Povežite se sa nama

OKO NAS

„Velika četvorka” u Baru

Objavljeno prije

na

Bilo je u gradu pod Rumijom i prije i kasnije dolazaka velikih klubova „od Vardara pa do Triglava”, u svim sportovima, ali se ništa nije moglo mjeriti sa senzacijom što ju je izazvao tadašnji član Južne regije Luka Bar, koji je za samo nekoliko dana, januara 1985. ugostio u Baru Partizan i Crvenu zvezdu.

Mlađim čitaocima je teško dočarati nevjerovatni organizacioni uspjeh malog kluba, uslovljen činjenicom da su jugo-velikani imali jako zgusnuti godišnji raspored nastupa, ali, usporedbe radi, to bi bilo kao da sad Budućnost iz ćefa dovede Manchester Utd ili Barcelonu, čisto da gledaoci uživaju. Kad bi joj se moglo.

Jula 1984. u Baru se, pri najvećem privrednom kolektivu u Baru, osniva fudbalski klub – Luka Bar. Da bi skrenuli pažnju na novog člana Južne fudbalske regije, čelnici tima odlučili su da naprave spektakl – u svega četiri dana ugostili su dva najtrofejnija jugo-kluba: Crvenu zvezdu i Partizan.

Partizan je gostovao 27. januara 1985. godine. U Baru je danima ranije vladala prava euforija, tako da se na Madžaricu skupilo preko 5.000 gledalaca. Nije bilo tribina, pa su se načičkali u nekoliko redova iza žičane ograde, ali ih je bilo i na krovovima obližnjih objekata, čempresima, stubovima za struju… Teren je bio težak za igru, uništen od kiše, ali je zato vrijeme bilo lijepo, sunčano.

Trener Partizana Nenad Bjeković je izveo renomirani sastav, pun prvotimaca: Omerović, Radović, Rojević, Ješić, Kaličanin, Vermezović, Đelmaš, Dimitrijević, Mance, Smajić i Varga, a od standardnih nije bilo samo Ljubomira Radanovića i Zvonka Živkovića, koji su sa reprezentacijom Jugoslavije bili na turniru u Indiji. Trener Luke Bar Svetozar Kepo Vujović poveo je na teren najbolje koje je imao: golmana Obradovića, bekove Popovića, Bokovca i Aleksandra Petranovića, u veznom redu brzonogog Bokana, Nikezića i Radonjića, i u napadu nekadašnjeg igrača Budućnosti Jagoša Radovića, Predraga Petranovića, Martinića i Pekovića.

Nošeni atmosferom, ,,dokeri” su prvo poluvrijeme igrali odlično, a Beograđani se anemično vukli po terenu. Lokalne novine su bilježile da su Barani imali više od igre, te da su zvijezde u crno-bijelom dresu dobro pazile da se ne povrijede u kaljugama terena kraj morske obale. Na odmor se pošlo bez golova, ali je onda Bjeković uveo podmlađeni sastav, igrače željne dokazivanja. Ni Vujović nije ostao dužan, ali igrače nije mijenjao zbog nezalaganja, već zbog evidentnog umora. Većina igrača barskog regijaša prešla je bila, naime, zenit svog fudbalskog vijeka, pa su na odmoru ili tokom drugog poluvremena na teren izašli Petrović, Stojanović, Zajović, Moračanin, Vučetić, Tomašević i Stijepović.

Uvođenjem Belojevića, Marjanovića, Vujičića, Petrovića, Simanića, Nikodijevića, Jovice Kolba, Kuzmanovića, Đukića, Stevanovića i Vučićevića, stvari su se na terenu iz korijena izmijenile. Počeli su Partizanovci dobro, sa puno pasova, a razlika u kvalitetu je bila sve evidentnija. Briljantan je bio Nebojša Vučićević, pristigao iz OFK Beograda – nezaustavljiv, na svakom dijelu terena, postigao je šest golova za svega 40 minuta. Onaj sedmi je dao Petrović. Ukupno 0:7.

Prašina koju je Partizan podigao se još nije ni slegla, a Luka Bar je na Madžarici ugostila Crvenu Zvezdu. Tog 30. januara 1985. su „crveno-beli” gostovali u Baru u okviru turneje po Crnoj Gori, savladavši prethodno Sutjesku 3:0, Budućnost 6:0 i mostarski Velež 3:1. Na stadionu u Baru se po sunčanom vremenu skupilo oko 5.000 ljudi, sudije meča su bile Dragan Baka Stojanović i Mijo Petrović.

Trener Gojko Zec je predstavio kombinovani tim – mnogi od igrača su bili na početku dokazivanja u tadašnjem šampionu ili pri kraju karijere, a iz prve postave nedostajali su Boško i Milko Đurovski, Husref Musemić, Zlatko Krdžević, Žarko Đurović, Goran Milojević, Miodrag Krivokapić…

Od Baranima poznatih igrača na teren je izašao prvi golman Živan Ljukovčan, pa bek Zlatko Krmpotić, a za njim Stojanović, Nikšićani Krivokapić i Bandović, Nebojša Milosavljević, Žugić, pojačanje iz Rijeke Šugar, pa Joksimović, stameni Đorđe Milovanović i najveća zvijezda toga tima Mitar Mrkela, od koga se očekivalo da postane nova Zvezdina zvezda. Kepo Vujović je malo promiješao karte u odnosu na prošli meč sa Partizanom, pa je umjesto Radonjića igrao Moračanin, a broj 11 je umjesto Pekovića nosio Stijepović.

Barske novine su slikom i tekstom zabilježile događaj: ,,U prvom dijelu ‘Zvezda’ je zaigrala nešto angažovanije, i za samo desetak minuta postigla četiri gola. Dva pogotka je postigao mladi Joksimović, a po jedan Milosavljević i Janković. Poslije odmora, očekivalo se da će gosti iskoristiti premorenost domaćih fudbalera, ali, na opšte iznenađenje, fudbaleri ‘Luke’ su uspjeli da sačuvaju mrežu. I ne samo to, postigli su gol”.

Početkom drugog poluvremena, Crvena zvezda je uvela četiri nova igrača: golmana-omladinca Stevana Stojanovića, zatim Stošića, Marjanovića i Osmanagića, dok su za Luku zaigrali Srzentić, Stojanović, Zajović, Radonjić, Peković, Vučetić, Ivanović i Tomašević.

Gol koji je postigla Luka Bar protiv šampiona države jedno je od urbanih legendi grada pod Rumijom, nezaboravno sportsko mjesto o kome se i danas povede priča među ovdašnjim fudbalskim zaljubljenicima.

Načinjen je faul na nekih tridesetak metara od gola Crvene zvezde, sa desne strane. Igrači gostiju su htjeli da postave živi zid, ali im je rezervni golman, osamnaestogodišnji Stevan Stojanović, doviknuo da nema potrebe, jer je velika udaljenost. Predrag Peśo Petranović je vidio da je Stojanović izašao sa gol linije, uhvatio kratak zalet i raspalio po lopti svom snagom (bio je poznat po razornom udarcu), a ona je završila iza leđa nemoćnog golmana Zvezde. Navijači su bili u transu, aplauz se prolomio Madžaricom, saigrači su Petranoviću poletjeli u zagrljaj, a on je skinuo dres i izašao s terena. Čestitao mu je i tada poznati izvođač slobodnih udaraca – kapiten Zvezde Mitar Mrkela.

Petranovićev gol u 60. minutu bio je i posljednji na utakmici, koja je nakon toga rutinski privedena kraju, bez previše zalaganja. Uslijedila su slikanja, davanje autograma, a igrači beogradskog tima se više od pola sata nisu mogli povući sa terena, okruženi razdraganom mlađarijom.

Fudbalski spektakl bio je i prošao, ali je mjesecima nakon njega i dalje bio predmet interesovanja, ovoga puta opštinskih struktura. Inspekcijske službe zanimala je cijena gostovanja dva beogradska kluba i izvor finansiranja. Odgovor je uslijedio u listu preduzeća Luka Bar, gdje su organizatori taksativno naveli da je dovođenje Partizana koštalo 7,5 starih miliona dinara, a Crvene Zvezde 10, te da su „novac obezbijedili radnici radeći subotom i nedjeljom na sakupljanju starog željeza i drugih sekundarnih sirovina”.

Željko MILOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo