Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLADA I GLADNI RADNICI: Selektivno bezakonje

Objavljeno prije

na

Niko od radnika nikšićkog Metalca, koji su duže od nedjelju dana štrajkovali glađu pred Vladom nije umro. Samo će, može biti, poneko od njih skupa sa poslanikom Jankom Vučinićem biti uhapšen. To bi trebale biti dobre vijesti sa crnogorske društveno-ekonomske pozornice. Ni jedan od problema koji su metalce iz Nikšića natjerali na višenedjeljne proteste do danas nije riješen. Hoće li Vlada ispoštovati dogovor znaćemo, možda, već po izlasku ovog broja Monitora.

Do tada, par riječi o uzrocima i posljedicama egzistancijalne drame kroz koju prolaze crnogorski radnici koje je, u minulih četvrt vijeka, neka od mnogobrojnih vlada pod komandom Mila Đukanovića (i njegovih povremenih eksponenata od Filipa Vujanovića do Igora Lukšića) prodala skupa sa imovinom preduzeća u kojima su zarađivali za život.

Metalac bi, zadesilo se tako, mogao poslužiti kao savršeno prosječan primjer kompanije koja je privatizovana po tzv. podgoričkom neoliberalnom medelu koji je osmislio Veselin Vukotić a u djelo proveo njegov najuspješniji učenik – stariji od braće Đukanović.

U najkraćem: potencijalno profitabilna kompanija (ima tržište, potrebne alate i kvalifikovanu a jeftinu radnu snagu) uvodi se u stečaj kako bi se oborila njena cijena. Potom se kao novi vlasnik (strateški partner, renomirani investitor…) pojavljuje neko anonimno preduzeće ili pojedinac čiju poslovnu biografiju najčešće pronalazimo na stranicama crne hronike. Taj neko krčmi imovinu firme i gomila dugove sve dok vlada, pritisnuta bremenom vlastite (ne)odgovornosti, ne priskoči u pomoć. Jednom, drugi, treći put… Pa novi stečaj i novi vlasnik (strateški partner, renomirani investitor…). U međuvremenu, potencijalno tržište se smanjilo, mašine i alati nestali (prodati ili pokradeni), dugovi narasli, a nekadašnji vrhunski majstori i požrtvovani radnici postali siromašni očajnici.

I ko je kriv? To pitanje ne treba postavljati, ukoliko ne želite da dođete na crnu listu čelnika DPSDP koalicije.

O sudbini Metalca: Firmu u stečaju je, prije deset godina, kupila slovenačka Montevar Gorana Mlađenovića. Nakon pet godina relativno uspješnog poslovanja Mlađenović započinje postupak dobrovoljne likvidacije nikšićke kompanije. Iako ta procedura, prema važećim propisima, podrazumijeva isplatu otpremnina radnicima koji ostaju bez posla, država Mlađenoviću gleda kroz prste. Na temeljima stare, on registruje novu firmu – na istoj lokaciji, sa istim mašinama. Samo je radnika manje. Kompaniju potom prodaje Nikoli Furundžiću partneru iz sličnih poslova u Sloveniji i Bosni iz kojih je samo NLB Banka izašla kratka za blizu 60 miliona eura. Furundžić, potom, od države dobija kreditne garancije vrijedne 1,5 miliona eura. Da isplati otpremnine prekobrojnim radnicima, razduži kompaniju i pokrene proizvodnju. Ništa od toga nije urađeno.

Vlada na sve to kao da ne obraća pažnju. Za nju je normalno platiti tuđi dug težak 1,5 miliona eura. Uostalom, prema sopstvenom priznanju, Đukanovićeva vlada je samo prošle godine u tu svrhu (plaćajući dugove kontroverznih biznismena kojima je žirirala pri dobijanju kredita) potrošila 110 miliona eura našeg novca. Više nego što je za četvrt vijeka vladavine uložila u zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu.

Ono što je propustila Vlada, nijesu nikšićki kriminalci. Dok su iscrpljeni radnici Metalca, nakon višednevnog štrajka glađu, skupljali svoje stvari sa mokrog trotoara naspram Vlade, iz Nikšića je stigla vijest da su Predrag Pješčić (52) i Dejan Jurišević (23) uhapšeni zbog iznude. Mladenoviću su, saopšteno je iz policije, iznudili oko 50 hiljada eura. Uhapšeni su pri pokušaju da i od Furundžića uzmu još 60 hiljada.

,,Pješčić i Jurišević uhapšeni su juče oko 11.15 časova u jednom nikšićkom kafiću, odmah nakon što im je Furundžić predao novac koji su tražili”, saopštila je policija u subotu.

Kako to: za reketaše ima a za radnike nema?

Dio odgovora na ovo pitanje ponudio nam je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. U stilu partije kojoj pripada, on se izrugivao inteligenciji građana. ,,Vlada nema ingerencije da rješava probleme u privatnim kompanijama”, izjavio je potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku javnom servisu (samo su tamo njegovu izjavu mogli prihvatiti zdravo za gotovo, bez potpitanja). Računa kako smo svi zaboravili na desetine miliona kojima je vlada zavrijedila oprost od prevarenih radnika Željezare, Boksita, KAP-a… Ili milione kojima je proljetos, uoči lokalnih izbora, iznosima manjim od dvije hiljade eura kupovala glasove nekadašnjih radnika nekadašnjih preduzeća u Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Kolašinu, Rožajama, Mojkovcu…

Lazović je potom opisao aranžman sa vlasnicima Metalca: ,,Fabrika je radila dobro jedno vrijeme, a onda smo pod pritiskom radnika dali garancije za kredit od 1,5 milion eura kod Erste banke. Novac naravno nije vraćen, a Investiciono-razvojni fond (IRF), koji je dao garancije, još uvijek nije vlasnik kompanije”. Kako je sve to moguće, Lazović ne objašnjava. Država je garancije dala pod pritiskom (da li je to krivično djelo?), nije kontrolisala da li su sredstva potrošena namjenski (!), nije joj smetalo što zajmoprimalac (,,naravno”) ne vraća kredit, niti se potrudila da imovinu koja je bila zaloga garancija upiše u svoje vlasništvo nakon što je platila tuđe dugove. I niko nije uhapšen zbog toga?

Onda Lazović demonstrira logiku petogodišnjaka: ,,Ako se ustanovi krivična odgovornost vezano za sredstva državne pomoći, podnijećemo prijavu”! Valjda se prvo podnosi prijava da bi se ustanovila nečija krivična odgovornost. Ili potpredsjednik Vlade samo slijedi logiku šefa (u Vladi i vladajućoj koaliciji) Mila Đukanovića koji je promovisao model nedodirljivosti i neodgovornosti.

Jedini alibi akterima ovog posla jeste taj da oni nijesu prvi koji su prekršili zakon kako bi sakrili privatizacione malverzacije nadređenih.

Ta nas priča vraća u jesen 2009. Tada je Vlada, na insistiranje Mila Đukanovića i ministra Branimira Gvozdenovića, suspendovala vlastite propise i vlasnicima KAP-a i Boksita omogućila da se, dvije godine prije ugovorenog roka, oslobode navodnog viška radne snage. To kršenje ugovorenih obaveza nijesu platile kompanije iz portfolija ruskog tajkuna Olega Deripaske već građani Crne Gore. Iznos poklona – 30 miliona eura.

Početkom 2010. kreće repriza. Sada u nikšićkim Rudnicima bokista. Sjećate li se ministra Suada Numanovića koji, zagrljen sa radnicima izlazi iz rudarskog okna Seoce, prijeteći neposlušnim poslodavcima: ,,Država je uz svoje građane, a svaki poslodavac mora da vodi računa i da ispunjava svoje obaveze prema zaposlenima”. Dva mjeseca kasnije, Numanović je revidirao. „Poslodavci i radnici moraju poštovati zakon, ali kao zemlja u tranziciji moramo da imamo malo fleksibilniji odnos”.

Ta nas je fleksibilnost, prema nekadašnjim računicama Vujice Lazovića, koštala više od 500 miliona eura.

I premijer je imao šta da kaže. Uoči potpisivanja ,,pisma nade” sa nikšićkim rudarima, on je preko državne Pobjede (danas u stečaju) vlasnicima Boksita poslao poruku: ,,Ne bih volio da još jednom dođem u situaciju da im objasnim da se institucije države Crne Gore moraju poštovati, i da je to ne samo pitanje dobrog vaspitanja nego i zakonska obaveza kako domaćih tako i stranih investitora. Jer, kada se ta crta pređe, tu onda više ne pomažu ni obezbjeđenja ni arogancije bez pokrića”. Onda su Đukanovića iz Moskve podsjetili kako su neke druge crte već pređene, pa je i on prevrnuo ploču: ,,Vlada je pokazala da ima sluha za pojačan stepen socijalne senzibilnosti. Ali, zaista se trudimo da to nipošto ne ode u susret socijalnoj demagogiji koja je vođena idejom da ugrozi političku stabilnost Crne Gore”.

Zašto poštovanje radnog prava i privatizacionih ugovora može ugroziti ,,političku stabilnost Crne Gore”? I šta je to ,,socijalna demagogija” u izvođenju Vlade Crne Gore?

Dok su radnici Metalca, štrajkom glađu, pokušavali da ostvare prava koja su poreski obveznici već papreno platili, radnici Pobjede u stečaju su spokojno čekali propast vlastite firme. Vlast je njima unaprijed obećala da će iz propale kompanije (odlaskom Pobjede u stečaj svi zapošljeni u kompaniji su ostali bez posla) otići sa otpremninom većom od dvogodišnje prosječne plate u Crnoj Gori. Zašto? Zbog onoga što su na stranicima ovog lista, četvrt vijeka radili Vidoje Konatar, Srđan Kusovac ili Vesna Šofranac? Ili zato da se pokaže da lojalni DPS-u uvijek mogu računati na višak privilegija?

Kada vlast želi, pare nijesu problem. Igor Lukšić nije snosio ni političku ni krivičnu odgovornost nakon priznanja da je na račun DPS-a, na ime zakupa prostora koji nije bio u vlasništvu vladajuće partije, uplatio više od 170 hiljada eura iz državnog budžeta. Bez posljedica prošao je i nalaz DRI prema kome je Vlada – tokom 2010 . i 2011. godine – nezakonito garantovala za kreditna zaduženja pet kompanija (KAP, Željezara, Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura i Pobjeda) vrijedna skoro 170 miliona eura. Svaki cent tih kredita vratila je država, dok su tri od pet pomenutih preduzeća već propala.

O rasipanju državnog novca svjedoči i godišnja naknada koju su, svojevremno, iz budžeta primali Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović – kao predsjednik i politički direktor DPS-a. Oba su se pozvala na propis koji im garantuje državnu platu sve dok ne pronađu novi profesionalni angažman. Što će reći da su vladajuću partiju, a preko nje i državu, vodili kao amateri. Vidi se – pomislili ste.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PRENATRPANOST ZATVORA: Čekajući Komitet za prevenciju torture

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora se prema Godišnjoj statistici o zatvorskoj populaciji Vijeća Evrope, objavljenoj sredinom jula, našla među zemljama s najvišom stopom zatvaranja. Da li će slika crnogorskih zatvora biti još gora, biće poznato nakon posjete Komiteta za prevenciju torture Savjeta Evrope (CPT). Posljednja posjeta CPT-a pokazala je teške uslove pritvora, višemjesečnu i višegodišnju izolaciju zatvorenika, te potpuni izostanak svrshodnog režima

Prenatrpanost zatvora i dalje predstavlja ključni izazov u jednoj trećini evropskih zatvorskih uprava. To piše u Godišnjoj statistici o zatvorskoj populaciji Vijeća Evrope za 2024. godinu, koja je objavljena sredinom jula, prema kojoj se Crna Gora našla među zemljama s najvišom stopom zatvaranja.

„U zemljama sa preko 500.000 stanovnika, petnaest zatvorskih uprava prijavilo je da imaju više zatvorenika nego raspoloživih mjesta. Zemlje s najvišim stopama zatvaranja bile su Turska (356 zatvorenika na 100.000 stanovnika), Azerbejdžan (264), Gruzija (261), Republika Moldavija (235), Poljska (202), Mađarska (195), Albanija (192), Češka (180), Slovačka (179), Srbija (177), Latvija (175) i Crna Gora (164). Druge zemlje s visokim stopama zatvaranja uključivale su Litvaniju (158), Ujedinjeno Kraljevstvo (Engleska i Vels) (145) i Sjevernu Makedoniju (143)“, navodi se u Izvještaju.

Profesor Marcelo Aebi, šef istraživačkog tima SPACE sa Univerziteta u Lozani kazao je da prenatrpanost ozbiljno narušava životne uslove zatvorske populacije i napore zatvorskih uprava u rehabilitaciji.

„Podaci o dužini zatvora pokazuju da kraći prosječni periodi pritvora imaju tendenciju korelacije sa nižim stopama zatvorske populacije. Iako postoje izuzeci od ovog obrasca, ovaj odnos naglašava važnost trajanja kazne kao poluge za upravljanje prenatrpanošću zatvora. Pored promovisanja alternativnih sankcija zatvoru, smanjenje dužine kazni, posebno za nenasilne i niskorizične prestupnike, može biti moćan alat za smanjenje stope zatvaranja“, rekao je on.

Da li će slika crnogorskih zatvora biti još gora biće poznato nakon što ih posjete predstavnici Komiteta za prevenciju torture Savjeta Evrope (CPT). Posljednja posjeta CPT-a ovoj ustanovi dogodila se prije nekoliko godina, kada su konstatovani teški uslovi pritvora, višemjesečna i višegodišnja izolacija zatvorenika po 23 sata dnevno, te potpuni izostanak svrshodnog režima.

„CPT je tada utvrdio da su lica pritvorena u Istražnom zatvoru u KPZ Spuž i istražnom odjeljenju zatvora Bijelo Polje držana duže vrijeme u lošim uslovima i bez bilo kakvog svrsishodnog režima. Takođe, da je situacija pogoršana činjenicom da su pritvorenici zatvoreni u svojim ćelijama po 23 sata dnevno mjesecima pa čak i godinama uz brojna ograničenja nametnuta od suda tokom pretpretresnog perioda. Zaključili su i da kumulativni efekti ove situacije za pritvorena lica, posebno u Istražnom zatvoru u Spužu, zajedno sa smanjenom učestalošću kontakta sa spoljnim svijetom, mogu da dovedu do nehumanog i ponižavajućeg postupanja“ – kaže u razgovoru za Monitor predsjednik Advokatske komore Danilo Mićović. On kaže da je stanje u istražnim zatvorima znatno gore sada,  i da će upravo novo mišljenje CPT znatno uticati i na zatvaranje poglavlja 23. i 24.

Mićović  ističe da sudovi i dalje sistematski zanemaruju preporuke CPT-a da se, gdje god je moguće, koriste alternativne mjere umjesto pritvora, što bi po  njegovom mišljenju donekle riješilo problem prenatrpanosti pritvorskih jedinica.

„Svjedoci smo da se od strane crnogorskih sudija olako određuje pritvor i da alternativne mjere pritvaranja postoje samo na papiru bez obzira na činjenicu da u mnogobrojnim slučajevima pritvor nije ni opravdan ni nužan već postaje kazna. Jemstva se veoma rijetko usvajaju, a praksa na Zapadu je pokazala da je ta alternativna mjera jedna od najboljih načina rješavanja problema prenatrpanosti zatvora. Država ništa nije uradila da nabavi uređaje za elektronski nadzor, a na taj način bi došlo do rasterećenja Istražnog zatvora“,  objašnjava Mićović.

Prenatrpanost zatvorskih jedinica je jedan od razloga što pritvorenici najavjuju štrajk glađu.

U pismu koje su početkom nedjelje dostavili medijima ističu da su se na taj potez odlučili nakon što predstavnici Ministarstva pravde i predsednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović, nijesu ispunili obećanja od prije nekoliko mjeseci, između ostalog i bolje uslove boravka.

„Zbog prenatrpanosti zatvora, šetnje koje su zakonom predviđene dva puta dnevno po jedan sat – sada traju dva puta po 30 minuta u toku dana. U jesenjem i zimskom periodu, prostor predviđen za šetnju i boravak na svježem vazduhu nije moguće koristiti zbog starosti zatvorske zgrade i nefunkcionalnosti otvora za atmosfersku kanalizaciju, zbog čega dolazi do izlivanja fekalija i poplava“, istakli su oni.

Kažu da zbog prenatrpanosti kapaciteta porodice pritvorenika čekaju po tri do četiri sata kako bi došli u posjetu na temperaturi od plus 40 stepeni.

„Dječije posjete se vrše u prostoriji od 20 kvadrata po 30 minuta, a istovremeno borave i po četiri porodice. U tim uslovima nema nikakve privatnosti, ni prostora da se sjedne i popriča sa maloljetnom djecom koja se zbog tim nehumanih uslova osjećaju vrlo neprijatno“, naveli su.

Ukazali su i na druge probleme. Zdravstvena služba, navode, nema ljekove koji su prepišu pritvorenicima nego porodice moraju da ih kupuju od svojih sredstava, a ukoliko pritvorenici i njihove porodice nemaju finansijske mogućnosti pritvorenici su prepušteni sami sebi.

Očito je, cijene oni, na snazi nepoštovanje ljudskih prava i kršenje Ustava Crne Gore. „Smatramo da se radi o samovolji pojedinaca u vrhu pravosuđa povezanih sa bivšim režimom i uz političku podršku nove vlasti koja je sve ali nije demokratska“, zaključuje se u saopštenju pritvorenika u Spužu.

Priča o novom zatvoru u Mojkovcu, koji bi bio namijenjen za sjevernu regiju i imao prijemni kapacitet za 200 lica ostala je samo još jedno u nizu neispunjenih obećanja.

Krajem prošle godine Vlada je odlučila da razmotri ponovo opravdanost izgradnje zatvora u tom gradu s obzirom na činjenicu da bi ta investicija koštala 40 milona eura. Da se predomisle i dodatno razmisle, našli su mnogo razloga.

“Procijenjena vrijednost radova, koja trenutno aproksimativno iznosi 38,5 miliona za realizaciju svih projektnih komponenti, u ovom trenutku je više nego duplo veća u odnosu na početno procijenjenu cijenu izgradnje zatvora (15.000.000 eura), a u navedeni iznos nijesu uključeni dodatni troškovi za eksproprijaciju za potrebe izgradnje pristupnog puta. Imajući u vidu činjenicu da borba protiv organizovanog kriminala predstavlja značajan izazov za crnogorsko pravosuđe i Vladu, da je na dan 18.12.2024. godine u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija boravilo ukupno 1.176 lica, od čega 642 pritvorena lica, postavlja se pitanje opravdanosti realizacije navedenog projekta čiji su smještajni kapaciteti za 200 lica lišenih slobode i 120 zaposlenih, što predstavlja nesrazmjerno mali broj u odnosu na ukupnu zatvorsku populaciju u Crnoj Gori“, saopšteno je iz Vlade.  „Postavlja se i pitanje obezbjeđivanja stručnog kadra za poslove koje iziskuje ovakav kompleks, imajući u vidu ogromne probleme i izazove sa kojima se Uprava za izvršenje krivičnih sankcija susrijeće i u Spužu i u Bijelom Polju. S obzirom na navedeno, potrebno je dodatno sagledati opravdanost izgradnje zatvora u Mojkovcu”, konstatovali su, podsjećajući da je projektna prijava Ministarstva pravde za projekat „Izgradnja zatvora za sjevernu regiju Crne Gore u Mojkovcu“ usvojena, te da su dobijena bespovratna sredstva u iznosu od 100 odsto u okviru Zapadnobalkanskog investicionog okvira (WBIF), u iznosu od 1.200.000 eura TA granta.

Novac je, naravno, potrošen.

Svetlana ĐOKIĆ  

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA SEZONA POŽARA I STARE BOLJKE: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

I u ovu požarnu sezonu ušli smo sa tek dva vazduhoplova – jednim avionom i jednim helikopterom. Što je nedovoljno za zemlju koja je među najšumovitijim u Evropi, sa preko 60 odsto teritorije. Samo u Podgorici, od početka juna do kraja jula, zabilježeno je skoro trećinu više požara nego u istom periodu prošle godine. Srećom, pala je kiša

 

Nakon burne požarne sedmice i vikenda, vatrogasci, mještani i turisti diljem Crne Gore mogli su da odahnu. Pala je kiša.

Podgorica, Luštica, Lovćen i većina crnogorskih opština bili su u većem ili manjem plamenu. U toku noći između subote i nedjelje, buknuo je požar na tivatskom dijelu poluostrva Luštica, u zaleđu uvale Oblatno, a iz predostrožnosti zatvorene su i pojedine plaže. Požar ogromnih razmjera danima je aktivan i na Lovćenu. U pljevaljskoj opštini požar se iz Crne Gore proširio i na teritoriju Srbije, pa su u njegovom gašenju pomagali helikopteri tamošnje službe zaštite.

Najdramatičnija situacija bila je u Podgorici, gdje je, prema prvim procjenama izgorjela trećina Ćemovskog polja. Park šuma koja je nastala prije pola vijeka nestala je za par sati.

,,Prije više od 50 godina prethodne generacije su uspjele da stvore šumu, a mi danas nijesmo u stanju da je sačuvamo od požara koji se podmeću i ponavljaju jer kaznene mjere se ne primjenjuju”, izjavio je biolog Vuk Iković.

Tridesetak pripadnika Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada, sa 15 kamiona, skoro pet sati je gasilo požaro ogromnih razmjera na Ćemovskom polju, uz petrovačku magistralu. U gašenju vatrene stihije koja se, potpomognuta jakim vjetrom, raširila u pojasu od oko kilometar i po, pomagao im je helikopter Direktorata za vanredne situacije MUP-a Crne Gore, kao i kolege iz Bara i gradskih preduzeća Vodovod i kanalizacija, Čistoća i Zelenilo. Uspjeli su da spriječe da se vatra proširi na trafostanicu ,,Podgorica 5“, te na krug preduzeća Čistoća, kompanije ,,Štrabag“, skladišta Zetatransa, pogone Plantaža i novo gradsko groblje…

U prvim izjavama nakon požara, pojedini mještani sumnjaju da je on namjerno podmetnut da bi se ova površina mogla prenamijeniti i betonirati zgradama i ostalim u Podgorici poželjnim objektima.

Sumnju u podmetanje požara iskazao je i gradonačelnik Podgorica Saša Mujović koji je apelovao na ,,organe pravosuđa da ovakve poteze i ovakva djelovanja najstrožije kazne”.

Nakon što je požar ugašen, u utorak u podne, poslije 12 sati, neko je opet podmetnuo požar na Ćemovskom polju u blizini mjesta gdje je počelo da gori u nedjelju. Vatrogasci su ovog puta brzo intervenisali i ugasili požar.

Za sada je detektovano da se u slučaju velikog požara na Luštici radilo o višoj sili – udaru groma. Za ostale se sumnja u ljudsku nepažnju ili namjeru.

Građani se oslonili na najavljenu kišu i počeli da pale imanja – izjavio je Generalni direktor Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović.

,,Na Luštici smo definisali da je udar groma prouzrokovao taj požar, ali za sve ostale požare na teritoriji Crne Gore uzrok su paljenja tokom čišćenja imanja. Kao što vidimo neki građani ne poštuju naredbu i apele koje izdajemo i mi, koji se izdaju i na lokalnom nivou i tako dovode u rizik sebe i svoju imovinu, a naravno i ljude koji se bave gašenjem požara, kako sa zemlje, tako i iz vazduha”, kazao je Bešović.

Na sjeveru je kao posljedica požara izgorjelo nekoliko objekata, na primorju su bili ugroženi i turistički objekti. Svake godine usljed požara izgori šume u vrijednosti nekoliko desetina miliona eura. U nedjelju je član Dobrovoljnog vatrogasnog društva ,,Krtoli“ iz Radovića prilikom gašenja vatre,zadobio teške tjelesne povrede, prema riječima komandira tog DVD Stefana Kostića, ima trostruki prelom noge zbog čega će biti operisan.

,,Svjedoci smo da naročito u posljednjih nekoliko dana u Nikšiću je bilo dosta vatrometa i od tih vatrometa je na nekim mjestima izbijalo dosta požara. Molim ovim putem da se zaborave pirotehnička sredstva, jer ako bi se striktno poštovao zakon neki od njih bi debelo platili kaznu”, apelovao je pomoćnik komandira Službe za zaštitu i spašavanje Nikšić Goran Tripković.

Apeli su uzaludni, a svake godine se ponavlja da je za preko 90 odsto požara kriv ljudski faktor. Nedavni snimak sa Kakaricke gore u Podgorici pokazuje da je nekima lakše zapaliti travu nego je pokositi.

Stručnjaci upozoravaju da je većina požara uzrokovana nepažnjom građana, ali ima i onih koji su namjerno podmetnuti sa različitim motivima, od ekonomsko-kriminalnih, do patološko-piromanskih.

Uz bahatost i nebrigu dijela stanovništva koja pogoduje požarima imamo i nebrigu institucija. Iz nevladinog sektora upozoravaju da ,,iako dnevno vidimo na desetine, pa čak i stotine nekad požara, nismo baš čuli da je neko priveden ili da je platio neku značajnu kaznu zbog izazivanja opasnosti”.

U utorak je uhapšen Danilovgrađanin B.M. (34)zbog sumnje da je 25. jula izazvao požar u mjestu Bare Šumanovića, koji je bio zahvatio travnatu površinu i nisko rastinje na više lokacija površine od preko 2.000 metara kvadratnih.

Protekle sedmice u Herceg Novom je uhapšen 22-godišnji mladić. ,,Priznao je da je, kao i 2022. godine, izazvao požar u Njivicama 18. jula. Kazao je da je to jače od njega, da ne može da se odupre toj ideji, ali da nije htio nikoga da povrijedi. Očigledno ima veliki problem i opsjednut je time, kao svaki piroman. Kada zapali vatru onda je to za njega olakšanje. Trebalo bi ga liječiti. Zadržao sam ga do 72 sata”, ističe za Novski portal, Osnovni državni tužilac u Herceg Novom, Nikola Samardžić.

Mladić je ranije osuđen presudom Osnovnog suda u Herceg Novom zbog istog krivičnog djela u produženom trajanju na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, jer je utvrđeno da je izazvao požar na 12 lokacija u periodu od 24. jula do 08. avgusta 2022.godine.

Ostali piromani, kao i onaj koji je zapalio Ćemovsko polje, još uvijek su na slobodi.

U susjednoj Albaniji, u kojoj su takođe buktali požari, zbog sumnje da su podmetnuli požare uhapšeno je 18 osoba. Za namjerno izazivanje požara prijeti im kazna zatvora od pet godina, ali ako je požar izazvao znatnu štetu ili ozbiljne posljedice za život i zdravlje ljudi krivični zakon predviđa zatvorsku kaznu od 10 do 15 godina.

Kada je prošle godine sedam dana buktio požar u Paštrovićima uz prijetnju da vatra pređe Jadransku magistralu i ugrozi kuće i druge objekte, oglasio se i premijer Milojko Spajić.

,,Kanader (ili slični modeli) jesu najefikasnije sredstvo za gašenje i zato se kupuju kako bi riješili problem jednom za svagda, a ne svako ljeto analize i filozofije – i na kraju nema ni pomaka ni rješenja! Vlada će iznaći mogućnost i modalitet plaćanja iz budžeta koji će biti održiv (kao i sve što radimo). MUP radi sjajan posao! Air traktori se popravljaju – ali nijesu dovoljni za ono što se svakog ljeta dešava u Crnoj Gori”, istakao je Spajić.

Kao i mnoga druga, ni ovo obećanje nije ispunjeno. Kanadera nema, ali će zato biti kupovine državnog aviona za funkcionere. Air traktori nijesu popravljeni, pa smo i u ovu požarnu sezonu ušli sa samo dva vazduhoplova – jednim avionom i jednim helikopterom. Što je nedovoljno za zemlju koja je jedna među najšumovitijim u Evropi, sa preko 60 odsto teritorije pod šumom.

Kao i prethodnih godina, najavljuje se da će se možda, u naredne dvije godine, nabaviti višenamjenski helikopter i jedan avion za gašenje požara koji su predviđeni u okviru Strategije za smanjenje rizika od katastrofa.

Pomoć od komšija i Evropske unije kao da se ustručavamo da tražimo, tek kad se vatrogasci iscrpe do krajnjih granica.

,,Od Luštice, preko Lovćena i Ćemovskog polja, Kuča i Bratonožića do Pive i Durmitora, naši vatrogasci i pripadnici Vojske Crne Gore vode nadljudsku borbu sa vatrenom stihijom… Uprkos ranijim obećanjima Vlade neophodna podrška iz vazduha i dalje nedostaje”, kazao je predsjednik države Jakov Milatović i pozvao nadležne institucije da zatraže međunarodnu podršku, ,,kroz EU mehanizme i bilateralnu saradnju sa susjedima”.

Stručnjaci upozoravaju da je u borbi protiv požara ključna prevencija, koja podrazumijeva sistem za zaštitu šuma od požara, ranu detekciju, brzu reakciju i kasnije sanaciju opožarene površine. Nekad smo imali. U park šumi Ćemovsko polje decenijama unazad napravljeni su široki prolazi za vozila za gašenje požara. U međuvremenu su, iako je Ćemovsko na domak grada, putevi zarasli.

Da je svake godine teže govori i podatak da su pripadnici Službe zaštite i spašavanja Podgorica od 1. juna do 25. jula ugasili  675 požara, što je skoro trećinu više nego u istom periodu prošle godine, kada su intervenisali na gašenju 470 požara.

Još malo, pa će se požarna sezona završiti. A dok piromani i ,,domaćini” što pale livade opet izađu na teren zaboraviće se i prevencija, i zaštita, i kanaderi.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TALAS NASILJA SE NASTAVLJA: Alarm nema ko da čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan žalosti pretvorio se u nijemu nedjelju, tokom koje su mediji uz razgovor sa mnogobrojnim stručnjacima podsjećali na slučajeve iz prethodnih mjeseci i godina u kojima je nasilje unutar porodice kulminiralo smrtnim ishodom. Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima o radu nadležnih organa. Alarm upozorenja nema ko da čuje

 

Dvije porodične tragedije u razmaku od samo 48 sati potresle Crnu Goru su – jedna u Goliji, gdje je nakon svađe sa nevjenčanom suprugom, muškarac ubio njihovu dvogodišnju kćerku, a potom presudi sebi. Druga tragedija dogodila se u Budvi, gdje je nakon svađe brat ubio brata i sinovca.

Dan žalosti pretvorio se u nijemu nedjelju, tokom koje su mediji uz razgovor sa mnogobrojnim stručnjacima podsjećali na slučajeve iz prethodnih mjeseci i godina u kojima je nasilje unutar porodice kulminiralo smrtnim ishodom.

No, dugi razgovori sa stručnjacima, zvanična saopštenja policije i raznorazne analize nijesu dale konkretne odgovore kako sa sigurnošću spriječiti porodične tragedije, za koje gotovo uvijek postoje najave da dolaze.

Ćutanje institucija nakon ove dvije tragedije jednako predstavlja mračnu sliku, tim prije što gotovo da nema mjeseca da mediji svojim izvještavanjem ne pale alarm upozorenja da  je jedan od najtežih društvenih problema u Crnoj Gori nasilje u porodici koje se ne tako rijetko okonča tragično.Adekvatne reakcije nadležnih izostale su  i nakon ova dva tragična događaja. Osim poruka žaljenja upućenih  putem društvenih mreža, nijesu se mogli pročitati konkretni prijedlozi što će preduzeti.  I tako po istoj matrici od tragedije do tragedije, iz godine u godinu. A tragedija nije bilo malo.

Za samo pet godina u Crnoj Gori počinjeno je desetak ubistava u krugu porodice. Braća su se ubijala međusobno, muževi supruge, pa i djeca – roditelje, što je bio slučaj i početkom ove godine kada je Podgoričanin nožem ubio svog oca.

Prema zvaničnim podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, tokom 2020. registrovana su tri ubistva koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici. Upotrebom vatrenog oružja u jednom su smrtno stradali stric i strina učinioca, u drugom je supruga ubijena od strane supruga; dok je upotrebom hladnog oružja u trećem slučaju brat ubio brata.

U periodu od 1. januara do 31. decembra 2021.godine, registrovana su 294 krivična djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, a te godine, prema zvaničnim podacima, registrovano je čak četiri slučaja porodičnog nasilja sa smrtnim posljedicama.

„Teško ubistvo počinjeno je 12. 02. 2021. godine u Rožajama, gdje je prijavljeni M. R. svom ocu R. R. , u porodičnoj kući, nakon verbalne prepirke, nožem nanio smrtonosne povrede. Ubistvo počinjeno 24. 03. 2021. godine na Luštici, Herceg Novi, gdje je P. B. u dvorištu svoje kuće, upotrebom vatrenog oružja – lovačke puške, lišio života svog zeta M. Đ, a nakon toga izvršio samoubistvo. Ubistvo počinjeno 21. 10. 2021. godine u selu Dašca Rijeka, Petnjica, gdje je A. Š. udarcem tupim predmetom usmrtio svoju suprugu E. Š. M., a potom udario i svoju maloljetnu kćerku , nanijevši joj tjelesne povrede, da bi nakon toga izvršio samoubistvo“, djelovi su izvještaja za 2021.godinu.

Tokom 2022.godine registrovana su dva ubistva. Prema dostupnim izvještajima, u četiri slučaja registrovana je upotreba oružja, a dva slučaja su ishodovala smrtnom posljedicom – u jednom je bivši suprug ubio bivšu suprugu, a u drugom slučaju žena je bila žrtva svog vanbračnog partnera.

Te godine zabilježeno je i ubistvo koje je godinama bilo u centru pažnje javnosti – teško ubistvo na štetu trudne Zimrite Nerde , za koje je njen nevjenčani suprug Dalibor Nikolić  dobio kaznu od 40 godina zatvora. Tu odluku nedavno je potvrdio i Vrhovni sud Crne Gore.  Zimrita Nerda  preminula je 22.januara 2022.godine u KC Podgorica, od povreda koje joj je nanio suprug, udarcima drvenom palicom i stisnutom šakom u predjelu glave.

Ni 2023. godina nije prošla bez zločina u porodici. Bjelopoljac E.B.  je prvog oktobra te godine u mjestu Nedakusi, nakon verbalne rasprave kuhinjiskim nožem ubio brata.

Zvaničnih podataka koliko je slučajeva nasilja u porodici koji su okončani smrtnim ishodom registrovano tokom 2024. godine nema, jer Izvještaj o radu i Ministarstva unutrašnjih poslova i pored toga što je razmatran i prošao Skupštinu za javnost ostao tajna . Za sada nije dostupan.

No i pored toga, javnost pamti slučaj koji je prošlog avgusta razgolio sve propuste onih koji su dužni da sprovode zakon. U podgoričkom naselju Masline Miljan Bošković, nakon verbalne svađe, nožem je ubio bivšu suprugu Biljanu Pavićević. Ubrzo nakon hapšenja osumnjičeni je u Istražnom zatvoru izvršio samoubistvo. Ovaj slučaj analizirao je i Operativni tim za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji su zbog zločina nad mladom Podgoričankom propuste vidjeli u postupanju istražitelja.

„Operativni tim iznio je svoje zaključke i analize u vezi sa postupanjima nadležnih organa i identifikovao propuste u zaštiti žrtava. Tim je izrazio duboku zabrinutost zbog propusta u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili femicidu. Prema stanovištu tima, ni jedna od pomenutih institucija nije adekvatno procijenila rizik po oštećenu, nijesu obezbijedjeni dostupni svjedočki iskazi, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere“, navode u svom Izvještaju o radu. Tim je procijenio kao neadekvatno postupanje nadležnog tužioca, koji nije poštovao obavezujuće Uputstvo VDT da se žrtva sasluša hitno, najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. „Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela. Operativni tim nalazi da izrečena sankcija nije bila adekvatna, niti odvraćajuća po učionioca nasilja“, konstatuje se.

I tu se stalo ili bolje reći vratilo na početak. Zbog propusta niko nije odgovarao, a prevenciji se i dalje malo radi.

Ubistva kao posljedica porodičnog nasilja ostaju samo brojka u izvještajima o radu nadležnih organa. Alarm upozorenja nema ko da čuje.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo