Švajcarski franak trese jugoistočnu Evropu.
O kursu franak-euro-domaće valute govori se u Varšavi, Budimpešti, Beogradu, Sarajevu… Hrvatska Vlada Zorana Milanovića predložila je Saboru Zakon kojim će odnos švajcarske i hrvatske valute biti političkim dekretom zamrznut u narednih godinu dana (uzet je kurs sa kraja prošle godine, a prije januarskih valutnih lomova), kako bi se olakšao položaj korisnika 60 hiljada uglavnom stambenih, kredita sa klauzulom obračuna u švajcarskoj valuti.
Nadležni Odbor u hrvatskom parlamentu prihvatio je Vladin prijedlog uz samo jedan glas protiv (za su glasali poslanici vladajuće koalicije ali i opozicionog HDZ-a) dok će Sabor o prijedlogu glasati u petak, kada ovaj broj Monitora već bude u vašim rukama.
U isto vrijeme, u Beogradu će vlast, bankari i zvaničnici Centralne banke Srbije tražiti model po kome bi oko 100 hiljada srpskih građana, takođe korisnika uglavnom stambenih kredita obračunatih u francima, a vrijednih oko milijardu eura, iz cijele priče izašli sa što manjom štetom. Preciznije, sa štetom koju oni i njihove porodice mogu ekonomski preživjeti.
U Budimpešti je već mirnije. Četiri petine stambenih kredita, u ukupnoj vrijednosti od 26,6 milijardi švajcarskih franaka podigli su građani Mađarske do 2011. godine. Kada ih je rast franka u odnosu na forintu doveo u bezizlaznu situaciju, reagovala je vlada Viktora Orbana odlukom kojom je korisnicima kredita sa deviznom klauzulom omogućeno da svoje dugove konvertuju u forinte, po kursu koji je važio u vrijeme stvaranja zaduženja. Pride, banke su prinuđene da svojim klijentima plate odštetu zbog naplate ,,previsokih rata”. Ipak, konačan ceh ove finansijske akrobatike platiće poreski obveznici Mađarske, pošto je proces konverzije kredita počeo odlukom kojom se CB Mađarske obavezuje da bankarskom sektoru obezbijedi devet milijardi eura potrebnih za realizaciju ovog posla.
Vlada u Poljskoj nije posegla za sličnim rješenjem, iako je i tamo u igri oko 700 hiljada hipotekarnih kredita (dvije petine ukupnog broja isplaćenih kredita). I njihovi korisnici su suočeni sa ogromnim skokom mjesečnih rata za otplatu kredita. Međutim, monetarne i izvršne vlasti su procijenile da njihove nevolje ,,ne predstavljaju sistemsku opasnost za poljski finansijski sektor i privredu”. Zato su svoju intervenciju sveli na preporuku bankama da svojim klijentima ne traže dodatne garancije za kredite koji su preko noći poskupjeli nekih 20 odsto. Banke će, takođe, na molbu vlasti, klijentima omogućiti reprogram i dužu otplatu kredita kako bi rate, koliko toliko, bile finansijski prihvatljive.
Napetost se osjeća i u Bosni i Hercegovini u kojoj je tek nešto manje od deset hiljada ljudi uzelo stambene kredite računate u švajcarskim francima. ,,Naša vlada nije uradila ništa da nas zaštiti”, žale se medijima članovi NVO Švajcarac, najavljujući da će – ako se hitno nešto ne uradi – na ulicama povesti borbu za zaštitu svojih prava.
Stižemo do Crne Gore. ,,Uticaj rasta kursa švajcarskog franka neće bitnije uticati na kretanja ekonomskog i privrednog rasta u Crnoj Gori, niti će imati negativne posljedice na finansijsku stabilnost”, stoji u saopštenju koje je prošle nedjelje upućeno iz Centralne banke Crne Gore. U nastavku, ipak, stoji kako će to pogoršati poziciju korisnika kredita sa valutnom klauzulom. ,,Taj rast će usloviti povećanje kreditnih obaveza korisnika kredita, naravno, pod uslovom da se ovaj rast uključi u dalji obračun obaveza”, saopštili su iz CBCG precizirajući kako ,,u crnogorskom bankarskom sistemu samo jedna banka ima odobrene kredite sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima i to sa 493 odobrene partije kredita u ukupnom iznosu od 31,5 miliona eura”.
Slični su i podaci koje nam je, prije nekih godinu i po dana, prezentovao bankarski ombudsman Halil Kalač. On se u svom godišnjem izvještaju osvrnuo na nevolje 518 korisnika stambenih kredita isplaćenih u eurima ali indeksiranih u švajcarskim francima. ,,Hipo Alpe-Adrija banka, jedina koja je u Crnoj Gori odobravala tu vrstu kredita, to je činila kroz nedopustivo marketinško zavođenje ljudi koji naprosto nijesu znali da procijene rizik, a mnogi to nijesu ni mogli znati. Klijenti tvrde da im je banka, jednostavno, svojevoljno nametnula valutnu klauzulu…”, navodi Kalač upozoravajući da korisnici kredita sve teže izmiruju svoje (enormno uvećane) obaveze. I upozorava: ,,Banka zaboravlja da je sav rizik prebacila na korisnike kredita”.
A šta to znači objašnjava Dragan Senić, iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP), inače jedan od korisnika HAAB-ovih kredita sa deviznom klauzulom ,,Od HAAB sam dobio pogrešne, netačne i zavaravajuće informacije. U njima je valutni rizik trivijalizovan kao ‘izmišljen’. Na dan potpisivanja ugovora sam u jednom dokumentu pročitao da se kredit veže uz švajcarski franak, gdje je pisalo i da su u pitanju dvije stabilne valute gdje kurs može da varira jedan do dva odsto”. Senić je jedan od 300 korisnika ovih kredita koji su, uz pomoć CEZAP-a, poveli sudsko spor protiv Hipo banke. No, skoro godinu dana od kako je održano prvo ročište glavni pretres još nije započeo. A računica CEZAP-a pokazuje nevolje crnogorskih korisnika švajcarskih kredita: ,,Na primjer, klijent koji je uzeo kredit 2007. godine u iznosu od 120 hiljada eura i kupio stan od 55 metara kvadratnih, a vraća uredno kredit već sedam godina i vratio je preko 86 hiljada eura, danas duguje, na ime glavnice bez kamata, oko 170 hiljada eura”.
Ekonomski i pravni stručnjaci koje je u pomenutom sudskom sporu angažovao CEZAP spore ,,švajcarske” kredite po dva osnova. Oni, za razliku od glasnogovornika HAAB-a, tvrde da austrijska banka zapravo nije koristila švajcarske franke, već je vlastita sredstva preračunala u tu valutu uvjerena da će ,,švajcarac” koji se tada nalazio u zoni istorijskog minimima u odnosu na dolar i zajedničku EU valutu, značajno rasti u narednom periodu. Druga primjedba zasniva se na tvrdnji da korisnici spornih kredita nijesu dovoljno upoznati sa valutnim rizikom, dok ga mnogi od njih ne bi mogli ni shvatiti u punoj mjeri – sve da su im i predočeni podaci koje je, drže u CEZAPU, HAAB sakrio od svojih klijenata.
Prema njima prvo upozorenje u vezi ovih kredita stiglo je sredinom 2005. godine. Tada je Boris Vujučić, viceguverner HNB upozorio da „građani nijesu svjesni kakav kursni rizik preuzimaju vezujući svoje dugoročne kredite uz CHF”. Mjesec, dva kasnije slično upozorenje stiže i od guvernera NBS Radovana Jelašića. On je, govoreći o stambenim kreditima vezanim za franak, izjavio da „novi bankarski proizvod može kupcu da donese najblaže glavobolju, a u goroj varijanti i veliku štetu”. U julu 2007. NBS dodatno upozorava svoje građane da MMF ukazuje na rizike zaduženja sa valutnom klauzulom. Slična upozorenja prethodno su uputile monetarne vlasti Mađarske Austrije i Hrvatske.
Crnogorski zvaničnici su sve ovo dosljedno – ignorisali. Zanimljivo je, otud, pogledati kako se prema ovom problemu odnosio većinski vlasnik HAAB – država Austrija. Njihova borba sa kreditima u ,,švajcarcima” počela je 2006. godine kada je izdata brošura (morala je biti dostupna na svim šalterima banaka) kojom se zainteresovani za kredite u francima upozoravaju da se radi o ,,visokorizičnim proizvodu”. Uz to, građani koji bi se, ipak, odlučili za takav kredit morali su potpisati izjavu da prihvataju visoki valutni rizik. Istovremeno, bankama je zabranjeno da ovu vrstu kredita daju klijentima sa niskom kreditnom sposobnošću. Konačno, 2008. godine, austrijske vlasti zabranjuju davanje kredita u CHF svim licima koja nemaju primanja u istoj valuti.
U Podgorici stvari su bitno drugačije. ,,HAAB AD Podgorica je odobravala namjenske stambene kredite u CHF tokom 2007. i 2008. godine”, saopšteno je iz banke. ,,Banka je aktivno informisala sve klijente o rizicima koje preuzimaju i posljedicama eventualne promjene kursa koje mogu uslijediti. Banka je nabavljala izvore sredstava u valutama u kojima ih je svojevremeno i odobravala, čime nije ostvarila bilo kakav prihod po osnovu promjena u kursu, pa nema govora o ekstraprofitu.”
Nakon nedavnih promjena na deviznom tržištu koje su dodatno otežale položaj zajmoprimaca kredita u CHF, iz HAAB-a su medijima saopštili da nemaju dodatni komentar. ,,Hipo Alpe Adria ne želi da vrši pritisak na javnost, povodom aktuelnog slučaja za koji je zakazano sudsko ročište. Sigurni smo da će se dokazati da smo u svakom momentu postupali u skladu sa zakonom i ugovorom”, stoji u saopštenju.
Vlada Crne Gore će, prema navodima njoj naklonjenih medija, tek razmotriti nastalu situaciju. Ne zna se da li će im prioritet biti opšte dobro ili parcijalni interesi uticajnih pojedinaca. Možda ne znate – jedan od korisnika HAAB-ovih kredita sa deviznom klauzulom je i aktuelni premijer Milo Đukanović. Kompanija Global Montenegro kojom gazduju Đukanović i njegov prijatelj Vuk Rajković uzela je 2008. godine od Hipo banke kredit od pet miliona eura, ,,u protivvrijednosti CHF (švajcarski franci) po srednjem kursu na dan puštanja kredita u korišćenje”. Danas taj dug, bez kamata, samo po osnovu kursnih razlika iznosi približno devet miliona eura. Đukanovića od ostalih 500-tinjak građana Crne Gore sa sličnom kreditnom glavoboljom razlikuje samo jedno: prema onome što se čulo u crnogorskom parlamentu, premijer nije isplatio ovaj kredit iako je prvi rok za njegovo vraćanje istekao 2009. a drugi 2011. godine. Zato se, možda, vlastima i ne žuri da se uhvate u koštac sa nevoljom koja tišti stotine i(li) hiljade stanovnika Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
IN ENGLISH1 sedmica
IN ENGLISH1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
FOKUS2 sedmice
SVIJET2 sedmice
INTERVJU4 sedmice