Povežite se sa nama

FELJTON

VESELJKO KOPRIVICA: OPERACIJA DUBROVNIK – SVE JE BILO META (X): Čuvajte se nacionalnog integriteta

Objavljeno prije

na

RAVNO, decembra 1991.

Drugi boravak na Ravnom opet je dobro došao onima sa dugim prstima. Temeljno pretražuju porušeno i ko zna koliko puta pretraženo naselje. Noževima paraju čak i dušeke uvjereni da će u njima naći sakriven novac ili zlato. Jednog dana ,,ispariše” raonici sa pluga ispred bivše željezničke stanice, onda dobro očuvani motokultivator… Nama koji se čudimo kako ih ne otkrije vojna policija u Veličanima, oni upućeniji objašnjavaju da se to izvodi upravo u dogovoru sa vojnom policijom, zapravo sa zemljacima vojnim policajcima!

* * *

,,U crnogorskoj javnosti, kako čujemo, sve su glasniji pozivi na osudu rata ,,koji nije naš”. Napadnut je miroljubivi Dubrovnik, crnogorski rezervisti bore se, ko zna zbog čega, pod komandom Jugoslovenske armije, a ono malo ,,civilizovanih” Crnogoraca stidi se pred Evropom zbog nas, svojih zavdeneih sunarodnika.

U pacifizmu daleko prednjače crnogorski separatisti… Oni ne propuštaju nijednu priliku da podsjete: nas niko ne ugrožava, nama niko ne želi zlo. Potrebno se samo distancirati od agresorske armije i velikosrpskih pretenzija na teritorije Hrvatske, pa će Crnogorcima procvjetati suverene ruže!

(Pobjeda, 23. 12. 1991., Grupa dobrovoljaca

sa dubrovačkog ratišta)

* * *

Svakodnevno vozim komandanta do Čepikuća na sastanke u komandu Brigade, koja se preselila iz Veličana. Put uzan, krivudav, zakrčen vojnim kamionima i ostalim vozilima. Vjerujem da je lakše na relijima iz brdsko-brzinske vožnje nego se svakodnevno ovuda provlačiti i strahovati od pijanih vozača kamiona i

autobusa.

U glavu mi se utvrtjelo, iako je opet sklopljeno jedno od primirja, da će neko na nas zapucati dok prolazimo kroz brojne uvale i između brda pritisnutih ljutim kršem. Na nas mogu da pucaju, snajperisti pogotovu, odakle požele. I da im u

tim brdima niko ništa ne može. Čudim se, čak, zašto to i ne

urade.

Toliko mi se puta učini da čujem pucanj, ,,vidim” razbijen vjetrobran, osjetim bliski susret sa smrću… Najveći strah me uhvati dok prolazimo kroz omanju četinarsku šumu. Uspon, mračna uvala, nigdje kuće u blizini… Mjesto dušu dalo za zasjedu… Kažem to i komandantu, a on, čim se približimo tom dijelu puta, počinje istu priču:

– Divnog li mjesta za vikendicu…

A nije ni čudo što živim u takvom strahu. I dalje se često puca, do nas stižu vijesti o mrtvim i ranjenim na drugim dijelovima fronta… Svakodnevno sretam pijane i nervozne rezerviste u svim mogućim uniformama: sivo-maslinastoj JNA,

hrvatskih mupovaca i zengi, sa kokardama, beretkama, šeširima, u crnogorskim kapama, željezničarskim šinjelima, bradonje u crnim pelerinama jašu na konjima…

Voze traktore, motokultivatore, motorcikle, kamione, automobile… I sve je to Jugoslovenska narodna armija.

* * *

Ujutro smo u jednoj kući našli čovjeka kome su kožu skinuli. Objesili su ga za njegovu kožu na ramenima, o gredu i odrali ga kao životinju… Tu smo našli i jednu ustašku maskirnu uniformu. U gornjem džepu bila su kliješta koja koriste veterinari. Da čovjek ne povjeruje kad sve to vidi, koliko mržnje može ljudski

stvor nositi u sebi (…)

(Rat za mir, III)

* * *

… Vratite mi Denizu, Agarinu, Bininu, Amurovu i Jeninu, odanost, ponosan pogled njihovih očiju, umiljavanje i lavež, smrad neopranih boksova u prvu jutarnju zorom u sjeni duba ispijenu kavu, proljetni pjev slavuja u Dubravi, ljetnje sanjanje otvorenih očiju na mjesečni obasjanom kućnom pragu, jesenji rast maslinova ploda u vrtu, zimsko pucketanje vatre i miris dima iz peći… Samo za smrad neopranih boksova dajem vam sve vaše beogradske bulevare, novosadske aleje, titogradske parkove, niške ,,vozove roštilja”, svu klekovaču i prepečenicu, sve kalemegdanske dane i skadarslijske noći, sve ljepote Kopaonika, Šumadije, Tare i Durmitora, Budve i Svetog Stefana, sve vaše manastire, ikone i slave, mondeni vaš život velegrada…

Miro Juretić iz Dubrovnika, čija se uzgajivačnica pasa nalazi u Bosanki, u kojoj pet šarplaninaca sedamnaesti dan nisu dobili ni hranu ni vodu

(Monitor, 6. decembar 1991.)

* * *

RAVNO, januara 1992.

U Ravnom ,,proslavismo” i novogodišnje praznike i Božić.

Božić je proslavljen masovnije. Na nekoliko mjesta novopečeni vjernici naložili badnjake i slavlje potraja sve do zore. Uz pjesmu i neprekidnu pucnjavu. Gotovo sva vojna vozila bila su tog dana iskićena hrastovim grančicama, a ispred kuća u kojima smo bili smješteni stajali su ,,pravi” badnjaci. Neki su ih čak donosili i iz svog zavičaja.

I za vrijeme ovog predaha najviše su se prepričavali ratni doživljaji. Sada je većina bila načisto sa tim da je ovo bilo besmisleno ratovanje u kojem je uzaludno poginulo više od stotinu mahom mladih ljudi. Stoga su se mnogi rezervisti glasno ili u povjerenju zaricali da ih više nikad niko neće nagovoriti na ovako bezumlje.

Svi smo se osjećali postiđeno, kao zločinci.

Grupa rezervista, zapamćena po svakodnevnim prijetnjama i

psovkama na račun ,,ustaša”, kaže:

– Kad bi nas neko pozvao na radnu akciju da obnavljamo ono što

smo rušili po Konavlima, Platu, Čepikućama… rado bismo

učestvovali. Tako bi iskupili bar dio grijehova koje smo

počinili pod komandom oficira propale JNA i uticajem ratobornih

političara!

* * *

Odmah po Novoj godini počelo je da se šuška da ćemo uskoro kućama. Potvrdiše to i starješine i poče užurbano spremanje za taj dugo očekivani dan.

I, dočekasmo ga: 10. januara napustismo Ravno i pođosmo svojim kućama! Je li to moguće? Poslije toliko neprospavanih noći, razočarenja, strahovanja, trauma… doživjesmo i to da razdužimo oružje i napustimo ratište!

Dobismo i vojne knjižice. U njima i zvanično ovjereno da smo četiri mjeseca proveli u – ratu!

* * *

(…) Onda kada crnogorski rezervisti krenu nazad tragovima vlastite savjesti, ugledaće mnogo toga što su u patriotskom zanosu vandalski sravnili sa zemljom. Da li će, dok budu gledali porušene Konavle, biti svjesni da su na svom svetom

zadatku bili sredstvo za ispunjenje cilja da se Crna Gora kompromituje? Da li će znati da je njihovo uzrokovanje prekida svih veza sa komšijama samo dio taktike velikodržavnih aspiratora da se Crna Gora odvoji od nesrpskih zemalja?

(Monitor, 11. januar 1992.)

* * *

Šta smo za ova četiri mjeseca vidjeli i doživjeli, zna samo onaj ko je bio na ratištu. To nije mogla vjerno dočarati ni kamera, ne mogu to ni naše ispovijesti, a ni ovi zapisi.

Ovo je samo jedan isječak onog što se tamo dešavalo i što vjerovatno svi oni koji su se tamo našli žele da što prije izbrišu iz svog pamćenja.

* * *

Nijedan Dubrovčanin neće reći: pa to je pokrenuto u Srbiji, a onda preneseno u Crnu Goru. Ne. Reći će: vi ste Crnogorci ti koji ste nas rušili, koji ste nas palili, koji ste nas ubijali bez razloga i to se ne zaboravlja. Može se oprostiti, ali se

nikad ne zaboravlja. To je “zasluga” ovog crnogorskog rukovodstva, ono je uvelo svoj narod u tragediju i to moralnu prije svega. Mogu reći da je najveća tragedija u istoriji Crne Gore. Po tome se najbolje mjeri njihov učinak.

(Jovo Kapičić, Monitor, 7. I 1992.)

TITOGRAD, januara

Nije prošlo ni dvadesetak dana, stiže mi vojni poziv za ,,višednevnu vojnu vježbu”! Znači, opet na ratište! Nikad više, to sam davno odlučio.

Sjutradan me zovu drugovi. Dobili i oni pozive. Dogovorili se da idemo ili svi ili niko! Kažem im da sam već odlučio – ne idem, pa to makar platio doživotnom robijom!

Dogovoreno, kažu, ne idemo!

* * *

(…) Vrlo je teško odupreti se ratu. Ali, pokret otpora mora da počne u meni samom. Kažem: JA se izuzimam iz rata, JA se izuzimam iz mirnodopske kulture prećutnog pristajanja na rat… Kažem, svojim mladim prijateljima: treba se suprotstaviti ratu lično, intelektualno, fizički, prostorno, duhovno. Tu počinje bitka za pravi integritet. Čuvajte se, deco, integrisanja i kolektivnog integriteta. Šta znači ,,nacionalni integritet”? Šta od vas zahteva, a šta nudi i po koju cenu? I zašto?

(Bogdan Bogdanović: Hrabrost je kriknuti – Ne)
(Kraj)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XIII): Tužba za poništaj odluke Skupštine o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG  (II)

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Odluka 4: Na presudu sudije Osnovnog suda Milene Brajović iz februara 2019, kojom je poništena odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović kao nezakonita, uložena je žalba Višem sudu. Uvažavajući zakonski rok od 60 dana za odluku Višeg suda, predsjednik suda Boris Savić medijima je u više navrata i u pismenoj formi saopštio da je presuda donesena 07.05.2019. Ovom presudom Višeg suda u Podgorici potvrđena je presuda Osnovnog suda i odluka Skupštine o razrješenju pravosnažno utvrđena kao nezakonita. Uvažavajući ishod koji je omogućio tužiteljici povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG, pod političkim pritiskom uz aktivan angažman „vojnika partije” tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore (V. Medenice) i pravnih zastupnika R. Žugića, Viši sud u Podgorici upućuje presudu na preispitivanje građanskom odjeljenju Višeg suda, uz dvomjesečno izbjegavanje da formalno ekspeduje presudu u korist Radovićeve.

Načelni pravni stav predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice: U međuvremenu za potrebe R. Žugića i vladajuće DPS, predsjednica Vrhovnog suda pribjegava kršenju Ustava i derogiranju postojeće odluke Vrhovnog suda u slučaju nezakonitog razrješenja Radovićeve, kojom je ekplicitno navedeno da se radi o radnom sporu i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.

„Načelni pravni stav” s potpisom predsjednice Vrhovnog suda V. Medenice da „Odluke Skupštine o izboru, imenovanju ili razrješenju javnog funkcionera ne mogu biti preispitivane u upravnom sporu niti u parničnom postupku” donešen je 27.06.2019. Njime su direktno prekršene odredbe Ustava Crne Gore kojima je definisana ravnoteža i uzajamna kontrola tri grane vlasti i zagarantovano pravo na pravni lijek. Suprotstavljen je prethodnoj Odluci Vrhovnog suda Crne Gore iz oktobra 2018. godine, kojom je odlučeno da je slučaj razrješenja viceguvernerke CBCG radni spor u isključivoj nadležnosti Osnovnog suda.

Kako nije poznat primjer demokratske države na svijetu gdje sudovi nemaju pravo da preispituju zakonitost odluka Parlamenta, ovakav pravni stav osudile su brojne međunarodne instance među kojima Savjet Evrope i Evropska komisija, koja je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2019. godinu konstatovala da „pravna situacija koju je izazvao načelni pravni stav Vrhovnog suda zabrinjava, jer uskraćuje pravnu zaštitu protiv odluka Skupštine i ugrožava pravo na djelotvoran pravni lijek.”

U smislu pristrasnosti i vršenja političkog uticaja na sudstvo u sporovima mobinga i nezakonitog razrješenja viceguvernerke CBCG važno je ukazati da je tokom donošenja „načelnog pravnog stava“ i odlučivanja crnogorskog sudstva u slučajevima gdje su CBCG i guverner Radoje Žugić stranke u sporu, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica sa predsjednicima sudova zasijedala na mjesečnoj osnovi bez naknade u prostorijama CBCG. Istovremeno su o spornom „pravnom stavu“ 27.06.2019. na Opštoj sjednici Vrhovnog suda odlučivale sudije čija su djeca ili supružnici u momentu odlučivanja u radnom odnosu u CBCG dok su djeca drugih sudija bila zaposlena kod brata guvernera CBCG. Ovakav konflikt interesa bio je prisutan kod 6 sudija Vrhovnog suda Crne Gore od tadašnjih ukupno 19. Niko od  sudija, koji su bili u navedenom konfliktu interesa, nije se izuzeo iz odlučivanja o „pravnom stavu“ kojim je Ireni Radović onemogućen povratak na radno mjesto viceguvernerke CBCG.

Iako je sudija Osnovnog suda Milena Brajović, i nakon spornog „pravnog stava“ Medenice, ponovo odlučila u korist tužiteljice i poništila odluku Skupštine o njenom razrješenju kao nezakonitu, na višim instancama su ovakvim stavom pravosnažno stavljene van snage višestruke sudske odluke u korist nezakonito smijenjene viceguvernerke CBCG.

Odluka 5: U sklopu „djelovanja” Odjeljenja sudske prakse Višeg suda u Podgorici, predsjednik Odjeljenja Miodrag Pešić vraća presudu Višeg suda u korist bivše viceguvernerke CBCG donijetu 7. maja 2019. vijeću na ponovno odlučivanje, po osnovu „načelnog pravnog stava” Medenice. Sudije Višeg suda Milorad Marotić, Vesna Jovetić i Milica Čukić 9. jula 2019. mijenjaju sopstvenu presudu od 5. maja iste godine, protivno Zakonu o parničnom postupku i donose dijametralno suprotnu odluku, suprotstavljenu Ustavu Crne Gore, sudskoj praksi i prethodnoj Odluci Vrhovnog suda u slučaju Radović iz 2018. Viši sud ovom prilikom ukida presudu Osnovnog suda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Advokati tužiteljice Goran Rodić i Siniša Gazivoda su u obraćanju javnosti istakli da se „u predmetu Irene Radović Vrhovni sud već ranije jasno izjasnio da je za odlučivanje u ovom sporu nadležan Osnovni sud, pa u tom slučaju Viši sud nije mogao upućivati Osnovni sud da provjerava ono što je već Vrhovni sud presudio, niti je to bio ovlašćen da ispituje Viši sud…

Odluka 6: Nakon ukidanja prethodne prvostepene presude i vraćanja na ponovno razmatranje Osnovnom sudu uz obazloženje iz pravnog stava Vesne Medenice da sudovi nemaju nadležnost da preispituju odluke Parlamenta, sudija Osnovnog suda u Podgorici Milena Brajović, 27.09.2019, u ponovljenom postupku donosi presudu kojom poništava kao nezakonitu odluku Skupštine o razrješenju Radovićeve sa mjesta viceguvernerke CBCG.

Odluka 7: Pozivom na neobavezujući pravni stav predsjednice Vrhovnog suda, Viši sud preinačava dvostruku presudu Osnovnog suda u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, kojom je presuđeno u korist tužiteljice i poništena kao nezakonita Odluka Skupštine Crne Gore o razrješenju viceguvernerke CBCG. Viši sud se, ovog puta, oglašava nenadležnim uz odbacivanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, dok je Irena Radović obavezana da plati troškove sudskog postupka jer je zatražila sudsku zaštitu u pokušaju da ostvari svoje Ustavom zagarantovano pravo na pravni lijek.

Odluka 8: Iako je Vrhovni sud već ranije odlučivao u predmetu povodom tužbe za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG i 25.10.2018. utvrdio da se radi o „sporu iz radnih odnosa i isključivoj nadležnosti Osnovnog suda”, Vrhovni sud Crne Gore u istom predmetu dvije godine kasnije postupa dijametralno suprotno, reviziju tužiteljice 01.12.2020. odbija kao neosnovanu, insistirajući da shodno „načelnom pravnom stavu” redovni sudovi ne mogu da preispituju zakonitost odluka Skupštine Crne Gore.

U Vrhovnom sudu Crne Gore, na čijem je čelu tada Vesna Medenica, revizija Irene Radović inicijalno biva dodijeljena na odlučivanje Vijeću u čijem se sastavu nalaze sudije Radojka Nikolić, Dušanka Radović i Nataša Božović. Sin sudije Vrhovnog suda Radojke Nikolić, M.N, je pritom zaposlen u CBCG, u kontroli banaka. Druga sudija Vrhovnog suda, Dušanka Radović je sestra od tetke guvernera CBCG R. Žugića, čiju je kći i zeta M.S. i R.S. guverner imenovao na direktorska mjesta u CBCG. Suprug treće članice vijeća Vrhovnog suda, sudije Nataše Božović, Srđa Božović, i danas sjedi u Savjetodavnom odboru guvernera CBCG. Prethodno je punih osam godina bio član Savjeta CBCG, i učestvovao je u nezakonitim aktivnostima razrješenja viceguvernerke Irene Radović. Tek nakon što je crnogorski nedjeljnik Monitor pisao na temu konflikta interesa sudija Radojke Nikolić, Dušanke Radović i Nataše Božović, predmetne sudije će se izuzeti iz daljeg postupanja u slučaju viceguvernerke CBCG, nakon višemjesečnog postupanja po reviziji Irene Radović

Revizija biva dodijeljena na postupanje Vijeću Vrhovnog suda na čijem se čelu nalazi Branimir Femić, čija je kćerka J.F.V. zaposlena u kompaniji „Stadion”, u vlasništvu brata R. Žugića, u kojoj prema nedemantovanim navodima političkih partija i medija guverner CBCG sakriva višemilionsku imovinu. Branimir Femić, koji slovi kao sudija blizak Vesni Medenici, je u postupanju crnogorskih nadležnih organa iz aprila 2022. označen kao sudija pod nezakonitim uticajem za predmete zbog kojih je uhapšena pređašnja predsjednica Vrhovnog suda V. Medenica. Branimir Femić je takođe označen kao sudija čije je postupanje neadekvatnim ocijenio ESLJP u slučaju „Špadijer protiv Crne Gore“.

Odluka 9: Ustavna žalba pravnih zastupnika tužiteljice, U-III 313/21 zaprimljena je 12.03.2021. Odluka Ustavnog suda Crne Gore je na čekanju već preko 16 mjeseci.

Činjenica da se odluka o ustavnoj žalbi  čeka već više od 16 mjeseci ukazuje na nedostatak djelotvorne zaštite ljudskih prava u Crnoj Gori.

Na ovu problematiku više godina ukazuju kako međunarodne organizacije, tako i NVO sektor.

(Kraj)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XII): Tužba za poništaj odluke Skupštine o nezakonitom razrješenju viceguvernerke CBCG

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Iako od dana pokretanja postupka za zaštitu od mobinga (07.03.2018), nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG shodno Zakonu o zabrani mobinga  – inicijativu za razrješenje viceguvernerke CBCG, Irene Radović, mober Radoje Žugić je uputio Skupštini Crne Gore 02.07.2018,  tri i po mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu od mobinga Poslodavcu i dva mjeseca nakon što je tužiteljica podnijela tužbu za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i Radoja Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Tužiteljica je 02.07.2018. obraćanjima elektronskom poštom i posredstvom arhive na adrese rukovodstva i 81 poslanika i poslanice Skupštine Crne Gore blagovremeno upoznala i upozorila donosioce odluke da je od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga pred poslodavcem i nadležnim sudom, zakonom zabranjena svaka izmjena radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog poslodavca – CBCG. Zakon o zabrani mobinga shodno čl. 24 st.1 eksplicitno zabranjuje davanje otkaza i preduzimanje bilo kakvih mjera i aktivnosti poslodavca prema zaposlenom, koje ga dovode u nepovoljniji položaj, sve dok traje postupak zaštite od mobinga.

Glasovima četrdeset poslanika tadašnje vladajuće koalicije i poslanice opozicije, Draginje Vuksanović-Stanković, žrtva mobinga razriješena je 05.07.2018. s mjesta viceguvernerke CBCG, po hitnom postupku i bez dokaza za teške, i kako će kasnije utvrditi sud, neistinite, paušalne i nedokazive navode mobera.

Tužiteljica Irena Radović podnijela je tužbu Upravnom sudu  26.07.2018, po otpuštanju sa bolničkog  liječenja,  neposredno po povratku u zemlju. Zatražila je poništaj Odluke Skupštine CG, o razrješenju viceguvernerke CBCG od 05.07.2018. Premda u Odluci Skupštine ne postoji naveden osnov za njeno razrješenje, niti pravni lijek, u tužbi navodi: „Savjet Centralne banke nije utvrdio ispunjenost uslova za razrješenje prije isteka mandata iz čl. 53 Zakona o CBCG, niti je o ispunjenosti tih uslova donio bilo kakvu odluku, već je bez jednog dokaza i odgovarajuće procedure guverner Žugić uputio Skupštini Crne Gore prijedlog za razrješenje tužiteljice. Na ovaj način tužiteljici – koja je u momentu upućivanja predloga Skupštini bila van Crne Gore poslovno, shodno potpisanom ugovoru s guvernerom, i u tom momentu već 6 dana hospitalizovana, s čim je Savjet CBCG bio sve vrijeme informisan – nije pružena prilika da se izjasni o suštini spora. Ujedno, Savjet CBCG nije donio odluku kojom su navodni propusti utvrđeni, niti je tužiteljica na takvu odluku mogla koristi ustavno pravo žalbe“. U konkretnom, tužiteljica je protivno zakonu u cjelosti onemogućena da učestvuje u postupku.

U tužbi je istaknuto i „da je prije pokretanja postupka za njeno razrješenje tužiteljica pokrenula spor pred Osnovnim sudom u Podgorici, radi zaštite od mobinga. Shodno Zakonu o zabrani zlostavljanja na radu, od dana pokretanja postupka zaštite od mobinga nije postojala zakonska mogućnost za izmjenu radno-pravnog statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG.

Iz prethodnog je očigledno da je „postupak razrješenja pokrenut kao sredstvo odmazde prema tužiteljici, koja je ranije pokrenula postupak zaštite od mobinga. Za takvu tvrdnju dovoljna su dva argumenta. Jedan je vrijeme podnošenja prijedloga za razrješenje, koje je nesporno uslijedilo nakon pokretanja postupka za zaštitu od mobinga, a drugi je nedostatak bilo kakve konkretizacije, bilo kojeg tačnog podatka o „ozbiljnom propustu u obavljanju funkcije” viceguvernerke i članice Savjeta CBCG.”

U dokumentaciji koja je bila na raspolaganju Savjetu CBCG prilikom odlučivanja o upućivanju predloga za razrješenje (Savjet CBCG nikad nije utvrđivao ispunjenost uslova za razrješenje), ne postoji nijedan tačan podatak kojim bi vršenje funkcije viceguvernerke i članice Savjeta CBCG bilo okarakterisano kao nesavjesno ili nestručno. Naprotiv, ta dokumentacija ukazuje da je tužiteljica svoju funkciju obavljala blagovremeno i stručno, te da u njenom postupanju nije postojalo bilo kakvih propusta, a kamoli „ozbiljnih” koje propisuje Zakon. Kao prilog tužbi dostavljen je dopis br. 010-5448-1/2018 od 02.07.2018. godine koji je tužiteljica uputila svim članovima Savjeta CBCG prije donošenja Odluke o predlogu za razrješenje tužiteljice sa mjesta viceguvernerke i članice Savjeta CBCG koji ujedno sadrži i molbu da se tužiteljici dozvoli da učestvuje u postupku, te upozorenje da bi formalno pokretanje razrješenja tužiteljice predstavljalo direktno kršenje odredbi Zakona o zabrani zlostavljanja na radu sadržanih u članu 24. koje, dok je u toku postupak zaštite od mobinga, zabranjuju izmjenu statusa tužiteljice kod njenog formalnog poslodavca – CBCG.

Odluka 1:  Upravni sud se 11.09.2018. oglašava nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U Rješenju Upravog suda se navodi da je spise predmeta potrebno dostaviti Osnovnom sudu u Podgorici, kao stvarno nadležnom.

Odluka 2: Odlučujući o žalbi tužiteljice, Vrhovni sud Crne Gore 25.10.2018. utvrđuje isključivu nadležnost Osnovnog suda u sporu za poništaj Odluke Skupštine o razrješenju viceguvernerke CBCG kao nezakonite, nakon čega Upravni sud Osnovnom prosljeđuje predmetnu tužbu na odlučivanje. U odluci Vrhovnog suda Vijeće konstatuje razliku između statusa guvernera odnosno viceguvernera, kao lica u stalnom radnom odnosu u CBCG, u odnosu na četiri člana Savjeta, koja nisu zaposleni u CBCG, te konstatuje da se na razrješenja lica koja nisu u radnom odnosu kod CBCG odnose odredbe Zakona o CBCG, dok se na prava zaposlenih u CBCG (guvernera i viceguvernere) primjenjuju opšti propisi o radu, te je stoga Osnovni sud nadležan da sudi u sporu iz radnog odnosa. Ovo iz razloga „što je viceguverner po položaju član Savjeta (izborom za viceguvernera postaje član Savjeta) i on ne može biti razriješen članstva u Savjetu, već mu to svojstvo prestaje prestankom funkcije viceguvernera.”

U međuvremenu Osnovno i Više državno tužilaštvo 13.02.2019. pravosnažno odbacuju kao neosnovanu krivičnu prijavu Poslodavca protiv tužiteljice – zbog navodnog odavanja poslovne tajne Osnovnom sudu prilikom podnošenja tužbe za zaštitu od mobinga i diskriminacije protiv CBCG i guvernera Žugića.

Odluka 3: Osnovni sud u Podgorici, po sudiji Mileni Brajović, 22.02.2019. presuđuje da je Irena Radović nezakonito razriješena i poništava Odluku Skupštine. Prijedlog guvernera Žugića za razrješenje Radovićeve upućen Skupštini Crne Gore, okarakterisan je od strane Suda kao „pravno neodrživ”, „zasnovan na paušalnim i nepotkrijepljenim navodima bez ijednog pravno relevantnog  dokaza”, te „kao takav nije mogao biti osnov za razrješenje”. Sud pojedinačno pobija svaki od predloženih osnova za razrješenje, zbog paušalnosti i nedostatka dokaza, te konstatuje nespornim da je i krivična prijava pokrenuta protiv tužiteljice odbačena kao neosnovana.

Nezakonit predlog za razrješenje tužiteljice, fingiranje osnova za podnošenje krivične prijave protiv tužiteljice, kršenje Zakona o radu i Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, te javno izgovorene neistine od strane guvernera Žugića na skupštinskom plenumu i pred cjelokupnom crnogorskom javnošću, nesporno su potvrdili da je guverner CBCG Radoje Žugić, uz višestruka kršenja zakona, grubo obmanuo crnogorsku javnost i poslanike Skupštine Crne Gore, te zloupotrijebio položaj guvernera CBCG. Uprkos prednje navedenom nije uslijedila nikakva odgovornost, ni ostavka R. Žugića, niti – u svakoj demokratskoj državi, cjelishodno i očekivano – iniciranje predloga za njegovo razrješenje (shodno Zakonu o CBCG u isključivoj nadležnosti šefa vladajuće DPS i predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića).

S druge strane, Odluka sudije Osnovnog suda Milene Brajović, kojom je kao nezakonita poništena Odluke Skupštine Crne Gore o razriješenju viceguvernerke CBCG, stvorila je uslove da se Irena Radović, po pravosnažnosti iste, vrati na radno mjesto viceguvernerke CBCG. Opseg kontroverzi, nezakonitosti i zloupotreba CBCG vezanih za razrješenje viceguvernerke, te medijska i međunarodna pažnja, otežali su ponovne zloupotrebe Skupštine Crne Gore da bi se popunilo mjesto viceguvernerke CBCG. To je, u krajnjem, dovelo do situacije u kojoj je – za razliku od ostalih nezakonito smijenjenih javnih funckionera u Savjetu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) i Savjetu RTCG, čija su mjesta odmah popunjena – jedino u slučaju viceguvernerke CBCG bio moguć povratak na radno mjesto.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

FELJTON

DR IRENA RADOVIĆ: MOBING U CRNOJ GORI (XI): Irena Radović protiv CBCG i Radoja Žugića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor prenosi slučajeve mobinga u Crnoj Gori, priče o žrtvama, o nasilnicima i njihovim moćnim zaštitnicima

 

Tužiteljica Irena Radović živi i radi u Podgorici. Na radu je kod CBCG od 16. oktobra 2016. godine, najprije kao savjetnica guvernera za kontrolu bankarskog sistema, a od 9. marta 2017. godine kao viceguvernerka za kontrolu bankarskog sistema. Drugotuženi, Radoje Žugić, označen kao izvršilac mobinga, je na radu kod CBCG od 3. oktobra 2016. godine kao guverner. Tužiteljica i tuženi II reda su javni funkcioneri izabrani od strane Skupštine Crne Gore.

Tužiteljica Irena Radović rođena je 1978. godine u Podgorici. Od potpisivanja Beogradskog sporazuma 2001. godine nije aktivna u tijelima i organima nijedne političke partije. Ima uspješnu profesionalnu i akademsku karijeru, uz magistrature sa Univerziteta Kembridž u Velikoj Britaniji, Konzorcijuma za primijenjena ekonomska istraživanja u Italiji, te specijalizaciju na Unverzitetu Oksford u Velikoj Britaniji kao dio doktorskih studija na temu centralnog bankarstva i evropske monetarne unije.

Drugotuženi Radoje Žugić rođen je 1961. godine na Žabljaku. Dugogodišnji je poslanik DPS-a i visokorangirani partijski funkcioner koji je sa pozicije člana Glavnog odbora DPS-a imenovan na mjesto guvernera CBCG, 30. septembra 2016. godine. Opterećen je brojnim aferama koje čekaju epilog u tužilaštvu. Jedan je od imućnijih ljudi u Crnoj Gori, čija je imovina u nesrazmjeri sa prihodima. Posjeduje sporan doktorat iz 2011. godine s tada nepostojećeg studija privatnog univerziteta Atlas banke, čije su sticanje i nostrifikacija predmet postupanja crnogorskog tužilaštva.

Tužiteljica je 16. oktobra 2016. godine potpisala ugovor o radu na mjestu savjetnice guvernera za kontrolu bankarskog sistema, do usvajanja predloga u Skupštini Crne Gore za njeno imenovanje na poziciju viceguvernerke CBCG za kontrolu bankarskog sistema, planirano za posljednji kvartal 2016. godine. U međuvremenu obavlja koordinaciju aktivnosti za predmetnu oblast. Na funkciju viceguvernerke za kontrolu bankarskog sistema izabrana je u Skupštini Crne Gore 06. 03. 2017. godine.

Studija slučaja Irene Radović protiv CBCG i Radoja Žugića osvjetljava mobing u sferi menadžmenta na visokom nivou, gdje bi ga trebalo najmanje očekivati. Ilustruje kako se u „hibridnom režimu” Ustav, zakoni i institucije obesmišljavaju kada se u ulozi zakonskog prestupnika i mobera nađe dugogodišnji visokopozicionirani partijski funkcioner, prijatelj iz školske klupe i jedan od decenijama najbližih saradnika lidera vladajuće DPS, aktuelnog predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića.

Prikazuje i kako u „zarobljenoj državi” izgleda borba za pravdu kada se uz Radoja Žugića, kao mobera i izvršioca nezakonitih radnji sa pozicije guvernera CBCG, kao grupa za podršku i direktni akteri slučaja angažuju: sestra predsjednika Crne Gore – advokatica Ana Đukanović sa saradnicima, njena bliska prijateljica – predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar pravde Zoran Pažin, te poslanici vladajuće koalicije predvođene od strane DPS-a Mila Đukanovića, uz tadašnju poslanicu opozicije i suprugu vrhovnog državnog tužioca Draginju Vuksanović-Stanković. Isti su aktivno doprinijeli kulminaciji mobinga pri punoj svijesti o postupanju protivno odredbama Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, Zakona o radu i Ustava Crne Gore, blagovremeno formalno upozoreni, ne hajući ni za kritike sa uglednih međunarodnih adresa.

Ova studija slučaja prikazuje i kako izgleda ,,borba za pravdu“ koja se odvija pred pravosudnim instancama koje su pod neskrivenim političkim uticajem. Kroz činjenice prezentovane kroz ovu studiju stvara se slika ogoljenog pravosuđa, u kojem žrtva mobinga vodi borbu za svoja prava pred pravosuđem čiju djecu i supružnike zapošljava upravo lice koje je označeno kao mober.

Slučaj otkriva i opseg zloupotreba crnogorskog sudstva i tužilaštva zarad interesa partijskih moćnika, uključujući donošenje „načelnog pravnog stava” iniciranog od strane tadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kojim je tužiteljici onemogućeno pravo na „pristup sudu” i pravo na „pravni lijek“, uz direktno kršenje odredbi Ustava Crne Gore i obavezujućih međunarodnih konvencija. Na ovaj način vršene su retroaktivne izmjene već donešenih sudskih odluka na drugostepenoj instanci i ukidane višestruke sudske odluke u korist tužiteljice.

Mladi sudija iz Kolašina Mladen Grdinić, porodično blizak Vesni Medenici, kojeg je upravo Komisija na čijem se čelu Medenica nalazi proizvela u sudiju i vršila ocjenjivanje njegovog rada, među više desetina sudija podgoričkog Osnovnog suda  „principom slučajne dodjele predmeta“ u kratkom roku dobija sve slučajeve moćnog partijskog i državnog funkcionera R. Žugića pred Osnovnim sudom u Podgorici. U svakom od tri slučaja presuđuje na način da zaštiti interes prestupnika u vrhu vlasti. Uporedo sudija Grdinić dobija brojne privilegije, za godinu dana Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) prijavljuje višestruko uvećanje imovine, pod povoljnim uslovima rješava stambeno pitanje i munjevito napreduje da bi se u ulozi potpredsjednika podgoričkog Osnovnog suda našao samo par godina nakon obavljenog pripravničkog staža.

Radoje Žugić je i danas na poziciji guvernera CBCG. Od 17. 04. 2022. godine Vesna Medenica je u pritvoru zbog sumnje da je kao pripadnica kriminalne organizacije vršila nezakonit uticaj na sudije prilikom donošenja sudskih odluka. Na internet stranici Vrhovnog suda 15. 07. 2022. godine objavljeno je da je Vijeće tog suda Medenici produžilo pritvor za još tri mjeseca, zbog osnovane sumnje da je izvršila krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz čl.401a st.2 u vezi st.1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore, dva krivična djela protivzakoniti uticaj iz čl.422 st.2 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivično djelo zloupotreba službenog položaja putem podstrekavanja iz čl.416 st.3 u vezi st.1 u vezi čl.24 Krivičnog zakonika Crne Gore.

(Nastaviće se)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo