcu na po 10 godina, te Draganu Đekiću na pet godina”, naveli su.Uprkos ovim presudama, ističu, naredbodavci i politički organizatori zločina nikada nijesu procesuirani.

,,Neophodno je da Crna Gora prekine politiku izbjegavanja suočavanja sa prošlošću i prekine sa pokušajima relativizacije i minimiziranja ratnih zločina. Samo utvrđivanje pune istine, javno priznanje i jasno osuđivanje zločina mogu spriječiti njihovo ponavljanje. Pamtimo otmicu u Štrpcima. Tražimo pravdu, istinu i odgovornost”, poručuju iz ANIMA-e.

R.M.

Crna Gora i SAD pripremaju međuvladin sporazum o saradnji na realizaciji strateških infrastrukturnih i energetskih projekata. Slične sporazume sa SAD imaju i susjedne države koje su na taj način omogućile američkim kompanijama učešće u velikim projektima bez klasičnih tenderskih procedura

Crna Gora i Sjedinjene Američke Države (SAD) pripremaju međuvladin sporazum o saradnji na realizaciji strateških infrastrukturnih i energetskih projekata, među kojima je kao prioritet istaknuta izgradnja Jadransko-jonske kombinovane auto-putne mreže.

Američka privatna kompanija ,,Bechtel”, sama ili u konzorcijumu sa turskom kompanijom “Enka”, u Albaniji, Kosovu, Makedoniji i Srbiji gradi ili je izgradila više auto-puteva. Većinu ovih poslova nije dobila na tenderu već na osnovu međudržavnih ugovora SAD-a sa lokalnim vlastima. ,,Bechtel” se i u vrijeme DPS-a interesovao za gradnju velikih projekata u Crnoj Gori, a prvi kontakt sa novim vlastima imali su 2021. sa sadašnjim premijerom, a tadašnjim ministrom finansija Milojkom Spajićem.

Jadransko-jonski auto-put, koji treba da poveže Zapadnu i centralnu Evropu sa Grčkom, već je stigao do Čapljine u BiH i u toku su projektovanja nastavka do crnogorske granice kod mjesta Nudo. U Crnoj Gori je ministarstvo prostornog planiranja izdalo  urbanističko-tehničke uslove kompaniji Monteput za izgradnju Jadransko-jonskog auto-puta, a u toku je priprema dokumentacije za više dionica.

Vlada je prošle sedmice utvrdila predlog osnove za vođenje pregovora sa SAD za zaključivanje ovog sporazuma sa njegovim nacrtom.

Prema nacrtu sporazuma, sektori i projekti od prioritetnog značaja obuhvataju i oblast bezbjednosti i tehnologije, kroz uvođenje rješenja za skeniranje tereta na svim graničnim prelazima Crne Gore sa Albanijom, Kosovom, Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, kao i u Luci Bar. Planirano je da se projekat realizuje kroz javno-privatno partnerstvo sa Upravom za prihode i carine, uz uspostavljanje integrisanog komandnog centra za skeniranje u Podgorici. Dokument predviđa i druge inicijative, poput modernizacije postojeće infrastrukture duž Jadransko-jonskog koridora, uključujući Luku Bar, kao i širenje tehnoloških kapaciteta kroz podršku industrijskim data centrima i optičkim kablovima.

Sporazum predviđa i da Crna Gora transakcije vezane za ove projekte oslobodi plaćanja poreza na dodatnu vrijednost i carinskih dažbina, uz napomenu da će način primjene tih olakšica biti regulisan važećim crnogorskim zakonodavstvom.

Dalje se navodi da će SAD, radi olakšavanja komercijalne saradnje između dvije zemlje nastojati, gdje je prikladno, da promovišu crnogorske projekte kod subjekata iz SAD-a. Mehanizmi putem kojih bi SAD mogle saznati za zainteresovane američke subjekte mogu uključivati pregled tržišta ili instrumente koje podržavaju Ministarstvo trgovine SAD-a, Izvozno-uvozna banka (EXIM Bank) i Američka agencija za trgovinu i razvoj (USTDA). Istovremeno, precizira se da SAD neće djelovati kao posrednik ili agent ni za jedan takav projekat, niti će Crnoj Gori prenositi ponude, prijedloge ili srodnu dokumentaciju američkih kompanija, ali mogu putem Ministarstva trgovine dijeliti informacije o firmama koje su zainteresovane za projekte u sektorima obuhvaćenim sporazumom.

“Strane su saglasne da saradnja u okviru ovog Sporazuma može uključivati konsultacije i razmjenu informačija između SAD-a i Crne Gore, kao i druge oblike saradnje u oblastima infrastrukture, energetike, bezbjednosti i tehnologije, koje mogu predložiti i odobriti obje strane”, piše u nacrtu dokumenta.

U dokumentu se navodi i da uslovi saradnje, kao i eventualna finansijska podrška za realizaciju projekata od strateškog značaja, mogu biti dodatno uređeni posebnim sporazumima, ako se za tim ukaže potreba. Takođe se precizira da Crna Gora zadržava mogućnost da, gdje je to prikladno, izabere i druge oblike finansiranja, u skladu sa svojim domaćim i međunarodnim obavezama.

R.M.

Analiza programa i udžbenika za osnovne škole sa rodnog aspekta pokazuje da ,,rodno relevantni sadržaji nijesu jasno zastupljeni ni u jednoj jedinici programa”, a da se u većini nastavnih dokumenata rod pominje samo u fusnoti

Žene se u čitanci za osmi razred osnovne škole ,,Čitaj hrabro i govori slobodno” pominju 65 puta, dok se muškarci pominju čak 227 puta, podatak je iz Analize programa i udžbenika za osnovne škole sa rodnog aspekta, koji je izradila Misija OEBS-a u Crnoj Gori.

Ta analiza pokazala je da su muški likovi i autori višestruko zastupljeniji u nastavnim materijalima u odnosu na ženske.

Naglašeno je, pored ostalog, i da je ograničena upotreba rodno osjetljivog jezika, ali i da se ,,gramatički muški rod koristi za označavanje i muškaraca i žena, što podržava nevidljivost žena u jeziku i društvu”.

U analizi se navodi da su ,,ženski likovi najčešće prikazani u porodičnom kontekstu, čak 32 puta, odnosno 86 odsto, i to najviše u ulozi majke, supruge, kćeri i sestre”.

U profesionalnom kontekstu ,,žene se pojavljuju rijetko (14 odsto), i to kao učiteljice, kuvarice, sobarice, krojačice i studentkinje”, a ,,u ulozi pripovjedača ili lirskog subjekta zastupljene su samo jednom”.

Sličan odnos utvrđen je i u čitanci za šesti razred ,,Čitaj i traži svoj put”, gdje se žene pominju 64 puta, a muškarci 169.

,,Ženski likovi najčešće se javljaju u porodičnom kontekstu, čak 25 puta (80 odsto), i to u ulozi supruge, majke, babe, snahe, ćerke ili sestre. U profesionalnom kontekstu žene se pojavljuju samo pet puta (20 odsto), i to kao sporedni likovi u ulozi učiteljice, glumice i jedne bebisiterke.”

U dokumentu se navodi i da su žene ,,u ulozi pripovjedača ili lirskog subjekta prisutne na dosljedan način samo u jednom primjeru”.

U čitanci za treći razred ,,na listi od 20 predloženih tekstova nalazi se samo jedna autorka”, u šestom razredu ,,četiri od 28”, a u osmom ,,tri od 45”. U kanonu obaveznih tekstova za osmi razred ,,autorke upadljivo izostaju – nijedna nije zastupljena”.

Analiza pokazuje i da ,,rodno relevantni sadržaji nijesu jasno zastupljeni ni u jednoj jedinici programa”, da se u većini nastavnih dokumenata rod pominje samo u fusnoti: ‘Svi izrazi koji se u ovom dokumentu koriste u muškom rodu obuhvataju iste izraze u ženskom rodu.’ U izvještaju se ističe da takva formulacija ,,predstavlja vid diskriminacije i treba je izbjegavati u bilo kom tekstu koji pretenduje da bude rodno odgovoran”.

Kada je riječ o prirodnim naukama, u programu za predmet Biologija rod se pominje ,,samo u okviru biološkog aspekta – kroz teme seksualnosti i reprodukcije”, dok ,,pojma, uzroka i izvora rodne neravnopravnosti nema”.

Preporučeno je da se u program uvrste pojmovi ,,pol i rod”, ,,tjelesna autonomija”, ,,seksualna orijentacija” i ,,rodni identitet”.

U predmetu Priroda i društvo za treći razred rodni aspekt uključen je samo u jednu nastavnu aktivnost: ,,Razgovaraju o tome da nema podjele na tipično muška i ženska zanimanja.”

Program za predmet Istorija u osmom razredu jedini ,,eksplicitno pominje pojam rodnog identiteta”, ali su žene u njemu ,,imenom pomenute samo jednom – u lekciji o Mariji Tereziji”. U jednoj formulaciji pojavljuje se izraz ,,ljudi, žene i djeca”, pri čemu se ,,pojmom ‘ljudi’ označavaju isključivo muškarci”, što se navodi kao primjer rodnog stereotipa.

Dokument preporučuje da se u sve nastavne programe uključi dosljedno korišćenje rodno osjetljivog jezika i poveća zastupljenost autorki, naučnica i ženskih likova u nastavnim materijalima.

R.M.