“U subotu uveče, kad se svi vraćaju sa mora, na jednoj od najfrekfetnijih dionica puta od Sozine ka Podgorici, čovjek pretiče preko pune linije vozeći otprilike 150 na sat. Prijavili smo policiji ali na tom dijelu puta nijesmo sreli nijednu patrolu. Toliko o pojačanim kontrolama”, jedna je u moru sličnih priča koje se svakodnevno mogu čuti od vozača u Crnoj Gori.
Prošlog mjeseca u Golubovcima, na putu Podgorica – Bar poginulo je petoro, povrijeđeno dvoje ljudi. Riječ je o dijelu puta na kojem su kolovozne trake razdvojene zelenim ostrvom preko kojeg je vozač “preletio” i pobio porodicu čije je vozilo išlo iz suprotnog pravca. To je samo jedna od stravičnih nesreća na koje kao da se navikavamo. Malo se ko još sjeti sestara studentkunja koje su prošle jeseni jedva preživjele kad ih je, na pješačkom prelazu pregazio osamnaestogodišnjak u “opelu”.
Ovih dana policija javlja: u mjestu Goričani u Podgorici S. M. (18) iz Bara vozilom marke „Alfa Romeo” vozio je brzinom od 198 km/h. Ograničenje na tom dijelu puta je 80 km/h. Privremeno su ga isključili iz saobraćaja i procesurali.
Magistralnim putem Cetinje – Podgorica L.T. se vozilom marke “Opel Corsa”, kretao brzinom 189 km/h. Ograničenje je 80 km/h.
Tako, gotovo svakodnevno.
Policijski podaci objavljeni, na primjer, 22. juna glasili su: zbog počinjenih prekršaja iz oblasti bezbjednosti drumskog saobraćaja izdato je 588 prekršajnih naloga, podnešeno 50 prekršajnih prijava, oduzeta 21 vozačka dozvola, kao i 27 pari registarskih oznaka.
Petnaestak dana kasnije: “Saobraćajna policija 5. jula 2017. zbog počinjenih prekršaja iz oblasti bezbjednosti drumskog saobraćaja na crnogorskim putevima, izdala je 625 prekršajnih naloga, podnijela 67 prekršajnih prijava, oduzela 31 vozačku dozvolu kao i sedam pari registarskih oznaka”.
“Saobraćajci na terenu će, u okviru akcije “Helikopter”, od danas pa do kraja ljeta imati i podršku iz vazduha od strane Aviohelikopterske jedinice MUP-a koja će nadgledati saobraćaj i javljati kolegama iz saobraćajne policije uočene prekršaje”, najavljeno je iz MUP-a.
U Crnoj Gori u prošloj godini dogodilo se 5.229 saobraćajnih nezgoda što je za skoro šest odsto više u odnosu na 2015-tu, a taj trend se, prema zvaničnim podacima, nastavlja.
Nešto ne valja. Ko god se vozi nekoliko kilometara ili, ako je pješak, pređe koju stotinu metara po gradu, zna da su naši putevi i ulice nesigurna mjesta. Stručnjaci kažu da je najopasnija – neprilagođena brzina.
Igor Radojević, vještak saobraćajno mašinske struke za Monitor objašnjava da naši putevi nijesu projektovani za velike brzine i jaka vozila. „Najčešće nezgode sa smrtnim posljedicama dešavaju se zbog velike brzine. Pri tim brzinama dovoljna je i najmanja dekoncentracija da dođe do nesreće”, kaže Radojević, naglašavajući da naši vozači lako gube strpljenje i ulaze u neoprezna preticanja.
„U posljenje vrijeme gotovo da nema teških nezgoda na mjestima obilježenim crnim tačkama. Nezgode sa najtežim posljedicama se dešavaju na dionicama puta gdje se razvijaju najveće brzine”, objašnjava Radojević.
Po njegovim riječima, javnost, potpomognuta stručnim ljudima, mora da izvrši pritisak na odgovorne, kako bi se pojačale kontrole na kritičnim pravcima i kako bi se kaznena politika primjenjivala striktno i restriktivno. Podsjeća da su nekada uvedeni kazneni bodovi izgubili u svaki smisao. „Ako se prekršaji ne kažnjavaju redovno, vozači se opuste i kazne ne shvataju ozbiljno”.
Na osnovu iskustva iz poslova vještačenja Radojević zaključuje da, dok se srovode pojedine akcije ima dobrih rezultata. Kao primjer izdvaja akciju tokom koje je policija kontrolisala vozače koji su iz centra u noćnim satima vozili ka periferiji grada. U to vrijeme značajno je smanjen procenat zahtjeva za naknadu štete što znač da je nezgoda bilo manje.„Pojačati kontrole i držati kontinuitet”, rješenje je koje preporučuje Radojević.
„Nema puta u Crnoj Gori na kojem brizina od 100 ili 120 km/h nije ugrožavajuća”, kaže za Monitor podgorički taksista.
Na pitanje Monitora kakvi su vozači u Crnoj Gori instruktor iz jedne od podgoričkih auto škola kaže: „Kako koji. Generalno, ne poštuju pravila. Kao primjer da se može voziti bezbijedno, ako se poštuju pravila, mogu poslužiti neka od mjesta koja važe kao najteže dionice za vožnju. Svi se plaše Platija. Kad se pridržavaš pravila jedini problem je – da li će iz suprotnog pravca naići neko ko, recimo, pretiče na punoj liniji”. I ovaj naš sagovornik smatra da su razlozi za prevelik broj nesreća na crnogorskim putevima prebrza vožnja i nepoštovanje pravila.
Na pitanje o kaznenoj politici odgovara primjerom: „Nakon što položi vozački, po zakonu vozač tri godine ne smije da vozi preko 70 kilometara na sat. To kod nas niko ne poštuje”.
„Kaznena politika je za neke stvari blaga, ali još veći problem su veze. Svi znaju za vozača koji je nedavno na kružnom toku vozio u suprotnom smjeru, snimak je objavljen na internetu. Kažnjen je sa petsto eura. Ko ima nekoga u policiji, može da vozi 180 na sat i da kroz desetak dana dobije vozačku dozvolu nazad. Naravno da će onda to ponovo da uradi”, objašnjava Monitorov sagovornik.
Prema našem Zakonu o bezbijednosti u saobraćaju najviše kazne za fizička lica su hiljadu eura ili zatvod do 60 dana.
Recimo: “Novčanom kaznom od 150 eura do 1.000 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniće se za prekršaj: vozač koji se vozilom na putu u naselju kreće brzinom koja je za 70 km/h veća od dozvoljene brzine, odnosno vozač koji se vozilom na putu van naselja kreće brzinom koja je za 90 km/h veća od dozvoljene brzine”.
Jedan od naših ljudi koji decenijama živi u Švajcarskoj prenosi u izjavi za Monitor iskustva iz te zemlje – ako kroz naseljeno mjesto prođete brzinom 21 kilometar većom od dozvoljene – odmah idete na sud, koji može da vam oduzme dozvolu.
„Prije dvadestak godina kad sam došao u Švajcarsku, kazne su da ne pretjeram, bile pet puta manje nego danas. Kad god misle da je potrebno, oni povećaju kazne. Prekoračenje brzine ne kažnjava se jednako u blizni škole, kroz naseljeno mjesto i na otvorenom putu. Ako vas policajac vidi sa telefonom u ruci, kazna je sto franaka- nešto manje od 100 eura. Za pisanje poruke tokom vožnje može se dobiti i kazna od hiljadu franaka. Nedavno je čovjek kažnjen sa 400 franaka jer je, dok je stajao u koloni vozila, kucao sms”, objašnjava naš sagovornik.
Nepoštovanje propisa se tamo ne isplati. Kazna za nevezivanje pojasa je 60 franaka za svako od pet mjesta u autu i nije je moguće izbjeći.
Za ozbiljnije prekršaje, kaže Monitorov sagovornik, kazna, na primjer, može biti oduzimanje vozačke na tri mjeseca, uslovno na godinu. Ako vam je vozačka više puta oduzimana, ako stalno pravite prekršaje, ili vas uhvate da vozite u alkoholisanom stanju kazne se povećavaju. „Kome sud oduzme dozvolu na više od dvije godine, ako ponovo želi da vozi, mora najprije da ide kod psihijatra, od kojeg treba da dobije potvrdu da je sposoban da ponovo polaže vozački ispit. Troškovi za psihijatrijsko posmatranje stižu do dvije hiljade franaka. Onda možete ispočetka na polaganje, što košta oko hiljadu franaka.”
Upoređujući naše i prilike u zemlji koja je po mnogo čemu simbol uređenosti, naš iseljenik kaže da kod nas fali vozačke kulture, te da veliki broj ljudi koji ima vozačku, na zapadu ne bi mogao da je dobije. „Kultura u Švajcarskoj je drugačija, ne može se parkirati na trotoaru, zauzimanje mjesta za invalide je nazamislivo. Ne znate gdje je radar i niko vam neće ablendovati da vas upozori gdje je radarska kontrola.”
„Velika je kod nas nezaposlenost, a svi nekud žure”, zaključuje naš sagovornik.
Prilike su kod nas postale takve, da gubeći djelove ljudskosti, prestajete da žalite one koji udese izazivaju. Prosto, previše nedužnih strada da bi ostalo sažaljenja i za one koji bahato ubijaju.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
FOKUS2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU2 sedmice