Povežite se sa nama

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ADOM BOJANOM: Prifatizacija, opet?

Objavljeno prije

na

Bez strategije, u neopravdano kratkom roku, odbor direktora Ulcinjske rivijere i Vlada traže višedecenijskog zakupca dijela Ade Bojane, ne tražeći od njega bilo kakve reference i garancije. Samo projekat koji je, smatraju stručnjaci, praktično nemoguće izraditi u ponuđenom roku. Zvući poznato

 

Javnost je iznenadila vijest da su nadležni naumili da Adu Bojanu iznesu na tržište i brzopotezno valorizuju. Za sedam dana.

Kad se podigla bura planirani postupak prijavljivanja „strateških investitora“ produžen je sa jedne na skoro tri sedmice. Tačnije, 20 dana. Malo li je?

Redom. Odbor direktora (državnog) Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera donio je 9. maja, na telefonskoj sjednici, odluku o davanju u zakup na 25 godina 34 kućice na Adi Bijani. U pitanju su, kao što možete vidjeti na fotografiji koju objavljujemo, prelijepo pozicionirani ali zapušteni i devastirani objekti spratnosti prizemlje + prvi sprat (po četiri apartmana u jednoj „kućici“). Plus parcela pokraj njih, površine 105.000 kvadrata čija namjena, u ovom trenutku, nije najjasnija.

Dva dana kasnije pojavio se javni poziv. U formi malog oglasa na dnu stranice Pobjede. „Ponuđač je u obavezi da u sklopu ponude dostavi detaljno idejno rješenje za turističko naselje u kojem posebnu pažnju treba posvetiti tome da se zadrži postojeći gabarit objekata, planiran u modernijem stilu i vizurama prema otovorenom moru. Sva zainteresovana fizička i pravna lica svoje ponude mogu dostaviti u zatvorenim kovertama u roku od sedam dana od dana objavljivanja oglasa u dnevnom listu Pobjeda”, navodi se u pozivu koji je naišao na brojne osude stručne i laičke javnosti.

Prvo – nejasna je žurba u kojoj su Ulcinjska rivijera i Vlada „utrčale“ u posao. Bez jasne slike i plana o tome šta se želi dobiti, i bez odgovora na pitanje zašto se država nije prihvatila projektovanja i finansiranja obnove tog dijela Ade. Da novca u državnoj kasi ima – to nas ubjeđuju iz dana u dan, a ekonomska logika navodi na pretpostavku da Ada Bojana nije manje značajan resurs od ostataka nikšićke Željezare. U koju je Vlada usula  tri-četiri puta više nego što je potrebno za obnovu devastiranog turisičkog naselja na Adi (iz borda Ulcinjske pominju pet miliona eura).

„Ponavlja se kao mantra: strateški partner, strateški investitor. Za strateškog treba država da ima strategiju za cjelokupnu Adu“, oglasio se na svom FB profilu ulcinjski aktivista Džemal Perović. „Treba nam vizija kakvu Adu želimo i kakva treba da bude sjutra, za pet, za 10 godina… Za to nije dovoljno produžiti rok oglasa od jedne na 3-4 nedjelje. Oglas treba anulirati. Treba u transparentnom procesu doći do međunarodnog tendera za cjelokupnu i pametnu valorizaciju tog blaga, tog rudnika zlata. Ako se pokaže da je najbolja odluka privatizacija. Može u jesen da se započne. A ne sada, na mala vrata uvesti nekog šarlatana, kome treba zagonetno dati i onih onih 105.000 m2. Na brzinu, pred izbore, kao pred sudnji dan“.

Drugi problem bio je prekratak rok za prijave zainteresovanih, koji je navodio na sumnju da se posao planira za poznatog partnera, odnosno, da je neko već započeo/završio izradu traženog idejnog rješenja budućeg naselja.

Iz borda Ulcinjske rivijere pravdaju se tvrdnjom da nije prvi put da se ozbiljni poslovi obavljaju u (neozbiljno) kratkom roku. Ali, ni tu više ne vlada jednoglasje.

Član borda direktora Mehmed Mila kazao je Vijestima da je javni oglas trebalo drugačije raspisati. „Recimo, da svi zainteresovani dobiju priliku da otkupe dokumentaciju, da vide šta je u pitanju, neke osnovne informacije, fotografije… To ovdje nije bio slučaj i mislim da je to propust”, kazao je Mila. On tvrdi da  nakon pomenute elektronske (telefonske) sjednice nije bio upoznat sa dinamikom događaja: „Želim da istaknem da se na ovom elektronskom sastanku uopšte nije razgovaralo ni o formi, ni o sadržaju i dinamici procesa dugoročnog zakupa kućica na Adi… To me je navelo da podržim ove dvije tačke, počevši od činjenice da će način, proces, rokovi i uslovi biti sastavljeni u skladu sa zakonom i uz potpunu transparentnost. Nisam bio dio organizacije tehničke i proceduralne strane za famozni sedmodnevni oglas. Čak, kao arhitekta, izjavljujem da je zahtjev da se u roku od sedam dana dostavi detaljni idejni plan besmislica“.

Drugačijeg mišljenja je predsjednik borda Ulcinjske Simo Dedić. On je potpisao saopštenje u kome se navodi da je rok za dostavljanje ponuda za zakup objekata i zemljišta na Adi produžen sa sedam na 20 dana „povodom velikog interesovanja javnosti a na zahtjev premijera Dritana Abazovića“. „Želim da se zahvalim građanima i civilnom sektoru na izraženoj zabrinutosti oko ovog pitanja i Ade uopšte. Onima koji su htjeli da ubiraju političke poene, savjetujem da gledaju svoj minuli doprinos koji su dali Ulcinju i vidjeće da je njihov doprinos skoro ravan nuli“, stoji u njegovom saopštenju.

Oglas je, dakle, produžen do početka juna. To nije dovoljno, smatraju kritičari takve odluke. Osim ako se ne ide tragom onoga kako je DPS, u svoje vrijeme, pokušavao riješiti pitanje budućnosti Vladanosa, Jaza, Buljarice…

„S obzirom na to da se u oglasu traži detaljan plan novog turističkog naselja, rok od nekoliko sedmica za tako zahtjevan zadatak je i dalje izuzetno kratak da bi se dobilo kvalitetno rješenje na najvišem svjetskom nivou, kakvo jedinstveni biser Mediterana kakav je Ada Bojana zaslužuje“, navodi se u saopštenju Udruženja za zaštitu Ade Bojane Srcem za Adu. „Budući da građevinska sezona na crnogorskoj obali startuje tek od 1. oktobra, ne postoji nijedan racionalan razlog za toliku žurbu, osim opravdane bojazni javnosti da se želi izabrati ponuđač prije održavanja predstojećih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori“.

Na ove primjedbe nijesu uslijedili valjani odgovori. Samo izgovori. Poput onoga koji je stigao iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma (MERT).

Ulcinjska rivijera obratila se za mišljenje da li je ono (Ministarstvo) saglasno da se valorizuju objekti u dijelu Ade kroz dugoročan zakup“, saopšteno je iz kabineta ministra Gorana Đurovića. „Imajući u vidu trenutno loše stanje kompleksa, MERT je dao mišljenje da treba ići u proceduru valorizacije potencijala koji 25 godina stoji neiskorišćen i devastiran, ali uz strogo primjenjivanje zakona kada je u pitanju javni poziv i na tome se nadležnost MERT-a zaustavila. Kako po Statutu Ulcinjske rivijere odluke koje se odnose na manje od 20 odsto vrijednosti imovine donosi odbor direktora tog preduzeća, smatramo da su oni nadležna adresa za pitanje o uslovima javnog poziva”.

Zašto je, onda, premijer Abazović našao za shodno da se umiješa i zatraži (nedovoljno) produženje oglasnog postupka? I da li bi – po tom rezonu – uprava Ulcinjske u pet-šest pojedinačnih odluka mogla raskrčmiti svu imovinu tog državnog preduzeća?

Dok čekamo Vladu, nezadovoljstvo i zebnje rastu.

„Ovo ne može ovako“, ustvrdio je građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. „Očigledno je da se investitor već zna, da nije riječ o javnom pozivu i da se iza kulisa dogovarao ovaj posao. Sve ovo liči na poslove koje su svojevremeno sprovodili DPS prvaci kada su svojim investitorima ustupali najbolje djelove Crne Gore da tamo rade šta hoće i kako hoće“. Predlaže: „Poziv se potpuno mora povući, ozbiljno se pristupiti problematici, organizovati javne rasprave i tačno navesti kako država vidi razvoj ovog lokaliteta. Ponuditi bolje uslove investitorima i objaviti ozbiljan poziv a ne dvije rečenice. Onda  novoj Vladi i građanima ostaviti da odluče kakva će biti budućnost ove ekskluzivne lokacije“.

Stižemo, tako i do trećeg problema postojećeg oglasa. U njemu se od potencijalnog investitora, bio on pojedinac ili privredno društvo, ne traže reference (iskustvo u turizmu, aktuelni poslovi, godišnji promet…) ali ni garancije da će to što obeća i predoči biti završeno.

Neminovno, to je ponovo pobudilo asocijacije na DPS vremena. I posljedice njihovih odluka koje i danas osjećamo. Zato se dobronamjerni nadaju da će  Vlada odlučiti da započeti posao prekine i odloži ga za neka bolja vremena.

Z.RADULOVIĆ/P.NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo