Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima,  ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku upravu:  „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS

Dragan Koprivica na čelu Parking servisa. Zvuči kao naslov satire, ali je ovo – nedeljna vijest. Zato bi, možda, nagradu za humor u satiri, kakvu je početkom godine dobio upravo Dragan Koprivica,  profesor, književnik, aforističar i pjesnik, a uskoro i predsjednik Odbora podgoričkog javnog preduzeća Parking i servisi, trebalo uručiti i novim podgoričkim vlastima. A specijalnu nagradu Demokratskom frontu koji ga je za to mjesto predložio.

„Kvalifikovalo me je što sam vrlo fina osoba“, objasnio je Koprivica svoje novo postavljenje, dodajući da to, biti fina osoba, „nije naodmet u Crnoj Gori“. Ono, valja s manirima i osmjehom čitati bilanse i finasijske izvještaje. Imaće Koprivica pune ruke posla. Parking servis prihoduje preko 2 miliona eura godišnje, a tamo je zapošljeno svega 170 ljudi. Bogata je kuća zapala finog čovjeka.

Nego, samo da se neko fin ne prijavi i za mjesto hirurga u KBC-u.

Šta je Marinu Jočić, poslanicu DF-a, kvalifikovalo za Odbor JU Muzeji i Galerije, još nije pojašnjeno. Maniri, finoća. Dokazanost. Poslanica Demokratskog fronta ostala je upamćena po šamaru koji je,  svojevremeno, zviznula poslanici suprotnog političkog tabora. O njenoj osobnosti dovoljno govori i izjava dok je bila prva predsjednica Kola srpskih sestara, ratnih devedesetih: „Za krst časni i slobodu zlatnu daćemo sve. Makar to bili naši životi, životi naše braće i naše djece”. Od tuđih života bile su joj važnije granice velike Srbije. Što se tiče iskustva rukovođenjem javnim preduzećima, Marinino je trajalo nekoliko mjeseci u Nacionalnim parkovima. Onda ju je vlada Zdravka Krivokapića smijenila, a ubrzo i Jelenu Kljajević, direktoricu tog preduzeća, nakon što je blokiran račun kompanije i konstatovano „zabrinjavajuće stanje u svim aspektima u NPCG”. Jočićeva je tada zagrmjela: „Krivokapić je izdajnička tranja”.

Ima još interesantnih vijesti. Na čelo Građanskog biroa biće postavljen Vladislav Dajković iz Slobodne Crne Gore. I on ima prigodno  obrazloženje o kvalifikacijama: „Rođen sam u Podgorici, moj otac je rođen u Podgorici, moj đed je živio u Podgorici. I moj sin živi u Podgorici“. Sreća za Građanski biro.

Ima onih koji žive u Podgorici, koji su se nadali da će nove lokalne vlasti ispuniti obećanja o profesionalizaciji javne uprave, i zapošljavanju u skladu sa referencama i stručnošću, a ne partijskim pripadanjem. Uprkos već jednom iznevjerenim obećanjima većine istih političkih partija, nakon avgusta 2020. Podsjetili su ih i na Koalicioni sporazum u kom stoji da će radne biografije i stručnost biti odlučujući kriterijum prilikom kadriranja.

Dragan Koprivica, pjesnik koji će rukovoditi Parking servisima, ima pojašnjenje za politička postavljenja novih podgoričkih vlasti, uprkos obećanjima da će profesionalizovati gradsku  upravu : „Angažovati neprovjerene ljude na ključna mjesta, to je čisti autogol. Dakle, potrebni su provjereni ljudi“. Dakle, pljunuti DPS.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Neki odgovori o nasilju kompleksni su, i zahtijevaju ozbiljne društvene debate. Istovremeno, neki važni odgovori o prirodi nasilničkih političkih sistema u kojim živimo, još ostaju bez institucionalne potvrde i utvrđivanja odgovornosti. A baš se oni moraju dati da bi društvo moglo da krene u ozdravljenje

Slike tragedije u Beogradu, u kojoj je stradalo osmoro djece i čuvar tamošnje osnovne škole, preplavile su medije. Na društvenim mrežama,  javnost pokušava da shvati uzrok užasne tragedije i da odgovor na pitanje zašto nam se sve češće dešava nasilje. Istovremeno, neki važni odgovori o prirodi nasilničkih političkih sistema na ovim prostorima, još ostaju bez institucionalne potvrde. Ili se o njima govori iza zatvorenih vrata.

Gotovo neopaženo prošle su dvije ovonedeljne značajne informacije, važne i za Beograd i Podgoricu.  Prva – Njujork Tajms objavio je ove sedmice tekst o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučića i vezama kriminalnog klana Veljka Belivuka sa državnim rukovodstvom, koje počinju uporedo sa dolaskom na vlast SNS i Vučića 2012. godine. Tajms piše da je sudski dokumentovano da su Belivuk i njegova grupa dobijali u MUP-a podršku u prethodnih 10 godina, te da bi „Belivuk možda i ostao nasilnik manjeg značaja da se njegov život nije desio uporedo sa usponom Aleksandra Vučića”. Svjetski poznati medij objašnjava kako je Belivuk, optužen za ubistvo i niz drugih teških zločina, bio u dobrim odnosima sa policijom i obavještajnim službama, te da su on i njegovi ljudi fotografisani u društvu moćnika, među kojima je bio i Danilo Vučić, sin srpskog predsjednika. Sve to dok Vučić u Beogradu, tražeći uzroke tragedije u beogradskoj školi,  začudno objašnjava kako 13-ogodišnji dječak, koji je u crno zavio Srbiju, nije bio iz siromašne porodice. „Ovo je sve suprotno od klišea, niti je riječ o nekom ko se borio za  status, o nekom ko nema da jede i pije, sve suprotno“, poručio je on sa  konferencije za medije. Kao da moć, novac i nasilje decenijama na ovim prostorima ne idu ruku pod ruku. To je naš kliše.

Druga važna priča, o vezama Belivuka i državnih ovdašnjih funkcionera, vodila se u Crnoj Gori iza zatvorenih vrata. Višečasovna sjednica Tužilačkog savjeta, na kojoj se raspravljalo o komunikaciji državnih tužilaca u vezi sa postupanjem u predmetu povodom ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru Veljku Belivuku, održana je van očiju javnosti. Članovi Tužilačkog savjeta Stevo Muk i Siniša Gazivoda bili su u manjini, tražeći da sjednica bude otvorena. Za sada se zna samo da je po okončanju sjednice, zahtjev ministra pravde Marka Kovača da bude razriješena šefica Višeg tužilaštva Lepa Medenica zbog slučaja Belivuk, dostavljen disciplinskom tužiocu.

Iza zatvorenih vrata vodiće se još jedna priča o vezama kriminala i vrha pravosuđa. Suđenje Vesni Medenici, bivšoj predsjednici Vrhovnog suda, i njenom sinu Milošu, biće zatvoreno za javnost, objavljeno je ove sedmice.

Brojni spisi Europola, koji ukazuju ne samo da je nekadašnji crnogorski policijski vrh omogućio ulazak Belivuka u Coru Goru, nego i svjedoče o mnogim drugim isprepletanim vezama ovdašnjih državnih funkiconera s kriminalnim klanovima, dovoljni su da se shvati kakva je bila priroda trodecenijskoj sistema. I da smo zaslužili kategoriju – mafijaška država, kako je Crna Gora definisana u američkom Forin afersu još prije deset godina.

Neki odgovori o nasilju kompleksni su, i zahtijevaju ozbiljne društvene debate. No neke odgovore institucije moraju da obezbijede, da bi ova društva krenula u ozdravljenje. Jedan od tih je odgovornost u slučaju Belivuk. Ili ubistvo Duška Jovanovića, na čiji se institucionalni odgovor čeka 19 godina, o čemu se takođe ove sedmice govorilo iza zatvorenih vrata. Ima ih još bezbroj. Ratne zločine gotovo niko i ne pominje.

Sve dok institucije ne budu dovoljno snažne da pokažu da vlast i moć nisu zaštita od odgovornosti za zločine, vrtjećemo se ukrug.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Najave novih podjela i jačanje retorike o nacionalnoj ugroženosti označavaju početak predizborne kampanje i predstavljaju odgovor na rast popularnosti opcije tzv. političkog centra

Predsjedničku zakletvu Jakov Milatović položiće u Skupštini Crne Gore u Podgorici. Nakon inauguracije biće upriličen svečani prijem u Vili Gorica. To treba da „bude primjer najviših demokratskih standarda“, poručio je budući predsjednik, dok iz policije stižu najave da će 20. maja centar Glavnog grada i bulevar ka Aerodromu biti u blokadi. Kako i dolikuje „visokorizičnom bezbjednosnom događaju“.

Suprotno tradiciji dugoj četvrt vijeka, Prijestonica će malo popričekati na prvi zvanični susret sa novim predsjednikom Crne Gore. Njegovom voljom. Cinici kažu da bi do toga moglo doći nakon što Milatović obavi posjete Briselu i Beogradu. Cetinje i Cetinjani se, do tada, mogu nadati dekontaminaciji koju im je najavio jedan od zvaničnika Pokreta Evropa sad. Da ih očisti od „podjela, mržnje, razdora i nekih stvari koje su proizvod isključivo ekonomske situacije“, nastalih tokom tridesetogodišnje vladavine DPS.

Pošto ova izjava nije baš dobro primljena u javnosti, ne samo na Cetinju, ispalo je da bi i nju trebalo dekontaminirati. Kako bi se onima koji traže i najmanji povod za širenje omraze, uskratio makar dio verbalne municije koja im je prečesto na raspolaganju. U šta smo se, u par odvojenih slučaja, mogli uvjeriti i prethodnih dana.

Valja, takođe, zaboravne podsjetiti kako je DPS duže vladao Podgoricom nego Cetinjem. A u nekim djelovima Crne Gore još vlada. Nerijetko, zahvaljujući njihovim konkurentima koji su svoju političku platformu gradili upravo na „podjelama, mržnji i razodu“, pomažući DPS-u da „neke stvari“ vezane za ekonomiju, pa i korupciju i kriminal, ostanu u drugom planu. I ubjeđujući  ostale da je, nakon 30. avgusta 2020, mnogo toga ostalo nepromijenjeno, a ponešto postalo i gore od nasljeđa koje nam je ostavila DPS vladavina.

A stvari bi se mogle i zakomplikovati.

Šta ako se, recimo, pritvoreni Miloš Ostojić pred sudom bude branio tvrdnjom da je u svojim ogavnim objavama samo citirao/parafrazirao čovjeka kome se u Crnoj Gori grade spomenici. „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom”. Ovo nije doskorašni predsjednik Revizorskog odbora Luke Bar, nego nekadašnji Mitropolit MCP Amfilohije Radović, 2014. godine.

Odluka odlazeće Vlade Dritana Abazovića da podrži prijem Kosova u Savjet Evrope proizvela je nove podjele i otvorene sukobe na strani parlamentarne većine. Iz DF-a cijene da je u pitanju „teroristički akt države“, dok Milan Knežević poziva: „Sad je prava prilika, kad više nema Mila Đukanovića, da u našim crkvama i manastirama otpočne akcija za prikupljanje potpisa o povlačenju odluke o priznanju tzv. države Kosovo. Ako ovi koji su na izborima pobijedili Đukanovića misle isto što i mi, onda će odluka biti povučena. Ali se plašim da misle isto kao Đukanović, samo što to niko ne smije javno da kaže.“

Početak predizborne kampanje i najava novih podjela i jačanje retorike o nacionalnoj ugroženosti, kao odgovor na rast popularnosti opcije tzv. političkog centra? I DPS-u će biti drago ukoliko se DF odluči na povratak korijenima, nakon neuspjeha „politike pomirenja“ Andrije Mandića na predsjedničkim izborima. U tim vodama najbolje plivaju.

Sa snagom podjela upravo se, izgleda, sučeljavaju i u Pokretu Evropa sad. Dok se javnost zanimala pitanjem da li će Jakov Milatović nakon stupanja na mjesto predsjednika samozamrznuti funkciju u PES-u, na horizontu se ukazala opasnost  zamrzavanja cijelog Pokreta, oličena u mogućnosti raskola i podjela i prije nego, trenutno najjača politička snaga u Crnoj Gori, na predstojećim parlamentarnim izborima dokaže pretpostavljenu snagu.

Nakon višednevnih nagađanja i suprotstavljenih izjava Jakova Milatovića i Milojka Spajića o izbornom  nastupu, u srijedu je odlučeno da PES na izbore ide samostalno, a Spajić će kao lider stranke predvoditi izbornu listu. Pod uslovom da rastući pritisci sa (svih) strana ne urode plodom, pa se ipak formira predizborna koalicija sa Demokratama i GP URA, a Spajić možda ostane bez već viđenog premijerskog mjesta. Iza kulisa vodi se žestoka borba.

Od izbora nas dijeli nepunih 40 dana. Odlazeći premijer ne odustaje od nauma da izbore zakazane za 11. jun odloži, pošto-poto. Možda je otrežnjenje potrebnije od dekontaminacije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari