Povežite se sa nama

OKO NAS

VLADA SE PREDOMISLILA O PRELAZU PREKO BOKOKOTORSKOG ZALIVA: S mosta u tunel

Objavljeno prije

na

Pedeset godina stara priča o tome kako pješaci i vozila da prelaze preko Bokokotorskog zaliva i za 40 kilometara skratiti putovanje od Herceg Novog do Budve Jadranskom magistralom ovih dana je po ko zna koji put aktuelizovana. Godinama most Verige preko Bokokotorskog zaliva figurira u idejnom rješenju kao dio brze saobraćajnice duž Crnogorskog primorja od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom.

Projekat gradnje mosta našao se, poslije duže pauze, u žiži javnosti krajem 1999. godine. Tadašnji ministar saobraćaja Jusuf Kalamperović najavio da će radovi početi na proljeće 2000. godine. Nisu počeli ni do danas.

Prije deset godina za gradnju mosta i dobijanje koncesije bila je zainteresovana izraelska firma Solel Bone. Javljeno je da radovi treba uskoro da počnu. To uskoro još traje.

Prošle godine vlast je opet najavila da će biti izgrađeni most Verige i obilaznica oko Tivta u režiji jedne kompanije iz Azerbejdžana. Na čelu Ministarstva saobraćaja i pomorstva tada je bio Ivan Brajović. On je izabran i za šefa ekspertsko-pregovaračkog tima za posao sa Azerbejdžancima.

Početkom aprila ove godine Vlada je odlučila da gradi most na Verigama preko Bokokotorskog zaliva i obilaznicu oko Tivta koji bi se spojili sa aerodromom u Tivtu izjavio je ministar saobraćaja Osman Nurković. Most je izabran umjesto tunela kao višestruko povoljnija varijanta, objasnio je Nurković. No, nedavno je Vlada odlučila da traži alternativno rješenje mostu na osnovu procjena iz HIA (Heritage Impact Assessment) studije o uticaju tih radova na prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

„Potrebno je provjeriti alternativne načine rješavanja saobraćajne veze preko Boke Kotorske, pa za prostor Veriga treba izraditi procjenu uticaja na baštinu, različitih pristupa projektovanju i izvođenju drumske veze preko tjesnaca Verige”, navodi se u zaključcima HIA studije, koju je Vlada nedavno usvojila.

Uz saobraćaj za područja sve tri opštine – Herceg Novi, Kotor i Tivat, potrebno je razmotriti i mogućnost da se zajednički pristupi i izradi integrativnog prostorno-planskog dokumenta kojim bi se u punoj mjeri osigurali uslovi za očuvanje kulturnog dobra izuzetne univerzalne vrijednosti, tj. kulturno-istorijskog područja Kotora u cjelini – kako zone najstrože zaštite, tako i buffer zone – dodaje se u HIA studiji.

Studija zapravo ne preporučuje gradnju mosta na Verigama, jer bi to ugrozilo vizuelni identitet Bokokotorskog zaliva. To su procijenili stručnjaci Arhitektonskog fakulteta u Podgorici u saradnji sa međunarodnim ekspertima, a na tome insistira i UNESKO.

Sudeći prema odluci Vlade u pitanje je doveden predlog većine učesnika međunarodnog konkursa iz 1999. godine. Oni su su predložili izgradnju mosta i to na potezu Rt Sveta Nedjelja – Rt Opatovo. Prvu i drugu nagradu na konkursu osvojili su projektanti iz Slovenije. Njihovim projektom predviđene su četiri saobraćajne trake širine po 3,5 metra, dvije pješačke staze po dva, a dužina mosta iznosila bi 967 metara. Taj projekat sve do ovih dana važio je kao jedina i definitivna varijanta za prelaz preko Bokotorskog zaliva.

Protiv gradnje mosta odavno su brojni inženjeri, ekonomisti, ekolozi i oni koji brinu o zaštiti kulturno-istorijske baštine. Prema mišljenju ekologa i pomorskih stručnjaka, most bi ugrozio nautički turizam u Boki i oskrnavio njene ambijentalne i kulturne vrijednosti.

Građevinski inženjer Mirko Balabušić je još 1987. godine predložio idejno rješenje projekta tunela dužine 1.400 metara. Prema njegovoj zamisli u more bi bila porinuta osmougaona čelična cijev promjera 18,6 i visine 9,35 metara. Tunel, bilo položen ili ukopan, ne bi predstavljao prepreku za brodove.

Ukoliko se ostane pri stavu da se gradi most visine 65 metara ispod kog bi mogli da prolaze kruzeri, Kotor bi bio izbrisan sa liste UNESKO-a, upozorio je nedavno potpredsjednik kotorske opštine Branko Nedović.

Most bi bio kao rez nožem preko grla „Nevjeste Jadrana”, upozorio je prije nekoliko godina Blažo Sredanović, inženjer sa četrdesetogodišnjim iskustvom u američkim građevinskim kompanijama. Sredanović tvrdi da je podvodni tunel kod Veriga neuporedivo bolje rješenje za buduću brzu saobraćajnicu duž Crnogorskog primorja. Ako se ima u vidu da se gigantski projekti ispod mora ostvaruju širom svijeta, prosto je nevjerovatno da za tako malu širinu vodene prepreke i relativno malu dubinu mora uopšte ne postoji mogućnost izgradnje tunela, već se gradnja mosta prezentuje kao jedino rješenje, kazao je Sredanović.

I šefica misije UNESKO-a Mectild Roster svojevremeno je upozorila: ,,Gradnja je planirana na ulazu u lokalitet pod zaštitom UNESKO-a i ima velikog vizuelnog uticaja na okolni pejsaž, prije svega na Perast”.

„Most bi narušio izgled Boke, nametnuo bi joj dodatne puteve, dodatnu gradnju, beton i asfalt, što Boka ni sa kulturnog ni sa estetskog aspekta ne zaslužuje”, izjavio je prije nekoliko godina pomorski kapetan Ladislav Vuković iz Udruženja pomorskih kapetana.

Iz Lučke kapetanije Kotor ukazali su da bi most limitirao dolazak u Boku velikih putničkih brodova i jedrenjaka čije je nadgrađe više od 53 metra, pa je prihvatljivija izgradnja podmorskog tunela.

Kada je Monitor u martu ove godine pisao o gradnji mosta Verige, inženjer i ekonomista iz Podgorice Čedomir Radičević kazao je da su nedostaci izgradnje mosta višestruki: „Prvo, cijena je više nego trostruko veća, a sa pristupnim putevima gotovo i četvorostruko u odnosu na cijenu izgradnje tunela. Drugo, visina mosta od 65 metara u bliskoj budućnosti biće trajni limitirajući faktor za ulazak savremenih sve većih brodova”.

Prema njegovim riječima, montaža tunela kroz more trajala bi do šest mjeseci koliko i priprema elemenata iz kojih se sastoji, što znači da bi investicioni rok izgradnje bio godinu. Izgradnja tunela mogla bi se realizovati u roku od godinu, pa se već u grejs periodu, koji je uobičajeno pet godina, gotovo četiri godine on može eksploatisati što bi omogućilo ukupan prihod od fantastičnih 56 miliona eura, kazao je Radičević.

„Mislim da bi ozbiljnije trebalo razmotriti varijantu tunelskog rješenja prelaska preko Bokokotorskog zaliva jer je evidentno da bi most u ambijentalnom smislu u velikoj mjeri narušio izgled zaliva, koji je dragulj Jadrana. Smatram da infrastrukturna rješenja nikako ne bi trebala ići na uštrb očuvanja životne sredine. Na to je ukazivao i UNESCO, u dijelu zaštite kulturne baštine Kotora, iako se radi o tzv. buffer zaštićenoj zoni. U Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine, navodi se prelaz preko Bokokotorskog zaliva, kako se ne bi prejudiciralo rješenje tunel ili most, upravo zato što su domaći stručnjaci preporučivali tunelsko rješenje”, izjavila je tada za Monitor Mirel Radić-Ljubisavljević, bivša pomoćnica ministra saobraćaja u dva mandata.

Da Vlada nije ignorisala ovakve i slične savjete Crna Gora bi već imala prvi podvodni tunel na radost učesnika u saobraćaju i svih onih koji upozoravaju da će most Verige naružiti ljepote Bokokotorskog zaliva.

Tako to rade u svijetu

Podvodni tuneli se u svijetu grade od druge polovine 19. vijeka, ali uglavnom za željeznički saobraćaj. Prvi tunel za automobilski saobraćaj izgrađen je 1927. godine ispod rijeke Hadson između Njujorka i Nju Džersija, dužine oko 2.5 kilometra, sa četiri saobraćajne trake. Tunel je izbušen u rječnom dnu na dubini od 30 metara ispod površine vode. Još je u upotrebi. U Sidneju tunel ispod mora između pristaništa, gdje se nalazi zgrada čuvene Opere, i susjednog ostrva otvoren je 1992. Dio tunela ispod vode dug je 960 metara, na dubini 20 metara ispod površine mora. U zalivu San Franciska nalazi se tunel dužine 5,7 kilometara. Za vrijeme zemljotresa 1989. jačine 6,9 Rihterove skale, most koji ide gotovo istom trasom kao i tunel, bio je teško oštećen i zatvoren za saobraćaj više od mjesec dana, dok je tunel bio zatvoren samo nekoliko sati radi inspekcije. Jedan od najsavremenijih i najvećih u svijetu je tunel ispod Lamanša, koji je povezao Francusku i Veliku Britaniju. Dug je 50 kilometara, a dio ispod mora 38 kilometara. Završen je 1994. godine. Ovaj grandiozni poduhvat jedno je od sedam čuda modernog svijeta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo