Povežite se sa nama

Uncategorized

SOCIJALNI KARTON: Kašičicom vlasti

Objavljeno prije

na

Malo je, kao u Ustavu, reći da je Crna Gora socijalna država. Crna Gora je država – majka, koja o svakom svom građaninu brine kao o svom čedu, što se jasno vidi iz činjenice da je petnaest godina nakon što je počela taj posao vlada napravila socijalne kartone. Ovog januara, kažu nadležni, sistem je počeo da radi.

Projekat Socijalni karton – Informacioni sistem socijalnog staranja, Vlada je radila u saradnji sa Programom za razvoj Ujedinjenih nacija.

Centri za socijalni rad postaju mjesta na kojima su dostupni svi dokumenti za utvrđivanje podobnosti za socijalne naknade. ,,Jasne procedure i načini komunikacije”, prema najavama Ministarstva rada i socijalnog staranja, omogućiće, pored ostalog, mjesečnu reviziju socijalnih davanja. Sistem će imati socijalne profile pojedinaca i porodica, a da bi oni bili valjani, koristiće i upoređivati podatke iz različitih institucija: Fonda PIO, Zavoda za zapošljavanje, Uprave za nekretnine, Poreske uprave, Ministarstva unutrašnjih poslova (centralni registar stanovništva i motornih vozila), Ministarstva obrazovanja i Veterinarske uprava. Kao na dlanu: imaš kravu – vrati socijalu.

Dvije se riječi u ovoj zemlji vezuju za socijalnu pomoć: bijeda i zloupotreba. Socijalna pomoć je mala i vlast je zloupotrebljava kako bi na izborima pobjeđivala.

Već godinama zakonom je određena visina materijalnog obezbjeđenja za porodicu koja nema prihod i mjesečno iznosi: za jednočlanu porodicu 63,50 eura; za porodice sa dva člana 76.20; sa tri člana 91,50; sa četiri člana 108; sa pet i više članova 120,70 eura. Visina lične invalidnine iznosi mjesečno 108,00, njege i pomoći druge osobe 63 eura.

Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja za socijalne naknade isplaćene ovog januara utrošeno je blizu pet miliona eura. Najkrupnije stavke pokazuju da je za korisnike materijalnog obezbjeđenja izdvojeno 1.121.001, a za dječji dodatak 355.730 eura. Korisnicima porodiljskog odsustva isplaćeno je 1.305.632 eura, a ljudima koji koriste dodatak za tuđu njegu i pomoć 742.411 eura.

Kad u vladinim saopštenjima zazveči toliko para, lako je izgubiti iz vida da zapravo korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice, ako živi sam, ima na raspolaganju dva eura i deset centi dnevno. Dvočlana porodica svakoga dana može da potroši euro i 27 centi, tročlana euro i cent, četvoročlana devedeset i petočlana osamdeset centi.

Ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković tokom protekle jeseni napravio je pravu malu turneju reklamirajući socijalni karton. ,,Sve informacije su objedinjene i u realnom vremenu dobićemo sve potrebne podatke”, objasnio je ministar. Koliko će korisnika ostati bez socijalnog primanja, znaće se nakon prvog kvartala implementacije novog sistema.

Tokom revizije socijalnih davanja ustanovljene su, prema ministrovim riječima, različite zloupotrebe. Jedan bivši sudija sa penzijom od 450 eura primao je materijalno obezbjeđenje za svakog člana svoje porodice. Neko se dosjetio da auto registruje na dijete mlađe od tri godine kako bi izbjegao zakonsku prepreku za ostvarivanje prava na socijalnu i dječiju zaštitu. U Nikšiću je socijalnu pomoć primalo 75 mrtvih. ,,Imamo ljude koji su na radu u inostranstvu po više mjeseci ili godina, a na Birou za zapošljavanje su u Crnoj Gori i imaju socijalne nadoknade od države Crne Gore”, ukazao je Bošković. Pomenuo je i primjer da dječji dodatak u Rožajama primaju ljudi stariji od njega, te da je u ovom gradu bilo 110 osoba koje su, bez zakonskog osnova, primale materijalno obezbjeđenje u periodu od pet do devet godina, a u 54 slučaja od 10 do 24 godine.

U pripremi socijalnog kartona urađena je revizija svih 35 hiljada predmeta u Crnoj Gori. Nakon toga su donijeta nova rješenja za 32,4 hiljade predmeta, a 3,19 hiljada je ukinuto.,,Najviše rješenja je ukinuto u Rožajama 1,06 hiljada, u Podgorici 594, Bijelom Polju 274”, saopštio je Bošković. U Rožajama je ukinuto 730 rješenja o materijalnom obezbjeđenju porodice, u Podgorici 268, Bijelom Polju 200.

Ko god nije odavde mogao bi mirne duše pohvaliti svaku ministrovu riječ i njegovu posvećenost socijalnoj pravdi. Zanimljive su, međutim, neke brojke. U Podgorici prema posljednjem popisu živi 187.085 ljudi, a u Rožajama 23.312. Pokušaj da se očigledan nesrazmjer između broja ukinutih rješenja u Rožajama i Podgorici objasni pričom o nerazvijenom sjeveru propada ako se u nju uključi ne mnogo razvijenije Bijelo Polje sa 46.676 stanovnika i neuporedivo manjim brojem ukinutih socijala. Neki od učesnika protesta u Rožajama zbog teškog života na sjeveru, poručivali su da ministar Bošković mora da razmotri jesu li rješenja o socijalnoj pomoći dijeljena u zamjenu za glas za DPS. Tražili su i njegovu ostavku. Na posljednjim lokalnim izborima DPS je izgubio vlast u Rožajama.

Veze između socijalne pomoći i izbora sasvim jasno su zabilježene Snimkom. Predsjednik DPS-a premijer Milo Đukanović, uoči izbora u oktobru 2012., zadužio je opštinske odbore i izborne štabove da na terenu utvrde ko je od birača vladajuće stranke u stanju socijalne potrebe da bi im se novčano pomoglo.

Krajem prošle godine državni tužilac žalio se na presudu Osnovnog suda u Pljevljima po kojoj su direktor Centra za socijalni rad u Pljevlji-ma Juso Ajanović i službenik te javne institucije Ermin Nuhanović osuđeni na uslovnu kaznu zatvora od šest mjeseci zbog zloupotrebe službenog položaja prilikom dodjele jednokratne novčane pomoći uoči parlamentarnih izbora u oktobru 2012. godine. Ostalih desetak aktivista DPS-a je oslobođeno optužbi.

U više navrata MANS je objavljivao zvanične podatke koji su pokazivali ulogu Centara za socijalni rad u izbornom procesu. ,,Kada je u pitanju godina u kojoj su održani predsjednički izbori, zvanični podaci pokazuju da su isplate Centra za socijalni rad drastično rasle sa približavanjem aprilskih izbora. Tako je u mjesecu kada su raspisani izbori, preko centra isplaćeno 26 hiljada eura, dok je u februaru isplaćen skoro duplo veći iznos, preko 47 hiljada eura. U predizbornom martu isplaćeno je skoro 62 hiljade eura za socijalnu pomoć, a u aprilu kada je Crna Gora birala predsjednika preko 52 hiljade eura. Sa druge strane, u maju, nakon izbora, isplate za socijalna davanja su se prepolovile, te je u ove svrhe isplaćeno sve-ga 25 hiljada eura”, objavio je MANS.

Vlast u Crnoj Gori stalno pokazuje kako nema ni jednog mehanizma pravne države i demokratskog društava koji ona nije u stanju da izvrne u svoju korist. Sve izgleda kao što treba, samo što nije.

Zahvaljujući postojanju socijalnih kartona bilo bi moguće pravednije rasporediti socijalnu pomoć. Istovremeno je, međutim, moguće, sve koristeći nove domete tehnologije, pronaći da neka starica iz Kurikuća, koja ne može dalje od praga, ima koji hektar livade i da, kao zemljoposjednica, ne može da dobije 63 i po eura pomoći. Osim ako joj se ne progleda kroz prste. A zna se čiji su prsti svuda.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo