Povežite se sa nama

DRUŠTVO

LIJEČENJE REUME U CRNOJ GORI: Tri ljekara i samo u Podgorici

Objavljeno prije

na

Ne zna se koliko ljudi u Crnoj Gori muče reumatske bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija definiše da reumatske ili mišićno-skeletne bolesti obuhvataju preko 150 bolesti i sindroma, koji su obično progresivni i povezani sa bolom. Prema različitim izvorima, svaki četvrti stanovnik Evrope ima neku od reumatskih tegoba, odnosno neku od različitih degenerativnih i zapaljenskih oboljenja.

U skladu sa propisima u našem zdravstvenom sistemu, reumatološke bolesti se liječe na tercijarnom nivou, što praktično znači u Kliničkom Centru Crne Gore. Tamo trenutno rade tri reumatologa, od kojih su dvije doktorice internisti reumatolozi.

Prema rasporedu na internet stranici Kliničkog centra u reumatološkoj ambulanti poliklinike ordiniraju: dr Koviljka Kažić, dr Ana Bulatović, dr Nataša Miketić i dr Hatidža Divanović. Doktorka Koviljka Kažić nedavno je otišla u penziju, te je broj ordinirajućih reumatologa u javnom zdravstvu smanjen za četvrtinu.

Bolovi koje običan svijet zove reumom, najčešće su, kažu stručnjaci, izazvani osteoartritisom, odnosno artrozom. To je degenerativna bolest do koje dolazi usljed ,,trošenja” hrskavice, kasnije se javljaju i promjene na kostima, što rezultira bolom i ukočenošću u zglobovima.

Reumatoidni artritis je najčešće oboljenje iz grupe zapaljenjskih reumatoidnih bolesti. To je hronično, sistemsko, progresivno, zapaljenjsko reumatsko oboljenje čiji uzrok još uvek nije dovoljno poznat. Učestalost ove bolesti u populaciji je oko 0,5 procenata. Znatno češće pogađa žene.

Da biste u Crnoj Gori ustanovili od koje reumatske bolesti patite, morate se, na primjer, iz Pljevalja ili Ulcinja uputiti u Podgoricu. Isti put vas čeka i za ljekarske kontrole. Ako od reumatoidnog artritisa boluje 0,5 odsto stanovništva, to bi u Crnoj Gori bilo oko tri hiljade ljudi. Trenutno – hiljada i po po doktoru, samo za reumatoidni artritis. Na tu brojku treba dodati ljude koji boluju od sistemskog eritremskog lupusa, gihta, ili nekog od brojnih drugih oblika reumatizma. Prema podacima koji su ranije objavljivani u medijima, u Kliničkom centru samo tri ljekara u ambulanti pregledaju između 12 i 15 hiljada pacijenata.

Da je naš zdravstveni sistem drugačije udešen, pritisak na ljekare u Kliničkom centru mogao bi biti manji. U Crnoj Gori, naime, ima još reumatologa, ali oni ne mogu da rade u svojim mjestima jer to nije propisima predviđeno. Riječ je o reumatolozima koji su na primjer, specijalizirali opštu ili urgentnu medicinu i nakon toga, kao subspecijalizaciju, izabrali reumatologiju.

U Beranama, na primjer, ako vas muči reuma, ne možete otići kod dr Muha Muratovića, čija je subspecijalizacija reumatologija, jer on radi kao šef Hitne pomoći. U Crnoj Gori, kažu Monitorovi izvori, postoje još dva doktora nauka reumatologa, ali, budući da im osnovna specijalizacija nije interna medicina ili, možda, ne žele da žive u Podgorici, znanje koje su stekli ostaje neiskorišteno. Ljekara kojima je uža specijalizacija reumatologija ima još, ali oni ili rade neke druge poslove ili su van sistema javnog zdravstva.

Tu se otvara crna rupa pitanja – ko, kako, zašto i na osnovu čega određuje ko će u Crnoj Gori postati specijalista ili subspecijalista određene grane medicine. Ili – zašto država školuje ljude koje poslije ne pušta da rade ono za šta su učili. Monitorovi izvori kažu da ti problemi ni slučajno ne postoje samo u oblasti reumatologije.

,,Imamo fizijatara reumatologa i reumatologa opšte prakse, ali oni ne mogu da se bave reumatologijom u svojim primarnim ustanovama i ne mogu da propisuju ljekove koji su potrebni za liječenje zapaljenskog reumatizma”, objasnila je ranije za Dan dr Nataša Miketić, načelnica reumatološke ambulante u Kliničkom centru.

Dr Koviljka Kažić, koju veliki broj pacijenata smatra neprikosnovenm autoritetom za reumatologiju, za Monitor kaže da Crna Gora „formalno pravno” ima dovoljno reumatologa, ali da nijesu dobro raspoređeni. „Zamislite apsurd da dr Hatidža Divanović radi u Hitnoj pomoći u Baru, a Bar vapi za reumatologom”, kaže dr Kažić. Dr Divanović, prema našim nezvaničnim izvorima, u KCCG trenutno radi kao „ispomoć”. Ona pripada grupi ljekara koji su reumatolozi, ali im osnovna specijalizacija nije internistička.

„Nama je strašan problem degenerativni reumatizam. Pedeset odsto pacijenata uopšte ne bi trebalo da ide u Klinički centar, jer njihove probleme može da riješi reumatolog u Domu zdravlja, samo kad bi bili tako raspoređeni”, kaže dr Koviljka Kažić.

,,Trebalo bi ‘iskoristiti’ ljude koji su završili subspecijalizaciju reumatologije, a osnovna specijalizacija im je opšta medicina, fizijatrija ili urgentna medicina i dati im mogućnost da rade u mjestima gdje žive kako bi se rasteretio Klinički centar. Pored toga što bi mogli da pripreme pacijenta za liječenje zapaljenskog reumatizma – koji bi onda kod interniste reumatologa u KCCG došao sa svom potrebnom dokumentacijom, medicinskim nalazima, snimcima i slično – mogli bi rješavati veliki broj pacijenata sa degenerativnim reumatizmom”, kaže za Monitor dr Svetlana Aligrudić, internista reumatolog, predsjednica Udruženja reumatologa Crne Gore. Ona smatra da u Crnoj Gori nedostaju internisti reumatolozi, posebno zbog činjenice da se neke terapije moraju primati u zdravstvenim ustanovama.

Po riječima dr Aligrudić nekoliko mladih ljekara je na specijalizaciji za potrebe reumatologije što, kako kaže, znači da je problem uočen.

Senka Stijepović, donedavno predsjednica Udruženja za pomoć oboljelima od reumatskih bolesti kaže za Monitor da trenutno pregled elektronski može da se zakaže samo kod dva reumatologa u Kliničkom centru. Ovih dana, međutim, na pregled se ne čeka dugo, što se može objasniti i time da se malo kome po ovako visokim temperaturama dolazi u Podgoricu.

U Udruženju takođe smatraju da internista reumatologa nema dovoljno. „Ako vi ne možete da dođete na red onda kad vam treba ljekar, znači da ih nema dovoljno. Reumatolozi se već godinama žale da imaju previše pacijenata, zatrpani su raznim kostoboljama, dok ljudi koji, na primjer imaju sistemski lupus i mogu biti živorno ugroženi, čekaju. Već godinama se ne nalazi rješenje za taj problem”, kaže Senka Stijepović. Ona, ipak, naglašava da treba oprezno suditi o lakšim i težim oboljenjima: „Mi nemamo pravo da kažemo nekome da ne traži doktora reumatologa ako ga nešto boli”.

Rješenje, kažu u Udruženju za pomoć oboljelima od reumatskih bolesti, nije ni da odete kod ljekara koji rade u nekoj od privatnih ordinacija. „Svaka terapija koju dobijete mora da prođe reumatološku ambulantu u KCCG i, eventualno, ljekarsku komisiju”, objašnjavaju, uz napomenu da reumatolozi najčešće uvažavaju izvještaje svojih kolega koji rade privatno, ali da je odgovornost, ipak, na onome ko određeni lijek zvanično propiše.

Igor Medojević, predsjednik Udruženja za pomoć oboljelima od reumatskih bolesti objašnjava za Monitor da su pacijenti uglavnom zadovoljni dostupnošću biološke terapije, relativno novog i prilično skupog načina za ublažavanje tegoba oboljelima od reumatoidnog artritisa. Pozitivno je i to što se od 1. januara ove godine oboljelima od autoimunih bolesti, ukoliko su na bolovanju, plate ne umanjuju.

Na drugoj strani, pacijenti su veoma nezadovoljni zbog pravilnika prema kojem osobe sa reumatoidnim artritisom imaju pravo na rehabilitaciju u Igalu – jednom u životu. U Udruženju trenutno pišu peticiju kojom žele da postignu kakav takav napredak – bilo da se Igalo može dobiti jednom u tri godine, bilo da o tome odlučuje posebna komisija. U stručnim člancima piše da su fizikalne terapije neophodne u liječenju reumatskih bolesnika. Važne su u terapiji bola ali su i ključ za održavanje funkcionalne sposobnosti – pokretljivosti lokomotornog aparata. Stručnjak koji je smislio da oboljeli od reumatoidnog artritisa mogu u Igalo o trošku države jednom u životu zaslužuje da se po njemu nazove nagrada za uštede u budžetu i maltretiranje pacijenata. Koji nekad noćima od bola ne spavaju.

Igor Medojević objašnjava da bolesnici sa reumatoidnim artritisom imaju i problem sa procedurom za utvrđivanje invaliditeta. ,,Ja sam prošle godine 1. juna Zavodu za zapošljavanje predao dokumentaciju sa molbom da mi se utvrdi stepen invaliditeta, do danas nijesam dobio odgovor”, kaže Medojević.

Većina reumatskih bolesti nije izlečiva. Medicina oboljelima može da pomogne tako što će im smanjiti bol i usporiti napredovanje bolesti.

Nerazumno je i nehumano ne učiniti što se može kako bi se pomoglo ljudima koji stalno trpe bol i ne omogućiti ljekarima koji su, iako nijesu internisti, specijalizirali reumatologiju, da rade kao reumatolozi. Ni promjena pravilnika o rehabilitaciji u Igalu ne izgleda kao nerješiv problem. Samo sve to treba riješiti.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

GLOBALNA INICIJATIVA ZA BORBU PROTIV ORGANIZOVANOG KRIMINALA: Balkanske kriminalne grupe u centru trgovine kokainom u Holandiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji, navodi GI-TOC

 

Kriminalne organizacije sa sjedištem u Holandiji sa transnacionalnim vezama postale su centralne, posebno u upravljanju uvozom kokaina iz Južne Amerike u Evropu. To je objavila Globalna inicijativa za borbu protiv organizovanog kriminala (GI-TOC) navodeći da kriminalci otpremaju najveći dio svog kokaina iz Ekvadora i Kolumbije kroz luke Roterdam i Flisingen u Holandiji i Antverpen u Belgiji.

Prema njihovom pisanju trgovinom kokainom između Holandije i Zapadnog Balkana dominiraju albanske i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpske kriminalne grupe, koje kontrolišu trgovinu, srednji nivo distribucije i, zajedno sa holandskim kriminalcima, trgovinu na veliko, često u međusobnoj saradnji.

Kriminalci iz Albanije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine posluju u partnerstvu sa holandskim kriminalcima i pribavljaju drogu preko holandskih morskih luka i aerodroma. Pored trgovine kokainom, krijumčare i sintetičke droge i bave se trgovinom ženskim osobama koje primoravaju da rade u legalizovanim “distriktima sa crvenim fenjerima“, među kojima je i popularni amsterdamski distrikt De Valen.

Po riječima višeg policijskog operativca, balkanske grupe trguju i oružjem. Holandska policija često pronalazi „male autobuse pune vatrenog oružja“, većinom porijeklom iz Albanije, Srbije i Crne Gore.

Dijaspora bivše Jugoslavije koordiniše trgovinom u Antverpenu, Roterdamu i Luksemburgu. Uz to, poslednjih šest godina, kriminalne mreže sa Zapadnog Balkana usvojile su poslovni model usredsređen na uzgoj kanabisa u zatvorenom prostoru u EU.

“Oni su prisutni u cijeloj Holandiji”, kaže visoki portparol holandske policije o kriminalnim grupama sa Zapadnog Balkana.

“Veoma su aktivni i agresivni. Ne samo da učestvuju u preuzimanju kokaina iz luka kao što je Roterdam i njegovom transportu širom Evrope, već vode i kotlarnice i skladišta. Poznato je da balkanski kriminalci iznajmljuju takozvane “kuće duhova“ u parkovima za odmor na jugu Holandije od kriminalnih agencija za nekretnine.” Drugi balkanski kriminalci dođu samo “da preuzmu kokain iz luke ili da nekoga likvidiraju, a zatim se odmah vrate kući“.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Obrazlažući svoje tvrdnje iz MMF-a su pokušali izračunati koliko bi trebalo povećati porez na dodatnu vrijednost (PDV), kao najočigledniji ako ne i jedini način, da bi se u državnoj kasi nadoknadio gubitak po osnovu potpunog ukidanja doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje. Ta izdvajanja, prema ponuđenim podacima, čine oko 7,5 crnogorskog BDP-a. „Povećanje stope PDV-a za šest procentnih poena donijelo bi samo dodatni prihod od četiri odsto BDP-a, dok je za potpuno prilagođavanje potrebno povećanje PDV-a od devet odsto, da bi se primarni bilans doveo na nulu“, piše u Izvještaju objavljenom na sajtu MMF-a.

Njima se, očigledno, nije dopala kalkulacija koja pokazuje da bi za pokrivanje troškova predizbornih obećanja PES-a, porez na dodatnu vrijednost trebalo povećati sa sadašnjih 21 na 30 odsto. „Tako značajno povećanje stope PDV-a bilo bi distorziono, regresivno i visoko inflatorno“, zaključili su.

Ni to nije sve. Ukoliko se ovaj scenario u potpunosti sprovede od 2025. godine, javni dug će u 2029. godini premašiti 100 posto BDP-a, upozorili su iz MMF-a. Tako bi se gotovo vratili u nezavidnu poziciju iz 2020. godine  kada je javni dug Crne Gore bio značajno veći od godišnjeg BDP-a (107 odsto). Sasvim dovoljno da MMF, na neviđeno, pretpostavi kako bi Evropa sad 2 mogao biti visokorizičan projekat.

Milojko Spajić nije saglasan sa izrečenim upozorenjem. „MMF je konzervativna institucija koja neće podržati povećanje plata ili penzija. Oni će uvijek biti za smanjenje broja zaposlenih, plata i penzija, a za povećanje poreza“, kazao je premijer. Potegao je najjači argumnet za domaću javnost: „Nije MMF podržao ni program Evropa sad 1. Kada se desio, nakon godinu i po dana, dali su najveće hvalospjeve. Postfestum oni će dati sjajne ocjene i o programu Evropa sad 2.“

Lažu fotografije. Ja se ovih slika drugačije sjećam. Tako pjeva Džiboni. Premijerova interpretacija nedavne prošlosti podsjeća na njegove stihove. Za početak, 2021. nijesmo čuli da se MMF protivi iznebuha predočenom programu poreske reforme baziranom na ukidanju doprinosa za zadravstveno osiguranje. Ili nam to, makar, nije rečeno na dovoljno jasan i razumljiv način.

Tadašnji premijer Zdravko Krivokapić je predstavljajući program Evropa sad 1, u novembru 2021, rekao kako je „projekat rađen više od šest mjeseci i testiran najboljim modelom koji je preporučio MMF“. Tako smo stekli utisak da je, mada za ovdašnju javnost iznenađenje, program pripremljen uz znanje i u saradnji sa krovnom međunarodnom monetarnom institucijom.

Na istom fonu bio je i tadašnji ministar finansija. “Saglasni smo sa MMF-om da je program reformi hrabar potez, ali i neophodan Crnoj Gori, zato što možemo i moramo zaustaviti odliv mladih i omogućiti građanima da benefite osjete što prije”, napisao je Spajić na tadašnjem Tviteru. “Preporuka MMF-a je da se program sprovodi fazno, ali radi kompletne slike treba podsjetiti na njihove prošlogodišnje preporuke...“, nastavio je aktuelni premijer. Podsjetio je  kako su, u prvim mjesecima Krivokapićeve vlade, iz MMF-a prognozirali znatno sporiji oporavak crnogorske privrede (omanuli su, približno, za tri puta) i predlagali smanjenje plata i penzija u cilju „fiskalne konsolidacije“. Na početku mandata te Vlade, MMF je prognozirao tri puta manji rast ekonomije nego što će izvjesno biti u 2021., dodao je Spajić. „Cijenimo mišljenje MMF-a, ali nama su isključivi prioriteti mišljenje i potrebe naših građana, naravno, uz fiskalno neutralni efekat i finansijsku stabilnost.”

Sve je, ipak, ostalo u sjenci poruke „saglasni smo sa MMF-om…“.

Sjetimo se, sada, navodnih hvalospjeva MMF-a na račun efekata programa Evropa sad 1: „Sve što bih istakao jeste da u decembru 2021. godine nismo bili u mogućnosti da predvidimo šta će se desiti u svijetu u februaru 2022., a što je imalo veliki uticaj i na Crnu Goru“, kazao je, zimus, šef misije MMF-a za Crnu Goru Šrikant Sešadri. „Tako da je super što su stvari ispale baš dobro i bez sumnje mogu reći da podaci pokazuju da ne samo što je ostvaren napredak u poreskom sistemu, već možemo vidjeti da su zaposlenost, ukupna potrošnja i ukupan rast takođe imali korist od ovog programa“.

Dakle, Evropa sad 1 donijela je (ne)očekivano dobre rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući „dešavanjima u svijetu u februraru 2022“. Da podsjetimo, govorimo o ratu u Ukrajini, velikom prilivu dobroplatežnih Rusa i Ukrajinaca u Crnu Goru i talasu inflacije koji je zadesio cijelu Evropu, a u Crnoj Gori „pogurao“ cijene za blizu 18 odsto na godišnjem nivou. Tako su inflacija i rast potrošnje odlučujuće doprinijeli da se u državnoj kasi značajnije ne osjeti izostanak novca koji se prikupljao po osnovu zdravstvenih doprinosa.

Kakvi bi finansijski efekti programa Evropa sad 1 bili da Rusija nije izvršila agresiju na Ukrajinu, nikada nećemo saznati. Mada, pošto podaci ukazuju na kontinuiran odliv turista iz nužde sa istoka Evrope, dok se inflacija se smiruje (u Crnoj Gori sporije nego u ostatku eurozone), moguće je da ćemo već do kraja ove godine dobiti znatno realniju sliku naših realnih fiskalnih mogućnosti.

Po najavama Milojka Spajića i njegovih najbližih saradnika iz Vlade, Crna Gora će u projekat Evropa sad 2 zagaziti prije toga. Nadajući se da će se uspješna priča ponoviti. Podcjenjujući  pritom računicu prema kojoj bi negativni efekti u državnoj kasi, godišnje, mogli biti četiri-pet puta veći od onih koje je inicijalno proizveo program Evropa sad 1.

Kako će vlada nadomjestiti taj novac? Ponovimo:  riječ je o makar 560 miliona. Godišnje. Premijer je nebrojeno puta ponovio da se redovna budžetska potrošnja neće finansirati novim zaduženjima. Ministar finansija Novica Vuković tvrdi da vlada ne razmatra ni mogućnost povećanja PDV-a. „To nije opcija“, kaže.

Dok  iz Vlade ubjeđuju šta sve neće, nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive, makar uz podnošljiv budžetski deficit (rashodi veći od prihoda). A penzioni sistem održiv i prihvatljiv sadašnjim i budućim penzionerima. Posebno onima kojima odrađene godine staža ne ostavljaju preveliki prostor da se iz sistema međugeneracijske solidarnosti prebace na model individualnog penzionog osiguranja.

Zato upozorenja iz MMF-a treba pažljivo razmotriti. Prije nego PES i aktuelna Vlada svoj predugo skrivani naum ne pretvore u stvarnost. Možda. Pošto ne bi bilo dobro da dođemo u poziciju da preporuke Međunarodnog monetarnog fonda poprime imperativan oblik. Grčki scenario nije nešto što bi poželjeli sebi i svojoj djeci.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Većina partija u Budvi će nastupati samostalno.  Demokrate predvodi Đorđe Zenović a lista nosi naziv Budva odlučuje. Na čelu budvanske liste PES-a je glavni pregovarač Crne Gore Predrag Zenović, pod nazivom   Evropa sad – Budva ima šansu. URA ide sa listom URA – Dritan Abazović – Drugačije, koju predvodi Blažo Rađenović.  Budva može bolje – prof. dr Nikola Milović naziv je liste Demokratske partije socijalista. SDP, SD i Liberalna partija imaju zajedničku listu Čisti izbor –  Petar Odžić. Tu je i lista Dr Vujičić Božidar – Za stvarne promjene, te  Crnogorska evropska Budvadr Novak Adžić – CEP

Baš kao i u doba DPS-a, partijski lideri vode  glavnu riječ i u lokalnim utrkama.

Lokalne liste nose nazive lidera partija, ili ih predvode oni sa funkcijama u državnoj administraciji. Nijesu rijetki ni primjeri takozavne funkcionerske kampanje, koju su, dok su bili u opoziciji, predstavnici vlasti oštro kritikovali.  Šef parlamenta Andrija Mandić tako  obilazi Sveti Stefan i najavljuje promjene u turističkoj ponudi, a Demokrate promovišu ono što radi njihov ministar policije Danilo Šaranović.

Birači u Andrijevici, iako ih je znatno  manje nego u Budvi, imaće široku lepezu za glasanje, samo jednu manje listu nego u turističkoj prestonici.  Na tim izborima učestvovće osam lista sa 12 partija i grupa građana. U izbornoj trci učestvovaće Ujedinjena Crna Gora, čiji je nosilac liste  Milovan Dukić, Grupa građana Za budućnost naše djece, čiju listu predvodi Ivan Radojević, kao i Demokratska partija socijalista (DPS), na čijoj je listi prvi Srđan Mašović. Listu je predala i koalicija Za budućnost Andrijevice – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora, koju predvodi Miodrag Čukić, kao i Grupa birača Za bolji standard, kod kojih je prvi na listi Veselin Radenović. Socijalistička narodna partija (SNP) i Demokrate nastupiće pod sloganom Odvažno, odlučno, odgovorno – Andrijevica se pita, a predvodiće ih dosadašnji predsjednik Opštine Željko Ćulafić (SNP). Pokret Evropa sad (PES), koji predvodi poslanica te stranke Dragana Vučević, nastupiće pod sloganom Nova šansa za Andrijevicu. Listu je predao i Vasojevićki pokret Ujedinjenje, a predvodiće ih Vesko Raketić. Raketić bi, međutim, mogao izgubiti pravo da učestvuje u izbornoj trci pošto nije ispoštovao obavezujuće ženske kvote.

Veliki broj  prijavljenih partija za učešće na vanrednim lokalnim izborima u Budvi i Andrijevici, analitičarima je pokazatelj da je politika i dalje unosan biznis i da je neophodna, upozoravaju,  hitna reforma izbornog zakonodavstva. Koje nema ni na vidiku.

DPS je rešavanje krize u Šavniku  nametnuo  kao uslov za učešće u izbornoj reformi. Koja doduše nikada nije ni počela, i koju ni vlast ne nameće kao prioritet. Izuzev onoga što se mora isporučiti Briselu za dobijanje štrikova. Iz DPS-a tvrde da „PES i DF nastavljaju opstrukciju rada Odbora za izbornu reformu, na način što ne žele da povuku nezakonitu odluku o prinudnoj upravi u Šavniku i ne žele dogovor o povratku važnom poslu povodom izborne reforme u okviru nadležnog skupštinskog odbora”.

Dijalog vlasti i opozicije na temu izlaza iz krize u Šavniku za sada je na tome da opozicija hoće da se ponove izbori na dva biračka mjesta, a vlast želi raspisivanje novih izbora.  Nada da će krizu razriješiti Ustavni sud, i dalje je samo nada.

Izbori u Šavniku počeli su 23. oktobra 2022, ali nijesu završeni jer članovi biračkih odbora iz opozicione koalicije Za budućnost Šavnika nijesu dozvoljavali dijelu novoupisanih birača da glasaju, pokušavajući tako da „riješe“ izbornu manipulaciju DPS-a. Na dva birališta, u zgradi Opštine i selu Kruševice, birači su izlazili devet puta.

Negdje se vlast promijeni i bez izbora. U Ulcinju je nedavno zaključen sporazum o formiranju nove koalicije, koja će imati mandat do redovnih izbora početkom 2026.  Tako će dio vlasti u Ulcinju opet biti DPS.

Sporazum su potpisali predsjednik Demokratske partije (DP) Fatmir Đeka, predsjednik Force Genci Nimanbegu, predsjednik OO Demokratske partije socijalista (DPS) Arijan Ljamović, predsjednik OO Socijaldemokrata (SD) Ćazim Hodžić, predsjednik Demokratskog saveza u Crnoj Gori (DSCG) Saubih Mehmeti, predsjednik OO Socijaldemokratske partije (SDP) Naser Resulbegović i predsjednik OO Bošnjačke stranke (BS) Muamer Raščić.

U opoziciji su završili  Građanski pokret URA i Albanska alternativa, koji su bili dio vladajuće koalicije sa DP, SD, SDP i Forcom.

Mediji su prije sporazuma pisali o tajnim pregovorima  o formiranju nove većine.  URA i DUA su tajno zaključile sporazum o saradnji,  dok su neke od stranaka vlasti takođe vodile pregovore sa DPS-om o formiranju drugačije većine. Sve je počelo neposredno prije nego je, prema koalicionom sporazumu ulcinjske vlasti, trebalo da uslijedi rotacija na mjestima predsjednika Opštine i Skupštine, koje su pokrivali Omer Bajraktari (URA) i Ardijan Mavrić (Forca).

“Umjesto da funkciju gradonačelnika prepustimo koalicionom partneru iz Force a preuzmemo mjesto predsjednika SO Ulcinj i na taj način nastavimo započete projekte i nesumnjivo dobre rezultate koje je imala koaliciona vlast na čelu sa Omerom Bajraktarijem, URA se odlučuje na tajne pregovore sa opozicionom DUA o stvaranju neke nove većine a sve sa ciljem da se uzurpira pozicija prvog čovjeka grada”, naveo je Član Opštinskog odbora URA Ulcinj Amil Grbović, podnio je ostavku na funkcije u partiji iz, kako je naveo, moralnih razloga.

Sve je dozvoljeno da se osvoji vlast. To je naš najutemeljeniji politički princip.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo