Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVADESET TREĆA GODIŠNJICA AGRESIJE NA DUBROVNIK: Decenije ćutanja i poricanja

Objavljeno prije

na

,,Nitko u ovo ne može povjerovati, toliko suludo, toliko besmisleno. Avioni koji prelijeću i mitraljeska paljba. U pravcu Cavtata sam vidio dim…”

Ovo je 1. oktobra 1991. godine zapisao Milan Milišić, dubrovački pjesnik.

Dva dana kasnije, Mališić svjedoči: ,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah. Ljudi preračunavaju koliko još hrane imaju, koliko vode. Čitanje Sartra nudi neku utjehu, ali ironičnu, nemilosrdnu…”

Za one koji su zaboravili, podsjećanje: prva žrtva napada na Dubrovnik bio je Milišić, Srbin po nacionalnosti, rođen u Dubrovniku, ,,koji je mnoge svoje buntovne stihove posvetio svom gradu — Dubrovniku, osjećajući ga dublje i intenzivnije od svojih sugrađana”.

Prvog oktobra 1991. godine, u zoru, pale su prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja. U osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Ta najsramnija epizoda iz novije crnogorske istorije života je koštala 166 građana Crne Gore.

Drevni grad demilitarizovan je dvadeset godina prije toga da ne bi, kao dio svjetske kulturne baštine, postao žrtva rata. Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom agresije na Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih.

Politička vrhuška u Beogradu i Podgorici planirala je da od dubrovačke regije oružjem stvori Dubrovačku republiku, koja bi bila priključena velikoj Srbiji.

Rat na dubrovačkom području trajao je godinu dana. Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a što nije spaljeno uništeno je i opljačkano.

Prema podacima iz Hrvatske direktna materijalna šteta nanesena Dubrovniku i Konavlima iznosila je preko pola milijarde eura. Crna Gora je do sada platila 385.000 eura na ime uništenog stočnog fonda u Konavlima.

Zbog napada na Dubrovnik na po sedam, odnosno sedam i po godina, osuđeni su viceadmiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar. Njihovi nadređeni i politički čelnici – inspiratori rata nisu kažnjeni. U Crnoj Gori nije pokrenut nijedan krivični postupak protiv bilo koje osobe zbog ratnih zločina izvršenih prilikom agresije na Dubrovnik. Sudski proces u slučaju logor Morinj još nije okončan pravosnažnom presudom.

Crna Gora se ni nakon dvadeset tri godine nije suočila sa svojom ulogom u tom ratu. Danas crnogorski zvaničnici i državni mediji uglavnom ćute o ,,oslobađanju Dubrovnika”. Razlog: tadašnji kreatori ratne politike i danas zauzimaju visoke pozicije u vlasti.

Učešću Crne Gore na dobrovačkom ratištu u udžbeniku za četvrti razred gimnazije posvećena je samo jedna rečenica: ,,U operacijama JNA na dubrovačkom regiju učestvovali su i rezervisti iz Crne Gore”.

Monitor, kao i dio nevladinih organizacija, nijesu dali da veo zaborava padne na te događaje i njihove aktere. Povodom dvadesete godišnjice napada na Dubrovnik, NVO Centar za građansko obrazovanje i Akcija za ljudska prava iz Podgorice, i Documente – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, prije tri godine organizovali su u Podgorici skup Rat za mir – 20 godina kasnije.

,,Ja se loše osjećam među Crnogorcima, jer sam od njih doživio ogromne neugodnosti, a niko za dvadeset godina nije sankcioniran. Šta onda misliti o njima? Vi se izvolite odlučiti koji Crnogorci su čisti, a oni koji su činili zlodjela da budu kažnjeni”, kazao je tada preživjeli logoraš iz Morinja Metodije Prkačin.

Zamjenica specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina Lidija Vukčević prvi put je tada saopštila javnosti da postoje predmeti u vezi zločina počinjenih na dubrovačkom ratištu. U međuvremenu javnost nije saznala šta se desilo sa tim predmetima.

Nema suočavanja sa nedjelima dok je i danas u vlasti sedam od deset ratnih vođa iz tadašnje crnogorske Vlade, podsjetio je na tom skupu Žarko Rakčević iz Foruma 2010.

Vlada Crne Gore bila je defakto zadužena da crnogorske građane – vojne obveznike 1991. milom ili silom mobiliše i pošalje na dubrovačko ratište.

Savezni ministar za odbranu bivse SFRJ Veljko Kadijević, u knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države, priznaje da se radilo o stvaranju Velike Srbije okupacijom dijela hrvatske teritorije. Kadijević opisuje osvajanje juga Hrvatske i doline Neretve kao ,,pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu”.

Time je potvrdio pisanje Monitora da ,,oslobađanje” Dubrovnika nije preduzeto zbog toga što su ,,ustaše” krenule na Crnu Goru, kako su tvrdili Branko Kostić, Momir Bulatović i Pavle Strugar, još manje zbog blokiranih kasarni JNA ili ,,rata za mir”, kako je uvjeravao Svetozar Marović, ili ,,nepravednih granica” kako je govorio Milo Đukanović.

Luka Korda, načelnik opštine Konavle: Zašto

MONITOR: Kako sa današnje distance gledate na agresiju na Konavle i Dubrovnik od prije dvadeset i tri godine?
KORDA: Za mene i za sve nas u Konavlima ostaje pitanje zašto? Zašto, jer Konavljani su prije rata i kumovali, i ženili se, i trgovali sa ljudima iz Crne Gore. A onda je došlo do razaranja i paljenja Konavala. Samo da kažem da je 75 posto kuća u Konavlima spaljeno, sve je opljačkano, ljudi su odvedeni u logore, kao što je bio Morinj, ubijani su i prebijani samo zato što su bili Konavljani, samo zato što su bili Hrvati. Onda se može zamisliti kakve su bile razmjere tog rata. Zato mi se čitavo ovo vrijeme nameće to pitanje zašto i nametaće se i ubuduće – zašto da jedan takav krvavi rat i ubijanje dođu iz pravca istoka iako ničim, ama baš ničim nismo to zaslužili. Ja sam Monitoru 1993. godine dao izjavu u kojoj sam rekao da je mržnja ljudi najveća moguća bolest. Ja nisam time opterećen i ne želim nikoga mrziti, ali volio bih kad bi nam neko objasnio zašto se sve to desilo. No, vjerujem da ne može objasniti ni onaj koji je to sve napravio. Postavio sam to pitanje i visokim crnogorskim dužnosnicima, ali mi nisu znali odgovoriti. Uvijek su govorili da je to rezultat indoktrinacije, Miloševićeve propagande i tako dalje, ali valjda ljudi imaju pameti i imaju mozak da znaju šta im je dobro, a šta nije, pogotovo kad su vidjeli da nijedan kamičak nije pao ni na Igalo ni na Herceg Novi, a oni su kao država napravili to što su napravili. Ali i sa crnogorske strane bilo je ljudi koji u tome nisu sudjelovali, koji su pružali otpor tom ratu i ja im od srca odajem priznanje, kao liberalima koji su na Cetinju uzvikivali ,,Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”!

MONITOR: Kako ocjenjujete trenutne odnose između Crne Gore i Hrvatske?
KORDA: Sigurno je da ti odnosi mogu biti mnogo bolji, teško je da se sve to zajedno prevlada, teško je da se uspostave odnosi kakvi su bili prije rata. I teško je da narod shvati to što se desilo, ali ljudi idu i s jedne i s druge strane granice, posjećuju se, trguje se, možda bi trebalo poradiiti na tome da lakše prelaze granicu…Prošlo je od rata određeno vrijeme, ali ono se zaboraviti ne može, ali živjeti moramo i s jedne i s druge strane granice, moramo komunicirati. Zato bi trebalo omogućiti lakši protok ljudi i roba. Bilo je u povijesti puno ratova, ali svi želimo da se to više nikad ne ponovi i da buduće generacije shvate da je to bio jedan suludi čin i da treba nastaviti život . Mi imamo nekoliko aplikacija kod EU zajedno sa općinama Tivat i Podgorica, imamo ugovor sa Herceg Novim oko isporuke vode… Sve u svemu ti su odnosi na zadovoljavajućem nivou, ali mogu biti i bolji.

MONITOR: Kako je u Konavlima obilježen ovogodišnji 1. oktobar?
KORDA: Prvi deseti se uvijek obilježava kao napad na Dubrovnik iako je petnaestak dana ranije bio napad na Konavle. Dvadeset prvog oktobra obilježavamo oslobađanje Konavala, kada više u Konavlima nije bilo agresora. U srijedu je održana jedna tužna komemoracija kada dođu roditelji poginulih, kada dođu majke, očevi, braća, sestre… To je jedan tužni dan, ali to je jedno sjećanje da se to ikad ne zaboravi i da treba sve učinjeti da se više nikad ne ponovi. U srijedu je jedna majka rekla da želi da se u cijelom svijetu niko ne ubija, da ljudi ne gladuju i kroz to ona gleda na svog sina koji je poginuo u prošlom ratu. Taj će se dan i dalje obilježavati iako sjećanje blijedi i dolaze generacije koje to ne pamte, ali ti će se događaji pamtiti kao što se pamte Srebrenica, Drugi svjetski rat i Aušvic i nikad se ne smiju zaboraviti.

veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo