OKO NAS
BERANE – ŠEKULAR PROTIV HIDROENERGIJE MONTENEGRO: Struja na zajam

Za tri godine od kada su u beranskom selu Šekular počele sa radom četiri male hidoelektrane, mještani ovog velikog područja do danas ne znaju koliko je struje u njima proizvedeno, odnosno koliko je miliona eura već zaradila kompanija Hidroenergija Montenegro.
Jedino što znaju je, da uprkos toj činjenici, oni struje u selima jedva da imaju za sijalicu.
„Prije izvjesnog vremena čitavih sedam dana nije bilo jedne faze. Narod je štetovao zimnice u zamrzivačima. Recite i sami, da li je to apsurdno? Pored četiri hidrocentrale, mi smo praktično bez struje”, kaže predsjednik Mjesne zajednice Vesko Davidović.
On objašnjava da je to najveći problem za čitavo seosko područje Šekulara, na kojem je polovina električnih stubova stara skoro pola vijeka.
„Desilo se prije nekoliko dana da se jedan stub srušio od starosti, onako pod naponom. Srećom, nije bilo ljudi u blizini, tako da je samo stoka stradala. Ko će tu štetu vlasniku da nadoknadi”, pita Davidović.
Stanovnici ove beranske mjesne zajednice zbog ovakve situacije su ponovo od nadležnih službi zatražili da preduzmu mjere u cilju urednijeg elektrosnabdijevanja na njihovom području.
Oni smatraju da bi država na poseban način morala da obaveže i Elektroprivredu i koncesinare koji su napravili elektrane na Šekularskoj rijeci da u ovoj oblasti uvedu više reda.
,,Bilo bi dobro da Elektroprivreda i vlasnici mini hidroelektrana konačno poprave postojeću elektro mrežu i da barem na taj način doprinesu stvaranju boljih životnih uslova u našim selima”, kaže Davidović.
On je istakao da je krajnje vrijeme da Šekularci dobiju određene benefite od mini elektrana koje je napravila Hidroenergija Montenegro.
Priča oko Hidroenergije nije nepoznata, ali zaslužuje podsjećanje. Preduzeće Hidoenergija Montenegro osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije Hamera Capital napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.
Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo Hidroenergija Montenegro donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača” i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.
Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije”.
U njoj je decidno stajalo da se za sprovođenje odluke i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje tadašnji predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora.
Dva mjeseca ranije potpisan je protokol o saradnji sa kompanijom Hamerom Capital, kojim su definisane prava i obaveze potpisinika. Strane poptisnice su se saglasile da Hamera Capital sa svojim poslovnim partnerima investira u projekte na teritoriji ove tri opštine na sjeveru države i pruži neophodnu logistiku za privlačenje stranog i domaćeg kapitala. Upravo tim protokolom je definisano da Berane, Andrijevica i Plav dijele deset odsto kapitala i dobiti iz Hidroenergije Montenegro.
Kasnije se, međutim, ispostavilo da uvidom u Centralni registar privrednih subjekata, Opština Berane, kao ni druge dvije opštine, nikada nijesu upisane kao vlasnici Hidroenergije Montenegro.
U registru Centralne depozitovane agencije zabilježeno je skoro dvadeset promjena. Trenutno su vlasnici kontroverzni biznismeni, vlasnici Bemaksa, Aleksandar Mijajlović i Vesko Ubović sa po trideset procenata i Hamera Capital sa 40 odsto vlasništva.
Prvenstveni plan Hidroenergije Montenegro je bio da izgradi ukupno trinaest mini hidroelektrana na području beranske opštine, a vrijednost investicija je 28 miliona eura. Hidroenergija Montenegro koncesije je dobila na 27 godina. Sve lokacije su u slivu Lima. Pet u području Šekularske rijeke, i čak osam na Beranskoj Bistrici.
Tri male hidroelektrane planirano je da se izgrade na području plavske opštine, i još četiri u Andrijevici.
Nakon što je taj posao na području Berana uveliko odmakao i električna energija iz malih elektrana počela da se distribuira i prodaje, odnosno da se pretače u novac, pitanje koristi i štete prvi su postavili mještani Šekulara.
,,Na Šekularskoj rijeci hidroelektrane su počele da se grade negdje 2012. godine. Te godine Hidroenergija je napravila sporazum sa tadašnjom lokalnom upravom u Beranama. Do sada su izgrađene ukupno četiri hidrocentrale, od kojih smo mi vidjeli samo štetu. Ja sam gledao taj sporazum u kojem se Hidroenergija obavezala da nakon izvođenja radova svu infrastrukturu vrati u prvobitno stanje. Malo od toga je ispoštovano”, priča predsjednik ove mjesne zajednice.
Prema njegovim riječima Bemaks je gradeći hidrocentrale oštetio devet mostova, a tek sada su preduzeli radove na betoniranju samo jednog od tih devet.
,,Ako ništa drugo moglo je, od tih silnih miliona, koji se stiču zahvaljujući elektranama u Šekularu, da se izdvoji nešto sredstava za instaliranje novih trafostanica, jer bi se na taj način pojačao napon struje koji u pojedinim domaćinstvima u Šekularu ne prelazi 140 volti. Da nam makar daju malo te naše struje na zajam”, kaže predsjednik ove beranske mjesne zajednice.
Davidović ističe da iz današnje perspektive sve izgleda prilično haotično i neregularno.
,,Zapravo, ne postoji način na koji možete ući u trag tome koliko novca oni precizno izvlače na račun Šekulara, a da pri tome jedan euro nijesu uložili za dobro lokalnog stanovništva. Oni više nemaju čak ni kancelariju u Beranama. Nemate kome da predate dopis ili zahtjev”, žali se Davidović.
Sve priče o zapošljavanju lokalnog stanovništva bile su, kaže on, prevare. Osim nekoliko stražara i dva-tri radnika na održavanju protoka vode, koji dobijaju po dvjesta pedeset eura, niko iz šekularskih sela više ne radi u hidroenergetskom sistemu na ovoj rijeci i njenim izvorištima.
,,Na izvorištima su napravili dvije male hidrocentrale. Zatim su vodu cijevima odveli šest kilometara do sljedeće, koja je nešto veća. Četvrta i najveća je niže prema gradu, odnosno u selu Rijeka Marsenića. Sva struja odatle se distribuira do njihovog centra u prigradskom naselju Buče, i odatle odlazi u sistem”, objašnjava Davidović.
On postavlja pitanje ko osim tajkuna koji su vlasnici Hidroenergije Montenegro ima koristi od do sada izgrađenih hidrocentrala na području opštine Berane. I ko može da izračuna njihovu godišnju dobit , za ove tri godine, od kada hidrocentrale rade. I za sljedećih dvadeset i sedam, na koliko su dobili koncesije. Valjda su toliko sračunali da će još potrajati vlast koja im je to sve omogućila.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VALORIZACIJA SPOMEN-KOMPLEKSA SLOBODA U BERANAMA: Trka sa administracijom i vremenom

Spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svrhe
Nakon što je proglašen kulturnim dobrom od nacionalnog značaja, spomen-kompleks Sloboda na brdu Jasikovac u Beranama, autorsko djelo čuvenog i svjetski proslavljenog arhitekte Bogdana Bogdanovića, do pune valorizacije sačekaće još neko vrijeme. Na tom putu je veći broj administrativnih barijera koje treba proći, kako ne bi propale pare iz državnog budžeta namijenjene u te svhre.
Lokalne vlasti u ovom gradu ušle su, tako, u trku sa vremenom da bi iskoristile 300 hiljada eura opredijeljenih u ovoj godini za valorizaciju. Proglašenje kulturnim dobrom je, kažu, samo prvi korak, a do valorozacije biće ih još dosta.
Bogdanovićev spomenik nacionalnim kulturnim dobrom u Crnoj Gori proglašen je pred sam kraj prošle godine, a direktorica Polimskog muzeja Berane, Violeta Folić, kaže da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore o tome obavijestila Opštinu Berane, kao imaoca kulturnog dobra.
,,Mi smo negdje od 2013. godine uporno slali inicijative, i evo sada konačno, poslije deset godina, dočekali smo da se ovaj spomenik proglasi kulturnim dobrom. Mnogo je važno da je spomen-kompleks dobio status kulturnog dobra od nacionalnog značaja, jer to znači da država ima pravo i obavezu da vodi dalju brigu o ovom značajnom spomen-kompleksu u Beranama”, priča Folićeva za Monitor.
Ona objašnjava da su upravo zbog toga ranije prekunute aktivnosti koje su bile u završnoj fazi izrade idejnog rješenja uređenja i valorizacije spomen-kompleksa Jasikovac.
,,Proglašenje nacionanim kukturnim dobrom podrazumijeva, naime, da mi više ne možemo tamo raditi ništa bez saglasnoti, odobrenja i konsultovanja Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, kaže Folićeva.
Direktorica Polimskog muzeja posebno ističe da valorizacija spomen-kompleksa nije proces koji se dešava brzo, već da to predstavlja ,,maraton”, odnosno da će za taj posao trebati malo više vremena.
Folićeva smatra da ovo, na neki način, garantuje održivost spomenika, donosno čitavog sponem-kompleksa. Otvaraju se, kako objašnjava, mogućnosti da Opština Berane, kao imalac kulturnog dobra, od Ministarstva kulture dobija godišnje određena sredstva kroz Program zaštite i očuvanja kulturne baštine, gdje prednost imaju pokretna i nepokretna baština sa statusom kulturnog dobra.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad

Ulcinjska Port Milena, nekada pitoreskna laguna na samom početku Velike plaže, nakon decenija devastacije, dobija novi izgled. Od ekološke crne tačke ponovo postaje jedna od najatraktivnijih lokacija Ulcinja
„Ja sam uvjeren da je ovo decenija Ulcinja i da je ona već počela. To se ogleda i po visini investicija na svim poljima, počevši od onih u infrastrukturu pa do ulaganja u hotelske objekte visoke kategorije”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.
Prema njegovim riječima, to se možda najbolje vidi na početku Velike plaže, gdje se privodi kraju gradnja poslovno-stambenog kompleksa Porto Milena, iza koje stoji kapital iz Turske.
Cijeli ovaj prostor nakon decenija zapuštenosti dobija novi izgled, što je, kako navodi poznati ulcinjski ekolog, izvršni direktor NVO Zeleni korak, Dželal Hodžić, i dug prema istoriji. Jer, ovaj kanal od 1885. godine nosi ime po crnogorskoj knjeginji, kasnije kraljici Mileni Petrović.
Port Milena, odnosno luka Milena, je decenijama bila sigurno utočište za brodove i najveće mrijestilište ribe na Mediteranu. Bila je poznata širom Evrope po svojim kalimerama, jedinstvenim kućicama sa mrežama za izlov ribe, jer ih je fotografisao svaki turista koji je došao u Ulcinj.
Povremenim izlivanjima rijeke Bojane, luka i kanal su u plovnom stanju bili sve do 1930. godine. Nakon što je 1934. godine izgrađena Solana, radi čije je bezbjednosti podignut nasip duž Bojane, pročišćavanje luke i kanala riječnom vodom je prestalo.
Nakon katastrofalnog zemljotresa, 1979. godine, oko kanala je krenula intenzivna gradnja, tačnije pravi stampedo. Uzurpiraju se njegove obale praćene nasipanjem šuta, zemlje, ispuštanjem otpadnih komunalnih voda iz okolnih objekata (hotela, odmarališta, restorana, kuća, pansiona, auto-servisa…), a koje tu dospijevaju direktno ili indirektno preko potoka Bratice.
,,Prosječna širina Port Milene je nekada iznosila od 80 do 120 metara, a danas se na pojedinim mjestima može takoreći preskočiti. Sve to pokazuje nemoć državnih i opštinskih organa”, kaže Hodžić.
Situaciju je posebno otežavala činjenica da je najveći dio gradske kanalizacije završavao u ovom kanalu, pa je on postao najveća ekološka bomba na Jadranu. Ribe gotovo više nije bilo, kalimere su propadale, dok se sa tog prostora, posebno ljeti, širio nesnosni miris. Bilo je svakom jasno: dok se ta ekološka bomba ne ukloni, malo je izgleda da će čitav Ulcinj prodisati.
U jednoj studiji crnogorske Vlade iz 2013. godine se isticalo da Port Milena predstavlja najveći problem na jugu države, uz ukazivanje na potrebu iskopavanja kontaminiranog mulja iz tog kanala.
„Završetkom radova na izgradnji kanalizacione mreže za nekoliko prigradskih naselja, projekta koji se realizuje preko Evropske investicione banke i koji je vrijedan pet miliona eura, stanje u Port Mileni će biti za oko 70 odsto bolje“, tvrdi sekretar za investicije u lokalnoj upravi Minir Karamanaga.
Očekuje se da će se stanje sasvim normalizovati tek nakon realizacije projekta kompletne sanacije kanalizacione i vodovodne mreže u Ulcinju, koja se realizuje iz kredita njemačke KfW banke, a koja samo u prvoj fazi dostiže cifru od 20 miliona eura.
A na ušću Port Milene u more gradiće se ribarska luka koja će, prema projektu, moći da primi oko 80 čamaca. U okviru luke predviđena je i hala za rukovanje ribom i hlađenje, kao i 60 ribarskih kabina.
Kao rezultanta ovih radnji i očekivanja, krenula je obnova kalimera, što će sufinasirati i lokalna samouprava. Jer, te starinske naprave za ulov ribe su jedan od simbola Ulcinja, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2017. godine ,,ribarenje kalimerama” proglasila „nematerijalnim dobrom od lokalnog značaja“.
Hodžić smatra da je sada pravo vrijeme, da nakon što je Solana proglašena Parkom prirode, bude zaštićena i Port Milena. Jer, ona je, kako naglašava, dio kulturne baštine, turističko-ekološki brend, ekonomski samoodrživ lokalitet i arhitektonsko-pejsažna autentičnost Ulcinja.
,,Nakon ekološke rekonstrukcije, najbolje bi bilo da se upravo ovdje napravi marina, kao mjesto gdje su u slučaju nevremena vlasnici ulcinjskih čamaca decenijama sklanjali svoja plovila. Jer, to je prirodna marina koja bi mogla imati oko 400 vezova“, smatra bivši predsjednik Opštine Ulcinj Gzim Hajdinaga.
Mustafa CANKA
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo