Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Vatrogasac

Objavljeno prije

na

Dok smo  pokušali da razaberemo motive aktera za početak najavljenih pregovora između Vlade i CPC-a o potpisivanju Ugovora, stigla je vijest da ih neće biti. Možda je ipak cilj postignut. Odnos države i dvije pravoslave crkve ponovo će se naći u fokusu javnosti.  Abazović će opet biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evroski put

 

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji. A još čudniji politički i partijski. Posebno onih što grozničavo brane vlast.

U srijedu ujutru, dok su se slijegali odjeci juriša na Državnu izbornu komisiju, u kojoj je predato čak 17 lista za predstojeće parlamantarne izbore (uglavnom u zadnji čas), iz Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) stiglo je zanimljivo saopštenje. Njime je najavljeno da će sjutradan (četvrtak), u zgradi Vlade, započeti razgovori između Vlade i CPC-a ,,u vezi sa potpisivanjem Ugovora o pitanjima od zajedničkoga interesa, u javnosti poznatoga kao temeljni ugovor”.

Te razgovore najavio je premijer Dritan Abazović još u ljeto prošle godine, dok se spremao da sa Srpskom pravoslavnom crkvom potpiše Temeljni ugovor. Po cijenu izvjesnog pada njegove, tek izabrane Vlade.

Ugovor sa SPC-om potpisan, Vladi je izglasano nepovjerenje, Ustavnom sudu je dostavljena inicijativa za preispitivanje zakonitosti Ugovora koji su potpisali crnogorski premijer i patrijarh SPC-a. U zaborav je pala priča o uređenju pitanja od zajedničkog interesa  između Crnogorske pravoslavne crkve i države Crne Gore.

Monitor je nedavno podsjetio na sve to, pominjući izostanak pregovora zvaničnika Vlade i CPC-a kao jedno od neispunjenih obećanja odlazeće Vlade.

Optimisti su se ponadali konačnom pokušaju da se (re)definišu odnosi CPC-a i njene matične države. Da se tako, makar malo, popravi položaj onih građana Crne Gore koji su po nacionalnosti Crnogorci a po vjerskom izjašnjenju pravoslavni vjernici. Da i oni dočekaju da im iz bogomolja koje su gradili njihovi preci dolaze blagoslovi umjesto uvreda i prijetnji o maloj Ukrajini.

Pesimisti su najavljeni susret spremno protumačili kao jeftin pokušaj lidera URA-e da pred neželjene izbore i predaju premijerske fukcije popravi svoju poziciju među razočaranim glasačima  suverenistisima. U nadi da bi ih početak pregovora i  najava mogućeg sporazuma sa CPC-om mogla navesti da zaborave na  preambulu  Temeljnog ugovora  sa SPC-om  kojoj se Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori ,,priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet  od 1219. godine”. Ispalo je  kako je SPC u Crnoj Gori starija nego u Srbiji. A danas i uticajnija.

Toliko da, svjedočimo i ovih dana, velikodostojnici SPC-a uredno idu na poklonjenje predsjedniku Srbije iskazujući mu prijeko potrebnu podršku u momentu kada na ulicama započinje novi krug protesta protiv poraznih rezultata njegove vladavine. Crnogorski premijer  po pozivu, svakomalo svrati do Patrijaršije u Beogradu na prijateljski razgovor i konsultacije.

Bez potpisanog Temeljnog ugovora nema konsenzusa za deblokadu Ustavnog suda, govorio je  Abazović prošlog ljeta. Sada, kaže, Temeljni ugovor sa SPC-om više nikome ne smeta, dok se Ustavnom sudu – ruga.

Uglavnom, dok smo pokušali da razlučimo motive aktera za početak najavljenih pregovora, u srijedu poslije podne stigla je vijest da ih neće biti. Sa iste adrese sa koje nam je, koji sat ranije, prispjela i njihova najava.

,,Crnogorska pravoslavna crkva otkazala je pregovore s Vladom Crne Gore o Temeljnom ugovoru koji su bili zakazani za sjutra u 11 časova, u zgradi Vlade, jer je uvrijeđena njenim odnosom prema mitropolitu CPC-a Mihailu i cijeloj Crkvi”, navedeno je u novom saopštenju. Uz obrazloženje da su, umjesto premijera i ministra pravde, ,,kako je bilo dogovoreno”, za pregovore od strane Vlade i ministarstva delegirana dvojica službenika, dok je zakazani sastanak  iz zgrade Vlade preseljen u zgradu Ministrastva pravde. ,,Crnogorska pravoslavna crkva drži taj akt Vlade kao izrugujući, zbog čega i otkazuje pregovore”.

Možda je ipak postignut stvarno cilj najave razgovora Vlade i poglavara CPC-a.  Odnos države i dvije, međusobno komfrontirane, pravoslave crkve, ponovo će naći svoje mjesto u fokusu javnosti. Abazović će biti u prilici da objašnjava kako se trošimo na prevaziđene nacionalne teme, umjesto da slijedimo evropski put. Iako je baš on, od 30. avgusta do danas, bio neizostavni dio svake priče koja je imala potencijal podizanja međunacionalnih/vjerskih tenzija u Crnoj Gori. U Srebrenici, na Cetinju, u Podgorici ili Strazburu (Savjet Evrope). Sve igrajući vatrogasca.

Čudni su, kažu, putevi Gospodnji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ni mrdnuli

Objavljeno prije

na

Objavio:

To što  Vrhovni sud , godinama nakon odlaska Vesne Medenice, ne može da joj nađe zamjenu, iako ima kandidate koji  ga zaista zaslužuju,  odraz je istinskog stanja crnogorskog pravosuđa. Sve dok ljudi poput sutkinje Ane Vuković ne budu zamijenili medenice, znači da nijesmo mrdnuli s mjesta

Kao što se i očekivalo, propao je još jedan konkurs za predsjednika/cu Vrhovnog suda.  U četvrtak, 16. maja na  Opštoj sjednica tog suda, trebalo je da bude izglasan kandidat koji bi bio predložen Sudskom savjetu za izbor. U trci su bili sutkinja Ana Vuković i sudija Miodrag Pešić. Niko nije dobio potrebnu podršku.  Otkako je tu poziciju napustila Vesna Medenica, Vrhovni sud nije bio u stanju tokom devet konkursa da izabere kanidata za njenu zamjenu.

Dalo se naslutiti da to neće učiniti ni ovog puta.  Akcija za ljudska prava, koja pomno prati procese u pravosuđu,  pozvala je pred novu Opštu sjednicu da se „spriječi manipulacija“ prilikom glasanja. Oni ukazuju da za izbor kandidata nije neophodno 13 glasova, kako je to prethodno najavila v.d predsjednica Vrhovnog suda Vesna Vukčević, već manje – 11 glasova. Oni su ukazali da je ukupan broj sudija u Vrhovnom sudu trenutno 17, i da spram tog broja treba odrediti dvotrećinsku većinu za glasanje. A ne, kako računa Vukčević, od onoliko sudija koliko bi Vrhovni sud trebao da ima. Na kraju se računalo onako kako je najavila v.d predsjednica tog suda,  glasovima sudija kojih – nema.  I konkurs je, očekivano – propao.

To što  Vrhovni sud  godinama nakon odlaska Vesne Medenice sa čelne pozicije,  o čijem modelu upravljanja  čitamo iz skaj prepiski, ne popunjava to mjesto, iako ima kandidate koji  ga zaslužuju,  odraz je istinskog stanja crnogorskog pravosuđa. A ne IBAR i hvalospjevi o uspjesima nove vlasti na evropskom putu zemlje.

Sve dok ljudi poput sutkinje Ane Vuković ne budu zamijenili medenice, znači da nijesmo mrdnuli s mjesta. Sutkinja Vuković se  prijavila za tu poziciju još prje tri godine. U junu 2021. dobila je snažnu podršku civilnog sektora koji je apelovao da bi „njen izbor omogućio Crnoj Gori da dobije predsjednicu Vrhovnog suda najvišeg renomea i izuzetnih stručnih i moralnih kvaliteta, koja ispunjava sve uslove i ima sve osobine da bude na čelu tog suda i sprovede neophodne reforme”.  Glasove Đukanovićevog zarobljenog pravosuđa, koje još nije reformisano, nije dobila. Ni tada, ni na posljednjem konkursu.

Ana Vuković bila je sutkinja u slučaju S.Č, koji je početkom dvijehiljaditih potresao Crnu Goru. Afera trgovine ženama sezala je kako do vrha tadašnjeg pravosuđa, tako i do samog vrha vlasti. Pod ogromnim pritiskom Đukanovićevog režima u punoj snazi, držala se profesije i etike. To su potvrdili i eksperti OEBS-a. Kako je svojevremno izgledalo Đukanovićevo pravosuđe čitamo ovih dana iz skaj prepiski. Uvid u razgovore između Medenice i pojedinih sudija zahtijeva jači želudac. Raportiranje nadređenima i poslušnost, preblago rečeno.

U vrijeme afere S.Č. Vesna Medenica je bila vrhovna državna tužiteljka.Njoj je Ana Vuković dostavila dokaze da su je kao sutkinju na tom slučaju pratili i prisluškivali pripadnici državne bezbijednosti. Kakve li su tada bile Medeničine prepiske i raporti, bilo bi zanimljivo pročitati. A, nije teško zamisliti.

Danas, skoro četiri godine nakon pada DPS-a, još je teško zamisliti da čelne pozicije u crnogorskom pravosuđu pokrivaju profesionalci od integriteta. I dalje smo u vremenu rijetkih izuzetaka. To, više od svega, govori gdje smo.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dani praznih riječi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope.  Ređaju se velike riječi, vlast se hvališe uspjesima proevropskim i antifašističkim, opozicija  je  jedini branik antifašizma i evropejstva.  Dani praznih riječi. Ni Evropa nema šta da slavi. Dovoljno je reći  – Gaza. Zato neka ovo budu dani nade u  budućnost. Bolju Evropu, i bolje nas

 

 

Pristižu čestitke na Dan pobjede nad fašizmom, koji je ujedno i Dan Evrope. Ređaju se velike riječi, vlast se hvališe svojim uspjesima, navodno proevropskim i antifašističkim, opozicija  je  navodno jedini pravi branik antifašizma i evropejstva. Dani praznih riječi.

Najglasniji su uobičajeno oni kojima su antifašizam i evropske vrijednosti  tek slovo na papiru. Bilo je i krajnje neobičnih poruka. Demokratska narodna partija Milana Kneževića saopštila je da se „danas, gotovo osam decenija kasnije, suočavamo sa opasnim pokušajima revizionizma istorije, oživljavanjem nacističkih ideologija i relativizacijom podnesenih žrtava”.  Kao da je saopštenje stiglo iz Ujedinjenih nacija, a ne partije koja se, između ostalog,  protivi glasu Crne Gore za Rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici, nazivajući takav potez „sramotom i katastrofom“.  Šta je oživljavanje fašizma, ako nije negiranje genocida i pogubljenja više od 8000 muškaraca i dječaka u Srebrenici 1995, samo zbog njihovih imena.

Oglasili su se i iz DPS-a. „Dan pobjede nad fašizmom, koji obilježavamo i kao Dan Evrope, uvijek treba da nas podsjeti na žrtve koje je Crna Gora prinijela na oltar antifašističke ideje“, poručio je poslanik te partije  Andrija Nikolić. Tačno. Još samo da se suočimo sa žrtvama ratnih devedesetih, dok je ta partija vodila Crnu Goru. Kad su ljudi deportovani pod nož Radovanu Karadžiću ili iz voza odvedeni u smrt,  samo zbog imena. Podsjećanje na te zločine, uvođenje dana sjećanja i bilo kakvo drugo obilježavanje, Đukanovićeva vlast decenijama nije dozvoljavala. Dok je zarobljeno pravosuđe guralo ratne zločine duboko u fioke zaborava i aboliralo vlasti  bilo kakve ogovornosti.

Organizovanje sjećanja ne dozvoljavaju  ni novi evropejci na vlasti.  Toliko je inicijativa mirovnih organizacija da se uspostave dan sjećanja i spomenik žrtvama zločina deportacija bosanskih izbjeglica ostalo bez odgovora i poslije Đukanovića i DPS-a.

Konačno znamo: Crna Gora će glasati za rezoluciju o genocidu u Srebrenici, objelodanio je  premijer Spajić u parlamentu upravo pred odlazak ovog broja Montora u štampu. To je dobra vijest. No nije tajna: dio pripadnika vlasti negira genocid u Srebrenici. Javno su se  oglasili  protiv rezolucije UN.  Vrijeđa im, vele,  dostojanstvo i slobodarstvo. Čitava priča o crnogorskim  amandmanima na Rezoluciju je za domaću upotrebu. To je  pokušaj amortizacije udara koji dolaze od strane Vučića i Dodika, ali i  dodvoravanje svojim partijskim i biračkim masama. Za nesuočavanje sa prošlošću i selektivno pamćenje ogromnu  odgovornost snosi bivša vlast. Novoj nije ni padalo na um da zaviri  u to nasljeđe bivšeg režima. Naprotiv. Pavle Bulatović, nekadašnji ministar Unutrašnjih poslova, koji je potpisao nalog za hapšenje i deportaciju bih izbjeglicja već je dobio ulicu u Pljevljima. Demokrate se evo upinju da, kao nagradu za životno djelo ulicu  dobije i u Podgorici.

Nemamo šta da slavimo. Nema ni Evropa u kojoj  jača radikalna desnica koja će, kako se osnovano predviđa, uskoro biti nikad jača i u Evropskom parlamentu.  Za stanje duhova u Evropi dovoljno  je reći – Gaza. I njene strahote, koje evropske prestonice odbijaju da vide.

U Njemačkoj  je  zabranjen ulazak Janisu Varufakisu, bivšem ministru finansija Grčke, jednom od najznačajnijih intelektualaca današnjice,  u tu državu 12. aprila, kada je trebalo da prisustvuje Palestinskom kongresu. Prethodno je upitan – Zašto Palestinski kongres, kazao: „Kao Evropljani, mislim da je važno da se uzdržimo od osuđivanja bilo Izraelaca ili Palestinaca kada smo mi, Evropljani, ti koji smo uzrokovali ovu beskrajnu tragediju: pošto smo vekovima praktikovali ekstremni antisemitizam, što je dovelo do jedinstveno stravičnog Holokausta, decenijama smo saučesnici u sporom genocidu nad Palestincima, kao da dve nepravde čine pravdu“.

“Najbogatije, najmoćnije zapadne zemlje, one koje veruju da su predvodnici savremenog sveta u posvećenosti demokratiji i ljudskim pravima, otvoreno finansiraju i podržavaju izraelski genocid u Gazi”, primijetila je prošlog mjeseca Arundati Roj,  svjetski slavna indijska književnica. I poručila: “  Ali milioni demonstranata na ulicama Evrope i SAD su nada za budućnost svijeta.”

Neka ovo budu dani nade u  budućnost. Bolju Evropu, i bolje nas.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo