Povežite se sa nama

OKO NAS

„Velika četvorka” u Baru

Objavljeno prije

na

Bilo je u gradu pod Rumijom i prije i kasnije dolazaka velikih klubova „od Vardara pa do Triglava”, u svim sportovima, ali se ništa nije moglo mjeriti sa senzacijom što ju je izazvao tadašnji član Južne regije Luka Bar, koji je za samo nekoliko dana, januara 1985. ugostio u Baru Partizan i Crvenu zvezdu.

Mlađim čitaocima je teško dočarati nevjerovatni organizacioni uspjeh malog kluba, uslovljen činjenicom da su jugo-velikani imali jako zgusnuti godišnji raspored nastupa, ali, usporedbe radi, to bi bilo kao da sad Budućnost iz ćefa dovede Manchester Utd ili Barcelonu, čisto da gledaoci uživaju. Kad bi joj se moglo.

Jula 1984. u Baru se, pri najvećem privrednom kolektivu u Baru, osniva fudbalski klub – Luka Bar. Da bi skrenuli pažnju na novog člana Južne fudbalske regije, čelnici tima odlučili su da naprave spektakl – u svega četiri dana ugostili su dva najtrofejnija jugo-kluba: Crvenu zvezdu i Partizan.

Partizan je gostovao 27. januara 1985. godine. U Baru je danima ranije vladala prava euforija, tako da se na Madžaricu skupilo preko 5.000 gledalaca. Nije bilo tribina, pa su se načičkali u nekoliko redova iza žičane ograde, ali ih je bilo i na krovovima obližnjih objekata, čempresima, stubovima za struju… Teren je bio težak za igru, uništen od kiše, ali je zato vrijeme bilo lijepo, sunčano.

Trener Partizana Nenad Bjeković je izveo renomirani sastav, pun prvotimaca: Omerović, Radović, Rojević, Ješić, Kaličanin, Vermezović, Đelmaš, Dimitrijević, Mance, Smajić i Varga, a od standardnih nije bilo samo Ljubomira Radanovića i Zvonka Živkovića, koji su sa reprezentacijom Jugoslavije bili na turniru u Indiji. Trener Luke Bar Svetozar Kepo Vujović poveo je na teren najbolje koje je imao: golmana Obradovića, bekove Popovića, Bokovca i Aleksandra Petranovića, u veznom redu brzonogog Bokana, Nikezića i Radonjića, i u napadu nekadašnjeg igrača Budućnosti Jagoša Radovića, Predraga Petranovića, Martinića i Pekovića.

Nošeni atmosferom, ,,dokeri” su prvo poluvrijeme igrali odlično, a Beograđani se anemično vukli po terenu. Lokalne novine su bilježile da su Barani imali više od igre, te da su zvijezde u crno-bijelom dresu dobro pazile da se ne povrijede u kaljugama terena kraj morske obale. Na odmor se pošlo bez golova, ali je onda Bjeković uveo podmlađeni sastav, igrače željne dokazivanja. Ni Vujović nije ostao dužan, ali igrače nije mijenjao zbog nezalaganja, već zbog evidentnog umora. Većina igrača barskog regijaša prešla je bila, naime, zenit svog fudbalskog vijeka, pa su na odmoru ili tokom drugog poluvremena na teren izašli Petrović, Stojanović, Zajović, Moračanin, Vučetić, Tomašević i Stijepović.

Uvođenjem Belojevića, Marjanovića, Vujičića, Petrovića, Simanića, Nikodijevića, Jovice Kolba, Kuzmanovića, Đukića, Stevanovića i Vučićevića, stvari su se na terenu iz korijena izmijenile. Počeli su Partizanovci dobro, sa puno pasova, a razlika u kvalitetu je bila sve evidentnija. Briljantan je bio Nebojša Vučićević, pristigao iz OFK Beograda – nezaustavljiv, na svakom dijelu terena, postigao je šest golova za svega 40 minuta. Onaj sedmi je dao Petrović. Ukupno 0:7.

Prašina koju je Partizan podigao se još nije ni slegla, a Luka Bar je na Madžarici ugostila Crvenu Zvezdu. Tog 30. januara 1985. su „crveno-beli” gostovali u Baru u okviru turneje po Crnoj Gori, savladavši prethodno Sutjesku 3:0, Budućnost 6:0 i mostarski Velež 3:1. Na stadionu u Baru se po sunčanom vremenu skupilo oko 5.000 ljudi, sudije meča su bile Dragan Baka Stojanović i Mijo Petrović.

Trener Gojko Zec je predstavio kombinovani tim – mnogi od igrača su bili na početku dokazivanja u tadašnjem šampionu ili pri kraju karijere, a iz prve postave nedostajali su Boško i Milko Đurovski, Husref Musemić, Zlatko Krdžević, Žarko Đurović, Goran Milojević, Miodrag Krivokapić…

Od Baranima poznatih igrača na teren je izašao prvi golman Živan Ljukovčan, pa bek Zlatko Krmpotić, a za njim Stojanović, Nikšićani Krivokapić i Bandović, Nebojša Milosavljević, Žugić, pojačanje iz Rijeke Šugar, pa Joksimović, stameni Đorđe Milovanović i najveća zvijezda toga tima Mitar Mrkela, od koga se očekivalo da postane nova Zvezdina zvezda. Kepo Vujović je malo promiješao karte u odnosu na prošli meč sa Partizanom, pa je umjesto Radonjića igrao Moračanin, a broj 11 je umjesto Pekovića nosio Stijepović.

Barske novine su slikom i tekstom zabilježile događaj: ,,U prvom dijelu ‘Zvezda’ je zaigrala nešto angažovanije, i za samo desetak minuta postigla četiri gola. Dva pogotka je postigao mladi Joksimović, a po jedan Milosavljević i Janković. Poslije odmora, očekivalo se da će gosti iskoristiti premorenost domaćih fudbalera, ali, na opšte iznenađenje, fudbaleri ‘Luke’ su uspjeli da sačuvaju mrežu. I ne samo to, postigli su gol”.

Početkom drugog poluvremena, Crvena zvezda je uvela četiri nova igrača: golmana-omladinca Stevana Stojanovića, zatim Stošića, Marjanovića i Osmanagića, dok su za Luku zaigrali Srzentić, Stojanović, Zajović, Radonjić, Peković, Vučetić, Ivanović i Tomašević.

Gol koji je postigla Luka Bar protiv šampiona države jedno je od urbanih legendi grada pod Rumijom, nezaboravno sportsko mjesto o kome se i danas povede priča među ovdašnjim fudbalskim zaljubljenicima.

Načinjen je faul na nekih tridesetak metara od gola Crvene zvezde, sa desne strane. Igrači gostiju su htjeli da postave živi zid, ali im je rezervni golman, osamnaestogodišnji Stevan Stojanović, doviknuo da nema potrebe, jer je velika udaljenost. Predrag Peśo Petranović je vidio da je Stojanović izašao sa gol linije, uhvatio kratak zalet i raspalio po lopti svom snagom (bio je poznat po razornom udarcu), a ona je završila iza leđa nemoćnog golmana Zvezde. Navijači su bili u transu, aplauz se prolomio Madžaricom, saigrači su Petranoviću poletjeli u zagrljaj, a on je skinuo dres i izašao s terena. Čestitao mu je i tada poznati izvođač slobodnih udaraca – kapiten Zvezde Mitar Mrkela.

Petranovićev gol u 60. minutu bio je i posljednji na utakmici, koja je nakon toga rutinski privedena kraju, bez previše zalaganja. Uslijedila su slikanja, davanje autograma, a igrači beogradskog tima se više od pola sata nisu mogli povući sa terena, okruženi razdraganom mlađarijom.

Fudbalski spektakl bio je i prošao, ali je mjesecima nakon njega i dalje bio predmet interesovanja, ovoga puta opštinskih struktura. Inspekcijske službe zanimala je cijena gostovanja dva beogradska kluba i izvor finansiranja. Odgovor je uslijedio u listu preduzeća Luka Bar, gdje su organizatori taksativno naveli da je dovođenje Partizana koštalo 7,5 starih miliona dinara, a Crvene Zvezde 10, te da su „novac obezbijedili radnici radeći subotom i nedjeljom na sakupljanju starog željeza i drugih sekundarnih sirovina”.

Željko MILOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo