Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLADA I GLADNI RADNICI: Selektivno bezakonje

Objavljeno prije

na

Niko od radnika nikšićkog Metalca, koji su duže od nedjelju dana štrajkovali glađu pred Vladom nije umro. Samo će, može biti, poneko od njih skupa sa poslanikom Jankom Vučinićem biti uhapšen. To bi trebale biti dobre vijesti sa crnogorske društveno-ekonomske pozornice. Ni jedan od problema koji su metalce iz Nikšića natjerali na višenedjeljne proteste do danas nije riješen. Hoće li Vlada ispoštovati dogovor znaćemo, možda, već po izlasku ovog broja Monitora.

Do tada, par riječi o uzrocima i posljedicama egzistancijalne drame kroz koju prolaze crnogorski radnici koje je, u minulih četvrt vijeka, neka od mnogobrojnih vlada pod komandom Mila Đukanovića (i njegovih povremenih eksponenata od Filipa Vujanovića do Igora Lukšića) prodala skupa sa imovinom preduzeća u kojima su zarađivali za život.

Metalac bi, zadesilo se tako, mogao poslužiti kao savršeno prosječan primjer kompanije koja je privatizovana po tzv. podgoričkom neoliberalnom medelu koji je osmislio Veselin Vukotić a u djelo proveo njegov najuspješniji učenik – stariji od braće Đukanović.

U najkraćem: potencijalno profitabilna kompanija (ima tržište, potrebne alate i kvalifikovanu a jeftinu radnu snagu) uvodi se u stečaj kako bi se oborila njena cijena. Potom se kao novi vlasnik (strateški partner, renomirani investitor…) pojavljuje neko anonimno preduzeće ili pojedinac čiju poslovnu biografiju najčešće pronalazimo na stranicama crne hronike. Taj neko krčmi imovinu firme i gomila dugove sve dok vlada, pritisnuta bremenom vlastite (ne)odgovornosti, ne priskoči u pomoć. Jednom, drugi, treći put… Pa novi stečaj i novi vlasnik (strateški partner, renomirani investitor…). U međuvremenu, potencijalno tržište se smanjilo, mašine i alati nestali (prodati ili pokradeni), dugovi narasli, a nekadašnji vrhunski majstori i požrtvovani radnici postali siromašni očajnici.

I ko je kriv? To pitanje ne treba postavljati, ukoliko ne želite da dođete na crnu listu čelnika DPSDP koalicije.

O sudbini Metalca: Firmu u stečaju je, prije deset godina, kupila slovenačka Montevar Gorana Mlađenovića. Nakon pet godina relativno uspješnog poslovanja Mlađenović započinje postupak dobrovoljne likvidacije nikšićke kompanije. Iako ta procedura, prema važećim propisima, podrazumijeva isplatu otpremnina radnicima koji ostaju bez posla, država Mlađenoviću gleda kroz prste. Na temeljima stare, on registruje novu firmu – na istoj lokaciji, sa istim mašinama. Samo je radnika manje. Kompaniju potom prodaje Nikoli Furundžiću partneru iz sličnih poslova u Sloveniji i Bosni iz kojih je samo NLB Banka izašla kratka za blizu 60 miliona eura. Furundžić, potom, od države dobija kreditne garancije vrijedne 1,5 miliona eura. Da isplati otpremnine prekobrojnim radnicima, razduži kompaniju i pokrene proizvodnju. Ništa od toga nije urađeno.

Vlada na sve to kao da ne obraća pažnju. Za nju je normalno platiti tuđi dug težak 1,5 miliona eura. Uostalom, prema sopstvenom priznanju, Đukanovićeva vlada je samo prošle godine u tu svrhu (plaćajući dugove kontroverznih biznismena kojima je žirirala pri dobijanju kredita) potrošila 110 miliona eura našeg novca. Više nego što je za četvrt vijeka vladavine uložila u zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu.

Ono što je propustila Vlada, nijesu nikšićki kriminalci. Dok su iscrpljeni radnici Metalca, nakon višednevnog štrajka glađu, skupljali svoje stvari sa mokrog trotoara naspram Vlade, iz Nikšića je stigla vijest da su Predrag Pješčić (52) i Dejan Jurišević (23) uhapšeni zbog iznude. Mladenoviću su, saopšteno je iz policije, iznudili oko 50 hiljada eura. Uhapšeni su pri pokušaju da i od Furundžića uzmu još 60 hiljada.

,,Pješčić i Jurišević uhapšeni su juče oko 11.15 časova u jednom nikšićkom kafiću, odmah nakon što im je Furundžić predao novac koji su tražili”, saopštila je policija u subotu.

Kako to: za reketaše ima a za radnike nema?

Dio odgovora na ovo pitanje ponudio nam je potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. U stilu partije kojoj pripada, on se izrugivao inteligenciji građana. ,,Vlada nema ingerencije da rješava probleme u privatnim kompanijama”, izjavio je potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku javnom servisu (samo su tamo njegovu izjavu mogli prihvatiti zdravo za gotovo, bez potpitanja). Računa kako smo svi zaboravili na desetine miliona kojima je vlada zavrijedila oprost od prevarenih radnika Željezare, Boksita, KAP-a… Ili milione kojima je proljetos, uoči lokalnih izbora, iznosima manjim od dvije hiljade eura kupovala glasove nekadašnjih radnika nekadašnjih preduzeća u Podgorici, Bijelom Polju, Beranama, Kolašinu, Rožajama, Mojkovcu…

Lazović je potom opisao aranžman sa vlasnicima Metalca: ,,Fabrika je radila dobro jedno vrijeme, a onda smo pod pritiskom radnika dali garancije za kredit od 1,5 milion eura kod Erste banke. Novac naravno nije vraćen, a Investiciono-razvojni fond (IRF), koji je dao garancije, još uvijek nije vlasnik kompanije”. Kako je sve to moguće, Lazović ne objašnjava. Država je garancije dala pod pritiskom (da li je to krivično djelo?), nije kontrolisala da li su sredstva potrošena namjenski (!), nije joj smetalo što zajmoprimalac (,,naravno”) ne vraća kredit, niti se potrudila da imovinu koja je bila zaloga garancija upiše u svoje vlasništvo nakon što je platila tuđe dugove. I niko nije uhapšen zbog toga?

Onda Lazović demonstrira logiku petogodišnjaka: ,,Ako se ustanovi krivična odgovornost vezano za sredstva državne pomoći, podnijećemo prijavu”! Valjda se prvo podnosi prijava da bi se ustanovila nečija krivična odgovornost. Ili potpredsjednik Vlade samo slijedi logiku šefa (u Vladi i vladajućoj koaliciji) Mila Đukanovića koji je promovisao model nedodirljivosti i neodgovornosti.

Jedini alibi akterima ovog posla jeste taj da oni nijesu prvi koji su prekršili zakon kako bi sakrili privatizacione malverzacije nadređenih.

Ta nas priča vraća u jesen 2009. Tada je Vlada, na insistiranje Mila Đukanovića i ministra Branimira Gvozdenovića, suspendovala vlastite propise i vlasnicima KAP-a i Boksita omogućila da se, dvije godine prije ugovorenog roka, oslobode navodnog viška radne snage. To kršenje ugovorenih obaveza nijesu platile kompanije iz portfolija ruskog tajkuna Olega Deripaske već građani Crne Gore. Iznos poklona – 30 miliona eura.

Početkom 2010. kreće repriza. Sada u nikšićkim Rudnicima bokista. Sjećate li se ministra Suada Numanovića koji, zagrljen sa radnicima izlazi iz rudarskog okna Seoce, prijeteći neposlušnim poslodavcima: ,,Država je uz svoje građane, a svaki poslodavac mora da vodi računa i da ispunjava svoje obaveze prema zaposlenima”. Dva mjeseca kasnije, Numanović je revidirao. „Poslodavci i radnici moraju poštovati zakon, ali kao zemlja u tranziciji moramo da imamo malo fleksibilniji odnos”.

Ta nas je fleksibilnost, prema nekadašnjim računicama Vujice Lazovića, koštala više od 500 miliona eura.

I premijer je imao šta da kaže. Uoči potpisivanja ,,pisma nade” sa nikšićkim rudarima, on je preko državne Pobjede (danas u stečaju) vlasnicima Boksita poslao poruku: ,,Ne bih volio da još jednom dođem u situaciju da im objasnim da se institucije države Crne Gore moraju poštovati, i da je to ne samo pitanje dobrog vaspitanja nego i zakonska obaveza kako domaćih tako i stranih investitora. Jer, kada se ta crta pređe, tu onda više ne pomažu ni obezbjeđenja ni arogancije bez pokrića”. Onda su Đukanovića iz Moskve podsjetili kako su neke druge crte već pređene, pa je i on prevrnuo ploču: ,,Vlada je pokazala da ima sluha za pojačan stepen socijalne senzibilnosti. Ali, zaista se trudimo da to nipošto ne ode u susret socijalnoj demagogiji koja je vođena idejom da ugrozi političku stabilnost Crne Gore”.

Zašto poštovanje radnog prava i privatizacionih ugovora može ugroziti ,,političku stabilnost Crne Gore”? I šta je to ,,socijalna demagogija” u izvođenju Vlade Crne Gore?

Dok su radnici Metalca, štrajkom glađu, pokušavali da ostvare prava koja su poreski obveznici već papreno platili, radnici Pobjede u stečaju su spokojno čekali propast vlastite firme. Vlast je njima unaprijed obećala da će iz propale kompanije (odlaskom Pobjede u stečaj svi zapošljeni u kompaniji su ostali bez posla) otići sa otpremninom većom od dvogodišnje prosječne plate u Crnoj Gori. Zašto? Zbog onoga što su na stranicima ovog lista, četvrt vijeka radili Vidoje Konatar, Srđan Kusovac ili Vesna Šofranac? Ili zato da se pokaže da lojalni DPS-u uvijek mogu računati na višak privilegija?

Kada vlast želi, pare nijesu problem. Igor Lukšić nije snosio ni političku ni krivičnu odgovornost nakon priznanja da je na račun DPS-a, na ime zakupa prostora koji nije bio u vlasništvu vladajuće partije, uplatio više od 170 hiljada eura iz državnog budžeta. Bez posljedica prošao je i nalaz DRI prema kome je Vlada – tokom 2010 . i 2011. godine – nezakonito garantovala za kreditna zaduženja pet kompanija (KAP, Željezara, Željeznički prevoz, Željeznička infrastruktura i Pobjeda) vrijedna skoro 170 miliona eura. Svaki cent tih kredita vratila je država, dok su tri od pet pomenutih preduzeća već propala.

O rasipanju državnog novca svjedoči i godišnja naknada koju su, svojevremno, iz budžeta primali Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović – kao predsjednik i politički direktor DPS-a. Oba su se pozvala na propis koji im garantuje državnu platu sve dok ne pronađu novi profesionalni angažman. Što će reći da su vladajuću partiju, a preko nje i državu, vodili kao amateri. Vidi se – pomislili ste.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo