Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DVADESET TREĆA GODIŠNJICA AGRESIJE NA DUBROVNIK: Decenije ćutanja i poricanja

Objavljeno prije

na

,,Nitko u ovo ne može povjerovati, toliko suludo, toliko besmisleno. Avioni koji prelijeću i mitraljeska paljba. U pravcu Cavtata sam vidio dim…”

Ovo je 1. oktobra 1991. godine zapisao Milan Milišić, dubrovački pjesnik.

Dva dana kasnije, Mališić svjedoči: ,,Vrijeme je iz sadašnjosti kliznulo u prošlost, a mi smo ostali u nekakvom praznom prostoru, kroz koji fijuču neizvjesnost i strah. Ljudi preračunavaju koliko još hrane imaju, koliko vode. Čitanje Sartra nudi neku utjehu, ali ironičnu, nemilosrdnu…”

Za one koji su zaboravili, podsjećanje: prva žrtva napada na Dubrovnik bio je Milišić, Srbin po nacionalnosti, rođen u Dubrovniku, ,,koji je mnoge svoje buntovne stihove posvetio svom gradu — Dubrovniku, osjećajući ga dublje i intenzivnije od svojih sugrađana”.

Prvog oktobra 1991. godine, u zoru, pale su prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja. U osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Ta najsramnija epizoda iz novije crnogorske istorije života je koštala 166 građana Crne Gore.

Drevni grad demilitarizovan je dvadeset godina prije toga da ne bi, kao dio svjetske kulturne baštine, postao žrtva rata. Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom agresije na Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih.

Politička vrhuška u Beogradu i Podgorici planirala je da od dubrovačke regije oružjem stvori Dubrovačku republiku, koja bi bila priključena velikoj Srbiji.

Rat na dubrovačkom području trajao je godinu dana. Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja, a što nije spaljeno uništeno je i opljačkano.

Prema podacima iz Hrvatske direktna materijalna šteta nanesena Dubrovniku i Konavlima iznosila je preko pola milijarde eura. Crna Gora je do sada platila 385.000 eura na ime uništenog stočnog fonda u Konavlima.

Zbog napada na Dubrovnik na po sedam, odnosno sedam i po godina, osuđeni su viceadmiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar. Njihovi nadređeni i politički čelnici – inspiratori rata nisu kažnjeni. U Crnoj Gori nije pokrenut nijedan krivični postupak protiv bilo koje osobe zbog ratnih zločina izvršenih prilikom agresije na Dubrovnik. Sudski proces u slučaju logor Morinj još nije okončan pravosnažnom presudom.

Crna Gora se ni nakon dvadeset tri godine nije suočila sa svojom ulogom u tom ratu. Danas crnogorski zvaničnici i državni mediji uglavnom ćute o ,,oslobađanju Dubrovnika”. Razlog: tadašnji kreatori ratne politike i danas zauzimaju visoke pozicije u vlasti.

Učešću Crne Gore na dobrovačkom ratištu u udžbeniku za četvrti razred gimnazije posvećena je samo jedna rečenica: ,,U operacijama JNA na dubrovačkom regiju učestvovali su i rezervisti iz Crne Gore”.

Monitor, kao i dio nevladinih organizacija, nijesu dali da veo zaborava padne na te događaje i njihove aktere. Povodom dvadesete godišnjice napada na Dubrovnik, NVO Centar za građansko obrazovanje i Akcija za ljudska prava iz Podgorice, i Documente – Centar za suočavanje s prošlošću iz Zagreba, prije tri godine organizovali su u Podgorici skup Rat za mir – 20 godina kasnije.

,,Ja se loše osjećam među Crnogorcima, jer sam od njih doživio ogromne neugodnosti, a niko za dvadeset godina nije sankcioniran. Šta onda misliti o njima? Vi se izvolite odlučiti koji Crnogorci su čisti, a oni koji su činili zlodjela da budu kažnjeni”, kazao je tada preživjeli logoraš iz Morinja Metodije Prkačin.

Zamjenica specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala, terorizma i ratnih zločina Lidija Vukčević prvi put je tada saopštila javnosti da postoje predmeti u vezi zločina počinjenih na dubrovačkom ratištu. U međuvremenu javnost nije saznala šta se desilo sa tim predmetima.

Nema suočavanja sa nedjelima dok je i danas u vlasti sedam od deset ratnih vođa iz tadašnje crnogorske Vlade, podsjetio je na tom skupu Žarko Rakčević iz Foruma 2010.

Vlada Crne Gore bila je defakto zadužena da crnogorske građane – vojne obveznike 1991. milom ili silom mobiliše i pošalje na dubrovačko ratište.

Savezni ministar za odbranu bivse SFRJ Veljko Kadijević, u knjizi Moje viđenje raspada – Vojska bez države, priznaje da se radilo o stvaranju Velike Srbije okupacijom dijela hrvatske teritorije. Kadijević opisuje osvajanje juga Hrvatske i doline Neretve kao ,,pripremne osnove za dalja dejstva prema Splitu”.

Time je potvrdio pisanje Monitora da ,,oslobađanje” Dubrovnika nije preduzeto zbog toga što su ,,ustaše” krenule na Crnu Goru, kako su tvrdili Branko Kostić, Momir Bulatović i Pavle Strugar, još manje zbog blokiranih kasarni JNA ili ,,rata za mir”, kako je uvjeravao Svetozar Marović, ili ,,nepravednih granica” kako je govorio Milo Đukanović.

Luka Korda, načelnik opštine Konavle: Zašto

MONITOR: Kako sa današnje distance gledate na agresiju na Konavle i Dubrovnik od prije dvadeset i tri godine?
KORDA: Za mene i za sve nas u Konavlima ostaje pitanje zašto? Zašto, jer Konavljani su prije rata i kumovali, i ženili se, i trgovali sa ljudima iz Crne Gore. A onda je došlo do razaranja i paljenja Konavala. Samo da kažem da je 75 posto kuća u Konavlima spaljeno, sve je opljačkano, ljudi su odvedeni u logore, kao što je bio Morinj, ubijani su i prebijani samo zato što su bili Konavljani, samo zato što su bili Hrvati. Onda se može zamisliti kakve su bile razmjere tog rata. Zato mi se čitavo ovo vrijeme nameće to pitanje zašto i nametaće se i ubuduće – zašto da jedan takav krvavi rat i ubijanje dođu iz pravca istoka iako ničim, ama baš ničim nismo to zaslužili. Ja sam Monitoru 1993. godine dao izjavu u kojoj sam rekao da je mržnja ljudi najveća moguća bolest. Ja nisam time opterećen i ne želim nikoga mrziti, ali volio bih kad bi nam neko objasnio zašto se sve to desilo. No, vjerujem da ne može objasniti ni onaj koji je to sve napravio. Postavio sam to pitanje i visokim crnogorskim dužnosnicima, ali mi nisu znali odgovoriti. Uvijek su govorili da je to rezultat indoktrinacije, Miloševićeve propagande i tako dalje, ali valjda ljudi imaju pameti i imaju mozak da znaju šta im je dobro, a šta nije, pogotovo kad su vidjeli da nijedan kamičak nije pao ni na Igalo ni na Herceg Novi, a oni su kao država napravili to što su napravili. Ali i sa crnogorske strane bilo je ljudi koji u tome nisu sudjelovali, koji su pružali otpor tom ratu i ja im od srca odajem priznanje, kao liberalima koji su na Cetinju uzvikivali ,,Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”!

MONITOR: Kako ocjenjujete trenutne odnose između Crne Gore i Hrvatske?
KORDA: Sigurno je da ti odnosi mogu biti mnogo bolji, teško je da se sve to zajedno prevlada, teško je da se uspostave odnosi kakvi su bili prije rata. I teško je da narod shvati to što se desilo, ali ljudi idu i s jedne i s druge strane granice, posjećuju se, trguje se, možda bi trebalo poradiiti na tome da lakše prelaze granicu…Prošlo je od rata određeno vrijeme, ali ono se zaboraviti ne može, ali živjeti moramo i s jedne i s druge strane granice, moramo komunicirati. Zato bi trebalo omogućiti lakši protok ljudi i roba. Bilo je u povijesti puno ratova, ali svi želimo da se to više nikad ne ponovi i da buduće generacije shvate da je to bio jedan suludi čin i da treba nastaviti život . Mi imamo nekoliko aplikacija kod EU zajedno sa općinama Tivat i Podgorica, imamo ugovor sa Herceg Novim oko isporuke vode… Sve u svemu ti su odnosi na zadovoljavajućem nivou, ali mogu biti i bolji.

MONITOR: Kako je u Konavlima obilježen ovogodišnji 1. oktobar?
KORDA: Prvi deseti se uvijek obilježava kao napad na Dubrovnik iako je petnaestak dana ranije bio napad na Konavle. Dvadeset prvog oktobra obilježavamo oslobađanje Konavala, kada više u Konavlima nije bilo agresora. U srijedu je održana jedna tužna komemoracija kada dođu roditelji poginulih, kada dođu majke, očevi, braća, sestre… To je jedan tužni dan, ali to je jedno sjećanje da se to ikad ne zaboravi i da treba sve učinjeti da se više nikad ne ponovi. U srijedu je jedna majka rekla da želi da se u cijelom svijetu niko ne ubija, da ljudi ne gladuju i kroz to ona gleda na svog sina koji je poginuo u prošlom ratu. Taj će se dan i dalje obilježavati iako sjećanje blijedi i dolaze generacije koje to ne pamte, ali ti će se događaji pamtiti kao što se pamte Srebrenica, Drugi svjetski rat i Aušvic i nikad se ne smiju zaboraviti.

veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Oko 98 odsto novooboljelih nevakcinisani građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

vakcina

Epidemiolozi ponavljaju apel za vakcinaciju i iznose podatke da je od 1. aprila, među otkrivenim slučajevama oboljelih od korona virusa, oko 98 odsto njih nije bilo vakcinisano ili nije bilo propisno vakcinisano

Od 9,6 hiljada građana, koji su od 1. aprila do ove nedjelje zaraženi korona virusom, 98 odsto njih nije bilo propisno vakcinisano, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje (IJZ).

Epidemiolog IJZ-a Milko Joksimović kazao je da je u tom periodu korona virusom zaraženo čak 9,4 hiljade građana koji nijesu uopšte bili vakcinisanim ili su dobili samo prvu dozu.

„Ili nijesu prošle tri do četiri sedmice od revakcinacije, jer se sve vrijeme prije toga osoba ne može smatrati propisno zaštićenom, pošto imunom sistemu treba vrijeme da odreaguje na vakcinu i da se postigne zaštitni efekat“, precizirao je Joksimović.

Kako je naveo, od 9,6 hiljada novozaraženih, samo je 200 građana koji su bili vakcinisani u cjelosti i kojima je od druge doze prošlo tri do četiri sedmice i koji se smatraju propisno vakcinisanima.

„To znači da, prema trenutnim podacima, od 1. aprila do danas, među otkrivenim slučajevama oboljelih od korona virusa, oko 98 odsto njih nije bilo vakcinisano ili nije bilo propisno vakcinisano“, istakao je Joksimović.

Epidemiološkinja Instituta za javno zdravlje Milena Popović – Samardžić izjavila je da je na osnovu podataka praćenja vaksinisanih primijećeno da broj zaraženih među vakcinisanima drastično pada 28 dana nakon druge doze. ,,Vakcinacija pruža visok stepen zaštite od teže forme bolesti i fatalnih ishoda i to preko 90 odsto. Simptomi koje dobiju vakcinisane osobe biće na nivou prehlade”, rekla je Popović – Samardžić. Najavila je i da će do kraja septembra u Crnu Goru stići 100.000 doza Fajzer vakcina.

R.M.

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER I DALJE ZATVORENI: Statis optužuje premijera za prijetnje sudijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Javni poziv kompanije Adriatic properties na saradnju pretvorio se u niz neprimjerenih optužbi i kvalifikacija na račun Vlade i premijera Zdravka Krivokapića, kojeg potpisnici optužuju da utiče na rad crnogorskog pravosuđa na način da lično prijeti pojedinim sudijama u sporovima koje zakupac vodi protiv države Crne Gore i Opštine Budva

 

Prepiska između predstavnika Vlade i zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan i Miločer, kompanije Adriatic properties povodom zatvaranja/otvaranja hotela za ovu turističku sezonu, dostigla je krajem jula kulminaciju. Više se ne  biraju riječi i uvrede koje jedna strana upućuje drugoj.

U posljednjem u nizu javnih saopštenja kompanije Adriatic properties i Aman resorts pozvale su predstavnike Vlade na saradnju u rješavanju nezavidne trenutne situacije. Najpoznatije ljetovalište na Crnogorskom primorju i dalje je zatvoreno, uprkos poodmakloj turističkoj sezoni.

Ponovljen je zahtjev  u kojem tvrde da jedino  traže uvjerenje da mogu nastaviti da upravljaju luksuznim risortom u skladu sa međunarodnim standardima. ,,Bez upada, uznemiravanja, zastrašivanja ili oštećenja rizorta”.

Međutim, ovaj javni poziv  na saradnju pretvorio se u niz neprimjerenih kvalifikacija na račun Vlade i premijera Zdravka Krivokapića. Njega  potpisnici optužuju da utiče na rad crnogorskog pravosuđa na način da lično prijeti pojedinim sudijama u sporovima koje zakupac vodi protiv države Crne Gore i Opštine Budva.

,,U lokalnim medijima čitamo šokantne izvještaje da premijer prijeti lokalnom sudiji da će, ukoliko odluči u našu korist, zahtijevati da se protiv njega podnese krivična prijava tvrdeći da je institucija radila protiv interesa države”, navodi se u saopštenju koje su objavile Vijesti.

Da bi se zabrinuto upitali kakva se poruka ovakvim aktivnostima premijera šalje aktuelnim i potencijalnim investitorima u smislu demokratije i političke stabilnosti u Crnoj Gori.

Petros Statis nije potpisan ispod teksta saopštenja za javnost. Ali  prepoznatljiva je retorika predsjednika Odbora direktora kompanije Adriatic properties, čiji je osnivač of-šor kompanija Aidway investments Ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima.

I pored detaljne pretrage nije bilo moguće naći niti jedan tekst u medijima na temu u kojoj se pominju prijetnje premijera Krivokapića nekom od sudija. Ko je, gdje i kada objavio  takvu informaciju, Statis nije podijelio sa čitaocima. Teško je povjerovati da bi informacija o direktnom miješanju premijera Crne Gore u nadležnost pravosuđa ostala na marginama medijske scene u Crnoj Gori. Naprotiv, takva skandalozna vijest, našla bi se na naslovnicima vodećih medija i bila važna  vijest na svim TV stanicama i portalima. Ne bi bila ekskluziva tamo nekog lokalnog medija, ili onih medija koje Statis kontroliše.

Problematičan je i drugi dio neutemeljenog javnog opanjkavanja premijera, po kojem je u pitanju prijetnja lokalnom sudiji nekog lokalnog suda.

Od nižih sudova u Budvi radi samo Sud za prekršaje, dok se sporovi građana i privrednih subjekata sa teritorije opštine Budva uglavnom vode pred Osnovnim sudovima u Kotoru ili na Cetinju. U slučaju spora o kome govore u Adriatic propertiesu, navedeni sudovi nisu nadležni, pa ne može biti riječi o lokalnom sudu ni o lokalnom sudiji.

Podsjećamo, početkom jula kompanija Adriatic properties preko svojih advokata predala je Privrednom sudu u Podgorici predlog za određivanje privremene mjere kojom se državi Crnoj Gori zabranjuje da preduzima mjere i radnje koje mogu  nanijeti štetu ovoj kompaniji kao i zabranu da se vrše promjene na imovini koja je predmet Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer kao i ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE STANOVNIKA UMIRE NEGO ŠTO SE RAĐA: Epidemija Bijele kuge u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Korona, siromaštvo, iseljavanje, besperspektivnost neki su od razloga što je u Crnoj Gori prošle godine, prvi put od Drugog svjetskog rata, zabilježen negativni prirodni priraštaj. Negativan trend se ove godine pogoršava

 

Prirodni priraštaj u Crnoj Gori na kraju aprila bio je čak minus 1.218, a bijela kuga je prisutna u 21 od 24 opštine, pokazali su, početkom ovog mjeseca prezentovani, podaci Monstata. Od početka godine do kraja aprila rođeno je 2.178 beba, a preminulo je 3.396 građana. Pozitivan prirodni priraštaj bilježi se u Budvi gdje je broj rođenih za sedam veći od umrlih, Rožajama 13, a u Podgorici, koja je grad koji ima najviše rođenih, svega dva.

Crna Gora je prošlu godinu završila sa negativnim prirodnim priraštajem, jer je broj preminulih za 1 odsto veći od broja rođenih. To je prvi put od Drugog svjetskog rata, da je priraštaj negativan. Na kraju 2020. prirodni priraštaj je bio negativan u 17 opština, a tokom ove došlo je do povećanja negativnih trendova u još četiri grada, najviše na sjeveru zemlje. U pljevaljskoj opštini natalitet je u konstantnom padu, za šest mjeseci 2021. godine rođene su 62 bebe. U maju je rođeno 17, a u junu 10 beba. Statitički podaci govore da se posljednjih godina u Pljevljima na godišnjem nivo rađa do 200 beba, a prije dvadeset godina rađalo se i do 1.300 djece. Ove godine se prvi razred upisuje 160 đaka prvaka, a prije 30 godina upisivalo se 450.

Sa prosječnom platom od 300 eura na sjeveru ne može se planirati porodica, pa se mladi iz ovih krajeva stalno sele u inostranstvo i prema jugu države. Nezvanični, pošto zvaničnih nema, podaci govore da je Crnu Goru u posljednje tri decenije napustilo oko 150.000 građana. Nezaposlenost, male plate a ogromne cijena stanova, razlog su što se mladi u Crnoj Gori, najkasnije u Evropi, odvajaju od porodice, tek sa 32 godine.

Poslovna politika većine preduzeća je da se žene još uvijek prilikom intervjua pitaju da li planiraju zasnivanje porodice, što im se ubraja u otežavajuću okolnost. A majke su prve koje, kada nastupi kriza, ostaju bez posla.

Na sve ovo tokom prošle i ove godine nadodala se i korona kriza. ,,Kada je pandemija počela već smo imali najavu negativnih trendova kada je u pitanju priraštaj. Ta priča o koroni je bila iznenađujuća i razarajuća za društvo. Tako da su se pored svih društvenih faktora sada umiješali i biološko medicinski faktori koji su doveli do pada prirodnog priraštaja”, ocjenio je nedavno za Radio Slobodnu Evropu demograf Miroslav Doderović.

U Crnoj Gori je, do sada, od korona virusa umrlo 1624 osoba. Prema analizi Vijesti u periodu od jula 2020. do aprila 2021. svaka peta smrt bila je povezana s koronavirusom.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat i Instituta za javno zdravlje porast mortaliteta ne ogleda se samo u preminulima od posljedica virusa. Od jula (2020) do aprila (2021), izuzevši zvanične žrtve korone, umrlo je 535 osoba više u odnosu na petogodišnji prosjek. Kada se uporedi sa istim mjesecima 2020. i 2019. godine, umrlo je 598 osoba više.

,,Dodatan broj smrtnih slučajeva može biti indirektno vezan za koronavirus ili može biti posljedica oslabljenog pristupa zdravstvenoj zaštiti tokom kovid krize”, izjavio je za Vijesti direktor Instituta za javno zdravlje Igor Galić.

U prvim mjesecima pandemije sami pacijenti su izbjegavali odlaziti u bolnice zbog rizika od COVID19, a tokom prošle godine  imali smo zatvaranje ambulanti na sekundarnom i tercijarnom nivou, podsjeća za Monitor epidemiološkinja iz Instituta za javno zdravlje Milena Popović Samardžić: ,,Kad se tome pridruže dugoročne posljedice COVID-19 infekcije može se postaviti sumnja da konačan broj umrlih od COVIDa nije definitivan i da može biti značajno veći”.

Ona kaže da porast broja smrtnih slučajeva daje potpuniju sliku uticaja pandemije na mortalitet, što se samo iz prijavljenih smrtnih slučajeva od COVID 19 ne može zaključiti. ,,Da bismo izmjerili stvarni uticaj pandemije na moratalit pored registrovanih umrlih od COVID 19 potrebno je analizirati i excess deaths, tj. promjenu u broju umrlih u poređenju sa prosjekom za isti period prethodne godine”, kaže.

Podaci govore da je tokom 2020. umrlo 430 muškaraca i 268 žena više u poređenju sa 2019. Najveći porast u broju smrtnih slučajeva u odnosu na 2019. godinu zabilježen je starosnoj strukturi iznad 65 godina. ,,Trend rasta mortaliteta tokom 2021 nastavio je da raste. Tokom januara broj preminulih je veći za preko 200 u odnosu na isti period prethodne godine. Taj trend rasta mortaliteta se nastavio i u narednim mjesecima što samo govori o ozbiljnosti ove pandemije. Kada se uz to uzmu u obzir i dugoročne posljedice COVIDa ili nešto što je već u literaturi poznato kao long COVID a što je čest uzrok vraćanja pacijenata u bolnicu u periodu od tri do šest mjeseci nakon inicijalne pojave simptoma, ponovno zauzimanje hospitalnih kapaciteta, pa i povećan rizik od smrti u prvih šest mjeseci od inicijalne infekcije, jasno je da će konačna slika ove pandemije što se tiče broja žrtava biti mnogo ozbiljnija”, zaključuje Popović-Samardžić.

Usljed kovid krize, tokom prošle godine, jedna od preporuka Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti bila je da parovi odgode planove za proširenje porodice.

Kovid je dodatno ogolio negativne trendove koji odavno traju, a koje država do sada nije preduprjeđivala. Nakon što su početkom ovog mjeseca  objavljeni alarmanti podaci o padu nataliteta, reagovala je jedino Socijalistička narodna partija koja je poručila da nova vlast rješavanju problema negativne stope prirodnog priraštaja mora pristupiti krajnje ozbiljno, jer se radi o trendovima koji bi upalili „crveni alarm“ i kod država sa neuporedivo većim brojem stanovnika. U većini ostalih partija alarm se pali samo na priče iz davnina.

Sredinom aprila je objavljeno da će se pitanjima koja se tiču nataliteta baviti skupštinski odbor za Rodnu ravnopravnost.

Dugoročne prognoze, koje su još 2017. godine objavile Ujedinjene nacije govore da će u 2100. Broj stanovnika u Crnoj Gori biti za 200.000 manji nego danas i iznositi 437.000 ljudi. Polovinu stanovništva će činiti stariji od 60 godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo