Povežite se sa nama

OKO NAS

„Velika četvorka” u Baru

Objavljeno prije

na

Svetozar-Vujovic-i-Nenad-Bi

Bilo je u gradu pod Rumijom i prije i kasnije dolazaka velikih klubova „od Vardara pa do Triglava”, u svim sportovima, ali se ništa nije moglo mjeriti sa senzacijom što ju je izazvao tadašnji član Južne regije Luka Bar, koji je za samo nekoliko dana, januara 1985. ugostio u Baru Partizan i Crvenu zvezdu.

Mlađim čitaocima je teško dočarati nevjerovatni organizacioni uspjeh malog kluba, uslovljen činjenicom da su jugo-velikani imali jako zgusnuti godišnji raspored nastupa, ali, usporedbe radi, to bi bilo kao da sad Budućnost iz ćefa dovede Manchester Utd ili Barcelonu, čisto da gledaoci uživaju. Kad bi joj se moglo.

Jula 1984. u Baru se, pri najvećem privrednom kolektivu u Baru, osniva fudbalski klub – Luka Bar. Da bi skrenuli pažnju na novog člana Južne fudbalske regije, čelnici tima odlučili su da naprave spektakl – u svega četiri dana ugostili su dva najtrofejnija jugo-kluba: Crvenu zvezdu i Partizan.

Partizan je gostovao 27. januara 1985. godine. U Baru je danima ranije vladala prava euforija, tako da se na Madžaricu skupilo preko 5.000 gledalaca. Nije bilo tribina, pa su se načičkali u nekoliko redova iza žičane ograde, ali ih je bilo i na krovovima obližnjih objekata, čempresima, stubovima za struju… Teren je bio težak za igru, uništen od kiše, ali je zato vrijeme bilo lijepo, sunčano.

Trener Partizana Nenad Bjeković je izveo renomirani sastav, pun prvotimaca: Omerović, Radović, Rojević, Ješić, Kaličanin, Vermezović, Đelmaš, Dimitrijević, Mance, Smajić i Varga, a od standardnih nije bilo samo Ljubomira Radanovića i Zvonka Živkovića, koji su sa reprezentacijom Jugoslavije bili na turniru u Indiji. Trener Luke Bar Svetozar Kepo Vujović poveo je na teren najbolje koje je imao: golmana Obradovića, bekove Popovića, Bokovca i Aleksandra Petranovića, u veznom redu brzonogog Bokana, Nikezića i Radonjića, i u napadu nekadašnjeg igrača Budućnosti Jagoša Radovića, Predraga Petranovića, Martinića i Pekovića.

Nošeni atmosferom, ,,dokeri” su prvo poluvrijeme igrali odlično, a Beograđani se anemično vukli po terenu. Lokalne novine su bilježile da su Barani imali više od igre, te da su zvijezde u crno-bijelom dresu dobro pazile da se ne povrijede u kaljugama terena kraj morske obale. Na odmor se pošlo bez golova, ali je onda Bjeković uveo podmlađeni sastav, igrače željne dokazivanja. Ni Vujović nije ostao dužan, ali igrače nije mijenjao zbog nezalaganja, već zbog evidentnog umora. Većina igrača barskog regijaša prešla je bila, naime, zenit svog fudbalskog vijeka, pa su na odmoru ili tokom drugog poluvremena na teren izašli Petrović, Stojanović, Zajović, Moračanin, Vučetić, Tomašević i Stijepović.

Uvođenjem Belojevića, Marjanovića, Vujičića, Petrovića, Simanića, Nikodijevića, Jovice Kolba, Kuzmanovića, Đukića, Stevanovića i Vučićevića, stvari su se na terenu iz korijena izmijenile. Počeli su Partizanovci dobro, sa puno pasova, a razlika u kvalitetu je bila sve evidentnija. Briljantan je bio Nebojša Vučićević, pristigao iz OFK Beograda – nezaustavljiv, na svakom dijelu terena, postigao je šest golova za svega 40 minuta. Onaj sedmi je dao Petrović. Ukupno 0:7.

Prašina koju je Partizan podigao se još nije ni slegla, a Luka Bar je na Madžarici ugostila Crvenu Zvezdu. Tog 30. januara 1985. su „crveno-beli” gostovali u Baru u okviru turneje po Crnoj Gori, savladavši prethodno Sutjesku 3:0, Budućnost 6:0 i mostarski Velež 3:1. Na stadionu u Baru se po sunčanom vremenu skupilo oko 5.000 ljudi, sudije meča su bile Dragan Baka Stojanović i Mijo Petrović.

Trener Gojko Zec je predstavio kombinovani tim – mnogi od igrača su bili na početku dokazivanja u tadašnjem šampionu ili pri kraju karijere, a iz prve postave nedostajali su Boško i Milko Đurovski, Husref Musemić, Zlatko Krdžević, Žarko Đurović, Goran Milojević, Miodrag Krivokapić…

Od Baranima poznatih igrača na teren je izašao prvi golman Živan Ljukovčan, pa bek Zlatko Krmpotić, a za njim Stojanović, Nikšićani Krivokapić i Bandović, Nebojša Milosavljević, Žugić, pojačanje iz Rijeke Šugar, pa Joksimović, stameni Đorđe Milovanović i najveća zvijezda toga tima Mitar Mrkela, od koga se očekivalo da postane nova Zvezdina zvezda. Kepo Vujović je malo promiješao karte u odnosu na prošli meč sa Partizanom, pa je umjesto Radonjića igrao Moračanin, a broj 11 je umjesto Pekovića nosio Stijepović.

Barske novine su slikom i tekstom zabilježile događaj: ,,U prvom dijelu ‘Zvezda’ je zaigrala nešto angažovanije, i za samo desetak minuta postigla četiri gola. Dva pogotka je postigao mladi Joksimović, a po jedan Milosavljević i Janković. Poslije odmora, očekivalo se da će gosti iskoristiti premorenost domaćih fudbalera, ali, na opšte iznenađenje, fudbaleri ‘Luke’ su uspjeli da sačuvaju mrežu. I ne samo to, postigli su gol”.

Početkom drugog poluvremena, Crvena zvezda je uvela četiri nova igrača: golmana-omladinca Stevana Stojanovića, zatim Stošića, Marjanovića i Osmanagića, dok su za Luku zaigrali Srzentić, Stojanović, Zajović, Radonjić, Peković, Vučetić, Ivanović i Tomašević.

Gol koji je postigla Luka Bar protiv šampiona države jedno je od urbanih legendi grada pod Rumijom, nezaboravno sportsko mjesto o kome se i danas povede priča među ovdašnjim fudbalskim zaljubljenicima.

Načinjen je faul na nekih tridesetak metara od gola Crvene zvezde, sa desne strane. Igrači gostiju su htjeli da postave živi zid, ali im je rezervni golman, osamnaestogodišnji Stevan Stojanović, doviknuo da nema potrebe, jer je velika udaljenost. Predrag Peśo Petranović je vidio da je Stojanović izašao sa gol linije, uhvatio kratak zalet i raspalio po lopti svom snagom (bio je poznat po razornom udarcu), a ona je završila iza leđa nemoćnog golmana Zvezde. Navijači su bili u transu, aplauz se prolomio Madžaricom, saigrači su Petranoviću poletjeli u zagrljaj, a on je skinuo dres i izašao s terena. Čestitao mu je i tada poznati izvođač slobodnih udaraca – kapiten Zvezde Mitar Mrkela.

Petranovićev gol u 60. minutu bio je i posljednji na utakmici, koja je nakon toga rutinski privedena kraju, bez previše zalaganja. Uslijedila su slikanja, davanje autograma, a igrači beogradskog tima se više od pola sata nisu mogli povući sa terena, okruženi razdraganom mlađarijom.

Fudbalski spektakl bio je i prošao, ali je mjesecima nakon njega i dalje bio predmet interesovanja, ovoga puta opštinskih struktura. Inspekcijske službe zanimala je cijena gostovanja dva beogradska kluba i izvor finansiranja. Odgovor je uslijedio u listu preduzeća Luka Bar, gdje su organizatori taksativno naveli da je dovođenje Partizana koštalo 7,5 starih miliona dinara, a Crvene Zvezde 10, te da su „novac obezbijedili radnici radeći subotom i nedjeljom na sakupljanju starog željeza i drugih sekundarnih sirovina”.

Željko MILOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo