Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE I INSTITUCIJE: Kad nadležni zataškavaju

Objavljeno prije

na

,,Kada je sin došao kući vidio sam modrice i hematome na licu. Sve mi je ispričao i odmah smo otišli u bolnicu”, priča roditelj koji se obratio Monitoru zbog vršnjačkog nasilja kom je njegov sin, učenik osmog razreda, bio izložen.

Pokazujući medicinsku dokumentaciju i policijski izvještaj priča da je prije par nedjelja njegov sin u dvorištu škole u Podgorici koju pohađa, zatekao dječaka iz devetog razreda kako uz pomoć dva vršnjaka, tuče njegovog druga iz odjeljenja. Pokušao je da objasni nasilniku da je i veći i jači od njegovog druga i zamolio da ga pusti. Ovaj mu je odgovorio šamarom. Uzvratio je šakom, nakon čega su pritrčala dvojica drugova i držali ga dok ga je nasilnik udarao pesnicama po licu.

Za sada, ima samo riječi hvale za ljekarku koja je primila njegovog sina i koja je odmah o slučaju obavijestila policiju. Prijatno je iznenađen i odnosom službenika policije koji su sa puno obzira i takta uzeli izjavu od dječaka i roditelja. A onda je uslijedilo neprijatno iznenađenje.

,,Inspektor koji je uzimao izjavu je kazao da su im ruke vezane. Jedino što mogu je da računaju da će reagovati roditelji nasilnika, i da će se nasilnik uplašiti. Eventualno da dodatni pritisak izvrši socijalna služba”, kaže. Ističe da su mu i u bolnici i u policiji rekli da je ovakvih slučajeva sve više.

Stručnjaci odavno upozoravaju da je jedna od grešaka sistema što se samo posredstvom policije i tužilaštva pokušava rješiti problem vršnjačkog nasilja, te da je neophodno veće učešće škole i stručnih lica u njoj u prevenciji i suzbijanju ove pojave. Duže od deceniju u Crnoj Gori se sprovodi projekat Škola bez nasilja, koji obuhvata izabrane škole u svim crnogorskim opštinama. Realizuju ga Ministarstvo prosvjete, Zavod za školstvo i UNICEF, a cilj projekta je podizanje nivoa svjesnosti i znanja o pojavi vršnjačkog nasilja u školi, definisanje i funkcionisanje zaštitne mreže kao odgovora cijele škole na pojavu vršnjačkog nasilja, kao i povezivanje škole i lokalne zajednice u cilju unapređivanja i održivosti aktivnosti u školi. I sadržaji na ovu temu ušli su u udžbenike značajnog broja predmeta osnovnih i pojedinih srednjih škola. Pa ipak, javnost se svake godine šokira pričama o vršnjačkom nasilju u školama. Poput onog kada je grupa vršnjaka pretukla učenika sedmog razreda koga je majka zatekla onesvješćenog u školi ili kada je srednjoškolac ispred škole izudarao svoga vršnjaka – drškom od pištolja.

Monitor je već pisao o tome da nastavnici tvrde da ovakve priče jesu novina za javnost ali da su u školama postale skoro uobičajene i da se uglavnom kriju. Da škole često zataškavaju probleme konstatovao je u više izvještaja i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

U izvještaju Ombudsmana za prošlu godinu o nasilju u vaspitno-obrazovnim ustanovama, navodi se: ,,Zaštitnik je zabrinut zbog stepena nasilja i agresije među djecom/učenicima osnovnih škola (teške tjelesne povrede, davljenje ili onesvješćivanje učenika) koji se demonstriraju u prostorijama obrazovnih ustanova za vrijeme trajanja nastave. Sprovodeći ispitne postupke u predmetima, dolazi se do zaključka da obrazovne ustanove ne predstavljaju uvijek sigurno okruženje za djecu, što je nedopustivo, jer djeca upravo tu provode najviše vremena”, konstatuje se. ,,U određenim slučajevima zapaženo je da sukobi među učenicima škole traju i po više godina, te se stiče utisak da nijesu preduzimane konkretne radnje i mjere kako bi se ispitali uzroci određenih ponašanja i pravovremeno reagovalo, spriječili dalji konflikti kao i pomoglo učeniku/cima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje. Primijećeno je i da u nekim slučajevima i pored preduzetih radnji nije bilo očekivanih rezultata”, navodi Ombudsman.

Ono što je zabrinjavajuće, a konstatovano je i u izvještaju Zaštitnika, jeste česta činjenica da obrazovna ustanova ima saznanja o učestalim sukobima određenih učenika, a ne preduzima mjere kako bi djeci bila pružena adekvatna pomoć.

Zataškavanjem nasilja, ono se i promoviše jer prolazi bez sankcija. Time su najviše pogođenje žrtve. Ali trpe i djeca koja vrše nasilje jer im se ne pruža adekvatna pomoć. Uglavnom se koriste metode prebacivanja u drugu školu ili se jednostavno čeka da ,,briga” pređe na drugoga, kada takav učenik iz osnovne nastavi školovanje u srednjoj školi.

Tokom prošle godine Zaštitnik je pokrenuo postupak, nakon saznanja iz medija, da se u blizini osnovne škole dogodio fizički sukob učenika u kojoj je jedan učenik zadobio povrede (gubitak svijesti). Ustanovljeno je da je u konkretnom slučaju škola propustila da preduzme aktivnosti koje bi bile prilagođene veoma ozbiljnoj situaciji po zdravlje djeteta (gubitak svijesti), a takođe nije obaviješten nadležni centar za socijalni rad koji bi mogao preduzeti mjere i radnje iz svoje nadležnosti.

Da se sa starom praksom nije prekinulo govore i podaci da prosvjetni radnici u određenim slučajevima posežu za tradicionalnim metodama „prevaspitavanja” učenika. Još je crnje što prosvjetni radnik koji je fizički kaznio učenika negira da je ponašanje prema učeniku nasilnog karaktera već edukativnog.

Posljednje istraživanje o vršnjačkom nasilju u crnogorskim školama, koje je 2013. radio UNICEF, pokazalo je da je fizičko nasilje u porastu, ali i da učenici često trpe socijalnu izolaciju, emocionalne i druge oblike psihološkog nasilja. Zabrinjavajuće je to što su rezultati ovog istraživanja pokazali da o nasilju u školama roditelji ne razgovaraju sa djecom, u čak 78 odsto slučajeva, a nastavnici i do 87 odsto.

Na prošlogodišnjoj konferenciji Reci NE nasilju koja je održana povodom 20. novembra – Međunarodnog dana djeteta, djeca su svjedočila o tome da u školama i mimo nje postoje mnogi oblici nasilja. Poručila su da se ni na jedno od njih ne smije reagovati ćutanjem.

S druge strane odrasli ili ćute ili se svađaju: ,,Uočava se da obrazovne ustanove u svojim navodima nerijetko veliki dio odgovornosti prebacuju na roditelje koji iskazuju nepovjerenje u postupanja škole, kada su u pitanju konfliktne situacije”, navodi se u izvještaju. Tako je stvoren krug nepovjerenja među odraslima u kome deblji kraj izvuku djeca.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo