Nakon što mu je medijska pješadija utabala put, danima opravdavajući fizički napad tranzicionog biznismena Veselina Pejovića na poslanika DF Nebojšu Medojevića, oglasio se i premijer. Đukanović je po ko zna koji put, sada pozivajući se na običajno pravo i obraz, pozvao na nasilje nad kritičarima.
,,Ne vjerujem ni da nam je krivo zbog toga što u Crnoj Gori postoji još puno ljudi koji drže do svoje i časti svoje porodice i koji ne dozvoljavaju da sistematsko blaćenje prođe bez njihovog pokušaja da na bilo koji način zaštite svoju i čast svoje porodice”, kazao je Đukanović. ,,Građani poput Pejovića očekuju da ga država zaštiti, a ukoliko se to ne dogodi onda uzima stvar u svoje ruke “, ponovio je premijer ono što njegovi novinari i partijski saborci kao papagaji recituju.
,,Imaju li pravo na te metode potomci i roditelji onih muževa i sinova koje su 90-ih Đukanović, Marović, Pobjeda i TVCG poslali u smrt? Oni kojima je njegova kriminalna vlast popljačkala đedovinu? Porodica pokojnog Duška Jovanovića i inspektora Šćekića?”, zapitao se poslanik PzP-a Koča Pavlović nakon Đukanovićevog skandaloznog ispada.
Premijer je precizno locirao kakav je sistem kreirao – država ne funkcioniše, zakoni služe da zaštite poslove privilegovanih, a nasilje da se stane na put svima koji postavljaju pitanja.
Građanin Pejović je tipični predstavnik Đukanovićevog biznisa – strateški partner sa istorijom nasilničkog ponašanja. Nasilništvo mu je gomilalo milione. Na krilima tranzicije je od konduktera dogurao do kupca jednog od najvećih crnogorskih preduzeća. Pejović je vlasnik kompanije Uniprom koja je jedina zainteresovana za privatizaciju KAP-a.
Vlasnik Uniproma nije pokušavao da dokaže u redovnoj sudskoj proceduri da je ,,blaćen”od strane Medojevića. Manipulacija je da Medojevića štiti imunitet od sporova vezanih za klevetu.
Pejović je na beogradskom aerodromu, gdje je ošamario Medojevića koji je putovao sa suprugom, a potom i nasrnuo na njega metalnom šipkom, bio u društvu premijerovog tajkuna, još jednog VIP siledžije nekažnjenog za šamaranje radnika – Zorana Ćoća Bećirovica. Bećirović je vlasnik najluksuznijih hotela u Crnoj Gori od kojih je neke stekao odlukama premijerove sestre Ane Kolarević. On je navodno iznajmljeno ime za Đukanovićev kapital.
Bećirović je rame uz rame sa premijerom proslavio dolazak prethodnog vlasnika KAP-a, ruskog oligarha Olega Deripaske, čiji nas je viski sa Đukanovićem koštao stotine miliona eura dugova koje tek treba da platimo.
Koliko će nas koštati novi aranžman za koji se sada zalažu? Siledžijstvom i hajkom na Medojevića odgovor na to pitanje se pokušava zamagliti. Iz Pokreta za promjene su tokom ovog tenderskog procesa upozoravali da se radi o novoj skupoj prevari, već dogovorenom aranžmanu zbog kog su otjerani inostrani potencijalni kupci. Tužilaštvu ne pada na pamet da provjeri te tvrdnje. Stručnjaci upozoravaju da bi kupac KAP-a, osim utabanog modela isisavanja novca iz Kombinata, na raspolaganju imao i basnoslovne nekretnine, ali i vrijednu metalnu konstrukciju koja bi ako bi se rasprodala, investitoru donijela bogatstvo, znatno više nego što kaže da će uložiti.
Druga je priča što Pejović, ni po kojim kriterijumima, ne može biti investitor u Kombinatu. On ne posjeduje tražene reference, nema istoriju poslova u aluminijskoj industriji. Ako se ne računa otpad. Pejović i ovdje i u Srbiji radi sa otpadom i metalima. Sprema li se da i KAP proda kao otpad?
Nakon što je potvrdio da je ,,zavalio šamarčinu Medojeviću” i komotno, kako se ovdje osjećaju samo građani iz Đukanovićevog reda, kazao da će to nastaviti da radi kad god ga sretne, Pejović je kazao da je napao Medojevića jer ga je poslanik DF povezivao sa kartelom narkobosa Darka Šarića. Režimski mediji i specijalci nastavili su kao mantru da ponavljaju da je Medojević optužio Pejovića da iza njega stoji kapital Šarića. Najdalje je otišao urednik Analitike Draško Đuranović – tvrdio je da je Medojević optužio Pejovića da je član narkokartela i da je samim tim kriv za smrt nevine djece. Gdje je taj citat?
,,Nikada nijesam javno izgovorio ime Veselina Pejovića ni njegove firme. Nakon što sam izrazio sumnje da će preko privatizacije KAP-a biti opran novac Darka Šarića, on se našao prozvan, što je simptomatično”, kaže za Monitor Medojević. Zaista, lider Pokreta za promjene je 11. januara ove godine, nakon što su dostavljene tri ponude za prodaju KAP-a, izjavio da smatra da je ,,to način da se, preko privatizacije, opere novac Darka Šarića.” Nije pominjao imena, ni firme. Na svom FB profilu napisao je i da bi to moglo biti učinjeno preko najbolje ponude. To se dešavalo u prvom krugu prodaje KAP-a, kada je bilo više ponuda. U drugom krugu ostao je samo Pejović.
,,Ovo je jedan u nizu napada na mene i moju porodicu koji su krenuli 2008. godine, nakon što sam počeo javno da govorim o spregama organizovanog kriminala i vlasti. Svi ti napadi imaju političku pozadinu, podršku režimskih medija i direktnu javnu podršku Đukanovića. Odluke tužilaštva i sudova su samo ohrabrivale mafiju da nastavi napade na mene. Prema mojim informacijama 2008. je bio planiran i atentat na mene, ali su na inicijativu jedne strane službe te osobe uhapšene,” kaže Medojević.
Tužilaštvo je pokrenulo postupak protiv Pejovića zbog napada na Medojevića, a on je nakon 48 sati pritvora pušten da se brani sa slobode. To nije prvi put da ovog biznismena, koji je biznis počeo kasnih osamdesetih radeći sa otpadom, da bi tokom Đukanovićeve ere stigao do investiranja desetina miliona u hotele i rudnike, terete za nasilništvo. Protiv Pejovića je 2013. godine podnijeto pet krivičnih prijava zbog prijetnji i pokušaja iznude. Prijave su podnijeli investitori na Zavali Igor Peljuhno i Naum Emilfarb i njihovi saradnici, koji su tada zatražili od Đukanovića i institucija da ih zaštite od Pejovića, jer se, kako su naveli u pismima, boje za svoj život. Na Ju tjubu još postoji snimak Pejovića kako lomi rampu na Zavali, gdje je potom sa obezbjeđenjem upao u dvije vile. Pejović je potvrdio da je prijetio investitorima ,,jer su htjeli da me prevare i promjene postignuti dogovor “.
Peljuhno je u prijavi, koju je 9. februara 2013. dostavio kolašinskoj policiji, naveo da je dobio prijeteći telefonski poziv od Pejovića. ,,Iščupaću ti srce ako odmah ne dođeš u Budvu”, prenio je on, tvrdeći da ih je Pejović presreo na parkingu kolašinskog ski centra. ,,Počinje da me udara i psuje. Rekao mi je da neću imati mira u Crnoj Gori i gura me u svoj automobil da potpišem neki papir. Govorio mi je da mu dugujem 900 hiljada. Sa njim je bio advokat Zoran Vukčević, koji mi je kazao da neću imati mira i da će mi svaki dan biti ovakav. Kako je moja supruga držala telefon, Pejović je mislio da ga ona snima pa je pokušao da joj otme”, navodi se u prijavi. Advokat Vukčević je bio u društvu Pejovića i kada je ovaj napao Medojevića. Prema podacima beogradske Agencije za privredna društva, Vukčević nije samo Pejovićev zastupnik. On je vlasnik jednog od njegovih preduzeća Uniprom metali iz Stare Pazove, pošto je Pejović na Vukčevića 2011. godine prenio akcije preduzeća procijenjene na preko tri miliona eura.
Poslanik Novica Stanić optužio je 2012. godine Pejovića da mu je prijetio nakon što je Stanić u parlamentu pomenuo njegove poslove na sjeveru Crne Gore. Pejović je bio suvlasnik kompanije Gradir Montenego koja je gazdovala rudnikom Šuplja stijena u Pljevljima. Crvenu vrpcu presjekao je Đukanović. Pejović je međutim prošle godine prodao svoj udio suvlasničkoj poljskoj kompaniji koja je sada stopostotni vlasnik Rudnika. Pejović nije saopštio za koliko je novca prodao svoj udio, a nije nemoguće da je prodajom izmirio zajam od 16 miliona eura koliko je Uniprom dugovao poljskom partneru. Stanić je Pejovića prozivao zbog sumnji da rudnik zagađuje okolinu, ali i zbog političkih pritisaka na koje su se žalili zapošljeni. Jedan od njih podnio je prijavu tužilaštvu tvrdeći da ga je Rajko Kovačević, poslovođa rudnika i Pejovićev kum, tjerao da glasa za DPS, o čemu postoji i snimak. Kovačević je to potvrdio, ali je kazao da je to radio u šali. Pejovića su radnici u rudniku teretili i zbog nezakonitih otkaza nakon što su tražili da im poveća plate, pozivajući se na težak posao koji im narušava zdravlje. U maniru ovdašnjih tajkuna, siledžijski i bahato, Pejović ih je otpustio pod obrazloženjem da im se dalje ne narušava zdravlje.
Kako je od nikšićkog otpada Pejović umnožio milione ne zna se. Tek početkom 2000 – ih on počinje da pazari nekretnine i preduzeća širom Crne Gore i Srbije. U Srbiji je 2007. godine za dva miliona eura otkupio Partizan Žarkovo, preko čega je postao i vlasnik vrijednih nekretnina u Buljarici. Potom kupuje šećeranu u Ćurpiji za dva miliona eura. U Crnoj Gori ima livnicu, apoteku, hotele na moru i Podgorici. No, Pejovićeva naoko impozantna imovina, koja se većinom vodi na preduzeće Uniprom, uglavnom je založena zbog desetina miliona eura kredita koje je Pejović podizao kod domaćih i inostranih banaka.
Od kog će novca uložiti obećanih 28 miliona u KAP, Pejović nije objašnjavao. Očito da ne može računati na imovinu Uniproma i preostalih sedam firmi preko kojih posluje u Crnoj Gori. Samo na njegovim nekretinama u Budvi, prema evidenciji Uprave za nekretnine, upisano je oko 40 miliona eura kredita, od čega 23 miliona otpada na kredite u NLB u Cirihu. Ostalo su desetine miliona uzetih u NLB Montenegro i Hipo Alpe adria banci.
Pejovićeve kompanije našle su se i na spisku sumnjivih kredita koje je Hipo banka izdavala u regionu. Spisak je objavljen prije nekoliko godina, a na njemu su tri Pejovićeva kredita: 5,5 milijuna eura koje je Unipromu izdao Hypo Leasing u Crnoj Gori, 2,6 miliona eura kod ovdašnje Hipo banke i 1,5 miliona eura koje su Uniprom metali povukli od Hipo banke u Srbiji.
Imovina Uniproma opterećena je i sudskim procesima. Njegova supruga tužila je njega i Hipo Alpe Adria banku zbog hipoteka nad podgoričkim hotelom Ziya.
Prema izvještaju NLB Montenegro iz 2011. godine, Uniprom je među najvećim dužnicima, sa nenaplaćenim potraživanjima banke od oko tri miliona eura, i kamatom od oko 300 hiljada eura. Zanimljivo je međutim da je Pejović istovremeno jedan od najvećih deponenata banke, prema tom izvještaju, sa višemilionskim depozitima. Preko Pejovićevih kompanija su očito u legalne tokove ušli ogromni novci kroz bankarski sektor, dok su njegovi milioni i nekretnine založeni u bankama. Zašto su preko Uniproma podizani toliki novci i u šta ih je Pejović konkretno ulagao?
Na kraju još jednom – kojim i čijim novcem planira da investira u KAP? Da li su revizori iz Savjeta za privatizaciju utvrđivali to?
Doskorašnji vlasnik KAP-a, Deripaskin CEAC, zatražio je da se poništi tender zbog, kako se navodi, nepoštovanja Zakona o zaštiti državnih interesa u metalskom sektoru, koji je krajem prošle godine usvojio crnogorski parlament.
Parlament svakako treba, u skladu sa zakonom, da da posljednju riječ. Na poslanicima je da odluče hoće li KAP preduzeće preuzeti Đukanovićev investitor zadužen kao Grčka, siledžija koji udara narodne predstavnike.
KOČA PAVLOVIĆ, POKRET ZA PROMJENE
Neprimjereno je da Đukanović govori o časti i obrazu
Koča Pavlović reagovao je na posljednju izjavu Mila Đukanovića. Pavlović smatra da govorom u Nikšiću Đukanović afirmiše mržnju prema svemu što ne uspijeva da kontroliše: ,,To je afirmacija nasilja kao njemu dragog “tradicionalnog metoda”, u situaciji kada, kako reče, pravni sistem i državne institucije ne funkcionišu. Kao da smo taj sistem i te institucije pravili mi iz PZP-a, a ne on?!”
Pavlović navodi da je neprimjereno je da se Milo Đukanović poziva na čast i obraz. ,,On koji je jedini premijer koji je kao kriminalac saslušavan pred istražnim organima druge države”.
,,Đukanović je juče kukavički likovao zbog nasilja nad svojim najvećim političkim protivnikom – nasilja koje sa neskrivenom slašću odobrava, ali koje nikada nije imao hrabrosti da sam počini. To smo makar svi naučili tokom minulih 25 godina. Uvijek su njegove političke omraze i javne prijetnje drugi pretvarali u praktično nasilje, u sačekuše, strijeljanja i bombe. Nikada on lično. Od svog ulaska u politiku Đukanović je okružen tjelohraniteljima i kriminalcima. To je svijet u kome kukavice počnu da afirmišu tradicionalne metode i da razvijaju naklonost ka običajnom pravu”, naveo je Pavlović.
On je upozorio i da je napad na Medojevića podigao strasti među članovima i aktivistima PzP koji traže da se na nasilje odgovori: ,,Upravo je predsjednik PZP-a Nebojša Medojević taj koji nastoji da te strasti smiri i iskontroliše. Đukanovićevo afirmisanje i podsticanje nasilja u Nikšiću predstavlja dolivanje ulja na vatru podignutih tenzija u ovom vrlo osjetljivom trenutku”.
,,Na kraju moram dodati da mi je od svega što je Đukanović juče u Nikšiću rekao ipak najgrotesknija bila njegova kritika zaogrtanja imunitetom. Izgleda da je bijela linija od PG do NK bila toliko duga da je usput zaboravio da se juče u Nikšiću nalazio u svojstvu premijera (a ne iza zatvorskih rešetaka Bariju), samo zato što se pred italijanskim sudom, nakon 6-časovnog saslušanja, pozvao na imunitet!. Danas uvjerljivo zvuči čak i tvrdnja, koju sam nekada smatrao zluradom, da je Đukanović podržao projekat suverene Crne Gore samo zato da bi sebe spasio od optužbi”, kazao je Pavlović.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Stav1 sedmica
DUHANKESA4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
FELJTON4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
IN ENGLISH4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS2 sedmice