Povežite se sa nama

DRUŠTVO

STUDIJA SLUČAJA: IVAN BRAJOVIĆ: Saučesnik vlasti

Objavljeno prije

na

Ukoliko nadležne službe (sa naslovne strane ovog broja Monitora) nijesu svoj posao odradile besprijekorno, a to im nije običaj, ministar saobraćaja Ivan Brajović svoj profil u našem nedjeljniku čitaće tek po povratku iz Kine. Tamo je zahvaljujući megalomanskim državnim poslovima, postao čest i rado viđen (čitaj – dobroplatežan) gost.

Ove nedjelje Brajović je skoknuo do zapadnih obala Tihog okeana (a bilo je tu i neko šire društvo) kako bi prisustvom uveličao porinuće novoizgrađenog broda Budva, naručenog za račun Barske plovidbe. Podrazumijeva se, ceh ,,obnove crnogorske pomorske flote” platiće građani. Iako su korist od njenog potapanja (bila su tu nekada, ne četiri, nego 42 trgovačka broda) imali samo malobrojni, među kojima važno mjesto zauzima Brajovićev poslodavac – premijer Milo Đukanović. Ali, to je neka druga priča.

Ministar je, to se broji, ponosan na sebe i svoj posao. Dobra ekonomska saradnja sa Kinom se, kaže, nastavlja ,,uprkos tome što smo udaljeni hiljadama kilometara”. Opet, baš u maniru DPSDP koalicije zna da sve to može i bolje: ,,Kada se realizuju neke druge investicije, a posebno kad počnemo da gradimo autoput Bar-Boljari, ta saradnja će biti takva gotovo kao da smo susjedne zemlje.”

A nas i Kineza – broja se ne zna. Zato domaćini sa dalekog istoka ministra Ivana i njegovog najčešćeg saputnika Filipa (Vujanovića) redovno kore: ,,Ama, što nijeste svi došli?”.

Uglavnom, možda će prva četvrtina pomenutog autoputa početi sa gradnjom prije sljedećih parlamentarnih izbora (krajnji rok – kraj 2016) Ministar saobraćajni je optimista. A ima i zašto.

Kineska Exim banka je, nakon višemjesečnih pregovora, odobrila Crnoj Gori kredit od 687 miliona eura. Taj aranžman treba da potvrde vlasti u Pekingu. Potom bi predstavnici crnogorskog Ministarstva finansija, pod komandom Radoja Žugića, sa kolegama iz Kine potpisali međudržavni ugovor o finansiranju i izgradnji dionice auto-puta od Smokovca do Mateševa. Tek onda bi, kao puku formalnost, Vlada od Skupštine zatražila saglasnost za posao vijeka kojim bi povezali nigdje i ništa po cijenu da Crna Gora postane jedna od najzaduženijih zemalja na svijetu (prema kriterijumu odnos javnog duga – BDP).

,,Vjerujem u siguran prolaz ove priče kroz parlament Crne Gore”, ubjeđuje sve oko sebe Ivan Brajović od kada je čuo za odluku Exim banke da nam pozajmi novac. ,,Nakon toga biće stvoreni uslovi za početak realizacije projekta. Početak radova očekuje se do kraja godine.” Kakav trijumf politike SDP-a! Državotvorne.

Postoji, doduše jako mala, i mogućnost da se ovi planovi izjalove. Ekonomski analitičari ne dijele vladin entuzijazam po pitanju svrsishodnosti i ekonomske održivosti auto puta Smokovac – Mateševo. Renomirana agencija za određivanje kreditnog rejtinga Standard and Pors ljetos je obznanila da gradnja autoputa predstavlja fiskalni rizik za Crnu Goru, koji ,,može imati implikacije na državni dug i eksterne indikatore”.

Zakonske osnove za ovaj posao ne postoje, tvrdi Aleksandar Damjanović, predsjednik skupštinskog Odbora za finansije, jer je na snazi Zakon o koncesiji za autoput Bar-Boljare iz oktobra 2008. Poslanik SNP kaže da se postupak pregovora sa kineskim partnerima svo vrijeme sprovodi suprotno ovom Zakonu.

Ideju da se gradnja najkontroverznije dionice puta Bar – Boljare finansira na kredit, novcem poreskih obveznika, umjesto najavljenih koncesija i javno-privatnog partnerstva, kritikuje i Rade Bojović, predsjednik Pravedne Crne Gore. ,,Nepromišljenim kreditom od 800 miliona eura Crna Gora će uvećati javni dug, koji će vrlo brzo preći 80 odsto bruto društvenog proizvoda. Time će samo obaveze po osnovu kamata nadmašiti godišnje kapitalne investicije”.

Ima momenata kada bi se i Ivan Brajović složio sa Radom Bojovićem. Oni su, doduše, rijetki. I traju, uglavnom, koliko i ministrovi susreti sa zapadnim diplomatama i poslovnim ljudima. Nema ni dva mjeseca kako se Brajović požalio njemačkoj ambasadorki Gudrun Stajnaker. ,,Iako veoma zainteresovani za realizaciju ovih velikih infrastrukturnih projekata, odgovornost Ministarstva saobraćaja i pomorstva i Vlade Crne Gore je da vode računa o javnom dugu i mogućnosti zaduživanja države”. Za svaki slučaj – budu li prinuđeni da, iz ovih ili onih razloga, odustanu od planiranog posla, i to će biti prikazano kao trijumf SDP politike.

Javnost i parlament ne znaju ništa o namjerama vlade vrijednim 800 miliona eura, iako je to pitanje toliko važno da su se njime bavili i partijski prvaci tokom pregovora o koalicionoj vladavini u Podgorici (pitanje autoputa obuhvaćeno je, navodno, i jednim aneksom tog sporazuma)!?

Odgovor zašto je to tako možemo pripisati ministrovim pravilima komunikacije. Kada ga novinari žele priupitati o novcu koji zarađuje po osnovu partijskih naimenovanja, on odgovara: ,,Na sastanku sam”. Na pitanje da li je uskršnje praznike proveo na italijanskom ostrvu Kapri, gdje noćenje u hotelu košta 1000 eura po osobi, Brajović Danu objašnjava: ,,Tačno je da sam tamo bio, ali nije tačno da sam potrošio toliki novac. Kad budem odlučio da reklamiram hotele i ostrva po Italiji, sam ću se javiti”.

I o poslu Ivan Brajović govori na sličan način. Kada se ispostavilo da su nemar (nesposobnost ili zla namjera) nekoga od nadležnih u Ministarstvu i Upravi policije Crnoj Gori donijele štetu od devet miliona eura (po tužbi Aca Đukanovića) Brajović, kao tadašnji ministar policije odgovara: ,,Ugovor nikada nijesam video”.

Ni o kokainskoj aferi i mjestu braće Duška i Darka Šarića u crnogorskoj političko-ekonomsko-kriminalnoj hijerarhiji ministar nije želio da govori. ,,Dok su stvari još pod velom tajnosti, bolje je sprovoditi akcije nego davati previše izjava”, kazao je. Nije zabilježeno da je uradio bilo što.

Potom je, odgovarajući na pitanje da li je provjeravana eventualna veza Šarića sa pojedinim političarima u Crnoj Gori, kao i to da li je vlasnik akcija u Pobjedi, kazao da će podatke o tom dati ,,nadležne institucije kada akcija bude okončana”. Akcija, izgleda, traje. Na aferu Listing osvrnuo se u istom maniru. ,,Neću komentarisati ništa dok ne dobijem zvaničan stav nadležnih organa kakav je njihov definitivan sud o tome”, kazao je. I do danas nije komentarisao ništa.

Dio odgovora na pitanje gdje je Brajović izučio te visoke škole nemuštog jezika, sadržan je u njegovoj poslovno-političkoj biografiji (u slučaju ministra saobraćaja nemoguće je odvojiti jednu od druge). Brajović je uvođenje višepartijskog sistema dočekao kao već iskusan kadar komunističke omladine (delegat u SO Danilovgrad, član Predsjedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, sekretar omladine Crne Gore, potpredsjednik Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore), i jedan od zapaženih aktivista tzv. Antibirokratske revolucije (unutarpartijskog prevrata kojim je u Crnoj Gori uspostavljena vlast odana Slobodanu Miloševiću).

I nakon toga Brajović živi za i od politike. Od danilovgradskog parlamenta do Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope. Kinezi ga dobro razumiju. I zarađuju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo