Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SAOBRAĆAJ OPASAN PO ŽIVOT: Bahatije od života

Objavljeno prije

na

“U subotu uveče, kad se svi vraćaju sa mora, na jednoj od najfrekfetnijih dionica puta od Sozine ka Podgorici, čovjek pretiče preko pune linije vozeći otprilike 150 na sat. Prijavili smo policiji ali na tom dijelu puta nijesmo sreli nijednu patrolu. Toliko o pojačanim kontrolama”, jedna je u moru sličnih priča koje se svakodnevno mogu čuti od vozača u Crnoj Gori.

Prošlog mjeseca u Golubovcima, na putu Podgorica – Bar poginulo je petoro, povrijeđeno dvoje ljudi. Riječ je o dijelu puta na kojem su kolovozne trake razdvojene zelenim ostrvom preko kojeg je vozač “preletio” i pobio porodicu čije je vozilo išlo iz suprotnog pravca. To je samo jedna od stravičnih nesreća na koje kao da se navikavamo. Malo se ko još sjeti sestara studentkunja koje su prošle jeseni jedva preživjele kad ih je, na pješačkom prelazu pregazio osamnaestogodišnjak u “opelu”.

Ovih dana policija javlja: u mjestu Goričani u Podgorici S. M. (18) iz Bara vozilom marke „Alfa Romeo” vozio je brzinom od 198 km/h. Ograničenje na tom dijelu puta je 80 km/h. Privremeno su ga isključili iz saobraćaja i procesurali.

Magistralnim putem Cetinje – Podgorica L.T. se vozilom marke “Opel Corsa”, kretao brzinom 189 km/h. Ograničenje je 80 km/h.

Tako, gotovo svakodnevno.

Policijski podaci objavljeni, na primjer, 22. juna glasili su: zbog počinjenih prekršaja iz oblasti bezbjednosti drumskog saobraćaja izdato je 588 prekršajnih naloga, podnešeno 50 prekršajnih prijava, oduzeta 21 vozačka dozvola, kao i 27 pari registarskih oznaka.

Petnaestak dana kasnije: “Saobraćajna policija 5. jula 2017. zbog počinjenih prekršaja iz oblasti bezbjednosti drumskog saobraćaja na crnogorskim putevima, izdala je 625 prekršajnih naloga, podnijela 67 prekršajnih prijava, oduzela 31 vozačku dozvolu kao i sedam pari registarskih oznaka”.

“Saobraćajci na terenu će, u okviru akcije “Helikopter”, od danas pa do kraja ljeta imati i podršku iz vazduha od strane Aviohelikopterske jedinice MUP-a koja će nadgledati saobraćaj i javljati kolegama iz saobraćajne policije uočene prekršaje”, najavljeno je iz MUP-a.

U Crnoj Gori u prošloj godini dogodilo se 5.229 saobraćajnih nezgoda što je za skoro šest odsto više u odnosu na 2015-tu, a taj trend se, prema zvaničnim podacima, nastavlja.

Nešto ne valja. Ko god se vozi nekoliko kilometara ili, ako je pješak, pređe koju stotinu metara po gradu, zna da su naši putevi i ulice nesigurna mjesta. Stručnjaci kažu da je najopasnija – neprilagođena brzina.

Igor Radojević, vještak saobraćajno mašinske struke za Monitor objašnjava da naši putevi nijesu projektovani za velike brzine i jaka vozila. „Najčešće nezgode sa smrtnim posljedicama dešavaju se zbog velike brzine. Pri tim brzinama dovoljna je i najmanja dekoncentracija da dođe do nesreće”, kaže Radojević, naglašavajući da naši vozači lako gube strpljenje i ulaze u neoprezna preticanja.

„U posljenje vrijeme gotovo da nema teških nezgoda na mjestima obilježenim crnim tačkama. Nezgode sa najtežim posljedicama se dešavaju na dionicama puta gdje se razvijaju najveće brzine”, objašnjava Radojević.

Po njegovim riječima, javnost, potpomognuta stručnim ljudima, mora da izvrši pritisak na odgovorne, kako bi se pojačale kontrole na kritičnim pravcima i kako bi se kaznena politika primjenjivala striktno i restriktivno. Podsjeća da su nekada uvedeni kazneni bodovi izgubili u svaki smisao. „Ako se prekršaji ne kažnjavaju redovno, vozači se opuste i kazne ne shvataju ozbiljno”.

Na osnovu iskustva iz poslova vještačenja Radojević zaključuje da, dok se srovode pojedine akcije ima dobrih rezultata. Kao primjer izdvaja akciju tokom koje je policija kontrolisala vozače koji su iz centra u noćnim satima vozili ka periferiji grada. U to vrijeme značajno je smanjen procenat zahtjeva za naknadu štete što znač da je nezgoda bilo manje.„Pojačati kontrole i držati kontinuitet”, rješenje je koje preporučuje Radojević.

„Nema puta u Crnoj Gori na kojem brizina od 100 ili 120 km/h nije ugrožavajuća”, kaže za Monitor podgorički taksista.

Na pitanje Monitora kakvi su vozači u Crnoj Gori instruktor iz jedne od podgoričkih auto škola kaže: „Kako koji. Generalno, ne poštuju pravila. Kao primjer da se može voziti bezbijedno, ako se poštuju pravila, mogu poslužiti neka od mjesta koja važe kao najteže dionice za vožnju. Svi se plaše Platija. Kad se pridržavaš pravila jedini problem je – da li će iz suprotnog pravca naići neko ko, recimo, pretiče na punoj liniji”. I ovaj naš sagovornik smatra da su razlozi za prevelik broj nesreća na crnogorskim putevima prebrza vožnja i nepoštovanje pravila.

Na pitanje o kaznenoj politici odgovara primjerom: „Nakon što položi vozački, po zakonu vozač tri godine ne smije da vozi preko 70 kilometara na sat. To kod nas niko ne poštuje”.

„Kaznena politika je za neke stvari blaga, ali još veći problem su veze. Svi znaju za vozača koji je nedavno na kružnom toku vozio u suprotnom smjeru, snimak je objavljen na internetu. Kažnjen je sa petsto eura. Ko ima nekoga u policiji, može da vozi 180 na sat i da kroz desetak dana dobije vozačku dozvolu nazad. Naravno da će onda to ponovo da uradi”, objašnjava Monitorov sagovornik.

Prema našem Zakonu o bezbijednosti u saobraćaju najviše kazne za fizička lica su hiljadu eura ili zatvod do 60 dana.

Recimo: “Novčanom kaznom od 150 eura do 1.000 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniće se za prekršaj: vozač koji se vozilom na putu u naselju kreće brzinom koja je za 70 km/h veća od dozvoljene brzine, odnosno vozač koji se vozilom na putu van naselja kreće brzinom koja je za 90 km/h veća od dozvoljene brzine”.

Jedan od naših ljudi koji decenijama živi u Švajcarskoj prenosi u izjavi za Monitor iskustva iz te zemlje – ako kroz naseljeno mjesto prođete brzinom 21 kilometar većom od dozvoljene – odmah idete na sud, koji može da vam oduzme dozvolu.

„Prije dvadestak godina kad sam došao u Švajcarsku, kazne su da ne pretjeram, bile pet puta manje nego danas. Kad god misle da je potrebno, oni povećaju kazne. Prekoračenje brzine ne kažnjava se jednako u blizni škole, kroz naseljeno mjesto i na otvorenom putu. Ako vas policajac vidi sa telefonom u ruci, kazna je sto franaka- nešto manje od 100 eura. Za pisanje poruke tokom vožnje može se dobiti i kazna od hiljadu franaka. Nedavno je čovjek kažnjen sa 400 franaka jer je, dok je stajao u koloni vozila, kucao sms”, objašnjava naš sagovornik.

Nepoštovanje propisa se tamo ne isplati. Kazna za nevezivanje pojasa je 60 franaka za svako od pet mjesta u autu i nije je moguće izbjeći.

Za ozbiljnije prekršaje, kaže Monitorov sagovornik, kazna, na primjer, može biti oduzimanje vozačke na tri mjeseca, uslovno na godinu. Ako vam je vozačka više puta oduzimana, ako stalno pravite prekršaje, ili vas uhvate da vozite u alkoholisanom stanju kazne se povećavaju. „Kome sud oduzme dozvolu na više od dvije godine, ako ponovo želi da vozi, mora najprije da ide kod psihijatra, od kojeg treba da dobije potvrdu da je sposoban da ponovo polaže vozački ispit. Troškovi za psihijatrijsko posmatranje stižu do dvije hiljade franaka. Onda možete ispočetka na polaganje, što košta oko hiljadu franaka.”

Upoređujući naše i prilike u zemlji koja je po mnogo čemu simbol uređenosti, naš iseljenik kaže da kod nas fali vozačke kulture, te da veliki broj ljudi koji ima vozačku, na zapadu ne bi mogao da je dobije. „Kultura u Švajcarskoj je drugačija, ne može se parkirati na trotoaru, zauzimanje mjesta za invalide je nazamislivo. Ne znate gdje je radar i niko vam neće ablendovati da vas upozori gdje je radarska kontrola.”

„Velika je kod nas nezaposlenost, a svi nekud žure”, zaključuje naš sagovornik.

Prilike su kod nas postale takve, da gubeći djelove ljudskosti, prestajete da žalite one koji udese izazivaju. Prosto, previše nedužnih strada da bi ostalo sažaljenja i za one koji bahato ubijaju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo