I u ovu godinu Plantaže su ušle oglašavajući prodaju skoro 12 hektara zemljišta u Podgorici i Danilovgradu, od čega očekuju prihod od makar 12 miliona eura. A onda će, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede odobri ono što su od nje tražili prije dvije godine, na red doći zemljište uz bulevar Podgorica –Tuzi

Samo dobre vijesti stižu iz crnogorskih državnih preduzeća. Makar dok ne zagrebete ispod površine našminkanih faninansijskih podataka. Tako su, ako je vjerovati čelnicima kompanije, nakon višegodišnjih problema i posrtanja i AD Plantaže ponovo na zelenoj grani. Jezikom aktuelnog menadžmenta: posrnuli simbol crnogorske poljoprivrede “nakon višegodišnjeg perioda finansijskih i operativnih izazova, ulazi u fazu stabilnijeg i predvidljivijeg poslovanja”.

Izvršni direktor Plantaža Igor Čađenović optimizam potkrjepljuje podacima za 2025. godinu. “Kompanija je ostvarila prihod od 38,5 miliona eura, što je najviši nivo u posljednjoj deceniji, uz rast od 10 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Istovremeno, očuvana je profitabilnost, sa dobiti od 3,99 miliona eura nakon oporezivanja”, kazao je u intervjuu za portal Bankar.

Prije čestitki valjalo bi ponuđene brojke sagledati u realnom kontekstu, počev od profitabilnosti, pa do najavljene predvidljivosti poslovanja i rekordnih prihoda.

Dvije prethodne poslovne godine Plantaže su ostvarile profit u ukupnoj vrijednosti od oko četiri miliona eura. To je makar desetostruko manje od akumuliranih gubitaka kompanije. Plantaže duguju bankama, dobavljačima, (bivšim) radnicima i državi. Sve skupa 45 miliona eura, prema podacima s kraja trećeg kvartala 2025.  Trend će biti jasniji nakon objavljivanja i usvajanja završnog računa za tu godinu.

Prema crnoj listi Poreske uprave Crne Gore ta kompanija je, na kraju lanjskog septembra, državi dugovala 18 miliona eura. Uz ukinuto rješenje o reprogramu duga, što ukazuje da Plantaže nijesu poštovale dogovorenu dinamiku otplate nagomilanih potraživanja.

Valja napomenuti kako su nagomilani dugovi, dominantno, “naslijeđeni” iz perioda do 2020. godine. Opšte prihvaćena je teza kako je to posljedica problematičnog trošenja novca zbog koga su se nekadašnji čelnici Plantaža, predvođeni predsjednikom Odbora direktora Veselinom Vukotićem i izvršnom direktoricom Vericom Maraš našli na optuženičkoj klupi, pa onda globalnog zatvaranja usljed pandemije korona virusa…

Vukotić, Maraš i njihovi bliski saradnici izgovarali su se, u višegodišnjem kontinuitetu, do vrha popunjenim podrumima vina. Prema njihovim tvrdnjama, vrijednost zaliha odgovarala je, približno, iznosima dugovanja. Njihovi nasljednici uporno previđaju podatak koji se tiče stanja zaliha vina u podrumima. I što se tiče količini i njene vrijednosti.

To pitanje nije retoričko.

Dostupni podaci ukazuju da količinska prodaja vina još nije dostigla nivo iz 2019. godine, koja se i dalje smatra posljednjom „normalnom“ i rekordnom pretpandemijskom godinom. Tada je prodato oko 15 miliona flaša svih vina iz asortimana Plantaža. Kompanijska statistika pokazuje da je tokom 2022. godine prodaja  bila manja za 1,6 miliona litara (više od dva miliona flaša). Naredne godine  zaostatak je smanjen na oko 700 hiljada litara (nezvanična procjena: miliona flaša vina manje). Onda je, 2024.,prodaja mjerena litrima/flašama ponovo pala, vraćajući se, približno, na nivo iz 2022.

Dakle, Plantaže na trpezama – domaćim i stranim, kućnim ili restoranskim – još nijesu povratile nekadašnje pozicije. Da li je problem u tome što su im potrošači okrenuli leđa? Ili je kompanija promijenila pristup tržištu orjentišući se na kvalitetniji, i skuplji, segment svoje ponude? Ne treba zanemariti ni mogućnost da je Plantažama falilo vina za tržište, na šte se, posebno nakon neplanirano loše berbe 2024., ukazivalo sa raznih strana. I na stranicama Monitora.

Navedeni podaci ukazuju na činjenicu da su Plantaže, prije dvije godine, 2024. prodale manje vina (oko sedam odsto), ali je vrijednost prodaje porasla (za pet odsto) u odnosu na prethodnu godinu. To znači da je vrijednost po prodatoj flaši rasla. Ali ne znamo zašto: inflacija ili kvalitetno jačanje asortimana? Akcionari, posebno država kao najveći vlasnik, morali bi podstaći menadžment da odgovore na to pitanje. Kada se, već, oni nijesu sami sjetili da to urade.

Slijedilo bi pitanje o srazmjeri prodatog vina u odnosu na zemlju porijekla. Javna je tajna da Plantaže već nekoliko godina pod svojim etiketama prodaju bijelo vino uvezeno iz Moldavije, Sjeverne Makedonije i zemalja EU (podaci su sa etiketa koje možete vidjeti kao ilustraciju ovog teksta).

Uprava nije negirala tu praksu, već se pokušala opravdati tvrdnjama da su u pitanju manje kvalitetna vina iz njihove ponude (etikete ih demantuju), da je “uvoz bijelog rinfuznog vina privremena mjera“ dok ne pristignu novi zasadi iz njihovih vinograda, te da prodaja tuđeg vina pod svojom etiketom ne može naškoditi brendu Plantaža jer je “porijeklo vina jasno naznačeno na deklaraciji“. Zaista, na dnu etikete Podgoričkog bijelog, Crnogorskog šardonea i Krstaša piše kako to vino nije ni sa Ćemovskog polja ni iz Crne Gore. Ko čita etikete.

Formalno, dakle, nijesu prekršeni ni domaći ni EU propisi. Samo što suštinski problem nije pravni. Plantaže nijesu samo proizvođač/punilac flaša vina. One su percipirane kao simbol crnogorskog vina i domaće proizvodnje (Dobro iz Crne Gore). Zato kritičari aktuelnog menadžmenta smatraju da se kompanija nepovratno udaljava od poslovnog modela renomiranog proizvođača koji osvaja kvalitetom svojih proizvoda.

Prema tom načinu razmišljanja, Plantaže će kao punionica tuđih vina izgubiti stečene pozicije na tržištu, a kompanija će opstajati dok bude imala zemlje za prodaju. Model je prepoznat.

Plantaže su već prodale zamljišta u vrijednosti koja višestruko nadilazi prikazani profit u dvije prethodne godine. Što znači da bi, bez tih prihoda, poslovala sa gubitkom. Ili ne bi vraćala dugove, plaćala dobavljače i ulagala u obnovu vinograda. Nije samo to sporno. “Plantaže prodaju zemljište u Gornjoj Gorici kao poljoprivredno zemljiše, a PUP-om koji treba da se usvoji je predviđena prenamjena zemljišta u mješovitu namjenu”, optuživali su iz opzicije, krajem 2024, tvrdeći da je to “posao za SDT”. Uzalud.

I u ovu godinu Plantaže su ušle oglašavajući prodaju skoro 12 hektara zemljišta u Podgorici i Danilovgradu, od čega očekuju prihod od makar 12 miliona eura. A onda će, ukoliko Ministarstvo poljoprivrede odobri ono što su od nje tražili prije dvije godine, na red doći zemljište uz bulevar Podgorica –Tuzi. Tu bi se, prema procjenama uprave Plantaža, moglo iskrčiti pa prodati makar nekih 30 hektara (optimisti vide i svih 150). Kako se loza i grožđe ne bi stresirali zbog blizine saobraćajnice. “Visoke temperature i vibracije s puta stvaraju stres za biljke”, stoji u zahtjevu koji je prema Vladi uputio Igor Čađenović. Pa je bolje sazidati zgrade.

Samo se vlada nećka.

Da je trgovina nekretninama sve značajniji segment poslovanja Plantaža pokazuje i podatak da je od 35 miliona eura prihoda u 2024., od flaširanih vina i rakija zarađeno 25,7 miliona eura. Ostalo su voće (breskve, grožđe) maslinovo ulje, restoransko poslovanje (restoran na Skadarskom jezeru), pastrmka iz ribnjaka na Marezi i – (ras)prodato zemljište.

Kad smo kod neizvijesnosti, još duže traju pokušaji zainteresovanih da vide diplomu izvršnog direktora. Pošto ga, tvrde, poznaju iz nekih ranijih radnih angažmana koje nijesu baš spojivi sa opisom posla diplomiranog ekonomiste.  Sumnjaju da je za njegovo imenovanje prevagnulo to što je rođeni brat Mihaila Čađenovića, bliskog saradnika predsjednika Skupštine Andrije Mandića (vozač, član obezbjeđenja) i člana odbora direktora opštinskog preduzeća Putevi DOO iz Podgorice.

Kontroverze su stigle do Uprave za inspekcijske poslove pa su, prije tačno dvije godine, iz Odsjeka za inspekciju rada otišli u Plantaže i zatražili personalni dosije izvršnog direktora.  Umjesto traženih dokumenata dobili su potvrdu da je dosije, godinu ranije (april 2023.), “privremeno oduzet” od strane Uprave policije, radi preduzimanja istražnih radnji.

“Kako postupajući inspektor nije mogao ostvariti uvid u personalni dosije zaposlenog, to će isti u okviru vršenja inspekcijskog nadzora, obratiti se za saradnju Ministarstvu unutrašnjih poslova, Uprave policije, Regionalnom centru bezbjednosti Centar, Odjeljenju bezbijednosti Podgorica. Stanici kriminalističke policije za suzbijanje ekonomskog kriminaliteta, radi dostavljanja dokumentacije neophodne za pravilno utvrdivanje činjeničnog stanja”, najavili su inspektori zainteresovanim novinarima (portal Standard).

Dvije godine, ni od njih ni od UP ni glasa o diplomi izvršnog direktora Plantaža. Samo da se ne izgubi. Pošto bi to mogao biti nenadoknadiv udarac za obećanu “konsolidaciju i povratak na put stabilnog razvoja” nekadašnje izdanice crnogorske poljoprivrede.

Zoran RADULOVIĆ

Skupocjeni majbah i pored obećanja nove vlasti da će ga prodati i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni su  tajnim. Sve drugo je –  po starom

Skupocjeni mercedesov model ,,majbah”, simbol bahatosti i zloupotrebe prethodnog režima, nova vlast i dalje koristi samo što ga je prenamijenila u neopohodnost za zaštitu štićenih lica. Ko to problematizuje, ugrožava nacionalnu bezbjednost i pod udarom je nadležnih institucija.

Krajem proteklog mjeseca odbjegli Miloš Medenica saopštio je da ,,čuvene majbahe koji su plaćeni 600, 700 hiljada eura” sada vozi direktor Uprave policije Lazar Šćepanović. Nakon toga pojavio se, na društvenim mrežama, snimak dronom majbaha i policijske pratnje.

Umjesto odgovora na brojna pitanja i ranija obećanja nove vlasti – da će majbahe i luksuzne automobile prodati, pa da će ih koristiti državnici prilikom posjeta našoj zemlji, te kako to da se sada njime vozi prvi čovjek policije – uslijedila su hapšenja.

Policija je 1. maja privela Nikšićanina Sašu Đilasa i saradnicu u nikšićkom tužilaštvu Zoricu Radulović. Pojedini mediji su im odmah otkrili identitet, a policija je objavila da su pretreseni njihovi stanovi pod sumnjom ,,posjedovanje oružja i eksplozivnih materija”. Policija Đilasa tereti da je podijelio snimak, dok je Radulović snimak, navodno, dalje distribuirala.

,,Neprijatno sam iznenađen postupkom objave punog imena i prezimena, čim je nanešena velika i nesaglediva šteta mojoj porodici i meni lično”, izjavio je Đilas. On je demantovao da je autor snimka dronom koji je emitovan u svim informativnim emisijama. U izjavi koju je dao policiji u svojstvu građanina naveo je da je snimak telefonom, koji traje nekoliko sekundi, napravio u srijedu 29. marta: ,,Na pumpi sam u tom trenutku vidio ‘majbah’ bez službenih oznaka i pomislio ko li danas u Nikšiću vozi takav auto. U tom trenutku je jedan momak, obučen u crno, izašao iz objekta pumpe, sjeo u auto i krenuo, a ja sam iz znatiželje napravio 4-5 sekundi snimka. Sa snimkom iz drona nemam nikavke veze, to nisam ja napravio” izjavio je Đilas. Pojasnio je da je sa prijateljicom koja radi u nikšićkom tužilaštvu razmijenio nekoliko poruka povodom objave odbjeglog Medenice, poslao joj klip i prokomentarisao u šaljivom tonu.

Ubrzo se uvjerio da sa policijom nema šale. Iz Uprave policije je tokom vikenda saopšteno da preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji.

Uz opis ko je sve priveden, pretresan, oduzeti digitalni uređaji, saopšteno je da: ,,Uprava policije preduzima intenzivne aktivnosti na identifikaciji svih bezbjednosnih prijetnji, praćenju kretanja teškog i organizovanog kriminala, suzbijanju hibridnog djelovanja i propagande koju sprovode interesne grupe uz podršku organizovanog kriminala”.

Majbah je opet podijelio javnost. Povodom objavljivanja video snimka za koji se tvrdi da prikazuje kretanje vozilom direktora Uprave policije, što podrazumijeva da je on bio predmet tajnog praćenja i neovlašćenog snimanja upotrebom drona, Nezavisni sindikat policije Crne Gore je saopštio da najoštrije osuđuje ovakav postupak. ,,Neovlašćeno praćenje i snimanje nosilaca bezbjednosnih funkcija nije samo atak na pojedinca u smislu ugrožavanja njegove bezbjednosti već i direktan udar na integritet institucija sistema, vladavinu prava i ukupnu bezbjednost države”, saopštili su.

,,Snimanje direktora policije i njegovog blindiranog vozila od strane NN lica koje je to radilo iz vazduha putem drona predstavlja opasan presedan i bezbjednosni rizik po štićenu ličnost”, naveo je doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić za Pobjedu.

Kako je izvjesno da privedeno lice nije načinilo snimak dronom, još uvijek nema odgovora na to ko je to uradio. Pojedini mediji spekulišu da se radi o procurelim policijskim snimcima.

S druge strane, dio javnosti se čudi kako to da je naprasno postalo kažnjivo snimati državne zvaničnike i funkcionere, ako je to bila ustaljena praksa za vrijeme bivšeg režima za koju niko nije odgovarao. Jedan od pravnika koji je istakao da u ovom slučaju nema elemenata za bilo kakvu odgovornost je advokat Veselin Radulović. ,,Ni krivičnu, ni prekršajnu, niti bilo kog kažnjivog djela ja ne vidim elemente u radnjama ovih lica koja su onako spektakularno privedena i predstavljena javnosti kao pripadnici nekih OKG koje žele da naude, navodno, direktoru UP”, izjavio je Radulović za Pobjedu.

Početkom ove sedmice iz Osnovnog državnog tužilaštva u Nikšiću, koje je formiralo predmet povodom spornih snimaka, saopšteno je da su dali  uputstvo službenicima policije za preduzimanje svih zakonom propisanih mjera i radnji kako bi se prikupile sve relevantne činjenice za donošenje odluke da li u radnjama nekog lica ima elemenata krivičnog djela.

Iz tužilaštva se nijesu izjašnjavali da li je snimanje vozila direktora policije i njegove pratnje krivično djelo i da li u radnjama nekih od dosad privođenih i saslušavanih ima elemenata krivičnog djela.

Da se vratimo simolici majbaha. Jedan od prvih poteza nove Vlade će biti da proda dva majbaha, najavio je 2021. premijer Zdravko Krivokapić. Kao početak novog doba u kome neće biti zloupotrebe i bahaćenja luksuznim limuzinama on je prvi radni dan u Vladu došao taksijem. Dva skupocjena majbaha, kupljena su 2017. godine, za 1,3 miliona eura preko firme Ljetopis Automotiv, za potrebe premijera Duška Markovića i predsjednika Mila Đukanovića.

Vozila su u vlasništvu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), a aktuelni predsjednik države Jakov Milatović odbio je prije tri godine da koristi „majbah”.

„Majbah” koji je Marković koristio od 2017. godine bio je oglašen za prodaju, a kako nije bilo zainteresovanih, 2022. godine je ustupljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore na korišćenje i za prevoz stranih, štićenih ličnosti.

Učeći na ,,greškama” prethodnika, sadašnja vlast je proglasila tajnim podatke koliko službenih vozila koriste predsjednici države, Skupštine i Vlade, Jakov Milatović, Andrija Mandić i Milojko Spajić.

Za razliku od danas, MUP je 2016. medijima dostavio podatke o tadašnjim štićenim ličnostima. Za potrebe bezbjednosne zaštite tadašnjeg predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića koristilo se sedam službenih vozila, ukupne vrijednosti 112.800 eura.

Mediji su nedavno objavili da je najnoviji „mercedes” S klase za potrebe premijera Spajića plaćen oko 150.000 eura.

U pozadini priče o ugrožavanju sigurnosti može se naslutiti politička šteta koju majbah i dalje pravi vlasti, novoj kao i staroj. Znakovito je da je ove sedmice Socijalistička narodna partija pozdravila informaciju da su prodata dva službena vozila marke ,,majbah”, čija je ukupna vrijednost prelazila milion eura. Nijesu objasnili odakle im ta informacija i kada su prodati. Umjesto toga, u cilju anuliranja već napravljene političke štete, saoopštena je stara mantra: ,,Ova vozila su godinama predstavljala simbol odvojenosti vlasti od realnog života građana, u trenutku kada su se mnogi ljudi borili sa ekonomskim problemima i padom životnog standarda. Zato je posebno važno što je ispunjeno obećanje da će ovakvi primjeri privilegija i pretjerivanja biti ukinuti, a sredstva usmjerena tamo gdje su građanima zaista potrebna”. Pa zaključak: „SNP će nastaviti da insistira na racionalnoj i domaćinskoj politici upravljanja državnom imovinom, uz uvjerenje da institucije moraju služiti građanima, a ne luksuzu pojedinaca“.

Sve su u pravu, samo što funkcionerski majbah i dalje jezdi crnogorskim drumovima, a zbog njega sada i hapse. Dodatno, osim što su podaci o službenim vozilima visokih funkcionera proglašeni tajnim, sve drugo je nastavljeno po starom. Crna Gora je, i nakon šest godina od promjena, sa preko 5.000 vozila, i dalje u evropskom vrhu po broju automobila u državnoj svojini.

Predrag NIKOLIĆ

U izjavi za Euronews prošle sedmice šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler, poručio je da se nada da će Podgorica uspjeti zatvoriti još četiri poglavlja prije ljetnje pauze, a zatim i ostatak u drugoj polovini godine. I da se zatvore još četiri poglavlja do ljeta, mnogi priznaju da je plan Vlade i dijela EK  o kompletiranju poglavlja ove godine nerealan ili knap u milimetar. Slijedi – 19 preostalih poglavlja od 33. I najteži testovi –  pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal i zarobljene institucije.  Izvori Monitora u Briselu smatraju da je moguće da se zatvaranje poglavlja prolongira još 4-5 mjeseci.

Dvadeset godina nakon obnove nezavisnosti i proglašanja evropskog puta strateškim državnim ciljem, Crna Gora se i dalje nalazi između političkih obećanja i hvalisanja s jedne, i ni malo ružičaste stvarnosti s druge strane.  Vlada nastavlja govoriti o „istorijskoj šansi“ i zatvaranju svih pregovaračkih poglavlja do kraja ove godine. Činjenice na kraju prvog trimestra 2026. godine pokazuju da je pred državom i društvom tek najteži dio posla – 19 preostalih poglavlja od 33. Među njima su upravo ona koja decenijama razotkrivaju slabosti sistema i upitnost istinske državnosti –  pravosuđe, korupcija, organizovani kriminal i zarobljene institucije. S izmakom prvog trimestra 2026. godine Vlada je zatvorila samo dva poglavlja (13 – ribarstvo i 14 – transportna politika) iako je ranije najavljivano zatvaranje šest. U izjavi za Euronews prošle sedmice šef Delegacije EU u Crnoj Gori Johan Satler, poručio je da se nada da će Podgorica uspjeti zatvoriti još četiri pregovaračka poglavlja prije ljetnje pauze, a zatim i ostatak u drugoj polovini godine.

Međutim, čak i da se zatvore još četiri poglavlja do ljeta, mnogi priznaju da je plan Vlade i dijela Evropske komisije (EK) o kompletiranju poglavlja ove godine ili nerealan ili knap u milimetar. “U oktobru i novembru ćemo imati jasniju sliku koliko je realno zatvoriti sva poglavlja (do kraja godine)” precizirao je  ambasador Satler.

U isto vrijeme kad i Satler,  u izjavi za DAN  izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu Marijan Šarec je ocijenio kao “preambiciozan” plan Vlade da se do kraja godine sve završi. Šarec je poručio da “nema prevelika očekivanja” i da misli  “da će biti teško ostvariti zacrtano, ali izuzetno je važno zatvoriti što više poglavlja”. Šarec i napominje da kašnjenje od nekoliko mjeseci ne bi imalo velike posljedice dok god se ima cilj u vidu.

I izvori Monitora u Briselu smatraju da je moguće da se zatvaranje poglavlja prolongira još 4-5 mjeseci. Kao dodatni podsticaj je stigla odluka iz EK da se odobri formiranje radne grupe za izradu ugovora o pristupanju Crne Gore EU, koji je prvi takav ugovor nakon 13 godina kada je Uniji pristupila Hrvatska.  Novi ugovor će sadržati određene mehanizme i zaštitne mjere (safeguard clauses) koje se smatraju praktičnim osiguračima kako nova članica po prijemu ne bi krenula putem Mađarske, Poljske ili Slovačke. Evropska komesarka za proširenje Marta Kos ističe da su ti mehanizmi predviđeni kako ne bi došlo do urušavanja vladavine prava, nezavisnosti pravosuđa i demokratskih standarda. Kos ističe da to neće biti nova pregovaračka poglavlja niti novi uslovi za članstvo, već “garancije za zaštitu osnovnih vrijednosti Unije”. EU takođe može zatražiti vraćanje na već zatvorena poglavlja u slučaju nazadovanja.

Najosjetljivija stvar je mogućnost da nova članica, u slučaju ozbiljnih narušavanja vladavine prava, izgubi ili joj se suspenduje pravo veta u pojedinim pitanjima. Ovo je politički najspornije jer su crnogorski zvaničnici, uključujući i predsjednika Jakova Milatovića nekoliko puta naglasili da ih zanima puno članstvo i da imaju “crvene linije” kad je u pitanju dobijanje manjih prava od drugih država članica. Za razliku od ranijih proširenja, gdje su tzv. safeguard klauzule trajale ograničeno (npr. tri godine), sada se razmatraju dugoročniji ili trajni mehanizmi nadzora, posebno za pravosuđe i demokratiju. EK još treba do kraja razraditi nacrt ugovora i ponuditi ga na uvid.

Ovakvo rješenje o privremenoj suspenziji prava veta (koliko god trajalo) mnogi u Briselu smatraju solomonskim rješenjem. Njime se izbija adut ozbiljnim protivnicima novih pridruženja prije reforme mehanizama glasanja i veta unutar Unije. Reforma glasanja i ukidanje veta nije izgledna jer bi takvo novo rješenje trebalo osigurati podršku svih 27 članica. Nekoliko njih je reklo da neće podržati ukidanje veta. Stoga je novo rješenje, koje bi trebalo biti sadržano u pristupnom ugovoru,  u evropskim krugovima dočekano s olakšanjem.

U ponedjeljak su Vijesti objavile da je “u prethodne tri nedelje došlo je do velike promene unutar EU kada je u pitanju odnos prema Crnoj Gori”. U Briselu su svi shvatili da se “proširenje na Crnu Goru događa”, odnosno da su 2028. i 2029. realno dostižne za novo proširenje na nas i eventualno Island, zavisno od ishoda referenduma. Glavna podrška Crnoj Gori proizilazi iz jasne vizije njemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove Hrišćanske demokratske unije (CDU) da se Crnoj Gori otvore vrata uz navedene zaštitne mehanizme. Njemačka je navodno uspjela ubijediti i Francusku i zemlje Beneluksa – prvenstveno Holandiju da prekinu uslovljavanja i prihvate pragmatičniji pristup. Vrijedno je podsjetiti se da su i kod pristupanja Hrvatske, i ranije Bugarske i Rumunije iste zemlje imale najviše zamjerki novim kandidatima od kojih je traženo puno više da isporuče nego što je to bio slučaj sa novijim članicama koje su ušle u velikom valu proširenja 2004. I u kontaktima Monitora sa crnogorskim zvaničnicima, koji su željeli ostati neimenovani, se ističe da “postoji generalno konzenzus glavnih država da budemo primljeni uz određene korekcije i prilagođavanja”.

Vijesti u izvještaju od ponedjeljka napominju  da je Hrvatska posljednja velika prepreka u EU na putu Crne Gore ka članstvu. Po njihovim  izvorima  “dvije strane… gotovo su sve dogovorile”. Pitanje Morinja je na dobrom putu da bude u potpunosti riješeno dok se pitanje preimenovanja bazena u Kotoru i broda Jadran na putu da se riješi do kraja proljeća. Kasnije u ljeto hrvatske proslave Operacije Oluja i srpske komemoracije povodom istog događaja,  mogu iskomplikovati situaciju već dovoljno nategnutu skupštinskom Rezolucijom o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen. Da stvar bude još komplikovanija, nedavno je rukovodstvo Skupštine obilježilo Dan sjećanja na žrtve genocida u sistemu logora Jasenovac itd. u dvorani Muzičkog centra u Podgorici kome su pretežno prisustvovali političari srpskog bloka i srbijanski i ruski ambasadori. Nastupio je dirigent i kompozitor Aleksandar Sedlar s kompozicijom “Šum šume preko polja” i Simfonijskim orkestrom. Između muzičkih izvedbi čitani su zapaljivi govori (istiniti i oni manje istiniti ili upitni) ustaških funkcionera iz Drugog svjetskog rata koji su “dočaravali” atmosferu dotičnog skupa i koji je hrvatska vlast ocijenila kao novu provokaciju. Za razliku od zvanične Srbije koja negira zločine svojih nacističkih kvislinga iz istog perioda i čak ih veliča, hrvatska vlast redovno održava komemoracije i osuđuje zločine ustaškog režima. Premijer Milojko Spajić i predsjednik Jakov Milatović nisu prisustvovali, kao i većina političara iz drugih  nevučićevskih partija.

Monitorovi izvori u Vladi i Ministartvu vanjskih poslova (MVP) su uvjerenja da  će Njemačka i Francuska najviše uticati na Hrvatsku da se pozitivno riješe akutni problemi između Podgorice i Zagreba. Dio vlasti se obavezao da će nastojati sve probleme riješavati na konstruktivan način. Koliko će to uspjeti -druga je priča. Zvanična Srbija, tj. njen apsolutni vladar – predsjednik Aleksandar Vučić (kojem Ustav daje ceremonijalna ovlašćenja) pojačava retoriku protiv učlanjenja Crne Gore u EU, kako u srbijanskim režimskim medijima tako i u medijima pod njegovom kontrolom u Crnoj Gori. Vučićevi mediji prenose samo negativne vijesti o EU i potenciraju euroskepticizam i okretanje EU javnog mnijenja protiv novih članica. Toj kampanji se pridružio i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. U objavi polovinom aprila na mreži X Medojević je napisao: “Kada neiskusni i neinformisani političari u regionu jednom shvate da je EU izvor korupcije, a nikako saveznik u borbi protiv korupcije, mnoge zablude o tzv. ‘evropskom putu ‘ biće jasne”. Prenijeli su ga svi Vučićevi mediji koji su mu odavno širom otvorili vrata – od kada je prestao napadati organizovani kriminal i korupciju u Srbiji.

Vučić je prije tri dana bio gost britanskog novinara Aleksanda Kembela u podkastu Ostalo je politika u kojem je napao i EU da nije u stanju kontrolisati situaciju ukoliko to ne odgovara Americi. Vučić se kao zapitao – “dovodite, ne znam, Crnu Goru i Moldaviju u Evropu bez Srbije. Šta je smisao?”.

Zvanična Crna Gora nije reagovala na pomame Vučića i njegovih medija protiv Crne Gore. Srbije i njene zvanične politike nema čak ni u Strategiji vanjske politike Crne Gore 2026 – 2029. gdje je kao primarni cilj navedeno punopravno članstvo u EU. Vjerovatno su autori Strategije smatrali da bi pominjanje  Srbije u kontekstu koji nije pohvalan, izazvalo reakciju Beograda i usložilo političku situaciju u zemlji. Međutim, ćutanje neće odvratiti Vučića od posla.

Vidjelo se to bezbroj puta do sada.

Jovo MARTINOVIĆ