Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VLADA VS UNIVERZITET CRNE GORE: Sukob u familiji

Objavljeno prije

na

Idila između Vlade i Univerziteta Crne Gore dugo je trajala. Decenijama. Ušla je u zen fazu dolaskom Radmile Vojvodić na čelo rektora. Sve je toliko dobro išlo da je Vlada ovogodišnji budžet UCG povećala za pola miliona eura, a prije tri mjeseca svih pet predstavnika Vlade u Upravnom odboru UCG podržali su reizbor Vojvodićeve na mjesto rektorke.

I onda kao u klasičnom dramskom zapletu – kada se to najmanje očekivalo, Vojvodić se sjetila autonomije i ušla u otvoreni sukob sa Vladom. Razlog je Visoka medicinska škola u Beranama. Za razliku od njenih prethodnika kojima nije smetalo kada je Vlada iz čisto političkih, uglavnom predizbornih, razloga naređivala Univerzitetu da otvara nove fakultete od sjevera do juga države, Vojvodić je rekla da Medicinska škola mora da se seli iz Berana.

Sa UCG su valjano argumentovali svoju odluku da se viša škola iz Berana premjesti u Podgoricu. Međutim iz Vlade ponavljaju da ona mora ostati u tom gradu. Kao primjer da i tamo nešto radi, nakon decenija njihove politike koja je opustošila ovaj dio države.

Sukob koji je otpočeo prije dva mjeseca pokazao je koliko UCG zaista ima autonomije, a i način na koji Vlada funkcioniše.

Krajem maja studenti u Beranama su se pobunili zbog najave da se Visoka medicinska škola iz tog grada seli u Podgoricu. Sa UCG su objasnili da nema uslova da ona ostane u Beranama, te da je prirodno da ta škola bude uz Klinički centar Crne Gore koji jedini ima uslove za kvalitetnu praksu budućeg medicinskog osoblja. Napomenuli su i da bez adekvatne prakse svršenim studentima iz Berana neće biti omogućeno zapošljavanje.

Na sjednici 1. juna Vlada odbija predlog UCG o premještanju škole i odlučuje da ona ostane u Beranama. Sa Univerziteta predlažu da se ove godine ne upisuje nova generacija, ali Vlada to odbija. Nakon što UCG ne raspisuje konkurs za upis studenata u Beranama, Ministarstvo prosvjete šalje inspekciju na Univerzitet. Inspekcija naređuje da se raspiše konkurs za upis 70 studenata u Beranama, UCG tu naredbu ne ispunjava.

Ove nedjelje prosvjetna inspekcija kaznila je Univerzitet sa 500, a rektorku Radmilu Vojvodić kao odgovorno lice sa 50 eura jer nijesu izvršili naredbu i raspisali konkurs. Podnijet je zahtjev i za pokretanje prekršajnog postupka. S druge strane rektorka je podnijela tužbu Upravnom sudu i žalbu Upravi za inspekcijske poslove na rješenje Prosvjetne inspekcije.

Vlada sada nastoji da preko Upravnog odbora izdejstvuje sprovođenje svoje volje. UO UCG ima 15 članova, od kojih petoricu bira Vlada. Do sada je rektorka tijesnom većinom uspijevala da odbrani svoju odluku i u UO. Vlada je u međuvremenu povukla dio članova i imenovala nove – podobnije.

Navodno zbog toga što nije usvojeno njegovo ,,kompromisno rješenje” – da se brucoši upišu u na VMŠ u Beranama, a da nastavu pohađaju u Podgorici, a u suštini zbog toga što UCG ne ispunjava volju Vlade, predsjednik UO Duško Bjelica na pretposljednjoj sjednici UO podnio je ,,neopozivu ostavku”. Ostavka, iako neopoziva, je trajala do ove nedjelje kada je 12 članova UO glasalo da se ona ne prihvati, uz samo tri protiv iz redova akademske zajednice.

,,Krivotvorenje licence, manipulisanje nalazom Prosvjetne inspekcije i najava sankcija, kao i mjera smjenjivanja članova Upravnog odbora UCG, uz dodatno i ciljano izlaganje medijskoj harangi ponavljamo sa ovog vanrednog saziva Senata svojevrsno je represivno postupanje. Univerzitet Crne Gore je podnio ustavnu žalbu Ustavnom sudu za povredu autonomije”, saopštio je Senat UCG. Iz Vlade odgovaraju da oni ne guše već pospješuju autonomiju.

Vojvodićeva je nedavno zatražila ostavku ministra prosvjete Damira Šehovića, navodeći da se ministar rukovodi političko partijskim interesima, dezavuiše javnost a posebno studente. Rektorka je najavila i da će Vlada i ministar pokrenuti glasačku mašinu u UO ,,kako bi poslije dva neuspjela pokušaja iz trećeg puta, navrat-nanos, raspisao konkurs za upis studenata na program koji nije akreditovan”.

U odbranu svog ministra, koji jedini ima kakve takve rezultate, stao je i premijer Duško Marković. Pozvao je UCG da ,,razumije i podrži stratešku državnu politiku i doprinese bržem razvoju i napretku sjevera Crne Gore”. Pomenuo je da država ne ulaže milijardu eura u izgradnju auto-puta da bi ljudi sa severa i dalje odlazili, i dodao da će ,,koliko sjutra” početi da rade na otvaranju fakulteta za poljoprivredu i turizam u Beranama i Bijelom Polju. Iz Vlade su saopštili da će Univerzitetski centar u Beranama, vrijedan blizu četiri miliona eura biti otvoren u oktobru. ,,Izmještanjem Medicinske škole iz Berana novi Univerzitetski kompleks u tom gradu izgubio svoju svrhu”, kazao je Marković i najavio da to, naravno, neće dozvoliti.

Marković je rekao da ostrašćenost kojom je Vlada, na čelu s premijerom, zasuta od pojedinaca sa UCG, ,,prevazilazi sve granice i mjere dobrog ukusa argumentovane rasprave i akademskog rječnika”. Dodao je ipak da

,,Ukoliko se UO Univerziteta ogluši o zahtjev Vlade nećemo insistirati na zakonskoj mogućnosti da Vlada kao osnivač na Univerzitetu uvede posebne mjere za ostvarivanje javnog interesa”.

Na premijerove oštre kritike i molbe da se sukob prekine i konkurs raspiše, rektorka se oglasila kratko – Univerzitet Crne Gore u drugom upisnom roku 28. avgusta spremno čeka buduće studente na Visokoj medicinskoj školi Medicinskog fakulteta u Podgorici. Nonšalantno, akademski ošamarivši premijera.

I Marković je svjestan da Vojvodićeva nije baš uobičajena rektorka. Veze sa Prvom bankom, braćom Đukanović, slikanje sa moćnim biznismenima tokom dočeka Nove godine, samo su neke od stavki u poslovnoj biografiji aktuelne rektorke koje cijelu stvar na relaciji Univerzitet – Vlada smještaju u novi kontekst – sukoba u Familiji. Ko će izvući deblji kraj u ovom odmjeravanju snaga, za sada nije sigurno.

Znakovito je da i pored toga što je Vlada obezbijedila većinu i povukla Bjeličinu neopozivu ostavku, UO nije, na ovonedjeljnoj sjednici, podržao prijedlog Vlade. Prema informacijama Monitora raspravljalo se o VMŠ u Beranama, razmijenjeni argumenti za i protiv i odluka je odložena za sljedeću sjednicu. Međutim, Rektorski kolegijum je javnosti dao dopunu saopštenja UO u kojoj se navodi da se, u skladu sa prethodnim odlukama UCG, studijski program VŠM može realizovati samo u Podgorici gdje je akreditovan. Ispalo je da je ovonedjeljna sjednica održana samo da se Bjelica spasi ishitrene ostavke. A studenti mogu još da čekaju.

U svakom slučaju sukob između Vlade i UCG, Markovića i Vojvodićeve i dalje traje. Sagovornici sa UCG tvrde da je malo realna mogućnost da rektorka, zbog vladinih pritisaka i prijetnji sankcijama, podnese ostavku. Monitorovi izvori kažu da bi, ukoliko se to ipak desi, u tom slučaju najozbiljniji kandidat za njenog nasljednika bio Bjelica, koji odavno priželjkuje da se okiti rektorskom lentom. E u tom slučaju bi DPS autonomija Univerziteta procvjetala.

Duško Bjelica je kao predsjednik Upravnog odbora UCG potpisao sve odluke koje se tiču otvaranja Visoke medicinske škole u Podgorici, sa nastavnom bazom u Kliničkom centru Crne Gore. Naprasno, prošle nedjelje na sjednici UO promijenio je stav, okrenuo leđa kolegama sa UCG, podržao odluku Vlade, i podnio ostavku. Čim je Vlada ponovo obezbjedila većinu u UO izglasan je njegov povratak i pocijepana navodna ,,neopoziva ostavka”.

Koliko je UCG partijski zarobljen najbolje govori činjenica da je Bjelica prije mjesec dana ponovo izabran na funkciju predsjednika UO. Iako je i u toku prvog mandata nezakonito uvodio prinudnu upravu na fakultetima i obračunavao se sa nepodobnim dekanima.

Na kraju, moguće je i da sukob na relaciji Univerziteta i Vlade ostane na nivou porodičnih čarki. Da vlasnik privatnog univerziteta, bivši premijer, stiša strasti. Posebno one vladine.

Univerzitetski razvoj sjevera
U sjenci izbora

Od osnivanja 2005. Visoku medicinsku školu u Beranama završilo je preko 350 studenata iz Crne Gore i okruženja. Ova škola bila je prvi studijski program na sjeveru. Gradska bolnica, dom zdravlja, te srednja medicinska škola sa tradicijom, uticali su da se ovaj studijski program Medicinskog fakulteta iz Podgorice, otvori u ovom gradu. Procvat Berana kao univerzitetskog centra desio se nakon što je DPS, 2006, osvojio vlast u ovoj opštini. Tada su u Beranama otvorene još tri fakultetske jedinice: Učiteljski fakultet, Engleski jezik, Primijenjeni računari, kao i privatni Fakultet za menadžment u saobraćaju i komunikacijama. U gradu je tih godina bilo četiri hiljade studenata, a sa obećanjima o novim programima i pratećoj infrastrukturi se nije stajalo. San o univerzitetskom centru na sjeveru trajao je samo dok je DPS izgubio vlast u ovom gradu 2014. godine. Nakon poraza partije, država je počela da povlači studijske programe iz Berana. Navodno nisu bili rentabilni. Ostala je jedino Visoka medicinska škola, kojoj sada prijeti ista sudbina. Za razliku od Berana, u Bijelom Polju i dalje postoji pet fakultetskih jedinica. Očigledno im na rentabilnosti daje i činjenica da je DPS na vlasti u Bijelom Polju već 25 godina. Iz Vlade sada najavljuju da će u Beranama i Bijelom polju biti otvoreni fakulteti za poljoprivredu i turizam.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa

 

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih  ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.

O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.

Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”.  I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.

Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora  Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.

I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.

Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)

 

Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.

Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast  nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao  odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.

Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US.  Poslanici su  izabrali  Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade,  Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.

Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao  imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on  prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje  je  bilo protiv.

“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.

Nakon  formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet.  Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta  procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS)  je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da  Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.

Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.

Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.

Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na  pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”.  Pa ne zaboraviti ni ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju

 

Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki.  Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima  lansirao u javni prostor. Autor  je odavno  upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj,  predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine,  nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije.  Pa ni sa mnogo zvjezdica..  Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.

Knjigu je  izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v.  Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak

Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.

I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti.  Zbog uvreda koje je na njen račun  saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca,  danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića,  Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.

Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa.  Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i  onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.

“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju  Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).

Ove organizacije  ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.

Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.

Primijećena su, međutim, i neka ćutanja.  Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.

„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije  Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić

Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a.  Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.

Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.

Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije.  Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.

Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je  otćutao  mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo