Povežite se sa nama

FOKUS

VESELIN PEJOVIĆ, VIP SILEDŽIJA: Nasilje sa državnim žigom

Objavljeno prije

na

Nakon što mu je medijska pješadija utabala put, danima opravdavajući fizički napad tranzicionog biznismena Veselina Pejovića na poslanika DF Nebojšu Medojevića, oglasio se i premijer. Đukanović je po ko zna koji put, sada pozivajući se na običajno pravo i obraz, pozvao na nasilje nad kritičarima.

,,Ne vjerujem ni da nam je krivo zbog toga što u Crnoj Gori postoji još puno ljudi koji drže do svoje i časti svoje porodice i koji ne dozvoljavaju da sistematsko blaćenje prođe bez njihovog pokušaja da na bilo koji način zaštite svoju i čast svoje porodice”, kazao je Đukanović. ,,Građani poput Pejovića očekuju da ga država zaštiti, a ukoliko se to ne dogodi onda uzima stvar u svoje ruke “, ponovio je premijer ono što njegovi novinari i partijski saborci kao papagaji recituju.

,,Imaju li pravo na te metode potomci i roditelji onih muževa i sinova koje su 90-ih Đukanović, Marović, Pobjeda i TVCG poslali u smrt? Oni kojima je njegova kriminalna vlast popljačkala đedovinu? Porodica pokojnog Duška Jovanovića i inspektora Šćekića?”, zapitao se poslanik PzP-a Koča Pavlović nakon Đukanovićevog skandaloznog ispada.

Premijer je precizno locirao kakav je sistem kreirao – država ne funkcioniše, zakoni služe da zaštite poslove privilegovanih, a nasilje da se stane na put svima koji postavljaju pitanja.

Građanin Pejović je tipični predstavnik Đukanovićevog biznisa – strateški partner sa istorijom nasilničkog ponašanja. Nasilništvo mu je gomilalo milione. Na krilima tranzicije je od konduktera dogurao do kupca jednog od najvećih crnogorskih preduzeća. Pejović je vlasnik kompanije Uniprom koja je jedina zainteresovana za privatizaciju KAP-a.

Vlasnik Uniproma nije pokušavao da dokaže u redovnoj sudskoj proceduri da je ,,blaćen”od strane Medojevića. Manipulacija je da Medojevića štiti imunitet od sporova vezanih za klevetu.

Pejović je na beogradskom aerodromu, gdje je ošamario Medojevića koji je putovao sa suprugom, a potom i nasrnuo na njega metalnom šipkom, bio u društvu premijerovog tajkuna, još jednog VIP siledžije nekažnjenog za šamaranje radnika – Zorana Ćoća Bećirovica. Bećirović je vlasnik najluksuznijih hotela u Crnoj Gori od kojih je neke stekao odlukama premijerove sestre Ane Kolarević. On je navodno iznajmljeno ime za Đukanovićev kapital.

Bećirović je rame uz rame sa premijerom proslavio dolazak prethodnog vlasnika KAP-a, ruskog oligarha Olega Deripaske, čiji nas je viski sa Đukanovićem koštao stotine miliona eura dugova koje tek treba da platimo.

Koliko će nas koštati novi aranžman za koji se sada zalažu? Siledžijstvom i hajkom na Medojevića odgovor na to pitanje se pokušava zamagliti. Iz Pokreta za promjene su tokom ovog tenderskog procesa upozoravali da se radi o novoj skupoj prevari, već dogovorenom aranžmanu zbog kog su otjerani inostrani potencijalni kupci. Tužilaštvu ne pada na pamet da provjeri te tvrdnje. Stručnjaci upozoravaju da bi kupac KAP-a, osim utabanog modela isisavanja novca iz Kombinata, na raspolaganju imao i basnoslovne nekretnine, ali i vrijednu metalnu konstrukciju koja bi ako bi se rasprodala, investitoru donijela bogatstvo, znatno više nego što kaže da će uložiti.

Druga je priča što Pejović, ni po kojim kriterijumima, ne može biti investitor u Kombinatu. On ne posjeduje tražene reference, nema istoriju poslova u aluminijskoj industriji. Ako se ne računa otpad. Pejović i ovdje i u Srbiji radi sa otpadom i metalima. Sprema li se da i KAP proda kao otpad?

Nakon što je potvrdio da je ,,zavalio šamarčinu Medojeviću” i komotno, kako se ovdje osjećaju samo građani iz Đukanovićevog reda, kazao da će to nastaviti da radi kad god ga sretne, Pejović je kazao da je napao Medojevića jer ga je poslanik DF povezivao sa kartelom narkobosa Darka Šarića. Režimski mediji i specijalci nastavili su kao mantru da ponavljaju da je Medojević optužio Pejovića da iza njega stoji kapital Šarića. Najdalje je otišao urednik Analitike Draško Đuranović – tvrdio je da je Medojević optužio Pejovića da je član narkokartela i da je samim tim kriv za smrt nevine djece. Gdje je taj citat?

,,Nikada nijesam javno izgovorio ime Veselina Pejovića ni njegove firme. Nakon što sam izrazio sumnje da će preko privatizacije KAP-a biti opran novac Darka Šarića, on se našao prozvan, što je simptomatično”, kaže za Monitor Medojević. Zaista, lider Pokreta za promjene je 11. januara ove godine, nakon što su dostavljene tri ponude za prodaju KAP-a, izjavio da smatra da je ,,to način da se, preko privatizacije, opere novac Darka Šarića.” Nije pominjao imena, ni firme. Na svom FB profilu napisao je i da bi to moglo biti učinjeno preko najbolje ponude. To se dešavalo u prvom krugu prodaje KAP-a, kada je bilo više ponuda. U drugom krugu ostao je samo Pejović.

,,Ovo je jedan u nizu napada na mene i moju porodicu koji su krenuli 2008. godine, nakon što sam počeo javno da govorim o spregama organizovanog kriminala i vlasti. Svi ti napadi imaju političku pozadinu, podršku režimskih medija i direktnu javnu podršku Đukanovića. Odluke tužilaštva i sudova su samo ohrabrivale mafiju da nastavi napade na mene. Prema mojim informacijama 2008. je bio planiran i atentat na mene, ali su na inicijativu jedne strane službe te osobe uhapšene,” kaže Medojević.

Tužilaštvo je pokrenulo postupak protiv Pejovića zbog napada na Medojevića, a on je nakon 48 sati pritvora pušten da se brani sa slobode. To nije prvi put da ovog biznismena, koji je biznis počeo kasnih osamdesetih radeći sa otpadom, da bi tokom Đukanovićeve ere stigao do investiranja desetina miliona u hotele i rudnike, terete za nasilništvo. Protiv Pejovića je 2013. godine podnijeto pet krivičnih prijava zbog prijetnji i pokušaja iznude. Prijave su podnijeli investitori na Zavali Igor Peljuhno i Naum Emilfarb i njihovi saradnici, koji su tada zatražili od Đukanovića i institucija da ih zaštite od Pejovića, jer se, kako su naveli u pismima, boje za svoj život. Na Ju tjubu još postoji snimak Pejovića kako lomi rampu na Zavali, gdje je potom sa obezbjeđenjem upao u dvije vile. Pejović je potvrdio da je prijetio investitorima ,,jer su htjeli da me prevare i promjene postignuti dogovor “.

Peljuhno je u prijavi, koju je 9. februara 2013. dostavio kolašinskoj policiji, naveo da je dobio prijeteći telefonski poziv od Pejovića. ,,Iščupaću ti srce ako odmah ne dođeš u Budvu”, prenio je on, tvrdeći da ih je Pejović presreo na parkingu kolašinskog ski centra. ,,Počinje da me udara i psuje. Rekao mi je da neću imati mira u Crnoj Gori i gura me u svoj automobil da potpišem neki papir. Govorio mi je da mu dugujem 900 hiljada. Sa njim je bio advokat Zoran Vukčević, koji mi je kazao da neću imati mira i da će mi svaki dan biti ovakav. Kako je moja supruga držala telefon, Pejović je mislio da ga ona snima pa je pokušao da joj otme”, navodi se u prijavi. Advokat Vukčević je bio u društvu Pejovića i kada je ovaj napao Medojevića. Prema podacima beogradske Agencije za privredna društva, Vukčević nije samo Pejovićev zastupnik. On je vlasnik jednog od njegovih preduzeća Uniprom metali iz Stare Pazove, pošto je Pejović na Vukčevića 2011. godine prenio akcije preduzeća procijenjene na preko tri miliona eura.

Poslanik Novica Stanić optužio je 2012. godine Pejovića da mu je prijetio nakon što je Stanić u parlamentu pomenuo njegove poslove na sjeveru Crne Gore. Pejović je bio suvlasnik kompanije Gradir Montenego koja je gazdovala rudnikom Šuplja stijena u Pljevljima. Crvenu vrpcu presjekao je Đukanović. Pejović je međutim prošle godine prodao svoj udio suvlasničkoj poljskoj kompaniji koja je sada stopostotni vlasnik Rudnika. Pejović nije saopštio za koliko je novca prodao svoj udio, a nije nemoguće da je prodajom izmirio zajam od 16 miliona eura koliko je Uniprom dugovao poljskom partneru. Stanić je Pejovića prozivao zbog sumnji da rudnik zagađuje okolinu, ali i zbog političkih pritisaka na koje su se žalili zapošljeni. Jedan od njih podnio je prijavu tužilaštvu tvrdeći da ga je Rajko Kovačević, poslovođa rudnika i Pejovićev kum, tjerao da glasa za DPS, o čemu postoji i snimak. Kovačević je to potvrdio, ali je kazao da je to radio u šali. Pejovića su radnici u rudniku teretili i zbog nezakonitih otkaza nakon što su tražili da im poveća plate, pozivajući se na težak posao koji im narušava zdravlje. U maniru ovdašnjih tajkuna, siledžijski i bahato, Pejović ih je otpustio pod obrazloženjem da im se dalje ne narušava zdravlje.

Kako je od nikšićkog otpada Pejović umnožio milione ne zna se. Tek početkom 2000 – ih on počinje da pazari nekretnine i preduzeća širom Crne Gore i Srbije. U Srbiji je 2007. godine za dva miliona eura otkupio Partizan Žarkovo, preko čega je postao i vlasnik vrijednih nekretnina u Buljarici. Potom kupuje šećeranu u Ćurpiji za dva miliona eura. U Crnoj Gori ima livnicu, apoteku, hotele na moru i Podgorici. No, Pejovićeva naoko impozantna imovina, koja se većinom vodi na preduzeće Uniprom, uglavnom je založena zbog desetina miliona eura kredita koje je Pejović podizao kod domaćih i inostranih banaka.

Od kog će novca uložiti obećanih 28 miliona u KAP, Pejović nije objašnjavao. Očito da ne može računati na imovinu Uniproma i preostalih sedam firmi preko kojih posluje u Crnoj Gori. Samo na njegovim nekretinama u Budvi, prema evidenciji Uprave za nekretnine, upisano je oko 40 miliona eura kredita, od čega 23 miliona otpada na kredite u NLB u Cirihu. Ostalo su desetine miliona uzetih u NLB Montenegro i Hipo Alpe adria banci.

Pejovićeve kompanije našle su se i na spisku sumnjivih kredita koje je Hipo banka izdavala u regionu. Spisak je objavljen prije nekoliko godina, a na njemu su tri Pejovićeva kredita: 5,5 milijuna eura koje je Unipromu izdao Hypo Leasing u Crnoj Gori, 2,6 miliona eura kod ovdašnje Hipo banke i 1,5 miliona eura koje su Uniprom metali povukli od Hipo banke u Srbiji.

Imovina Uniproma opterećena je i sudskim procesima. Njegova supruga tužila je njega i Hipo Alpe Adria banku zbog hipoteka nad podgoričkim hotelom Ziya.

Prema izvještaju NLB Montenegro iz 2011. godine, Uniprom je među najvećim dužnicima, sa nenaplaćenim potraživanjima banke od oko tri miliona eura, i kamatom od oko 300 hiljada eura. Zanimljivo je međutim da je Pejović istovremeno jedan od najvećih deponenata banke, prema tom izvještaju, sa višemilionskim depozitima. Preko Pejovićevih kompanija su očito u legalne tokove ušli ogromni novci kroz bankarski sektor, dok su njegovi milioni i nekretnine založeni u bankama. Zašto su preko Uniproma podizani toliki novci i u šta ih je Pejović konkretno ulagao?

Na kraju još jednom – kojim i čijim novcem planira da investira u KAP? Da li su revizori iz Savjeta za privatizaciju utvrđivali to?

Doskorašnji vlasnik KAP-a, Deripaskin CEAC, zatražio je da se poništi tender zbog, kako se navodi, nepoštovanja Zakona o zaštiti državnih interesa u metalskom sektoru, koji je krajem prošle godine usvojio crnogorski parlament.

Parlament svakako treba, u skladu sa zakonom, da da posljednju riječ. Na poslanicima je da odluče hoće li KAP preduzeće preuzeti Đukanovićev investitor zadužen kao Grčka, siledžija koji udara narodne predstavnike.

KOČA PAVLOVIĆ, POKRET ZA PROMJENE
Neprimjereno je da Đukanović govori o časti i obrazu

Koča Pavlović reagovao je na posljednju izjavu Mila Đukanovića. Pavlović smatra da govorom u Nikšiću Đukanović afirmiše mržnju prema svemu što ne uspijeva da kontroliše: ,,To je afirmacija nasilja kao njemu dragog “tradicionalnog metoda”, u situaciji kada, kako reče, pravni sistem i državne institucije ne funkcionišu. Kao da smo taj sistem i te institucije pravili mi iz PZP-a, a ne on?!”

Pavlović navodi da je neprimjereno je da se Milo Đukanović poziva na čast i obraz. ,,On koji je jedini premijer koji je kao kriminalac saslušavan pred istražnim organima druge države”.

,,Đukanović je juče kukavički likovao zbog nasilja nad svojim najvećim političkim protivnikom – nasilja koje sa neskrivenom slašću odobrava, ali koje nikada nije imao hrabrosti da sam počini. To smo makar svi naučili tokom minulih 25 godina. Uvijek su njegove političke omraze i javne prijetnje drugi pretvarali u praktično nasilje, u sačekuše, strijeljanja i bombe. Nikada on lično. Od svog ulaska u politiku Đukanović je okružen tjelohraniteljima i kriminalcima. To je svijet u kome kukavice počnu da afirmišu tradicionalne metode i da razvijaju naklonost ka običajnom pravu”, naveo je Pavlović.

On je upozorio i da je napad na Medojevića podigao strasti među članovima i aktivistima PzP koji traže da se na nasilje odgovori: ,,Upravo je predsjednik PZP-a Nebojša Medojević taj koji nastoji da te strasti smiri i iskontroliše. Đukanovićevo afirmisanje i podsticanje nasilja u Nikšiću predstavlja dolivanje ulja na vatru podignutih tenzija u ovom vrlo osjetljivom trenutku”.

,,Na kraju moram dodati da mi je od svega što je Đukanović juče u Nikšiću rekao ipak najgrotesknija bila njegova kritika zaogrtanja imunitetom. Izgleda da je bijela linija od PG do NK bila toliko duga da je usput zaboravio da se juče u Nikšiću nalazio u svojstvu premijera (a ne iza zatvorskih rešetaka Bariju), samo zato što se pred italijanskim sudom, nakon 6-časovnog saslušanja, pozvao na imunitet!. Danas uvjerljivo zvuči čak i tvrdnja, koju sam nekada smatrao zluradom, da je Đukanović podržao projekat suverene Crne Gore samo zato da bi sebe spasio od optužbi”, kazao je Pavlović.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama  medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.

Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R.  u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.

Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao  sam, a nekad uz pomoć  tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj,  nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.

Sličnog mišljenja bili su  i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je:  “Bećirović  je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.

Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti.  Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih.  Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.

Tekst Dnevnih novina  prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko  nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.

Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me  je prenosio  tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama,  vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti.  Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da  prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.

U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.

“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.

Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.

Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji  nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će,  ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.

Sada – ista priča. Uz konstataciju da  je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.

Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro  svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.

Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.

Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.

Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li  država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo