Povežite se sa nama

OKO NAS

VLADA SE PREDOMISLILA O PRELAZU PREKO BOKOKOTORSKOG ZALIVA: S mosta u tunel

Objavljeno prije

na

Pedeset godina stara priča o tome kako pješaci i vozila da prelaze preko Bokokotorskog zaliva i za 40 kilometara skratiti putovanje od Herceg Novog do Budve Jadranskom magistralom ovih dana je po ko zna koji put aktuelizovana. Godinama most Verige preko Bokokotorskog zaliva figurira u idejnom rješenju kao dio brze saobraćajnice duž Crnogorskog primorja od granice sa Hrvatskom do granice sa Albanijom.

Projekat gradnje mosta našao se, poslije duže pauze, u žiži javnosti krajem 1999. godine. Tadašnji ministar saobraćaja Jusuf Kalamperović najavio da će radovi početi na proljeće 2000. godine. Nisu počeli ni do danas.

Prije deset godina za gradnju mosta i dobijanje koncesije bila je zainteresovana izraelska firma Solel Bone. Javljeno je da radovi treba uskoro da počnu. To uskoro još traje.

Prošle godine vlast je opet najavila da će biti izgrađeni most Verige i obilaznica oko Tivta u režiji jedne kompanije iz Azerbejdžana. Na čelu Ministarstva saobraćaja i pomorstva tada je bio Ivan Brajović. On je izabran i za šefa ekspertsko-pregovaračkog tima za posao sa Azerbejdžancima.

Početkom aprila ove godine Vlada je odlučila da gradi most na Verigama preko Bokokotorskog zaliva i obilaznicu oko Tivta koji bi se spojili sa aerodromom u Tivtu izjavio je ministar saobraćaja Osman Nurković. Most je izabran umjesto tunela kao višestruko povoljnija varijanta, objasnio je Nurković. No, nedavno je Vlada odlučila da traži alternativno rješenje mostu na osnovu procjena iz HIA (Heritage Impact Assessment) studije o uticaju tih radova na prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

„Potrebno je provjeriti alternativne načine rješavanja saobraćajne veze preko Boke Kotorske, pa za prostor Veriga treba izraditi procjenu uticaja na baštinu, različitih pristupa projektovanju i izvođenju drumske veze preko tjesnaca Verige”, navodi se u zaključcima HIA studije, koju je Vlada nedavno usvojila.

Uz saobraćaj za područja sve tri opštine – Herceg Novi, Kotor i Tivat, potrebno je razmotriti i mogućnost da se zajednički pristupi i izradi integrativnog prostorno-planskog dokumenta kojim bi se u punoj mjeri osigurali uslovi za očuvanje kulturnog dobra izuzetne univerzalne vrijednosti, tj. kulturno-istorijskog područja Kotora u cjelini – kako zone najstrože zaštite, tako i buffer zone – dodaje se u HIA studiji.

Studija zapravo ne preporučuje gradnju mosta na Verigama, jer bi to ugrozilo vizuelni identitet Bokokotorskog zaliva. To su procijenili stručnjaci Arhitektonskog fakulteta u Podgorici u saradnji sa međunarodnim ekspertima, a na tome insistira i UNESKO.

Sudeći prema odluci Vlade u pitanje je doveden predlog većine učesnika međunarodnog konkursa iz 1999. godine. Oni su su predložili izgradnju mosta i to na potezu Rt Sveta Nedjelja – Rt Opatovo. Prvu i drugu nagradu na konkursu osvojili su projektanti iz Slovenije. Njihovim projektom predviđene su četiri saobraćajne trake širine po 3,5 metra, dvije pješačke staze po dva, a dužina mosta iznosila bi 967 metara. Taj projekat sve do ovih dana važio je kao jedina i definitivna varijanta za prelaz preko Bokotorskog zaliva.

Protiv gradnje mosta odavno su brojni inženjeri, ekonomisti, ekolozi i oni koji brinu o zaštiti kulturno-istorijske baštine. Prema mišljenju ekologa i pomorskih stručnjaka, most bi ugrozio nautički turizam u Boki i oskrnavio njene ambijentalne i kulturne vrijednosti.

Građevinski inženjer Mirko Balabušić je još 1987. godine predložio idejno rješenje projekta tunela dužine 1.400 metara. Prema njegovoj zamisli u more bi bila porinuta osmougaona čelična cijev promjera 18,6 i visine 9,35 metara. Tunel, bilo položen ili ukopan, ne bi predstavljao prepreku za brodove.

Ukoliko se ostane pri stavu da se gradi most visine 65 metara ispod kog bi mogli da prolaze kruzeri, Kotor bi bio izbrisan sa liste UNESKO-a, upozorio je nedavno potpredsjednik kotorske opštine Branko Nedović.

Most bi bio kao rez nožem preko grla „Nevjeste Jadrana”, upozorio je prije nekoliko godina Blažo Sredanović, inženjer sa četrdesetogodišnjim iskustvom u američkim građevinskim kompanijama. Sredanović tvrdi da je podvodni tunel kod Veriga neuporedivo bolje rješenje za buduću brzu saobraćajnicu duž Crnogorskog primorja. Ako se ima u vidu da se gigantski projekti ispod mora ostvaruju širom svijeta, prosto je nevjerovatno da za tako malu širinu vodene prepreke i relativno malu dubinu mora uopšte ne postoji mogućnost izgradnje tunela, već se gradnja mosta prezentuje kao jedino rješenje, kazao je Sredanović.

I šefica misije UNESKO-a Mectild Roster svojevremeno je upozorila: ,,Gradnja je planirana na ulazu u lokalitet pod zaštitom UNESKO-a i ima velikog vizuelnog uticaja na okolni pejsaž, prije svega na Perast”.

„Most bi narušio izgled Boke, nametnuo bi joj dodatne puteve, dodatnu gradnju, beton i asfalt, što Boka ni sa kulturnog ni sa estetskog aspekta ne zaslužuje”, izjavio je prije nekoliko godina pomorski kapetan Ladislav Vuković iz Udruženja pomorskih kapetana.

Iz Lučke kapetanije Kotor ukazali su da bi most limitirao dolazak u Boku velikih putničkih brodova i jedrenjaka čije je nadgrađe više od 53 metra, pa je prihvatljivija izgradnja podmorskog tunela.

Kada je Monitor u martu ove godine pisao o gradnji mosta Verige, inženjer i ekonomista iz Podgorice Čedomir Radičević kazao je da su nedostaci izgradnje mosta višestruki: „Prvo, cijena je više nego trostruko veća, a sa pristupnim putevima gotovo i četvorostruko u odnosu na cijenu izgradnje tunela. Drugo, visina mosta od 65 metara u bliskoj budućnosti biće trajni limitirajući faktor za ulazak savremenih sve većih brodova”.

Prema njegovim riječima, montaža tunela kroz more trajala bi do šest mjeseci koliko i priprema elemenata iz kojih se sastoji, što znači da bi investicioni rok izgradnje bio godinu. Izgradnja tunela mogla bi se realizovati u roku od godinu, pa se već u grejs periodu, koji je uobičajeno pet godina, gotovo četiri godine on može eksploatisati što bi omogućilo ukupan prihod od fantastičnih 56 miliona eura, kazao je Radičević.

„Mislim da bi ozbiljnije trebalo razmotriti varijantu tunelskog rješenja prelaska preko Bokokotorskog zaliva jer je evidentno da bi most u ambijentalnom smislu u velikoj mjeri narušio izgled zaliva, koji je dragulj Jadrana. Smatram da infrastrukturna rješenja nikako ne bi trebala ići na uštrb očuvanja životne sredine. Na to je ukazivao i UNESCO, u dijelu zaštite kulturne baštine Kotora, iako se radi o tzv. buffer zaštićenoj zoni. U Prostornom planu Crne Gore do 2020. godine, navodi se prelaz preko Bokokotorskog zaliva, kako se ne bi prejudiciralo rješenje tunel ili most, upravo zato što su domaći stručnjaci preporučivali tunelsko rješenje”, izjavila je tada za Monitor Mirel Radić-Ljubisavljević, bivša pomoćnica ministra saobraćaja u dva mandata.

Da Vlada nije ignorisala ovakve i slične savjete Crna Gora bi već imala prvi podvodni tunel na radost učesnika u saobraćaju i svih onih koji upozoravaju da će most Verige naružiti ljepote Bokokotorskog zaliva.

Tako to rade u svijetu

Podvodni tuneli se u svijetu grade od druge polovine 19. vijeka, ali uglavnom za željeznički saobraćaj. Prvi tunel za automobilski saobraćaj izgrađen je 1927. godine ispod rijeke Hadson između Njujorka i Nju Džersija, dužine oko 2.5 kilometra, sa četiri saobraćajne trake. Tunel je izbušen u rječnom dnu na dubini od 30 metara ispod površine vode. Još je u upotrebi. U Sidneju tunel ispod mora između pristaništa, gdje se nalazi zgrada čuvene Opere, i susjednog ostrva otvoren je 1992. Dio tunela ispod vode dug je 960 metara, na dubini 20 metara ispod površine mora. U zalivu San Franciska nalazi se tunel dužine 5,7 kilometara. Za vrijeme zemljotresa 1989. jačine 6,9 Rihterove skale, most koji ide gotovo istom trasom kao i tunel, bio je teško oštećen i zatvoren za saobraćaj više od mjesec dana, dok je tunel bio zatvoren samo nekoliko sati radi inspekcije. Jedan od najsavremenijih i najvećih u svijetu je tunel ispod Lamanša, koji je povezao Francusku i Veliku Britaniju. Dug je 50 kilometara, a dio ispod mora 38 kilometara. Završen je 1994. godine. Ovaj grandiozni poduhvat jedno je od sedam čuda modernog svijeta.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo