Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLADA I GLADNI RADNICI: Selektivno bezakonje

Objavljeno prije

na

Niko od radnika nikšićkog Metalca, koji su duže od nedjelju dana štrajkovali glađu pred Vladom nije umro. Samo će, može biti, poneko od njih skupa sa poslanikom Jankom Vučinićem biti uhapšen. To bi trebale biti dobre vijesti sa crnogorske društveno-ekonomske pozornice. Ni jedan od problema koji su metalce iz Nikšića natjerali na višenedjeljne proteste do danas nije riješen. Hoće li Vlada ispoštovati dogovor znaćemo, možda, već po izlasku ovog broja Monitora.

Do tada, par riječi o uzrocima i posljedicama egzistancijalne drame kroz koju prolaze crnogorski radnici koje je, u minulih četvrt vijeka, neka od mnogobrojnih vlada pod komandom Mila Đukanovića (i njegovih povremenih eksponenata od Filipa Vujanovića do Igora Lukšića) prodala skupa sa imovinom preduzeća u kojima su zarađivali za život.

Metalac bi, zadesilo se tako, mogao poslužiti kao savršeno prosječan primjer kompanije koja je privatizovana po tzv. podgoričkom neoliberalnom medelu koji je osmislio Veselin Vukotić a u djelo proveo njegov najuspješniji učenik – stariji od braće Đukanović.

U najkraćem: potencijalno profitabilna kompanija (ima tržište, potrebne alate i kvalifikovanu a jeftinu radnu snagu) uvodi se u stečaj kako bi se oborila njena cijena. Potom se kao novi vlasnik (strateški partner, renomirani investitor…) pojavljuje neko anonimno preduzeće ili pojedinac čiju poslovnu biografiju najčešće pronalazimo na stranicama crne hronike. Taj neko krčmi imovinu firme i gomila dugove sve dok vlada, pritisnuta bremenom vlastite (ne)odgovornosti, ne priskoči u pomoć. Jednom, drugi, treći put… Pa novi stečaj i novi vlasnik (strateški partner, renomirani investitor…). U međuvremenu, potencijalno tržište se smanjilo, mašine i alati nestali (prodati ili pokradeni), dugovi narasli, a nekadašnji vrhunski majstori i požrtvovani radnici postali siromašni očajnici.

I ko je kriv? To pitanje ne treba postavljati, ukoliko ne želite da dođete na crnu listu čelnika DPSDP koalicije.

O sudbini Metalca: Firmu u stečaju je, prije deset godina, kupila slovenačka Montevar Gorana Mlađenovića. Nakon pet godina relativno uspješnog poslovanja Mlađenović započinje postupak dobrovoljne likvidacije nikšićke kompanije. Iako ta procedura, prema važećim propisima, podrazumijeva isplatu otpremnina radnicima koji ostaju bez posla, država Mlađenoviću gleda kroz prste. Na temeljima stare, on registruje novu firmu – na istoj lokaciji, sa istim mašinama. Samo je radnika manje. Kompaniju potom prodaje Nikoli Furundžiću partneru iz sličnih poslova u Sloveniji i Bosni iz kojih je samo NLB Banka izašla kratka za blizu 60 miliona eura. Furundžić, potom, od države dobija kreditne garancije vrijedne 1,5 miliona eura. Da isplati otpremnine prekobrojnim radnicima, razduži kompaniju i pokrene proizvodnju. Ništa od toga nije urađeno.

Vlada na sve to kao da ne obraća pažnju. Za nju je normalno platiti tuđi dug težak 1,5 miliona eura. Uostalom, prema sopstvenom priznanju, Đukanovićeva vlada je samo prošle godine u tu svrhu (plaćajući dugove kontroverznih biznismena kojima je žirirala pri dobijanju kredita) potrošila 110 miliona eura našeg novca. Više nego što je za četvrt vijeka vladavine uložila u zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu.

Ono što je propustila Vlada, nijesu nikšićki kriminalci. Dok su iscrpljeni radnici Metalca, nakon višednevnog štrajka glađu, skupljali svoje stvari sa mokrog trotoara naspram Vlade, iz Nikšića je stigla vijest da su Predrag Pješčić (52) i Dejan Jurišević (23) uhapšeni zbog iznude. Mladenoviću su, saopšteno je iz policije, iznudili oko 50 hiljada eura. Uhapšeni su pri pokušaju da i od Furundžića uzmu još 60 hiljada.

,,Pješčić i Jurišević uhapšeni su juče oko 11.15 časova u jednom nikšićkom kafiću, odmah nakon što im je Furundžić predao novac koji su tražili”, saopštila je policija u subotu.

Kako to: za reketaše ima a za radnike nema?

Dio odgovora na ovo pitanje ponudio nam je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. U stilu partije kojoj pripada, on se izrugivao inteligenciji građana. ,,Vlada nema ingerencije da rješava probleme u privatnim kompanijama”, izjavio je potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku javnom servisu (samo su tamo njegovu izjavu mogli prihvatiti zdravo za gotovo, bez potpitanja). Računa kako smo svi zaboravili na desetine miliona kojima je vlada zavrijedila oprost od prevarenih radnika Željezare, Boksita, KAP-a… Ili milione kojima je proljetos, uoči lokalnih izbora, iznosima manjim od dvije hiljade eura kupovala glasove nekadašnjih radnika nekadašnjih preduzeća u Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Kolašinu, Rožajama, Mojkovcu…

Lazović je potom opisao aranžman sa vlasnicima Metalca: ,,Fabrika je radila dobro jedno vrijeme, a onda smo pod pritiskom radnika dali garancije za kredit od 1,5 milion eura kod Erste banke. Novac naravno nije vraćen, a Investiciono-razvojni fond (IRF), koji je dao garancije, još uvijek nije vlasnik kompanije”. Kako je sve to moguće, Lazović ne objašnjava. Država je garancije dala pod pritiskom (da li je to krivično djelo?), nije kontrolisala da li su sredstva potrošena namjenski (!), nije joj smetalo što zajmoprimalac (,,naravno”) ne vraća kredit, niti se potrudila da imovinu koja je bila zaloga garancija upiše u svoje vlasništvo nakon što je platila tuđe dugove. I niko nije uhapšen zbog toga?

Onda Lazović demonstrira logiku petogodišnjaka: ,,Ako se ustanovi krivična odgovornost vezano za sredstva državne pomoći, podnijećemo prijavu”! Valjda se prvo podnosi prijava da bi se ustanovila nečija krivična odgovornost. Ili potpredsjednik Vlade samo slijedi logiku šefa (u Vladi i vladajućoj koaliciji) Mila Đukanovića koji je promovisao model nedodirljivosti i neodgovornosti.

Jedini alibi akterima ovog posla jeste taj da oni nijesu prvi koji su prekršili zakon kako bi sakrili privatizacione malverzacije nadređenih.

Ta nas priča vraća u jesen 2009. Tada je Vlada, na insistiranje Mila Đukanovića i ministra Branimira Gvozdenovića, suspendovala vlastite propise i vlasnicima KAP-a i Boksita omogućila da se, dvije godine prije ugovorenog roka, oslobode navodnog viška radne snage. To kršenje ugovorenih obaveza nijesu platile kompanije iz portfolija ruskog tajkuna Olega Deripaske već građani Crne Gore. Iznos poklona – 30 miliona eura.

Početkom 2010. kreće repriza. Sada u nikšićkim Rudnicima bokista. Sjećate li se ministra Suada Numanovića koji, zagrljen sa radnicima izlazi iz rudarskog okna Seoce, prijeteći neposlušnim poslodavcima: ,,Država je uz svoje građane, a svaki poslodavac mora da vodi računa i da ispunjava svoje obaveze prema zaposlenima”. Dva mjeseca kasnije, Numanović je revidirao. „Poslodavci i radnici moraju poštovati zakon, ali kao zemlja u tranziciji moramo da imamo malo fleksibilniji odnos”.

Ta nas je fleksibilnost, prema nekadašnjim računicama Vujice Lazovića, koštala više od 500 miliona eura.

I premijer je imao šta da kaže. Uoči potpisivanja ,,pisma nade” sa nikšićkim rudarima, on je preko državne Pobjede (danas u stečaju) vlasnicima Boksita poslao poruku: ,,Ne bih volio da još jednom dođem u situaciju da im objasnim da se institucije države Crne Gore moraju poštovati, i da je to ne samo pitanje dobrog vaspitanja nego i zakonska obaveza kako domaćih tako i stranih investitora. Jer, kada se ta crta pređe, tu onda više ne pomažu ni obezbjeđenja ni arogancije bez pokrića”. Onda su Đukanovića iz Moskve podsjetili kako su neke druge crte već pređene, pa je i on prevrnuo ploču: ,,Vlada je pokazala da ima sluha za pojačan stepen socijalne senzibilnosti. Ali, zaista se trudimo da to nipošto ne ode u susret socijalnoj demagogiji koja je vođena idejom da ugrozi političku stabilnost Crne Gore”.

Zašto poštovanje radnog prava i privatizacionih ugovora može ugroziti ,,političku stabilnost Crne Gore”? I šta je to ,,socijalna demagogija” u izvođenju Vlade Crne Gore?

Dok su radnici Metalca, štrajkom glađu, pokušavali da ostvare prava koja su poreski obveznici već papreno platili, radnici Pobjede u stečaju su spokojno čekali propast vlastite firme. Vlast je njima unaprijed obećala da će iz propale kompanije (odlaskom Pobjede u stečaj svi zapošljeni u kompaniji su ostali bez posla) otići sa otpremninom većom od dvogodišnje prosječne plate u Crnoj Gori. Zašto? Zbog onoga što su na stranicima ovog lista, četvrt vijeka radili Vidoje Konatar, Srđan Kusovac ili Vesna Šofranac? Ili zato da se pokaže da lojalni DPS-u uvijek mogu računati na višak privilegija?

Kada vlast želi, pare nijesu problem. Igor Lukšić nije snosio ni političku ni krivičnu odgovornost nakon priznanja da je na račun DPS-a, na ime zakupa prostora koji nije bio u vlasništvu vladajuće partije, uplatio više od 170 hiljada eura iz državnog budžeta. Bez posljedica prošao je i nalaz DRI prema kome je Vlada – tokom 2010 . i 2011. godine – nezakonito garantovala za kreditna zaduženja pet kompanija (KAP, Željezara, Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura i Pobjeda) vrijedna skoro 170 miliona eura. Svaki cent tih kredita vratila je država, dok su tri od pet pomenutih preduzeća već propala.

O rasipanju državnog novca svjedoči i godišnja naknada koju su, svojevremno, iz budžeta primali Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović – kao predsjednik i politički direktor DPS-a. Oba su se pozvala na propis koji im garantuje državnu platu sve dok ne pronađu novi profesionalni angažman. Što će reći da su vladajuću partiju, a preko nje i državu, vodili kao amateri. Vidi se – pomislili ste.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAGAĐENJE VAZDUHA: Dvije trećine naših građana zimi udiše otrov

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadležni su se probudili i konačno su primijetili višegodišnje trovanje stanovnika Pljevalja. Ponudili su kratkoročna rješenja, s obećanjem da će problem biti riješen ekološkom rekonstrukcijom termoelektrane i toplifikacijom grada. Za stanovnike Bijelog Polja, Podgorice, Nikšića rješenja još nema

 

U brojnim tekstovima o jednom od najzagađenijih gradova u svijetu – Pljevljima provukao se i detalj da je dječje odjeljenje pljevaljske bolnice popunjeno bebama do jedne godine. ,,Uglavnom se radi o bebama do godinu starosti sa respiratornim infekcijama”, izjavio je direktor pljevaljske bolnice Saša Grbović.

U gradu iz kojeg se iseljava i čiji se stanovnici decenijama truju, termoelektrana proizvede preko 50 odsto ukupne električne energije u Crnoj Gori, a rudarsko-energetski kompleks godišnje donosi blizu 400 miliona eura. Sve to decenijama nije pomoglo da se nevolje sa  zagađenjem vazduha počnu rješavati.

Da djeljenje maski i besplatan prevoz do Žabljaka nijesu dovoljni, konačno su uočili  nadležni. Povodom zagađenja vazduha, ove sedmice u Pljevljima je održana sjednica skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje.

Ministarka Ana Novaković – Đurović je najavila da će se toplifikacija Pljevalja proglasiti projektom od javnog interesa. Najavila je i  postepeni prelazak sa uglja na druge izvore energije, uz eventualnu zabranu uglja, kada se za njega nađe alternativa.

Na sjednici Odbora, Borko Bajić iz Instituta za javno zdravlje je kazao da zagađenje vazduha i PM 10 i PM 2.5 čestice  doprinose umiranju od bolesti srca i karcinoma pluća. Napomenuo je da zagađenje vazduha u Crnoj Gori ostavlja više posljedica po zdravlje od konzumacije alkohola.

Bajić je ranije istakao da se procjenjuje da na nivou države ukupan broj prijevremenih smrti zbog zagađenog vazduha prelazi 500. Očekivani životni vijek skraćuje se u Pljevljima za oko 2,5 godina, Nikšiću za godinu i po, i u Podgorici za oko osam mjeseci.

Vlada je donijela urgentne mjere koje se odnose na subvenciju cijene električne energije, finansijsku pomoć u nabavci prečišćivača vazduha za bolnice, vrtiće i škole, zatim javne institucije i domaćinstva. Najavljeno je i da će u u Pljevljima biti otvorena kancelarija Agencije za zaštitu životne sredine, te imenovan ekološki inspektor za ovaj grad, a do njegovog imenovanja inspektori iz Podgorice i Berana će konstantno vršiti nadzor u tom gradu.

Nadležni najavljuju da će u Pljevljima toplifikacijom biti poboljšan kavalitet vazduha. Izvršni direktor Elektroprivrede (EPCG) Nikola Rovčanin najavio je da će Termoelektrana 2024. godine biti moderno i ekološki prihvatljivo postrojenje u skladu sa direktivama EU, te da će tada ovaj izmučeni grad nakon 40 godina imati toplovod i trajno riješiti problem zagađenja vazduha. Kako je najavio Veselin Sekulić iz EPCG do toplifikacije i gašenja kolektivnih i individualnih ložišta u tom gradu moglo bi da dođe tek 2025, kada se toplifikacijom pokrije centar grada i ugasi kotlarnica od šest megavata kod Miletbašte.

Iz NVO sektora sve su glasniji u tvrdnjama da se upotreba uglja treba izbaciti i u krajnjem zabraniti. Iz NVO Eko tim saopštili su da Vlada treba hitno pomoći Pljevljima i drugim ugroženim opštinama Crne Gore da osmisle i razviju detaljne projekte daljinskog grijanja u mikro mrežama, bazirane na solarnoj i drugim održivim obnovljivim izvorima, uz podršku sezonskih skladišta i toplotnih pumpi. Pojasnili su da investicioni fondovi i banke iz EU pomažu zemljama Zapadnog Balkana u tome. Navode da je u decembru 2022, Vlada Kosova obezbijedila 80 miliona eura paket finansiranja iz ovih fondova, za izgradnju 50MW solarne elektrane i mreže daljinskog grijanja za 38000 građana Prištine, čime je obezbijedila buduće jeftino i održivo rješenje za hronično zagađenje grada, ali i energetsku sigurnost za građane.

Preko ovih fondova obezbjeđena je i tehnička pomoć za razvoj projekata grijanja baziranih na energiji sunca i tehnologiji velikih toplotnih pumpi za više od 20 gradova Zapadnog Balkana, poput Novog Sada, Kragujevca, Sarajeva… ,,Riječ je o lako dostupnim sredstvima koje spretne zemlje regiona već naveliko koriste, dok Crna Gora na jedinstvenoj listi prioritetnih projekata nema još uvijek nijedan projekat u oblasti daljinskog grijanja”, saopštili su iz Eko tima.

,,Saglasni smo da je toplifikacija Pljevalja neohodna, ali proglašavanje postojećeg projekta toplifikacije javnim interesom, koji donosi nove decenije sagorijevanja uglja u Pljevljima, terminalne bolesti građana, ekonomske i rizike za ostvarivanje klimatskih ciljeva Crne Gore bi moglo biti opasno i neodgovorno. Vlada sa Opštinom treba pripremiti detaljni projekat toplifikacije bez fosilnih goriva i zatražiti što veći udio dostupne bespovratne pomoći iz Investicionog fonda za Zapadni Balkan”, kazala je Nataša Kovačević iz CEE Bankwatch Network.

Dok se za Pljevljacima, koji najduže tokom godine udišu zagađeni vazduh, nude neka rješenja za ostale gradove ih nema. U Bijelom Polju početkom ovog mjeseca registrovano je veće zagađenje nego u Pljevljima kada su PM čestice prešle 380. Još crnje je u Podgorici gdje su na mjernoj stanici u Bloku pet 2. januara  izmjerene koncentracije od PM 10 čestica u iznosu od čak 441 g/m3, što je skoro devet puta više u odnosu na dozvoljenu srednju dnevnu vrijednost.

Protekle nedjelje je predsjednik Opštine Bijelo Polje Petar Smolović pozvao Vladu da što prije donese set mjera kojima će se ublažiti zagađenje vazduha  i u tom gradu, kao i da se što prije uđe u realizaciju projekta toplifikacije grada, za koju postoji studija opravdanosti, koju su uradili stručnjaci iz Austrije. U Podgorici i Nikšiću, gdje se bilježe isto tako velika zagađenja još nema ovakvih poziva niti planova za poboljšanje.

,,Svavako i opštine poput Bijelog Polja, Nikšića, Podgorice, za koje postoje podaci, a osnovano sumnjamo i druge opštine naročito na sjeveru, zatim Cetinje, gdje ne postoji stalno praćenje kvaliteta vazduha, imaju izražen problem. Možemo reći da je više od dvije trećine građana Crne Gore izloženo aerozagađenju tokom zimskih mjeseci. Građani zaokupljeni preživljavanjem i oskudicom, nijesu u mogućnosti da ulažu u svoje zdravlje i domove onoliko koliko bi se trebalo kako bi imali pomake koji su vidljivi i mjerljivi”, kaže za Monitor Aleksandar Perović iz NVO Ozon.

On kaže da i u  primorskim opštinama postoji povremeno problem, što potvrđuju podaci iz Bara i Kotora, ali ne kao u pomenutim opštinama iz centralnog i sjevernog regiona.

U Crnoj Gori postoji devet mjernih stanica za kvalitet vazduha – tri su u Podgorici, dvije u Pljevljima i po jedna u Nikšiću, Kotoru, Baru i Bijelom Polju. Iz Agencije za zaštitu životne sredine najvalju proširenje postojeće mreže mjernih stanica.

Agencija je preporučila da se u skladu sa mogućnostima države i organa lokalne uprave pomogne ekološko-energetski efikasno opremanje objekata, obavi zamjena stolarije i izrada izolacije. Time bi se smanjila potrošnja energenata potrebna za zagrijavanje prostorija. Takođe da se ne spaljuje  bilo koja vrsta otpada (posebno plastike i sličnih derivata) u ložištima, jer su njihovi produkti sagorijevanja visoko kancerogeni. Da se umjesto uglja i sirovog drveta koristiti ekološki prihvatljivija goriva (pelet i brikete), vodi računa o vozilima – redovno ih servisirati i održavati, koristiti alternativne vrste prevoza (biciklo), kao i javni prevoz gdje je god to moguće.

Perović čija organizacije godinama prati zagađenje vazduha u Crnoj Gori kaže da je tužno što pojedini predstavnici nadležnih institucija tvrde da ima pomaka u kvalitetu vazduha u posljednjih desetak godina. ,,Svakom ko realno analizira stanje jasno je da je broj dana sa prekomjernim aerozagađenjem manji zbog zatvaranja ili znatno sniženog obima rada fabrika koje su bile prljave tehnologije, poput Željezare, KAP-a i dugih metalskih industrija. Po nama, ako se prate trendovi savremenih standarda u razvijenim sredinama, pa ako hoćemo i civilizacijskih dostignuća, kulture življenja i obrazovanja, prethodnih dvadesetak godina stanje je sve gore“.

On navodi da hitno treba postaviti elektonske bilborde na svim centralnim prostorima u gradovima koji imaju problem sa kvalitetom vazduha. Na njima bi se u realnom vremenu moglo  pratiti stanje i vidjeti savjeti kako je moguće smanjiti rizike po zdravlje.

Ove sedmice, Agencija za zaštitu životne sredine je najavila da će u saradnji sa Zavodom za hidrometeorologiju i seizmologiju prezentovati stanja kvaliteta vazduha u okviru redovnih meteo-biltena u medijima. I to je pomak, da bar znamo koliko se trujemo tokom zimskih mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo