Bez strategije, u neopravdano kratkom roku, odbor direktora Ulcinjske rivijere i Vlada traže višedecenijskog zakupca dijela Ade Bojane, ne tražeći od njega bilo kakve reference i garancije. Samo projekat koji je, smatraju stručnjaci, praktično nemoguće izraditi u ponuđenom roku. Zvući poznato

Javnost je iznenadila vijest da su nadležni naumili da Adu Bojanu iznesu na tržište i brzopotezno valorizuju. Za sedam dana.

Kad se podigla bura planirani postupak prijavljivanja „strateških investitora“ produžen je sa jedne na skoro tri sedmice. Tačnije, 20 dana. Malo li je?

Redom. Odbor direktora (državnog) Hotelsko turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera donio je 9. maja, na telefonskoj sjednici, odluku o davanju u zakup na 25 godina 34 kućice na Adi Bijani. U pitanju su, kao što možete vidjeti na fotografiji koju objavljujemo, prelijepo pozicionirani ali zapušteni i devastirani objekti spratnosti prizemlje + prvi sprat (po četiri apartmana u jednoj „kućici“). Plus parcela pokraj njih, površine 105.000 kvadrata čija namjena, u ovom trenutku, nije najjasnija.

Dva dana kasnije pojavio se javni poziv. U formi malog oglasa na dnu stranice Pobjede. „Ponuđač je u obavezi da u sklopu ponude dostavi detaljno idejno rješenje za turističko naselje u kojem posebnu pažnju treba posvetiti tome da se zadrži postojeći gabarit objekata, planiran u modernijem stilu i vizurama prema otovorenom moru. Sva zainteresovana fizička i pravna lica svoje ponude mogu dostaviti u zatvorenim kovertama u roku od sedam dana od dana objavljivanja oglasa u dnevnom listu Pobjeda”, navodi se u pozivu koji je naišao na brojne osude stručne i laičke javnosti.

Prvo – nejasna je žurba u kojoj su Ulcinjska rivijera i Vlada „utrčale“ u posao. Bez jasne slike i plana o tome šta se želi dobiti, i bez odgovora na pitanje zašto se država nije prihvatila projektovanja i finansiranja obnove tog dijela Ade. Da novca u državnoj kasi ima – to nas ubjeđuju iz dana u dan, a ekonomska logika navodi na pretpostavku da Ada Bojana nije manje značajan resurs od ostataka nikšićke Željezare. U koju je Vlada usula  tri-četiri puta više nego što je potrebno za obnovu devastiranog turisičkog naselja na Adi (iz borda Ulcinjske pominju pet miliona eura).

„Ponavlja se kao mantra: strateški partner, strateški investitor. Za strateškog treba država da ima strategiju za cjelokupnu Adu“, oglasio se na svom FB profilu ulcinjski aktivista Džemal Perović. „Treba nam vizija kakvu Adu želimo i kakva treba da bude sjutra, za pet, za 10 godina… Za to nije dovoljno produžiti rok oglasa od jedne na 3-4 nedjelje. Oglas treba anulirati. Treba u transparentnom procesu doći do međunarodnog tendera za cjelokupnu i pametnu valorizaciju tog blaga, tog rudnika zlata. Ako se pokaže da je najbolja odluka privatizacija. Može u jesen da se započne. A ne sada, na mala vrata uvesti nekog šarlatana, kome treba zagonetno dati i onih onih 105.000 m2. Na brzinu, pred izbore, kao pred sudnji dan“.

Drugi problem bio je prekratak rok za prijave zainteresovanih, koji je navodio na sumnju da se posao planira za poznatog partnera, odnosno, da je neko već započeo/završio izradu traženog idejnog rješenja budućeg naselja.

Iz borda Ulcinjske rivijere pravdaju se tvrdnjom da nije prvi put da se ozbiljni poslovi obavljaju u (neozbiljno) kratkom roku. Ali, ni tu više ne vlada jednoglasje.

Član borda direktora Mehmed Mila kazao je Vijestima da je javni oglas trebalo drugačije raspisati. „Recimo, da svi zainteresovani dobiju priliku da otkupe dokumentaciju, da vide šta je u pitanju, neke osnovne informacije, fotografije… To ovdje nije bio slučaj i mislim da je to propust”, kazao je Mila. On tvrdi da  nakon pomenute elektronske (telefonske) sjednice nije bio upoznat sa dinamikom događaja: „Želim da istaknem da se na ovom elektronskom sastanku uopšte nije razgovaralo ni o formi, ni o sadržaju i dinamici procesa dugoročnog zakupa kućica na Adi… To me je navelo da podržim ove dvije tačke, počevši od činjenice da će način, proces, rokovi i uslovi biti sastavljeni u skladu sa zakonom i uz potpunu transparentnost. Nisam bio dio organizacije tehničke i proceduralne strane za famozni sedmodnevni oglas. Čak, kao arhitekta, izjavljujem da je zahtjev da se u roku od sedam dana dostavi detaljni idejni plan besmislica“.

Drugačijeg mišljenja je predsjednik borda Ulcinjske Simo Dedić. On je potpisao saopštenje u kome se navodi da je rok za dostavljanje ponuda za zakup objekata i zemljišta na Adi produžen sa sedam na 20 dana „povodom velikog interesovanja javnosti a na zahtjev premijera Dritana Abazovića“. „Želim da se zahvalim građanima i civilnom sektoru na izraženoj zabrinutosti oko ovog pitanja i Ade uopšte. Onima koji su htjeli da ubiraju političke poene, savjetujem da gledaju svoj minuli doprinos koji su dali Ulcinju i vidjeće da je njihov doprinos skoro ravan nuli“, stoji u njegovom saopštenju.

Oglas je, dakle, produžen do početka juna. To nije dovoljno, smatraju kritičari takve odluke. Osim ako se ne ide tragom onoga kako je DPS, u svoje vrijeme, pokušavao riješiti pitanje budućnosti Vladanosa, Jaza, Buljarice…

„S obzirom na to da se u oglasu traži detaljan plan novog turističkog naselja, rok od nekoliko sedmica za tako zahtjevan zadatak je i dalje izuzetno kratak da bi se dobilo kvalitetno rješenje na najvišem svjetskom nivou, kakvo jedinstveni biser Mediterana kakav je Ada Bojana zaslužuje“, navodi se u saopštenju Udruženja za zaštitu Ade Bojane Srcem za Adu. „Budući da građevinska sezona na crnogorskoj obali startuje tek od 1. oktobra, ne postoji nijedan racionalan razlog za toliku žurbu, osim opravdane bojazni javnosti da se želi izabrati ponuđač prije održavanja predstojećih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori“.

Na ove primjedbe nijesu uslijedili valjani odgovori. Samo izgovori. Poput onoga koji je stigao iz Ministarstva ekonomskog razvoja i turizma (MERT).

„Ulcinjska rivijera obratila se za mišljenje da li je ono (Ministarstvo) saglasno da se valorizuju objekti u dijelu Ade kroz dugoročan zakup“, saopšteno je iz kabineta ministra Gorana Đurovića. „Imajući u vidu trenutno loše stanje kompleksa, MERT je dao mišljenje da treba ići u proceduru valorizacije potencijala koji 25 godina stoji neiskorišćen i devastiran, ali uz strogo primjenjivanje zakona kada je u pitanju javni poziv i na tome se nadležnost MERT-a zaustavila. Kako po Statutu Ulcinjske rivijere odluke koje se odnose na manje od 20 odsto vrijednosti imovine donosi odbor direktora tog preduzeća, smatramo da su oni nadležna adresa za pitanje o uslovima javnog poziva”.

Zašto je, onda, premijer Abazović našao za shodno da se umiješa i zatraži (nedovoljno) produženje oglasnog postupka? I da li bi – po tom rezonu – uprava Ulcinjske u pet-šest pojedinačnih odluka mogla raskrčmiti svu imovinu tog državnog preduzeća?

Dok čekamo Vladu, nezadovoljstvo i zebnje rastu.

„Ovo ne može ovako“, ustvrdio je građanski i ekološki aktivista Aleksandar Dragićević. „Očigledno je da se investitor već zna, da nije riječ o javnom pozivu i da se iza kulisa dogovarao ovaj posao. Sve ovo liči na poslove koje su svojevremeno sprovodili DPS prvaci kada su svojim investitorima ustupali najbolje djelove Crne Gore da tamo rade šta hoće i kako hoće“. Predlaže: „Poziv se potpuno mora povući, ozbiljno se pristupiti problematici, organizovati javne rasprave i tačno navesti kako država vidi razvoj ovog lokaliteta. Ponuditi bolje uslove investitorima i objaviti ozbiljan poziv a ne dvije rečenice. Onda  novoj Vladi i građanima ostaviti da odluče kakva će biti budućnost ove ekskluzivne lokacije“.

Stižemo, tako i do trećeg problema postojećeg oglasa. U njemu se od potencijalnog investitora, bio on pojedinac ili privredno društvo, ne traže reference (iskustvo u turizmu, aktuelni poslovi, godišnji promet…) ali ni garancije da će to što obeća i predoči biti završeno.

Neminovno, to je ponovo pobudilo asocijacije na DPS vremena. I posljedice njihovih odluka koje i danas osjećamo. Zato se dobronamjerni nadaju da će  Vlada odlučiti da započeti posao prekine i odloži ga za neka bolja vremena.

Z.RADULOVIĆ/P.NIKOLIĆ