Povežite se sa nama

OKO NAS

„Velika četvorka” u Baru

Objavljeno prije

na

Bilo je u gradu pod Rumijom i prije i kasnije dolazaka velikih klubova „od Vardara pa do Triglava”, u svim sportovima, ali se ništa nije moglo mjeriti sa senzacijom što ju je izazvao tadašnji član Južne regije Luka Bar, koji je za samo nekoliko dana, januara 1985. ugostio u Baru Partizan i Crvenu zvezdu.

Mlađim čitaocima je teško dočarati nevjerovatni organizacioni uspjeh malog kluba, uslovljen činjenicom da su jugo-velikani imali jako zgusnuti godišnji raspored nastupa, ali, usporedbe radi, to bi bilo kao da sad Budućnost iz ćefa dovede Manchester Utd ili Barcelonu, čisto da gledaoci uživaju. Kad bi joj se moglo.

Jula 1984. u Baru se, pri najvećem privrednom kolektivu u Baru, osniva fudbalski klub – Luka Bar. Da bi skrenuli pažnju na novog člana Južne fudbalske regije, čelnici tima odlučili su da naprave spektakl – u svega četiri dana ugostili su dva najtrofejnija jugo-kluba: Crvenu zvezdu i Partizan.

Partizan je gostovao 27. januara 1985. godine. U Baru je danima ranije vladala prava euforija, tako da se na Madžaricu skupilo preko 5.000 gledalaca. Nije bilo tribina, pa su se načičkali u nekoliko redova iza žičane ograde, ali ih je bilo i na krovovima obližnjih objekata, čempresima, stubovima za struju… Teren je bio težak za igru, uništen od kiše, ali je zato vrijeme bilo lijepo, sunčano.

Trener Partizana Nenad Bjeković je izveo renomirani sastav, pun prvotimaca: Omerović, Radović, Rojević, Ješić, Kaličanin, Vermezović, Đelmaš, Dimitrijević, Mance, Smajić i Varga, a od standardnih nije bilo samo Ljubomira Radanovića i Zvonka Živkovića, koji su sa reprezentacijom Jugoslavije bili na turniru u Indiji. Trener Luke Bar Svetozar Kepo Vujović poveo je na teren najbolje koje je imao: golmana Obradovića, bekove Popovića, Bokovca i Aleksandra Petranovića, u veznom redu brzonogog Bokana, Nikezića i Radonjića, i u napadu nekadašnjeg igrača Budućnosti Jagoša Radovića, Predraga Petranovića, Martinića i Pekovića.

Nošeni atmosferom, ,,dokeri” su prvo poluvrijeme igrali odlično, a Beograđani se anemično vukli po terenu. Lokalne novine su bilježile da su Barani imali više od igre, te da su zvijezde u crno-bijelom dresu dobro pazile da se ne povrijede u kaljugama terena kraj morske obale. Na odmor se pošlo bez golova, ali je onda Bjeković uveo podmlađeni sastav, igrače željne dokazivanja. Ni Vujović nije ostao dužan, ali igrače nije mijenjao zbog nezalaganja, već zbog evidentnog umora. Većina igrača barskog regijaša prešla je bila, naime, zenit svog fudbalskog vijeka, pa su na odmoru ili tokom drugog poluvremena na teren izašli Petrović, Stojanović, Zajović, Moračanin, Vučetić, Tomašević i Stijepović.

Uvođenjem Belojevića, Marjanovića, Vujičića, Petrovića, Simanića, Nikodijevića, Jovice Kolba, Kuzmanovića, Đukića, Stevanovića i Vučićevića, stvari su se na terenu iz korijena izmijenile. Počeli su Partizanovci dobro, sa puno pasova, a razlika u kvalitetu je bila sve evidentnija. Briljantan je bio Nebojša Vučićević, pristigao iz OFK Beograda – nezaustavljiv, na svakom dijelu terena, postigao je šest golova za svega 40 minuta. Onaj sedmi je dao Petrović. Ukupno 0:7.

Prašina koju je Partizan podigao se još nije ni slegla, a Luka Bar je na Madžarici ugostila Crvenu Zvezdu. Tog 30. januara 1985. su „crveno-beli” gostovali u Baru u okviru turneje po Crnoj Gori, savladavši prethodno Sutjesku 3:0, Budućnost 6:0 i mostarski Velež 3:1. Na stadionu u Baru se po sunčanom vremenu skupilo oko 5.000 ljudi, sudije meča su bile Dragan Baka Stojanović i Mijo Petrović.

Trener Gojko Zec je predstavio kombinovani tim – mnogi od igrača su bili na početku dokazivanja u tadašnjem šampionu ili pri kraju karijere, a iz prve postave nedostajali su Boško i Milko Đurovski, Husref Musemić, Zlatko Krdžević, Žarko Đurović, Goran Milojević, Miodrag Krivokapić…

Od Baranima poznatih igrača na teren je izašao prvi golman Živan Ljukovčan, pa bek Zlatko Krmpotić, a za njim Stojanović, Nikšićani Krivokapić i Bandović, Nebojša Milosavljević, Žugić, pojačanje iz Rijeke Šugar, pa Joksimović, stameni Đorđe Milovanović i najveća zvijezda toga tima Mitar Mrkela, od koga se očekivalo da postane nova Zvezdina zvezda. Kepo Vujović je malo promiješao karte u odnosu na prošli meč sa Partizanom, pa je umjesto Radonjića igrao Moračanin, a broj 11 je umjesto Pekovića nosio Stijepović.

Barske novine su slikom i tekstom zabilježile događaj: ,,U prvom dijelu ‘Zvezda’ je zaigrala nešto angažovanije, i za samo desetak minuta postigla četiri gola. Dva pogotka je postigao mladi Joksimović, a po jedan Milosavljević i Janković. Poslije odmora, očekivalo se da će gosti iskoristiti premorenost domaćih fudbalera, ali, na opšte iznenađenje, fudbaleri ‘Luke’ su uspjeli da sačuvaju mrežu. I ne samo to, postigli su gol”.

Početkom drugog poluvremena, Crvena zvezda je uvela četiri nova igrača: golmana-omladinca Stevana Stojanovića, zatim Stošića, Marjanovića i Osmanagića, dok su za Luku zaigrali Srzentić, Stojanović, Zajović, Radonjić, Peković, Vučetić, Ivanović i Tomašević.

Gol koji je postigla Luka Bar protiv šampiona države jedno je od urbanih legendi grada pod Rumijom, nezaboravno sportsko mjesto o kome se i danas povede priča među ovdašnjim fudbalskim zaljubljenicima.

Načinjen je faul na nekih tridesetak metara od gola Crvene zvezde, sa desne strane. Igrači gostiju su htjeli da postave živi zid, ali im je rezervni golman, osamnaestogodišnji Stevan Stojanović, doviknuo da nema potrebe, jer je velika udaljenost. Predrag Peśo Petranović je vidio da je Stojanović izašao sa gol linije, uhvatio kratak zalet i raspalio po lopti svom snagom (bio je poznat po razornom udarcu), a ona je završila iza leđa nemoćnog golmana Zvezde. Navijači su bili u transu, aplauz se prolomio Madžaricom, saigrači su Petranoviću poletjeli u zagrljaj, a on je skinuo dres i izašao s terena. Čestitao mu je i tada poznati izvođač slobodnih udaraca – kapiten Zvezde Mitar Mrkela.

Petranovićev gol u 60. minutu bio je i posljednji na utakmici, koja je nakon toga rutinski privedena kraju, bez previše zalaganja. Uslijedila su slikanja, davanje autograma, a igrači beogradskog tima se više od pola sata nisu mogli povući sa terena, okruženi razdraganom mlađarijom.

Fudbalski spektakl bio je i prošao, ali je mjesecima nakon njega i dalje bio predmet interesovanja, ovoga puta opštinskih struktura. Inspekcijske službe zanimala je cijena gostovanja dva beogradska kluba i izvor finansiranja. Odgovor je uslijedio u listu preduzeća Luka Bar, gdje su organizatori taksativno naveli da je dovođenje Partizana koštalo 7,5 starih miliona dinara, a Crvene Zvezde 10, te da su „novac obezbijedili radnici radeći subotom i nedjeljom na sakupljanju starog željeza i drugih sekundarnih sirovina”.

Željko MILOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo