Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SAOBRAĆAJ OPASAN PO ŽIVOT: Bahatije od života

Objavljeno prije

na

“U subotu uveče, kad se svi vraćaju sa mora, na jednoj od najfrekfetnijih dionica puta od Sozine ka Podgorici, čovjek pretiče preko pune linije vozeći otprilike 150 na sat. Prijavili smo policiji ali na tom dijelu puta nijesmo sreli nijednu patrolu. Toliko o pojačanim kontrolama”, jedna je u moru sličnih priča koje se svakodnevno mogu čuti od vozača u Crnoj Gori.

Prošlog mjeseca u Golubovcima, na putu Podgorica – Bar poginulo je petoro, povrijeđeno dvoje ljudi. Riječ je o dijelu puta na kojem su kolovozne trake razdvojene zelenim ostrvom preko kojeg je vozač “preletio” i pobio porodicu čije je vozilo išlo iz suprotnog pravca. To je samo jedna od stravičnih nesreća na koje kao da se navikavamo. Malo se ko još sjeti sestara studentkunja koje su prošle jeseni jedva preživjele kad ih je, na pješačkom prelazu pregazio osamnaestogodišnjak u “opelu”.

Ovih dana policija javlja: u mjestu Goričani u Podgorici S. M. (18) iz Bara vozilom marke „Alfa Romeo” vozio je brzinom od 198 km/h. Ograničenje na tom dijelu puta je 80 km/h. Privremeno su ga isključili iz saobraćaja i procesurali.

Magistralnim putem Cetinje – Podgorica L.T. se vozilom marke “Opel Corsa”, kretao brzinom 189 km/h. Ograničenje je 80 km/h.

Tako, gotovo svakodnevno.

Policijski podaci objavljeni, na primjer, 22. juna glasili su: zbog počinjenih prekršaja iz oblasti bezbjednosti drumskog saobraćaja izdato je 588 prekršajnih naloga, podnešeno 50 prekršajnih prijava, oduzeta 21 vozačka dozvola, kao i 27 pari registarskih oznaka.

Petnaestak dana kasnije: “Saobraćajna policija 5. jula 2017. zbog počinjenih prekršaja iz oblasti bezbjednosti drumskog saobraćaja na crnogorskim putevima, izdala je 625 prekršajnih naloga, podnijela 67 prekršajnih prijava, oduzela 31 vozačku dozvolu kao i sedam pari registarskih oznaka”.

“Saobraćajci na terenu će, u okviru akcije “Helikopter”, od danas pa do kraja ljeta imati i podršku iz vazduha od strane Aviohelikopterske jedinice MUP-a koja će nadgledati saobraćaj i javljati kolegama iz saobraćajne policije uočene prekršaje”, najavljeno je iz MUP-a.

U Crnoj Gori u prošloj godini dogodilo se 5.229 saobraćajnih nezgoda što je za skoro šest odsto više u odnosu na 2015-tu, a taj trend se, prema zvaničnim podacima, nastavlja.

Nešto ne valja. Ko god se vozi nekoliko kilometara ili, ako je pješak, pređe koju stotinu metara po gradu, zna da su naši putevi i ulice nesigurna mjesta. Stručnjaci kažu da je najopasnija – neprilagođena brzina.

Igor Radojević, vještak saobraćajno mašinske struke za Monitor objašnjava da naši putevi nijesu projektovani za velike brzine i jaka vozila. „Najčešće nezgode sa smrtnim posljedicama dešavaju se zbog velike brzine. Pri tim brzinama dovoljna je i najmanja dekoncentracija da dođe do nesreće”, kaže Radojević, naglašavajući da naši vozači lako gube strpljenje i ulaze u neoprezna preticanja.

„U posljenje vrijeme gotovo da nema teških nezgoda na mjestima obilježenim crnim tačkama. Nezgode sa najtežim posljedicama se dešavaju na dionicama puta gdje se razvijaju najveće brzine”, objašnjava Radojević.

Po njegovim riječima, javnost, potpomognuta stručnim ljudima, mora da izvrši pritisak na odgovorne, kako bi se pojačale kontrole na kritičnim pravcima i kako bi se kaznena politika primjenjivala striktno i restriktivno. Podsjeća da su nekada uvedeni kazneni bodovi izgubili u svaki smisao. „Ako se prekršaji ne kažnjavaju redovno, vozači se opuste i kazne ne shvataju ozbiljno”.

Na osnovu iskustva iz poslova vještačenja Radojević zaključuje da, dok se srovode pojedine akcije ima dobrih rezultata. Kao primjer izdvaja akciju tokom koje je policija kontrolisala vozače koji su iz centra u noćnim satima vozili ka periferiji grada. U to vrijeme značajno je smanjen procenat zahtjeva za naknadu štete što znač da je nezgoda bilo manje.„Pojačati kontrole i držati kontinuitet”, rješenje je koje preporučuje Radojević.

„Nema puta u Crnoj Gori na kojem brizina od 100 ili 120 km/h nije ugrožavajuća”, kaže za Monitor podgorički taksista.

Na pitanje Monitora kakvi su vozači u Crnoj Gori instruktor iz jedne od podgoričkih auto škola kaže: „Kako koji. Generalno, ne poštuju pravila. Kao primjer da se može voziti bezbijedno, ako se poštuju pravila, mogu poslužiti neka od mjesta koja važe kao najteže dionice za vožnju. Svi se plaše Platija. Kad se pridržavaš pravila jedini problem je – da li će iz suprotnog pravca naići neko ko, recimo, pretiče na punoj liniji”. I ovaj naš sagovornik smatra da su razlozi za prevelik broj nesreća na crnogorskim putevima prebrza vožnja i nepoštovanje pravila.

Na pitanje o kaznenoj politici odgovara primjerom: „Nakon što položi vozački, po zakonu vozač tri godine ne smije da vozi preko 70 kilometara na sat. To kod nas niko ne poštuje”.

„Kaznena politika je za neke stvari blaga, ali još veći problem su veze. Svi znaju za vozača koji je nedavno na kružnom toku vozio u suprotnom smjeru, snimak je objavljen na internetu. Kažnjen je sa petsto eura. Ko ima nekoga u policiji, može da vozi 180 na sat i da kroz desetak dana dobije vozačku dozvolu nazad. Naravno da će onda to ponovo da uradi”, objašnjava Monitorov sagovornik.

Prema našem Zakonu o bezbijednosti u saobraćaju najviše kazne za fizička lica su hiljadu eura ili zatvod do 60 dana.

Recimo: “Novčanom kaznom od 150 eura do 1.000 eura ili kaznom zatvora do 60 dana kazniće se za prekršaj: vozač koji se vozilom na putu u naselju kreće brzinom koja je za 70 km/h veća od dozvoljene brzine, odnosno vozač koji se vozilom na putu van naselja kreće brzinom koja je za 90 km/h veća od dozvoljene brzine”.

Jedan od naših ljudi koji decenijama živi u Švajcarskoj prenosi u izjavi za Monitor iskustva iz te zemlje – ako kroz naseljeno mjesto prođete brzinom 21 kilometar većom od dozvoljene – odmah idete na sud, koji može da vam oduzme dozvolu.

„Prije dvadestak godina kad sam došao u Švajcarsku, kazne su da ne pretjeram, bile pet puta manje nego danas. Kad god misle da je potrebno, oni povećaju kazne. Prekoračenje brzine ne kažnjava se jednako u blizni škole, kroz naseljeno mjesto i na otvorenom putu. Ako vas policajac vidi sa telefonom u ruci, kazna je sto franaka- nešto manje od 100 eura. Za pisanje poruke tokom vožnje može se dobiti i kazna od hiljadu franaka. Nedavno je čovjek kažnjen sa 400 franaka jer je, dok je stajao u koloni vozila, kucao sms”, objašnjava naš sagovornik.

Nepoštovanje propisa se tamo ne isplati. Kazna za nevezivanje pojasa je 60 franaka za svako od pet mjesta u autu i nije je moguće izbjeći.

Za ozbiljnije prekršaje, kaže Monitorov sagovornik, kazna, na primjer, može biti oduzimanje vozačke na tri mjeseca, uslovno na godinu. Ako vam je vozačka više puta oduzimana, ako stalno pravite prekršaje, ili vas uhvate da vozite u alkoholisanom stanju kazne se povećavaju. „Kome sud oduzme dozvolu na više od dvije godine, ako ponovo želi da vozi, mora najprije da ide kod psihijatra, od kojeg treba da dobije potvrdu da je sposoban da ponovo polaže vozački ispit. Troškovi za psihijatrijsko posmatranje stižu do dvije hiljade franaka. Onda možete ispočetka na polaganje, što košta oko hiljadu franaka.”

Upoređujući naše i prilike u zemlji koja je po mnogo čemu simbol uređenosti, naš iseljenik kaže da kod nas fali vozačke kulture, te da veliki broj ljudi koji ima vozačku, na zapadu ne bi mogao da je dobije. „Kultura u Švajcarskoj je drugačija, ne može se parkirati na trotoaru, zauzimanje mjesta za invalide je nazamislivo. Ne znate gdje je radar i niko vam neće ablendovati da vas upozori gdje je radarska kontrola.”

„Velika je kod nas nezaposlenost, a svi nekud žure”, zaključuje naš sagovornik.

Prilike su kod nas postale takve, da gubeći djelove ljudskosti, prestajete da žalite one koji udese izazivaju. Prosto, previše nedužnih strada da bi ostalo sažaljenja i za one koji bahato ubijaju.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

„Ali ne samo njih. Danas su u kolu afirmacije šovinizma od tradicionalnih nacional-šovinista do nekadašnjih antiratnih predstavnika. Taj vid društvene nezrelosti novi je i vjerovatno jedan od najvećih izazova pred crnogorskim društvom. Policija je neki vid tampon zone i njen demokratski osjećaj ima ogroman značaj. Pitanje je koliko će policija uspjeti da izdrži stalni pritisak i ne učini neki represivniji korak. Sistem prekršajnih prijava očigledno ima efekta, ali odmah se u medijima jedne strane povela kampanja protiv primjene zakona, a isto se dešava kada su na udaru zakona predstavnici druge strane. Teško je crnogorskoj policiji kanalisati i procesuirati dva narativa spremna na svaki vid političkog perfomansa u koje spada i ciljano izazivanje incidenata“, pojašnjava Marić.

I Savjet za građansku kontrolu policije ocijenio je da priprema Uprave policije za ta okupljanja širom države nije bila adekvatna i da je izostala odgovarajuća prevencija i procjena situacije koja je dovela u opasnost kako građane tako i štićenu osobu (premijerovu kćerku). Kazali su da, na osnovu dostupnih podataka, nisu uvjereni da je UP osigurala plansku i organizovanu aktivnost. Međutim, iz tog tijela još nema stava o eventualnom prekoračenju ovlašćenja vozača Krivokapićeve ćerke.

I bivši predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije Aleksandar Saša Zeković smatra da rukovodioci Uprave policije nisu razjasnili odkud selektivno postupanje policije. On je za Monitor precizirao da je Uprava policije ostala dužna odgovore o postupanju službenika obezbjeđenja premijera Krivokapića na Bogetićima, o kažnjenim i procesuiranim građanima sa mitinga podrške ministru Leposaviću i sa okupljanja u Nikšiću kada je obilježena godišnjice bitke na Košarama.

„Prethodno rukovodstvo policije je bilo pod uticajem snažne negativne političke kampanje. Sadašnja vlast je toga svjesna i vidi se da uči iz tog iskustva. Odnos, svih u društvu, posebno sadašnje opozicije i medija, prema sadašnjem rukovodstvu policije je mnogo konstruktivniji, objektivniji i bez emocija što im olakšava djelovanje i dosljednu primjenu zakona. Percepcija javnosti, i tada i sada, o selektivnom postupanju najbolje se otklanja otvorenošću i blagovremenim podacima“, smatra Zeković.

Kaže da se nijesu dogodile opstrukcije policije prema novim vlastima iako je bilo onih, naročito među političarima, koji su tvrdili da će toga biti najviše u toj instituciji. Podsjetio je da je problem pretjerenog uticaja Vlade na policiju prepoznat u izvještajima nespornog političkog i međunarodnog značaja.

„To je i jasno usmjerenje novim vlastima da nastave sa reformama ali i da odustanu od ukidanja samostalnosti i ograničavanja operativne nezavisne Uprave policije“, ocjenjuje Zeković.

Iako u Ministarstvu unutrašnjih poslova postoje namjere da se donošenjem sistemskih zakona reformiše policija i taj aparat vrati tom resoru, više izvora Monitora tvrde da to neće biti moguće. Kažu i da pored opstrukcija starog režima, koji i dalje ima mehanizme u policiji, izostanak adekvatne reakcije policije ogleda se i u opstrukcijama novih starješina kada je riječ o procesuiranju pristalica nove vladajuće većine. Tako, nekadašnji direktor policije Veselin Veljović ohrabruje proteste „patriota“ šaljući poruku svojim nekadašnjim službenicima, dok nove starješine ne pokreću postupke protiv organizatora protestnih aktivnosti s druge strane političkog spektra. Drugačije modele ponašanja državnih službi, očito je, još će pričekati građani koji ne žele ni „komitsku“  Crnu Goru niti „srpski svet“. Već  svoju domovinu sa jakim demokratskim institucijama koje mogu zaštiti suigurnost i mir svih.

 

Boris Marić: Smijenjeni kadrovi DPS-a su opasnost po reforme

Boris Marić u smjenama načelnika policije vidi nadu u jačanje potencijala crnogorske policije. Smatra da je na čelo policije došao profesionalac (Brđanin) i da takvi potezi ohrabruju.

„Ovi početni potezi ohrabruju, ali to je samo osnova. Kako će se reforma crnogorske policije u do kraja profesionalnu, operativnu i efikasnu odvijati, ostaje da se vidi“, kaže Marić.

Smatra da smijenjeni rukovodeći kadar u policiji, blizak Demokratskoj partiji socijalista, predstavlja realnu opasnost po proces reformi. Pojašnjava da se tako složena služba ne može za kratko vrijeme pročistiti od negativnog uticaja „partijskih kadrova koji su i dalje pod kontrolom bivših šefova policije, a sada partijskih aktivista otvoreno“.

 

Građani i novinari žrtve atmosfere nasilja

Više desetina građana prijavilo je da je fizički napadnuto ili da je doživjelo neprijatnost tokom ili nakon protestnih skupova na crnogorskim ulicama. Mnogi od njih bili su samo slučajni prolaznici ili bezazleni posmatrači.

Stvorena je atmosfera nasilja u kojoj je napadnuto nekoliko novinara. U Nikšiću je prlikom proslave pobjede, povrijeđena novinarka Vijesti Jelena Jovanović. Tokom „patriotskog“ skupa u Bijelom Polju napadnut je novinar Televizije Vijesti Sead Sadiković. Ispred ulaza u zgradu u kojoj živi napadnut je glavni urednik Monitora Esad Kočan. Pravosudni postupci u ovim slučajevima još nijesu okončani. Nova vlast ima prilike da pokaže kako je  prekinula sa dosadašnjom praksom, tako što će, tamo gdje za to ima indicija, otkriti motive napada i naručioce. Bez toga sve je stara priča.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

,,Šta bi se desilo ako počnemo oštrije da kažnjavamo? Pa mislim, ne mnogo. SAD su primjer države najoštrijeg sistema sankcija, pa opet nisu iskorijenili, ma ni umanjili, nasilne zločine. Smrtna kazna, izgleda, nema dejstvo. Ako se zločin desio, to znači da je već neki šraf u sistemu zakazao. Ne možete očekivati od pravosuđa da ispravi greške u genetskom kodu neke osobe”, kaže za Monitor advokat Damir Rebronja.

Prema njegovim riječima, crnogorsko društvo je još uvijek duboko konzervativno i patrijarhalno, pa se ni na silovanja i zlostavljanja ne gleda kako bi trebalo. „Jačanjem liberalizma ulazimo u opasnost da se relativizuju zločini, time što se sve više radnji podvodi pod ono što nazivamo silovanjem. Bojim se da još uvijek ne postoji rješenje ovog problema. Oštrija kaznena politika vodi smirivanju bijesa ljudi, ali ne rješava problem”, smatra Rebronja.

Propisane donje granice kazni su veoma niske, a sudovi uglavnom ne koriste zakonsku mogućnost izricanja mjere bezbjednosti – zabranu približavanja, tvrdi izvršna direktorica NVO Prima. „Tek oko 10 odsto žrtava prijavi seksualno nasilje nadležnim organima. Nešto je veći postotak onih koji se za pomoć obrate organizacijama civilnog društva, najčešće ne želeći da slučaj procesuiraju na sudu, a najveći broj ipak ostane – tajna. Stroža kaznena politika pokazala bi političku volju države da ne toleriše seksualno nasilje nad djecom i ohrabrila žrtve i njihove porodice da nasilje prijavljuju organima gonjenja”.

Izostaje i adekvatna podrška u domenu prevencije, kao i podrške i zaštite djece – žrtava seksualnog nasilja u Crnoj Gori, upozorova psihoterapeutkinja Darija Petović Bambur. „Taj je sistem vrlo fragmentiran. Iskustva su takva da djeca najčešće ne budu na pravi način zaštićena tokom sudskih procesa, niti im sistem pruža dovoljnu psihološku pomoć. To ne iznenađuje, s obzirom na to da ishode sudskih postupaka”.

Prema njenim riječima, zaštita djece od seksualnog nasilja počinje prevencijom. „To podrazumijeva obučavanje stručnih radnika koji su u svakodnevnom kontaktu sa djecom, kao i same djece – da postanu svjesna rizika seksualnog iskorišćavanja. Od suštinskog je značaja i da se, prilikom sudskih postupaka, dijete ne retraumatizuje, ali i osiguravanje privatnosti žrtve”, zaključuje Petović Bambur.

 

Za našu djecu

Koja vam zastava štiti djecu? Koliko košta uništeni dječji život? Ne plašim se čudovišta koja se skrivaju ispod kreveta, već onih koja šetaju slobodno ulicama – neke su od poruka na protestima širom Crne Gore koji su obilježili nedjelju za nama, čiji je povod bio užasan zločin – obljuba devetogodišnjakinje od strane komunalnog policajca, koja se nedavno dogodila u Podgorici.

Gotovo spontano, poštujući epidemiološke mjere, mnogobrojni građani su se okupili na glavnim gradskim trgovima i, simbolično, ostavili plišane igračke, sa zahtjevom da se zakonska politika u domenu krivičnih djela protiv polne slobode učinjenih nad djecom pooštri.

„Ovdje sam da pružim podršku djevojčici koja je pretrpjela seksualno nasilje i njenoj porodici, ali i da im se zahvalim – jer nisu ćutali. Ni društvo, na ovakve pojave to ne bi smjelo, pa ni u ovakvim zdravstvenim okolnostima. Zašto je potrebno da se nekakav užas dogodi, pa da se ujedinimo? Žalostan sam, ali mi je i srce puno. Ovdje okupljeni daju mi nadu da možemo biti bolji ljudi”, kaže za Monitor jedan od okupljenih na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Na skup je došao sa djecom, dječakom i djevojčicom.

Gledajući svoje roditelje i njihove prijatelje, znane i neznane kljude, koji ne pristaju da se mire sa nasiljem oko sebe, možda ni ona jednog dana neće ćutati.  Bili su to skupovi pobune i nade.

 

Javni registar seksualnih prestupnika – nužnost ili fatalnost?

Crna Gora je 2009. godine potpisala Konvenciju Savjeta Evrope (SE) o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja i time se obavezala da napravi bazu podataka o osobama osuđenim za krivična djela protiv polne slobode učinjenih nad djecom.

„Takav registar je izuzetno potreban, ali ne treba da bude javan. Kad bi bio javno dostupan, vrlo brzo bismo se pretvorili u Divlji zapad – po čitav dan bismo pratili na internetu da li je lista ažurirana, ko su i gdje žive te osobe i ko su njihovi najbliži srodnici. Onda bi se organizovale hajke, sa mogućim fatalnim ishodima”, objašnjava izvršna direktorica NVO Prima, podsjećajući na to šta se dogodilo kada je prethodna vlast prošle godine objavila spiskove osoba u samoizolaciji zbog virusa COVID-19. „To nas nije motivisalo da se edukujemo kako da se zaštitimo ili da se pridržavamo propisanih mjera, već je izvuklo iz nas ono najgore – da progonimo i upiremo prstom u osobe sa spiska. Dodatno, naša znatiželja bi vjerovatno rasla, pa bismo išli i ka tome da saznamo i ko su djeca koja su napastvovana, a narušavanje privatnosti žrtve nikada ne smije biti omogućeno”.

Registar bi, doduše, mogao da bude koristan pri zapošljavanju, pogotovo na pozicijama gdje se zloupotrebom položaja, autoriteta, fizičke i emotivne bliskosti sa djetetom, ono može seksualno zlostaviti. „Registar bi trebalo da sadrži i podatke o osobama za koje postoje indicije da bi mogla počiniti takva krivična djela. Ni u tom slučaju ne bi trebalo da bude javan, ali bi valjalo da postoji propis po kojem za ta radna mjesta kandidati/kinje treba da donesu uvjerenje da se, na primjer, ne nalaze u tom registru”, smatra Perović.

No, i sa registrom ili bez registra, obazrivost nije naodmet.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dragan Brković postao je sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli

 

U jednoj od najvećih privatnih kompanija u Crnoj Gori, Vektri Montenegro, koja je donedavno bila u vlasništvu podgoričkog biznismena Dragana Brkovića, proglašen je bankrot. Potpuna finansijska propast odnosi se kako na glavnu kompaniju tako i na ćerke firme u čijem su posjedu bila mnoga privredna preuzeća i vrijedne nekretnine, „sakupljene“ tokom procesa kumovske privatizacije crnogorske privrede. Konačni bankrot proglasio je Privredni sud 31. marta. Određen je i stečajni upravnik Radojica Grba, koji će pokušati da izmiri milionske dugove mnogobrojnim povjeriocima prodajom imovine ili cijele firme kao pravnog lica.

Sedam mjeseci nakon što je Demokratska partija socijalista izgubila vlast, kao kula od karata srušila se poslovna imperija Dragana Brkovića, kuma predsjednika Mila Đukanovića. Spektakularno je propao posao biznismena čije je djelovanje obilježilo prošlu deceniju, koji je posjedovao šume, fabrike, hotele, zemljišne posjede, poslovne zgrade, restorane,  na najatraktivnijim lokacijama Crne Gore, od sjevera pa do mora. Podizao je na stotine miliona kredita u raznim domaćim i stranim bankama. Kupovao avione, kamione, stanove i vile, i ostalo što spada u život na visokoj nozi. Do jednog trenutka, posljednjeg stečaja u kome je sve nestalo.

Brković je postao sinonim za crnogorske novokomponovane biznismene koji uprkos privilegijama, izdašnoj podršci bivšeg režima i državnih institucija, nisu bili u stanju da uspješno posluju koristeći vrijedne prirodne i izgrađene resurse kojih su se domogli.

Kompanija Vektra Montenegro promijenila je vlasnika na neslavan način. U januaru ove godine javni izvršitelj oduzeo je kompaniju od Brkovića i ona je prešla u vlasništvo švajcarske banke NLB Inter Finanz iz Ciriha, zbog kreditnog duga od 55 miliona eura. Brković je u medijima nazivan i „kralj stečaja“ jer  je sve privatizovane firme odveo u sigurni stečaj.

Dragan Brković ostavio je firmu Vektra Montenegro u dugovima do guše. Kratkoročne i dugoročne obaveze kompanije iznose oko 170 miliona eura. Državi na ime poreza duguje oko 20 miliona. Opštinama na čijim je teritorijama poslovao takođe duguje milionske iznose. Na stotine zaposlenih ostavio je bez posla i bez plata i godinama im nije uplaćivao doprinose za zdravstveno i socijalno osiguranje.

Brković je postao tranzicioni bogataš kupovinom mnogih državnih preduzeća. Kupio je najveći šumsko-industrijski kombinat Velimir Jakić u Pljevljima za 1,6 miliona eura, koji je tada zapošljavao oko 700 radnika. Preduzeće mijenja naziv u Vektra Jakić i godinu kasnije dobija koncesije za eksploataciju šuma na 30 godina. Danas je to uništena firma u kojoj je proizvodnja obustavljena a radnicima koji su ostali bez posla, Vektra Jakić duguje i do 30 mjesečnih zarada.

U svoj poslovni portfolio upisuje i autoprevoznike i špeditere, Moračatrans i Rumijatrans, od kojih osniva firmu Horizon Logistic u Baru, koja je u stečaju od 2012.

Najveći poslovni poduhvat Brković realizuje kupovinom većinskog paketa akcija najznačajnijeg hotelskog preduzeća u Herceg Novom, Hotelsko-turističkog preduzeća Boka, nosioca turističke privrede grada. Krajem 2007. godine HTP Boka je privatizovana od strane Brkovićeve Vektre Montenegro, prodajom 59,4 odsto od ukupnog broja upisanih akcija, za sumu od 22 miliona eura. To je 50 miliona manje od procijenjene vrijednosti kapitala prebogate hotelske kuće koja je dominirala Novim i cijelom Bokom.

HTP Boka posjedovala je ogromnu imovinu, oko 128.000 kvadrata zemljišta u zoni morskog dobra i 45.000 kvadrata poslovnih objekata. U okviru HTP Boka poslovao je prestižni Hotel Plaža u centru grada, hoteli Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na Luštici, ugostiteljsko-poslovni  objekat Galeb u Igalu i mnogi drugi sadržaji i lokacije, kao što je zemljište porušenog starog Hotela Boka na obali, koji je sada pretvoren u park.

Prethodno je od mađarskih kompanija otkupio udio od 33 odsto u HTP Boka, čime je ostvario kontrolu od 92 odsto vlasništva hercegnovske turističke kompanije koja postaje Vektra Boka.

Brković se ugovorom obavezao da će u naredne tri godine u rekontrukciju i obnovu hotela uložiti 50 miliona eura, da će ulagati 200 hiljada eura godišnje u razvoj komunalne infrastrukture i sporta u Herceg Novom. Umjesto toga, na hotele HTP Boka upisao je hipoteke zbog kredita u iznosu od 23,7 miliona eura koji je otišao glavnoj, majci firmi Vektri Montenegro. Vektru Boka ubrzo je uveo u stečaj, a veliki dio  atraktivnih nekretnina rasprodao, iako po kupoprodajnom ugovoru na to nije imao pravo.

Tokom trinaest godina gazdovanja hercegnovskim hotelima Brković je prodao sve manje objekte Vektra Boke. Prodat je ugostiteljski kompleks  Žanjice sa objektima i zemljištem za milion eura, koji je bio procijenjen na iznos od 3 miliona. Prodat je restoran Levanger koji se nalazi na samoj obali Igala. Na doboš su otišli objekti i zemljište restorana Galeb, ugostiteljski kompleks na plaži Milašinović na Toploj… Prodati su čak i teniski tereni zajedno sa objektima, na šetalištu Pet Danica.

Razmjere štete koju je nekada renomiranoj hotelskoj kući HTP Boka i Opštini Herceg Novi nanio Dragan Brković, nemjerljive su. Hotel Tamaris je porušen 2012. godine, novi nije sagrađen. Na njegovom mjestu, na glavnom gradskom šetalištu, ostala je ledina za parking vozila. Hotel Igalo, oronuo, napušten i zarastao u bršljan i drače, ne radi posljednjih deset godina. Najpoznatiji novski hotel Plaža radi u oskudnim uslovima, kao odmaralište, kategorizovan sa tri, odnosno dvije zvjezdice. Planovi za rekonstrukciju hotela ili izgradnju novog na toj ekskluzivnoj lokaciji, nisu realizovani.

Vektra Boka duguje Opštini oko 4 miliona eura po raznim osnovama, radnicima na ime plata i doprinosa gotovo isto toliko. Poslovanje Brkovića u Herceg Novom nalik je uraganu, prirodnoj katastrofi koja bez milosti ruši sve pred sobom.

Brkovićevo poslovno carstvo prošireno je i na Budvu, na čijoj teritoriji posjeduje vrijedne nekretnine. Vektra je vlasnik bečićkog odmarališta Alet, poznatog Međunarodnog omladinskog centra – MOC, kojeg je kupio 2006. od beogradskog Geneksa za 4,8 miliona eura. Planovi da se na toj lokaciji sagradi luksuzni turistički kompleks, nisu realizovani.

U neposrednoj blizini MOC-a, posjeduje parcelu površine 6.100 m2, na kojoj je kao vlasnik upisana of šor firma Anotech Corporation, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, iza koje stoji Brković. Iz Vektre Montenegro upućen je prije dvije godine zahtjev Opštini Budva za izdavanje uslova za gradnju stambenog kompleksa, koji je DUP-om Bečići predviđen na toj lokaciji. Ali do gradnje nije došlo.

Parcela je založena za dva kredita od 50 i 55 miliona eura koje je Vektra Montenegro uzela 2007. i 2009. godine od pomenute NLB Inter Finanz banke. Krediti nisu vraćeni pa je švajcarska banka u nekoliko navrata pokušala prodaju zemljišta u Bečićima, koja je procijenjena na iznos od 1,5 miliona eura.

Vektra je vlasnik stare zgrade Jugoslovenskog rječnog brodarstva- JRB u Budvi, na Slovenskoj obali, koju je kupio od beogradskog biznismena Nenada Đorđevića za 3 miliona eura. Oronula zgrada na velikoj parceli uz more, u blizini Starog grada, decenijama nije u funkciji. Služi kao spomenik propale privatizacije i tajkunske trgovine, bez želja i inicijativa za rekonstrukcijom ili izgradnjom novih sadržaja.

Na sve tri nekretnine Vektre u Budvi upisane su milionske hipoteke banaka i drugih povjerilaca među kojima je i Opština Budva, kojoj Brkovićeva firma duguje na ime poreza na nepokretnost. Uprava lokalnih javnih prihoda blokirala je Brkovićevu parcelu u Bečićima stavljanjem hipoteke u ukupnom iznosu od 100.743 eura, na osnovu rješenja o obezbjeđenju poreskog potraživanja koje traje od 2016. godine.

Ista zabilježba hipoteke u korist Opštine Budva upisana je i u posjedovni list zgrade JRB u ukupnom iznosu od 212.406 hiljada eura. Dug Vektre Opštini Budva dostigao je sumu od 313 hiljada eura. Sve navedene nekretnine pod hipotekama su na vrtoglave iznose koji premašuju 100 miliona eura. Šta je biznismen Brković radio sa tolikim milionima, ostavljajući pustoš za sobom u privatizovanim državnim preduzećima, teško je objasniti. Gdje je novac nestao i avio-kompanija čijim se letjelicama putovalo u šoping u Milano, u Monako, na odmore na francuskoj rivijeri i slične uživancije.

Da li će proglašenjem fajronta u kompaniji Vektra Montenegro, miljenici svih depeesovskih vlada i premijera, stotine napaćenih radnika naplatiti svoja potraživanja, u čije ruke će dospjeti hercegnovski hoteli i budvanske nepokretnosti, pitanja su koja za sada nemaju odgovora. Ako bankrot nije samo još jedan manevar u nizu, da se imperija  i ortaci otarase nagomilanih dugovanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo