Jedna i po velika ili nekoliko manjih škola, dva vrtića ili stotinjak stanova za sirotinju mogli su se napraviti od novca koji država lani nije naplatila od koncesioanara. U Izvještaju o reviziji prihoda budžeta po osnovu zaključenih uzgovora o koncesijama za korišćenje prirodnih bogatstava, koji je u maju objavila Državna revizorska institucija službeno je zabilježeno sve ono što se godinama zna – koncesija kod nas znači haos, priliku za brzo bogaćenje i plodno tlo za korupciju.
Tokom ljeta malo se u Skupštini pričalo o tom lopovluku, sad se ne čuje ni riječ. Krajem novembra ističe rok tokom kojeg su, po nalogu revizora, državne službe trebale da otklone more nepravilnosti utvrđenih u Izvještaju. Teorijski, moguće je da nadležni rade svoj posao, ali je mnogo vjerovatnije da se računa na velove zaborava.
U prilog tome da se uprkos očiglednom i dokumentovanom kršenju propisa i nestajanju para neće desiti ništa, ide činjenica da je i u Reviziji Završnog računa budžeta za 2010. godinu DRI utvrdila i da je neophodno: uspostaviti kvalitetniji nadzor nad izvršenjem ugovora o koncesijama; preispitati sve ugovore o koncesijama i ugovore u kojima koncesionari ne ispunjavaju obaveze prema državi raskinuti. Ništa od toga nije se desilo.
DRI je utvrdila da su neplaćene koncesione naknade za korišćenje šuma na kraju prošle godine iznosile 5,12 miliona eura, što je 3,9 odsto više nego 2012. Po osnovu koncesija za korišćenje mineralnih sirovina koncesionari su na kraju prošle godine dugovali 728,33 hiljade eura, a za vađenje materijala iz vodotoka 112,12 hiljada eura. Neplaćene naknade po osnovu korišćenja voda na kraju prošle godine iznosile su 58,58 hiljada eura.
Na primjeru izgleda ovako: Ugovor za eksploataciju mineralne vode, na ležištu Čeoče između Vlade i AD Bjelasica-Rada Bijelo Polje, zaključen je 1999. godine sa rokom eksploatacije 10 godina. Po isteku roka, ugovor sa koncesionarom nije blagovremeno produžen, a koncesiona naknada od strane Ministarstva ekonomije obračunata je zaključno sa 2008. godinom. Zaključcima Vlade iz januara 2013. godine, zadužen je ,,potpredsjednik Vlade da, u saradnji sa ministrom ekonomije, pripremi dodatnu informaciju o statusu ugovora o koncesiji sa Fabrikom mineralne vode Rada Bijelo Polje. Godinu i kusur kasnije, na sjednici Vlade od 06. 02. 2014. godine usvojena je Informacija u kojoj je konstatovano da sa AD Bjelasica-Rada Aneks ugovora još nije potpisan. Ugovor nije produžen, eksploatacija jeste.
Kad se pročita Izvještaj DRI, nije jasno jedino – da li se išta od propisa poštuje. Recimo: ,,za koncesionara Rudnik uglja Pljevlja – ležište Glisnica nije preciziran iznos garancije za period istraživanja i za period eksploatacije”; u slučaju preduzeća Mal – Maguar Aluminium Zrt, Budimpešta – Mađarska, ugovor je sklopljen sa firmom koje nema u registru preduzeća niti u papirima nadležne poreske službe; sa preduzećem Građevinar AD Pljevlja koncesioni ugovor je, suprotno zakonu, potpisan iako je firma bila u stečaju.
Posebna su priča nadležnosti. Kad je riječ o mineralnim sirovinama
Ministarstvo ekonomije nadležno je da obračunava koncesione naknade, naplaćuje ih Poreska uprava. Pravila po kojima međusobno na tu temu komuniciraju, najblaže rečeno su klimava. Ministarstvo treba i da kontroliše da li je onaj ko je kopao, iskopao onoliko koliko je platio. To se, uglavnom, ne radi. Vjeruju ljudima na riječ.
Materijala za državnog tužioca ima u izvještaju DRI i oko korištenja voda i eksploatacije šljunka i pijeska, ali ubjedljivo najhaotičnije se, i po količini novca koji država nije naplatila i po dokumentaciji koja bi morala da prati čitav proces, koriste šume.
„Raspisani konkursi za davanje šuma na korišćenje nijesu sadržali sve predviđene kriterijume koje treba da ispune učesnici kako bi mogli da se kvalifikuju za dobijanje koncesije”, piše u izvještaju DRI. Precizira se da su nedostajajući kriterijumi objavljivani u prilozima konkursa – u uputstvu za podnošenje ponuda. U tom uputstvu, umjesto potvrda za dokazivanje podobnosti od nadležnih organa, kako je propisano Zakonom, Uprava za šume je tražila samo izjave učesnika na konkursu u vidu jednobraznog upitnika za sve konkurse.
Pored toga, DRI je revizijom utvrdila da je Uprava za šume mijenjala i dopunjavala ugovore bez poštovanja procedure i bez jasnih obrazloženja.
Revizori ukazuju da Uprava za šume u konkursima potencijalnim ponuđačima ne dopušta da konkurišu za neku od gazdinskih jedinica pojedinačno već odrede, na primjer, da je ,,predmet konkursa 13 gazdinskih jedinica”. Time se u neravnopravan položaj dovode male firme.
Na drugoj strani su miljenici. Pravo na korišćenje šuma u 13 gazdinskih jedinica na području opštine Pljevlja Vektra Jakić DOO Pljevlja dobila je na takav način da se ,,revizor nije mogao uvjeriti da li je donošenje odluke potkrijepljeno stručnim nalazima, shodno čl. 78 Zakona o učešću privatnog sektora u vršenju javnih usluga”. Osim toga, ugovor slabo obavezuje koncesionara. U njemu piše da su „Ugovarači saglasni da se ukupne posječene količine drveta prerade u prerađivačkim kapacitetima Koncesionara”. Revizori zaključuju je, zbog toga što Ugovor ne sadrži normu „obavezuje se” ili „obavezan je”, omogućeno koncesionaru da posječenu drvnu masu izvozi kao trupce.
Uprava za šume je više puta mijenjala ,,priloge ugovora” i umanjivala rješenja o obračunatoj koncesionoj naknadi bez jasnog obrazloženja i bez saglasnosti Vlade.
DRI ukazuje da ugovor koji se mijenja „prilozima” ne garantuje zaštitu javnog interesa, ne obezbjeđuje adekvatnu kontrolu eksploatacije šumskog bogatstva i omogućava izbjegavanje plaćanja koncesione naknade i izvršavanja drugih obaveza iz ugovora.
Revizori pišu da, osim neplaćanja koncesija, postoje i slučajevi kad Uprava za šume, domaći rečeno, pokloni koncesionaru koju paru. Koncesionu naknadu Vektre Jakić za 2007. godinu obračunala je na takav način da je javni prihod umanjen za 345.719,88 eura, utvrdili su, u cent, revizori. U 2008. godini na sličan način otišlo je 378.311 eura. Kraja nema: ,,Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007 – 2012. godina neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409,60 eura”. DRI, u svakom slučaju o kojem piše, precizira na osnovu kojih je ugovora, izmjena ugovora, odluka vlade, zakona i tako dalje, došla do svojih zaključaka.
Nijesu samo pljevaljske šume žrtve bezakonja. U 2012. godini zaključeni su ugovori o davanju šuma na korišćenje firmama koje ne poštuju ranije ugovore i imaju nagomilane gubitke i dugove prema državi. DRI je ukazala da je, na primjer, Mi Rai Group dobila novu koncesiju u 2012., iako je na dan 31.12. 2011. državi za koncesije dugovala 179.784 eura. DOO Brezna Plužine je dobila novu koncesiju iako je na dan 31.12.2011. godine imala iskazani ukupni gubitak u iznosu od 385.000 eura.
Koncesionari krše ugovore i izvozom drveta kao sirovine, iako su obavezni da svu posječenu drvnu masu prerade. U 2012. godini direktno su izvezli 10.697 m³ trupaca. Izvoz preko posrednika je mnogo veći i iznosi 50.772 m3. Tu negdje kriju se stotine radnih mjesta.
Revizijom je utvrđeno da su nedosljednom primjenom Zakonom utvrđenih procedura, smanjivane ugovorene obaveze koncesionara u ukupnom iznosu od 1.742.088,53 eura. Da ih časte što se nose s balvanima.
Sve i da je riječ o klikerima, a ne o milionima, i u malim izvodima iz nalaza državnih revizora vidi se da je neko zaslužio da bude iza rešetaka. Po svemu ostalom u ovoj državi, jasno je da – neće biti.
Miloš BAKIĆ
Stav2 sedmice
FOKUS4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice