Povežite se sa nama

OKO NAS

VLADA SE PREDOMISLILA O PRELAZU PREKO BOKOKOTORSKOG ZALIVA: S mosta u tunel

Objavljeno prije

na

Pedeset godina stara priča o tome kako pješaci i vozila da prelaze preko Bokokotorskog zaliva i za 40 kilometara skratiti putovanje od Herceg Novog do Budve Jadranskom magistralom ovih dana je po ko zna koji put aktuelizovana. Godinama most Verige preko Bokokotorskog zaliva figurira u idejnom rješenju kao dio brze saobraćajnice duž Crnogorskog primorja od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom.

Projekat gradnje mosta našao se, poslije duže pauze, u žiži javnosti krajem 1999. godine. Tadašnji ministar saobraćaja Jusuf Kalamperović najavio da će radovi početi na proljeće 2000. godine. Nisu počeli ni do danas.

Prije deset godina za gradnju mosta i dobijanje koncesije bila je zainteresovana izraelska firma Solel Bone. Javljeno je da radovi treba uskoro da počnu. To uskoro još traje.

Prošle godine vlast je opet najavila da će biti izgrađeni most Verige i obilaznica oko Tivta u režiji jedne kompanije iz Azerbejdžana. Na čelu Ministarstva saobraćaja i pomorstva tada je bio Ivan Brajović. On je izabran i za šefa ekspertsko-pregovaračkog tima za posao sa Azerbejdžancima.

Početkom aprila ove godine Vlada je odlučila da gradi most na Verigama preko Bokokotorskog zaliva i obilaznicu oko Tivta koji bi se spojili sa aerodromom u Tivtu izjavio je ministar saobraćaja Osman Nurković. Most je izabran umjesto tunela kao višestruko povoljnija varijanta, objasnio je Nurković. No, nedavno je Vlada odlučila da traži alternativno rješenje mostu na osnovu procjena iz HIA (Heritage Impact Assessment) studije o uticaju tih radova na prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

„Potrebno je provjeriti alternativne načine rješavanja saobraćajne veze preko Boke Kotorske, pa za prostor Veriga treba izraditi procjenu uticaja na baštinu, različitih pristupa projektovanju i izvođenju drumske veze preko tjesnaca Verige”, navodi se u zaključcima HIA studije, koju je Vlada nedavno usvojila.

Uz saobraćaj za područja sve tri opštine – Herceg Novi, Kotor i Tivat, potrebno je razmotriti i mogućnost da se zajednički pristupi i izradi integrativnog prostorno-planskog dokumenta kojim bi se u punoj mjeri osigurali uslovi za očuvanje kulturnog dobra izuzetne univerzalne vrijednosti, tj. kulturno-istorijskog područja Kotora u cjelini – kako zone najstrože zaštite, tako i buffer zone – dodaje se u HIA studiji.

Studija zapravo ne preporučuje gradnju mosta na Verigama, jer bi to ugrozilo vizuelni identitet Bokokotorskog zaliva. To su procijenili stručnjaci Arhitektonskog fakulteta u Podgorici u saradnji sa međunarodnim ekspertima, a na tome insistira i UNESKO.

Sudeći prema odluci Vlade u pitanje je doveden predlog većine učesnika međunarodnog konkursa iz 1999. godine. Oni su su predložili izgradnju mosta i to na potezu Rt Sveta Nedjelja – Rt Opatovo. Prvu i drugu nagradu na konkursu osvojili su projektanti iz Slovenije. Njihovim projektom predviđene su četiri saobraćajne trake širine po 3,5 metra, dvije pješačke staze po dva, a dužina mosta iznosila bi 967 metara. Taj projekat sve do ovih dana važio je kao jedina i definitivna varijanta za prelaz preko Bokotorskog zaliva.

Protiv gradnje mosta odavno su brojni inženjeri, ekonomisti, ekolozi i oni koji brinu o zaštiti kulturno-istorijske baštine. Prema mišljenju ekologa i pomorskih stručnjaka, most bi ugrozio nautički turizam u Boki i oskrnavio njene ambijentalne i kulturne vrijednosti.

Građevinski inženjer Mirko Balabušić je još 1987. godine predložio idejno rješenje projekta tunela dužine 1.400 metara. Prema njegovoj zamisli u more bi bila porinuta osmougaona čelična cijev promjera 18,6 i visine 9,35 metara. Tunel, bilo položen ili ukopan, ne bi predstavljao prepreku za brodove.

Ukoliko se ostane pri stavu da se gradi most visine 65 metara ispod kog bi mogli da prolaze kruzeri, Kotor bi bio izbrisan sa liste UNESKO-a, upozorio je nedavno potpredsjednik kotorske opštine Branko Nedović.

Most bi bio kao rez nožem preko grla „Nevjeste Jadrana”, upozorio je prije nekoliko godina Blažo Sredanović, inženjer sa četrdesetogodišnjim iskustvom u američkim građevinskim kompanijama. Sredanović tvrdi da je podvodni tunel kod Veriga neuporedivo bolje rješenje za buduću brzu saobraćajnicu duž Crnogorskog primorja. Ako se ima u vidu da se gigantski projekti ispod mora ostvaruju širom svijeta, prosto je nevjerovatno da za tako malu širinu vodene prepreke i relativno malu dubinu mora uopšte ne postoji mogućnost izgradnje tunela, već se gradnja mosta prezentuje kao jedino rješenje, kazao je Sredanović.

I šefica misije UNESKO-a Mectild Roster svojevremeno je upozorila: ,,Gradnja je planirana na ulazu u lokalitet pod zaštitom UNESKO-a i ima velikog vizuelnog uticaja na okolni pejsaž, prije svega na Perast”.

„Most bi narušio izgled Boke, nametnuo bi joj dodatne puteve, dodatnu gradnju, beton i asfalt, što Boka ni sa kulturnog ni sa estetskog aspekta ne zaslužuje”, izjavio je prije nekoliko godina pomorski kapetan Ladislav Vuković iz Udruženja pomorskih kapetana.

Iz Lučke kapetanije Kotor ukazali su da bi most limitirao dolazak u Boku velikih putničkih brodova i jedrenjaka čije je nadgrađe više od 53 metra, pa je prihvatljivija izgradnja podmorskog tunela.

Kada je Monitor u martu ove godine pisao o gradnji mosta Verige, inženjer i ekonomista iz Podgorice Čedomir Radičević kazao je da su nedostaci izgradnje mosta višestruki: „Prvo, cijena je više nego trostruko veća, a sa pristupnim putevima gotovo i četvorostruko u odnosu na cijenu izgradnje tunela. Drugo, visina mosta od 65 metara u bliskoj budućnosti biće trajni limitirajući faktor za ulazak savremenih sve većih brodova”.

Prema njegovim riječima, montaža tunela kroz more trajala bi do šest mjeseci koliko i priprema elemenata iz kojih se sastoji, što znači da bi investicioni rok izgradnje bio godinu. Izgradnja tunela mogla bi se realizovati u roku od godinu, pa se već u grejs periodu, koji je uobičajeno pet godina, gotovo četiri godine on može eksploatisati što bi omogućilo ukupan prihod od fantastičnih 56 miliona eura, kazao je Radičević.

„Mislim da bi ozbiljnije trebalo razmotriti varijantu tunelskog rješenja prelaska preko Bokokotorskog zaliva jer je evidentno da bi most u ambijentalnom smislu u velikoj mjeri narušio izgled zaliva, koji je dragulj Jadrana. Smatram da infrastrukturna rješenja nikako ne bi trebala ići na uštrb očuvanja životne sredine. Na to je ukazivao i UNESCO, u dijelu zaštite kulturne baštine Kotora, iako se radi o tzv. buffer zaštićenoj zoni. U Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine, navodi se prelaz preko Bokokotorskog zaliva, kako se ne bi prejudiciralo rješenje tunel ili most, upravo zato što su domaći stručnjaci preporučivali tunelsko rješenje”, izjavila je tada za Monitor Mirel Radić-Ljubisavljević, bivša pomoćnica ministra saobraćaja u dva mandata.

Da Vlada nije ignorisala ovakve i slične savjete Crna Gora bi već imala prvi podvodni tunel na radost učesnika u saobraćaju i svih onih koji upozoravaju da će most Verige naružiti ljepote Bokokotorskog zaliva.

Tako to rade u svijetu

Podvodni tuneli se u svijetu grade od druge polovine 19. vijeka, ali uglavnom za željeznički saobraćaj. Prvi tunel za automobilski saobraćaj izgrađen je 1927. godine ispod rijeke Hadson između Njujorka i Nju Džersija, dužine oko 2.5 kilometra, sa četiri saobraćajne trake. Tunel je izbušen u rječnom dnu na dubini od 30 metara ispod površine vode. Još je u upotrebi. U Sidneju tunel ispod mora između pristaništa, gdje se nalazi zgrada čuvene Opere, i susjednog ostrva otvoren je 1992. Dio tunela ispod vode dug je 960 metara, na dubini 20 metara ispod površine mora. U zalivu San Franciska nalazi se tunel dužine 5,7 kilometara. Za vrijeme zemljotresa 1989. jačine 6,9 Rihterove skale, most koji ide gotovo istom trasom kao i tunel, bio je teško oštećen i zatvoren za saobraćaj više od mjesec dana, dok je tunel bio zatvoren samo nekoliko sati radi inspekcije. Jedan od najsavremenijih i najvećih u svijetu je tunel ispod Lamanša, koji je povezao Francusku i Veliku Britaniju. Dug je 50 kilometara, a dio ispod mora 38 kilometara. Završen je 1994. godine. Ovaj grandiozni poduhvat jedno je od sedam čuda modernog svijeta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo