Uncategorized
ŠVAJCARSKA VALUTA I BALKANSKI DUŽNICI: Do posljednjeg franka
Švajcarski franak trese jugoistočnu Evropu.
O kursu franak-euro-domaće valute govori se u Varšavi, Budimpešti, Beogradu, Sarajevu… Hrvatska Vlada Zorana Milanovića predložila je Saboru Zakon kojim će odnos švajcarske i hrvatske valute biti političkim dekretom zamrznut u narednih godinu dana (uzet je kurs sa kraja prošle godine, a prije januarskih valutnih lomova), kako bi se olakšao položaj korisnika 60 hiljada uglavnom stambenih, kredita sa klauzulom obračuna u švajcarskoj valuti.
Nadležni Odbor u hrvatskom parlamentu prihvatio je Vladin prijedlog uz samo jedan glas protiv (za su glasali poslanici vladajuće koalicije ali i opozicionog HDZ-a) dok će Sabor o prijedlogu glasati u petak, kada ovaj broj Monitora već bude u vašim rukama.
U isto vrijeme, u Beogradu će vlast, bankari i zvaničnici Centralne banke Srbije tražiti model po kome bi oko 100 hiljada srpskih građana, takođe korisnika uglavnom stambenih kredita obračunatih u francima, a vrijednih oko milijardu eura, iz cijele priče izašli sa što manjom štetom. Preciznije, sa štetom koju oni i njihove porodice mogu ekonomski preživjeti.
U Budimpešti je već mirnije. Četiri petine stambenih kredita, u ukupnoj vrijednosti od 26,6 milijardi švajcarskih franaka podigli su građani Mađarske do 2011. godine. Kada ih je rast franka u odnosu na forintu doveo u bezizlaznu situaciju, reagovala je vlada Viktora Orbana odlukom kojom je korisnicima kredita sa deviznom klauzulom omogućeno da svoje dugove konvertuju u forinte, po kursu koji je važio u vrijeme stvaranja zaduženja. Pride, banke su prinuđene da svojim klijentima plate odštetu zbog naplate ,,previsokih rata”. Ipak, konačan ceh ove finansijske akrobatike platiće poreski obveznici Mađarske, pošto je proces konverzije kredita počeo odlukom kojom se CB Mađarske obavezuje da bankarskom sektoru obezbijedi devet milijardi eura potrebnih za realizaciju ovog posla.
Vlada u Poljskoj nije posegla za sličnim rješenjem, iako je i tamo u igri oko 700 hiljada hipotekarnih kredita (dvije petine ukupnog broja isplaćenih kredita). I njihovi korisnici su suočeni sa ogromnim skokom mjesečnih rata za otplatu kredita. Međutim, monetarne i izvršne vlasti su procijenile da njihove nevolje ,,ne predstavljaju sistemsku opasnost za poljski finansijski sektor i privredu”. Zato su svoju intervenciju sveli na preporuku bankama da svojim klijentima ne traže dodatne garancije za kredite koji su preko noći poskupjeli nekih 20 odsto. Banke će, takođe, na molbu vlasti, klijentima omogućiti reprogram i dužu otplatu kredita kako bi rate, koliko toliko, bile finansijski prihvatljive.
Napetost se osjeća i u Bosni i Hercegovini u kojoj je tek nešto manje od deset hiljada ljudi uzelo stambene kredite računate u švajcarskim francima. ,,Naša vlada nije uradila ništa da nas zaštiti”, žale se medijima članovi NVO Švajcarac, najavljujući da će – ako se hitno nešto ne uradi – na ulicama povesti borbu za zaštitu svojih prava.
Stižemo do Crne Gore. ,,Uticaj rasta kursa švajcarskog franka neće bitnije uticati na kretanja ekonomskog i privrednog rasta u Crnoj Gori, niti će imati negativne posljedice na finansijsku stabilnost”, stoji u saopštenju koje je prošle nedjelje upućeno iz Centralne banke Crne Gore. U nastavku, ipak, stoji kako će to pogoršati poziciju korisnika kredita sa valutnom klauzulom. ,,Taj rast će usloviti povećanje kreditnih obaveza korisnika kredita, naravno, pod uslovom da se ovaj rast uključi u dalji obračun obaveza”, saopštili su iz CBCG precizirajući kako ,,u crnogorskom bankarskom sistemu samo jedna banka ima odobrene kredite sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima i to sa 493 odobrene partije kredita u ukupnom iznosu od 31,5 miliona eura”.
Slični su i podaci koje nam je, prije nekih godinu i po dana, prezentovao bankarski ombudsman Halil Kalač. On se u svom godišnjem izvještaju osvrnuo na nevolje 518 korisnika stambenih kredita isplaćenih u eurima ali indeksiranih u švajcarskim francima. ,,Hipo Alpe-Adrija banka, jedina koja je u Crnoj Gori odobravala tu vrstu kredita, to je činila kroz nedopustivo marketinško zavođenje ljudi koji naprosto nijesu znali da procijene rizik, a mnogi to nijesu ni mogli znati. Klijenti tvrde da im je banka, jednostavno, svojevoljno nametnula valutnu klauzulu…”, navodi Kalač upozoravajući da korisnici kredita sve teže izmiruju svoje (enormno uvećane) obaveze. I upozorava: ,,Banka zaboravlja da je sav rizik prebacila na korisnike kredita”.
A šta to znači objašnjava Dragan Senić, iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP), inače jedan od korisnika HAAB-ovih kredita sa deviznom klauzulom ,,Od HAAB sam dobio pogrešne, netačne i zavaravajuće informacije. U njima je valutni rizik trivijalizovan kao ‘izmišljen’. Na dan potpisivanja ugovora sam u jednom dokumentu pročitao da se kredit veže uz švajcarski franak, gdje je pisalo i da su u pitanju dvije stabilne valute gdje kurs može da varira jedan do dva odsto”. Senić je jedan od 300 korisnika ovih kredita koji su, uz pomoć CEZAP-a, poveli sudsko spor protiv Hipo banke. No, skoro godinu dana od kako je održano prvo ročište glavni pretres još nije započeo. A računica CEZAP-a pokazuje nevolje crnogorskih korisnika švajcarskih kredita: ,,Na primjer, klijent koji je uzeo kredit 2007. godine u iznosu od 120 hiljada eura i kupio stan od 55 metara kvadratnih, a vraća uredno kredit već sedam godina i vratio je preko 86 hiljada eura, danas duguje, na ime glavnice bez kamata, oko 170 hiljada eura”.
Ekonomski i pravni stručnjaci koje je u pomenutom sudskom sporu angažovao CEZAP spore ,,švajcarske” kredite po dva osnova. Oni, za razliku od glasnogovornika HAAB-a, tvrde da austrijska banka zapravo nije koristila švajcarske franke, već je vlastita sredstva preračunala u tu valutu uvjerena da će ,,švajcarac” koji se tada nalazio u zoni istorijskog minimima u odnosu na dolar i zajedničku EU valutu, značajno rasti u narednom periodu. Druga primjedba zasniva se na tvrdnji da korisnici spornih kredita nijesu dovoljno upoznati sa valutnim rizikom, dok ga mnogi od njih ne bi mogli ni shvatiti u punoj mjeri – sve da su im i predočeni podaci koje je, drže u CEZAPU, HAAB sakrio od svojih klijenata.
Prema njima prvo upozorenje u vezi ovih kredita stiglo je sredinom 2005. godine. Tada je Boris Vujučić, viceguverner HNB upozorio da „građani nijesu svjesni kakav kursni rizik preuzimaju vezujući svoje dugoročne kredite uz CHF”. Mjesec, dva kasnije slično upozorenje stiže i od guvernera NBS Radovana Jelašića. On je, govoreći o stambenim kreditima vezanim za franak, izjavio da „novi bankarski proizvod može kupcu da donese najblaže glavobolju, a u goroj varijanti i veliku štetu”. U julu 2007. NBS dodatno upozorava svoje građane da MMF ukazuje na rizike zaduženja sa valutnom klauzulom. Slična upozorenja prethodno su uputile monetarne vlasti Mađarske Austrije i Hrvatske.
Crnogorski zvaničnici su sve ovo dosljedno – ignorisali. Zanimljivo je, otud, pogledati kako se prema ovom problemu odnosio većinski vlasnik HAAB – država Austrija. Njihova borba sa kreditima u ,,švajcarcima” počela je 2006. godine kada je izdata brošura (morala je biti dostupna na svim šalterima banaka) kojom se zainteresovani za kredite u francima upozoravaju da se radi o ,,visokorizičnim proizvodu”. Uz to, građani koji bi se, ipak, odlučili za takav kredit morali su potpisati izjavu da prihvataju visoki valutni rizik. Istovremeno, bankama je zabranjeno da ovu vrstu kredita daju klijentima sa niskom kreditnom sposobnošću. Konačno, 2008. godine, austrijske vlasti zabranjuju davanje kredita u CHF svim licima koja nemaju primanja u istoj valuti.
U Podgorici stvari su bitno drugačije. ,,HAAB AD Podgorica je odobravala namjenske stambene kredite u CHF tokom 2007. i 2008. godine”, saopšteno je iz banke. ,,Banka je aktivno informisala sve klijente o rizicima koje preuzimaju i posljedicama eventualne promjene kursa koje mogu uslijediti. Banka je nabavljala izvore sredstava u valutama u kojima ih je svojevremeno i odobravala, čime nije ostvarila bilo kakav prihod po osnovu promjena u kursu, pa nema govora o ekstraprofitu.”
Nakon nedavnih promjena na deviznom tržištu koje su dodatno otežale položaj zajmoprimaca kredita u CHF, iz HAAB-a su medijima saopštili da nemaju dodatni komentar. ,,Hipo Alpe Adria ne želi da vrši pritisak na javnost, povodom aktuelnog slučaja za koji je zakazano sudsko ročište. Sigurni smo da će se dokazati da smo u svakom momentu postupali u skladu sa zakonom i ugovorom”, stoji u saopštenju.
Vlada Crne Gore će, prema navodima njoj naklonjenih medija, tek razmotriti nastalu situaciju. Ne zna se da li će im prioritet biti opšte dobro ili parcijalni interesi uticajnih pojedinaca. Možda ne znate – jedan od korisnika HAAB-ovih kredita sa deviznom klauzulom je i aktuelni premijer Milo Đukanović. Kompanija Global Montenegro kojom gazduju Đukanović i njegov prijatelj Vuk Rajković uzela je 2008. godine od Hipo banke kredit od pet miliona eura, ,,u protivvrijednosti CHF (švajcarski franci) po srednjem kursu na dan puštanja kredita u korišćenje”. Danas taj dug, bez kamata, samo po osnovu kursnih razlika iznosi približno devet miliona eura. Đukanovića od ostalih 500-tinjak građana Crne Gore sa sličnom kreditnom glavoboljom razlikuje samo jedno: prema onome što se čulo u crnogorskom parlamentu, premijer nije isplatio ovaj kredit iako je prvi rok za njegovo vraćanje istekao 2009. a drugi 2011. godine. Zato se, možda, vlastima i ne žuri da se uhvate u koštac sa nevoljom koja tišti stotine i(li) hiljade stanovnika Crne Gore.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
DRUGI KRUG: Čiji je rezervoar puniji
JAVNE TAJNE POLICIJSKE TORTURE: Kriminalci sa značkom
IMA LI DOVOLJNO PILOTA U SUSRET SEZONI POŽARA: Prekomandovani u kancelarije
-
Izdvojeno1 sedmicaI POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmicaEDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmiceANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmicePRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmiceULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmiceBETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmicePRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmiceGRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način