Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IGRA S KONCESIJAMA: Milioni kao klikeri

Objavljeno prije

na

Jedna i po velika ili nekoliko manjih škola, dva vrtića ili stotinjak stanova za sirotinju mogli su se napraviti od novca koji država lani nije naplatila od koncesioanara. U Izvještaju o reviziji prihoda budžeta po osnovu zaključenih uzgovora o koncesijama za korišćenje prirodnih bogatstava, koji je u maju objavila Državna revizorska institucija službeno je zabilježeno sve ono što se godinama zna – koncesija kod nas znači haos, priliku za brzo bogaćenje i plodno tlo za korupciju.

Tokom ljeta malo se u Skupštini pričalo o tom lopovluku, sad se ne čuje ni riječ. Krajem novembra ističe rok tokom kojeg su, po nalogu revizora, državne službe trebale da otklone more nepravilnosti utvrđenih u Izvještaju. Teorijski, moguće je da nadležni rade svoj posao, ali je mnogo vjerovatnije da se računa na velove zaborava.

U prilog tome da se uprkos očiglednom i dokumentovanom kršenju propisa i nestajanju para neće desiti ništa, ide činjenica da je i u Reviziji Završnog računa budžeta za 2010. godinu DRI utvrdila i da je neophodno: uspostaviti kvalitetniji nadzor nad izvršenjem ugovora o koncesijama; preispitati sve ugovore o koncesijama i ugovore u kojima koncesionari ne ispunjavaju obaveze prema državi raskinuti. Ništa od toga nije se desilo.

DRI je utvrdila da su neplaćene koncesione naknade za korišćenje šuma na kraju prošle godine iznosile 5,12 miliona eura, što je 3,9 odsto više nego 2012. Po osnovu koncesija za korišćenje mineralnih sirovina koncesionari su na kraju prošle godine dugovali 728,33 hiljade eura, a za vađenje materijala iz vodotoka 112,12 hiljada eura. Neplaćene naknade po osnovu korišćenja voda na kraju prošle godine iznosile su 58,58 hiljada eura.

Na primjeru izgleda ovako: Ugovor za eksploataciju mineralne vode, na ležištu Čeoče između Vlade i AD Bjelasica-Rada Bijelo Polje, zaključen je 1999. godine sa rokom eksploatacije 10 godina. Po isteku roka, ugovor sa koncesionarom nije blagovremeno produžen, a koncesiona naknada od strane Ministarstva ekonomije obračunata je zaključno sa 2008. godinom. Zaključcima Vlade iz januara 2013. godine, zadužen je ,,potpredsjednik Vlade da, u saradnji sa ministrom ekonomije, pripremi dodatnu informaciju o statusu ugovora o koncesiji sa Fabrikom mineralne vode Rada Bijelo Polje. Godinu i kusur kasnije, na sjednici Vlade od 06. 02. 2014. godine usvojena je Informacija u kojoj je konstatovano da sa AD Bjelasica-Rada Aneks ugovora još nije potpisan. Ugovor nije produžen, eksploatacija jeste.

Kad se pročita Izvještaj DRI, nije jasno jedino – da li se išta od propisa poštuje. Recimo: ,,za koncesionara Rudnik uglja Pljevlja – ležište Glisnica nije preciziran iznos garancije za period istraživanja i za period eksploatacije”; u slučaju preduzeća Mal – Maguar Aluminium Zrt, Budimpešta – Mađarska, ugovor je sklopljen sa firmom koje nema u registru preduzeća niti u papirima nadležne poreske službe; sa preduzećem Građevinar AD Pljevlja koncesioni ugovor je, suprotno zakonu, potpisan iako je firma bila u stečaju.

Posebna su priča nadležnosti. Kad je riječ o mineralnim sirovinama

Ministarstvo ekonomije nadležno je da obračunava koncesione naknade, naplaćuje ih Poreska uprava. Pravila po kojima međusobno na tu temu komuniciraju, najblaže rečeno su klimava. Ministarstvo treba i da kontroliše da li je onaj ko je kopao, iskopao onoliko koliko je platio. To se, uglavnom, ne radi. Vjeruju ljudima na riječ.

Materijala za državnog tužioca ima u izvještaju DRI i oko korištenja voda i eksploatacije šljunka i pijeska, ali ubjedljivo najhaotičnije se, i po količini novca koji država nije naplatila i po dokumentaciji koja bi morala da prati čitav proces, koriste šume.

„Raspisani konkursi za davanje šuma na korišćenje nijesu sadržali sve predviđene kriterijume koje treba da ispune učesnici kako bi mogli da se kvalifikuju za dobijanje koncesije”, piše u izvještaju DRI. Precizira se da su nedostajajući kriterijumi objavljivani u prilozima konkursa – u uputstvu za podnošenje ponuda. U tom uputstvu, umjesto potvrda za dokazivanje podobnosti od nadležnih organa, kako je propisano Zakonom, Uprava za šume je tražila samo izjave učesnika na konkursu u vidu jednobraznog upitnika za sve konkurse.

Pored toga, DRI je revizijom utvrdila da je Uprava za šume mijenjala i dopunjavala ugovore bez poštovanja procedure i bez jasnih obrazloženja.

Revizori ukazuju da Uprava za šume u konkursima potencijalnim ponuđačima ne dopušta da konkurišu za neku od gazdinskih jedinica pojedinačno već odrede, na primjer, da je ,,predmet konkursa 13 gazdinskih jedinica”. Time se u neravnopravan položaj dovode male firme.

Na drugoj strani su miljenici. Pravo na korišćenje šuma u 13 gazdinskih jedinica na području opštine Pljevlja Vektra Jakić DOO Pljevlja dobila je na takav način da se ,,revizor nije mogao uvjeriti da li je donošenje odluke potkrijepljeno stručnim nalazima, shodno čl. 78 Zakona o učešću privatnog sektora u vršenju javnih usluga”. Osim toga, ugovor slabo obavezuje koncesionara. U njemu piše da su „Ugovarači saglasni da se ukupne posječene količine drveta prerade u prerađivačkim kapacitetima Koncesionara”. Revizori zaključuju je, zbog toga što Ugovor ne sadrži normu „obavezuje se” ili „obavezan je”, omogućeno koncesionaru da posječenu drvnu masu izvozi kao trupce.

Uprava za šume je više puta mijenjala ,,priloge ugovora” i umanjivala rješenja o obračunatoj koncesionoj naknadi bez jasnog obrazloženja i bez saglasnosti Vlade.

DRI ukazuje da ugovor koji se mijenja „prilozima” ne garantuje zaštitu javnog interesa, ne obezbjeđuje adekvatnu kontrolu eksploatacije šumskog bogatstva i omogućava izbjegavanje plaćanja koncesione naknade i izvršavanja drugih obaveza iz ugovora.

Revizori pišu da, osim neplaćanja koncesija, postoje i slučajevi kad Uprava za šume, domaći rečeno, pokloni koncesionaru koju paru. Koncesionu naknadu Vektre Jakić za 2007. godinu obračunala je na takav način da je javni prihod umanjen za 345.719,88 eura, utvrdili su, u cent, revizori. U 2008. godini na sličan način otišlo je 378.311 eura. Kraja nema: ,,Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007 – 2012. godina neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409,60 eura”. DRI, u svakom slučaju o kojem piše, precizira na osnovu kojih je ugovora, izmjena ugovora, odluka vlade, zakona i tako dalje, došla do svojih zaključaka.

Nijesu samo pljevaljske šume žrtve bezakonja. U 2012. godini zaključeni su ugovori o davanju šuma na korišćenje firmama koje ne poštuju ranije ugovore i imaju nagomilane gubitke i dugove prema državi. DRI je ukazala da je, na primjer, Mi Rai Group dobila novu koncesiju u 2012., iako je na dan 31.12. 2011. državi za koncesije dugovala 179.784 eura. DOO Brezna Plužine je dobila novu koncesiju iako je na dan 31.12.2011. godine imala iskazani ukupni gubitak u iznosu od 385.000 eura.

Koncesionari krše ugovore i izvozom drveta kao sirovine, iako su obavezni da svu posječenu drvnu masu prerade. U 2012. godini direktno su izvezli 10.697 m³ trupaca. Izvoz preko posrednika je mnogo veći i iznosi 50.772 m3. Tu negdje kriju se stotine radnih mjesta.

Revizijom je utvrđeno da su nedosljednom primjenom Zakonom utvrđenih procedura, smanjivane ugovorene obaveze koncesionara u ukupnom iznosu od 1.742.088,53 eura. Da ih časte što se nose s balvanima.

Sve i da je riječ o klikerima, a ne o milionima, i u malim izvodima iz nalaza državnih revizora vidi se da je neko zaslužio da bude iza rešetaka. Po svemu ostalom u ovoj državi, jasno je da – neće biti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo