Povežite se sa nama

Uncategorized

VLADIMIR TODORIĆ, STRUČNJAK ZA EVROPSKO PRAVO: Daleko je Evropa

Objavljeno prije

na

todoric

Zemlje našeg regiona, koje u dugom redu čekaju na prijem u EU, dobile su mišljenje Evropske komisije o dometu usklađivanja svojih državnih sistema s EU. Evropska vlada iznijela je i svoju strategiju proširenja, pa vlade iz reda čekača mogu da prave svoje akcione planove – šta će i kada da urade u vezi s tim. Tema koja je bar nakratko uzdrmala srpsku javnost, a crnogorsku upozorila da se statusu kandidata može samo kratko radovati. Zašto je to tako i u čemu je sve problem, razgovarali smo s Vladimirom Todorićem, koji se u Vladi Srbije bavio neposredno evropskim integracijama, specijalizirao evropsko pravo i predaje na Fakultetu za ekonomiju finansije i administraciju. Todorić je i na čelu Centra za novu politiku, a kao nestranačka ličnost, član je Spoljnopolitičkog savjeta srpskog MIP.

MONITOR: Da li vas je iznenadilo što u izvještaju o napretku zemalja Zapadnog Balkana i u Strategiji proširenja i izazovima u 2010-2011, većina naših zemalja ima zajedničku primjedbu – organizovani kriminal i korupcija?
TODORIĆ: Mislim da je najveći problem u zaustavljanju negativnih tendencija iz prošlog perioda koji je obeležen vezom između delova državnog aparata i kriminala. To je bilo uslovljeno sankcijama koje su onemogućavale legalnu ponudu robe od koje je stanovništvo najviše zavisilo a zbog toga je šverc imao blagonaklonost države. Tu u prvom redu mislim na šverc energenata i cigareta. Kada su sankcije podignute i ta roba legalizovana, osobe koje su kontrolisale te „pacovske kanale” nisu htele da ih se odreknu pa su ih počele koristiti uglavnom za tranzit narkotika za zemlje EU. To je, na žalost, imalo najviše uticaja na Crnu Goru jer se zbog njene geografske pozicije spajaju putevi heroina iz Avganistana i kokaina iz Južne Amerike.

Dodatni problem nastaje onda kada se kriminogeni novac koristi za vršenje uticaja na političke strukture koje onda obezbeđuju određene vrste usluga logistike tim narko-kartelima. Tu dolazi do spajanja interesa. Srbija je taj problem između ostalog platila i atentatom na premijera Đinđića od čega se nismo ni do sada oporavili. Koliko god političkim strukturama bilo zgodno da koketiraju s „kontroverznim biznismenima”, one nikada neće podrediti svoje interese njihovim i kada budu suočene s jakim spoljnim pritiskom onda možemo biti sigurni da je kriminalu kao pojavi odzvonilo. To ne znači da će se svi kriminalci procesuirati jer bi njihova svedočenja mogla biti veoma problematična.

MONITOR: Crna Gora, koja je dobila pozitivno mišljenje o dobijanju statusa kandidata od Savjeta ministara EU ima da uradi još dosta toga da bi joj bio odobren početak pregovora. Koliko je Crnoj Gori potrebno da obavi zadati posao?
TODORIĆ: Ukoliko bude jasnog razumevanja da se s EU ne može pregovarati o minimumu kriterijuma za status kandidata, onda možemo očekivati da će i Vlada Crne Gore i Vlada Srbije ozbiljno prionuti na posao. Međutim, postoji problem vezan za to koliki je „reformski kapacitet” određene Vlade i njene administracije u određenom vremenskom periodu. Nije sve pitanje volje već i mogućnosti. Reformski potencijal zavisi od mnogo činilaca: stanja unutar vladajuće koalicije, međuresorne koordinacije, stručnosti i kapaciteta određenih državnih organa, budžetskih ograničenja i na kraju stanja u parlamentu koji sve mere treba da izglasa. Na kraju, moramo imati u vidu i političke implikacije svake pojedinačne odluke. Crna Gora ima određenu prednost jer je država manjeg „gabarita” s kojom se može lakše upravljati i koja ne predstavlja preveliki zalogaj za Brisel.

MONITOR: „Sedam zadataka” pred crnogorskim institucijama gotovo da podrazumijevaju reformu cjelokupnog političkog života i primjenu zakona i na političku elitu na vlasti. Kako će to izvesti ova crnogorska vlast koja je tu već 20 godina?
TODORIĆ: Prvo moramo imati na umu – nijedna zemlja Zapadnog Balkana neće za dvadeset godina dostići nivo koje imaju npr. Francuska, Velika Britanija ili Nemačka, koji se tiče kapaciteta parlamenta, nezavisnosti sudstva, depolitizacije administracije, izbornog zakonodavstva, zaštite manjina… Ipak, mogu se zaustaviti negativne tendencije u pogledu svemoći izvršne vlasti a zna se da ona još dodatno jača u procesu tranzicije, privlačenja investicija, korišćenja evropskih fondova i izgradnje novih institucija. U sledećih godinu dana veoma je bitno da se naprave odlučujući iskoraci u navedenim oblastima. Bitno je da oni ne budu površni kako bi se sve države članice EU jasno ubedile da će buduće članice izvršavati obaveze na korektan način bez prebacivanja tereta na nekog drugog.

MONITOR: Da li status kandidata, koji su dobile neke zemlje koje uveliko stagniraju, kao Makedonija i Turska, može biti za dugo vremena jedina „indulgencija” na putu Crne Gore u EU?
TODORIĆ: Status kandidata će otvoriti neka vrata koja su do sada bila zatvorena, a to je korišćenje određenih IPA fondova, ali se ti fondovi neće menjati pre 2014. godine kada počinje nov budžetski ciklus EU. Takođe, vidimo koliko dugo su Makedonija i Turska kandidati u smislu konkretnog značaja tog statusa.

MONITOR: Za Crnu Goru je interesantna i primjedba da je „spor napredak u domaćim suđenjima za ratne zločine”. Da li je to natjeralo Vladu u Podgorici da na brzinu potpiše dugo odlagani sporazum o međusobnom izručivanju državljana sa Srbijom?
TODORIĆ: Od izuzetne je važnosti potpisani sporazum o izručenjima, samo je malo problematičan način njegovog potpisivanja. Bez ratifikacije u parlamentima, za očekivati je da će svaki advokat uhapšenih lica potencirati pravni osnov izručenja. Ipak, napredak postoji i možemo spekulisati da li on jeste ili nije rezultat spoljnog pritiska ali mislim da to nije od presudnog značaja. Sada je jasno da su se vremena promenila i da je organizovanom kriminalu objavljen rat koji on neće preživeti. Pribojavam se da li ćemo videti pravosudni epilog ove priče jer su i do sada slični pokušaji bili osujećeni slabom kaznenom politikom ili čak nedostatkom pravosnažnih presuda.

MONITOR: U primjedbama EK stoji da u Srbiji postoji „opšteproširena korupcija”, da nema zakona o finansiranju stranaka. Ti nedostaci kao da nijesu nimalo „slučajni”. Kada će doći taj Dan D za srpsku političku elitu da pročisti svoje redove?
TODORIĆ: Ključna institucija u svakoj demokratiji je parlament i legitimitet i kapacitet svih drugih potiču od njega. Zato je toliko bitno pitanje vlasništva mandata, odnosno samostalnosti poslanika da glasa po svojoj savesti. Proporcionalni izborni sistemi veoma su problematični u tom pogledu i stvaraju dodatne probleme za stabilnost i efikasnost izvršne vlasti. Njegove mane mogu se ispraviti time da se uvede obaveza stranke da poštuje redosled kandidata na izbornoj listi, vraćanjem mandata poslaniku i uvođenjem instituta nezavisnog poslanika koji ne može da uđe u drugu stranku kada jednom napusti matičnu.

MONITOR: EK tačno vidi gdje zapinju istrage o organizovanom kriminalu i korupciji, u finansijskom dijelu istraga. Da li je baš toliko teško primenjivanje savremenijih finansijskih istražnih tehnika ili je riječ samo o zgodnom izgovoru?
TODORIĆ: Prosto je nemoguće poverovati da je organizovani kriminal narastao na tolike proporcije bez ikakve povezanosti s državnim strukturama. Kada pogledate šta je sve Darko Šarić pokupovao po Beogradu i Srbiji, izgleda neverovatno da se niko iz policije nije zapitao za poreklo novca. Meni najviše deluje sumnjivo to što niko ne istražuje pozadinu stvaranja Šarićeve imperije, tj. ko mu je pružao logističku podršku sve ove godine, a da javnost praktično nije ni znala ko je taj čovek. U tome vidim razlog zaustavljanja finansijskih istraga, ali nije to samo na strani Srbije. Nemoguće je bilo prošvercovati onoliku drogu preko mora a da neko iz države Crne Gore nije bio umešan ili barem obavešten. Ili je to slučaj ili Crna Gora ima najlošiju priobalnu kontrolu na svetu.

MONITOR: Zvaničnici su obećali da će slijediti smjernice EK ali, kako je rekao Tadić, „ne zato što je (Srbija) sklona da podliježe pritiscima”. Đukanović tvrdi da Crnu Goru niko i ne pritiska. Koliko građani vjeruju u iskrene namjere političkih elita koje ih predvode „na putu k EU”?
TODORIĆ: Nijedna zemlja u EU ne može želeti više da Crna Gora ili Srbija uđu u EU od njih samih. Najveći pritisak dolazi u tom smislu od građana ovih država jer u EU vide način dostizanja boljeg i sigurnijeg života. To je šansa koja se neće ukazati dva puta. Proces ulaska u EU neće možda biti kratak, ali to nije ni toliko bitno. Bitno je da se reforme preduzimaju zbog nas samih, a ne zbog zadovoljavanja briselske birokratije i da se efekti tih reformi osećaju u svakodnevnom životu. Srbija ima teži zadatak od Crne Gore jer ima dodatna dva problema: Kosovo i hapšenje Ratka Mladića.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DRUGA REKONSTRUKCIJA HOTELA MAESTRAL: Novo zatvaranje vizura u Pržnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana

 

Gotovo svi vlasnici hotela na teritoriji opštine Budva žele da povećaju  kapacitete, da rekonstruišu, nadograde i prošire  hotelska zdanja koristeći izdašne mogućnosti planske dokumentacije kojom je do neslućenih razmjera urbanizovana poznata turistička rivijera. Hoteli izgrađeni prije 30-40 godina, koji su u međuvremenu mahom privatizovani, imali su u svom okruženju u svojini velike zemljišne parcele sa parkovima i kultivisanim zelenim površinama, što je bilo u skladu sa  tadašnjim standardima za izgradnju turističkih objekata.

Sada se te zelene površine užurbano pretvaraju u građevinske parcele, hotelijeri se odriču parkova, sportskih terena, šetališnih staza, kako bi sagradili još koji apartman, podigli novi sprat, garaže i mnoge druge prateće objekte na obali mora, pretvarajući nekada lijepa ljetovališta u goli beton, staklo i kamen. Njihovi novi aneksi i kompleksi širi su i viši, soliteri se nižu uz poznate budvanske plaže zaklanjajući dragocjene vizure prema pijesku i moru. Urbicid se priprema  za prostor duž Slovenske plaže, u zaleđu duge bečićke plaže u Pržnu, Svetom Stefanu i Petrovcu.

Ekspanzija gradnje zahvatila je  turističko naselje Pržno. Najnoviji zahtjev za značajno povećanje broja kvadrata lokalnoj upravi u Budvi stigao je od vlasnika Hotela Maestral u Pržnu, koji žele da izgrade novi aneks postojećem hotelu na mjestu sadašnjeg, omanjeg hotelskog depadansa.

Krajem februara ove godine kompanija Maestral Hotels and Casinos d.o.o., dostavila je službi Glavnog gradskog arhitekte,  Ani Samardžić, idejno rješenje rekonstrukcije sa dogradnjom dijela hotela, takozvanog bloka E na parceli UP3, za dobijanje saglasnosti. Projektom je planirana  izgradnja garaža i dogradnja spratova na postojećem depandansu hotela, koji se nalazi pored hotelskih teniskih terena. Urbanističko-tehničke uslove za izradu projekta dogradnje pomenutoj kompaniji izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma u oktobru 2017. godine, sa dopunom u decembru 2018. godine. Sve u skladu sa planom DUP Pržno-Kamenovo za dio Pržno-Podličak, koji je SO Budva usvojila uz saglasnost Ministarstva održivog razvoja i turizma, odnosno ministra Branimira Gvozdenovića.

Podnosilac zahtjeva za saglasnost, Maestral Hotels and Casinos je firma registrovana za kockanje i klađenje, čiji je osnivač podgorička kompanija Fasamo doo, registrovana, prema podacima CRPS-a, za hotele i sličan smještaj. Kao osnivač Fasamo navodi se kompanija Fasamo Limited, čiji je izvršni direktor biznismen Petros Statis, zakupac Hotela Sveti Stefan i Miločer. Kao jedan od vlasnika Hotela Maestral pominje se i kineski biznismen Vei Seng Pol Pua.

Kompanija koja namjerava da izgradi novi hotelski objekat u Pržnu, u okviru postojećeg kompleksa, Maestral Hotels nad Casinos, dobila je nedavno od Vlade koncesiju na period od 10 godina za priređivanje posebnih igara na sreću u kazinu Hotela Maestral.

Jedan od najpoznatijih starijih hotela na Crnogorskom primorju, Hotel Maestral, izgrađen 1971 godine po projektu  poznatog slovenačkog arhitekte Edvarda Ravnikara, već je imao značajne izmjene prvobitnog izgleda u vidu dogradnje i rekonstrukcije u periodu kada je hotelom gazdovala slovenačka kompanije HIT Montenegro. Planirano proširenje predstavlja novo povećanje kapaciteta ionako velikog hotela koji je zauzeo najveći dio atraktivnog prostora nekada malog ribarskog naselja Pržno. Idejno rješenje koje potpisuje nepoznati autor projektantskog biroa DP Architekts PTE Ltd iz Singapura, u razradibiroa Arhiline d.o.o. iz Nikšića, nije dobilo saglasnost Glavnog budvanskog arhitekte uz obrazloženje da projekat nije urađen u skladu sa izdatim urbanističkim uslovima.

Umjesto dogradnje postojećeg hotelskog depadansa investitor planira rušenje tog objekta i izgradnju novog, neskladne građevine od četiri etaže sa suterenom i garažama ispod nje. Novi aneks hotela nije uklopljen u postojeći ambijent od koga odudara modernističkom arhitekturom i visinom kojom u velikoj mjeri zaklanja vizure prema moru, dijelu naselja izgrađenog iza hotela.

„Potrebno je upodobiti sadržaj idejnog rješenja sa UTU uslovima i planskim dokumentom“, navela je u rješenju glavna gradska arhiktektinja.  Ona je upozorila investitore na smjernice iz DUP-a koje se odnose na materijalizaciju i oblikovanje, na obavezno poštovanje izvornog arhitektonskog stila postojećeg Hotela Maestral.

„Postojeći arhitektonski stil se mora poštovati prilikom nadogradnje, dogradnje, adaptacija i sl….Prilikom dodavanja bilo kakvih djelova na postojeće građevine ili prilikom njihove adaptacije, doziđivanje, nadziđivanje, zatvaranje i otvaranje raznih djelova, mijenjanje krova…potrebno je da svi novi djelovi i radovi budu izvedeni u arhitektonskom stilu u kome je izgrađena postojeća zgrada. Nije dozvoljena promjena stila građenja…“, navodi se u izvodima iz važećeg DUP-a. U njemu postoji i odrednica o sprečavanju kiča, po kojima se novi ambijent, objekat, zgrada, ne smiju formirati na bazi onih elemenata i kompozicija koje vode ka kiču, kao što su lažna postmodernistička arhitektura, napadni folklorizam, istorijski etno-elementi drugih sredina…“ Sve ono čega u praksi ima u izobilju.

Stihijska gradnja je odlika svih građevinskih zahvata na primorju, uvođenje novih stilova gradnje i arhitekture koja je u potpunom neskladu sa prirodnim karakteristikama područja i mediteranskim načinom gradnje. Najgore je sa rekonstrukcijom objekata gdje je na sceni svjesno urušavanje arhitektonskih vrijednosti pojedinih hotela koje novi vlasnici prerađuju, dograđuju i skrnave po svom nahođenju. Varvarizam u ime turizma odlika je arhitekture od koje ne prezaju ni pojedine državne firme. Nestala je i institucija konkursa i javnih rasprava koji donekle obezbjeđuju uvid javnosti u konačan izgled građevina koje određuju prostor u kome žive.

U obrazloženju odbijanja saglasnosti na projekat proširenja Hotela Maestral, arhiktektinja Samardžić je  citirala  djelove publikacije pod naslovom Arhitektonski atlas Crne Gore – preporuke za građenje, izdate 2006., čiji su autori profesor Dušan Vuksanović, aktuelni Glavni državni arhitekta i profesor Svetislav Popović u kome se navodi:  „Rekonstruisani Hotel Maestral Pržno Miločer – primjer esencijalnog pristupa. U situaciji sveopštih aspiracija na prostor Primorja, izraženih u neodmjerenim i sa ambijentom neusaglašenim građevinskim zahvatima, vrijedan i prilično usamljen primejr znalački i odmjereno profilisanog investitorskog programa graditeljskog postupka predstavlja rekonstrukcija i nadogradnja Hotela Maestral….“, uz stručne hvalospjeve  poduhvata kojim je hotelu povećana spratnost i kapaciteti uz izuzetno uvažavanje izvornog arhitektonskog rješenja i njegovog autora. Stoga je vlasnicima Hotela Maestral upućena preporuka da stupe u komunikaciju sa projektantima, slovenačkim autorima koji su radili intervencije na ovom hotelu.

„Sagledavajući predloženo idejno rješenje u duhu planskih smjernica za arhitektonsko oblikovanje glavni gradski arhitekta smatra da je evidentno da ne postoji jedinstvo arhitektonskog izraza između predložene gradnje i postojećih objekata. Te je mišljenja da se nijesu stekli uslovi za davanje saglasnoti“, zaključeno je.

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

AUTOPUT: ŠTA JE IZGUBLJENO IZMEĐU UGOVORA I OBEĆANJA: Ludaci će poželjet drumova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do početka godine CRBC i njeni podizvođači povukli su ukupno 533,8 miliona. To je nekih 60 odsto od ukupne vrijednosti radova, koji se danas procjenjuju na nekih 890 miliona. Ta nam matematika kazuje da će za preostale radove trebati možda i više od dvije godine

 

Premijer Duško Marković, onomad, u par riječi objasni stanje na prioritetnoj dionici autoputa Bar-Boljare: „Zahvaljujući vanrednim naporima Vlade i Ministarstva prvi kilometri su već formirani na terenu, po njima se prolazi (?!), mostovi povezuju klisure, a probijeni tuneli su planine i brda pretvorili u cestu“.

Jedni kažu da je Marković lirsku stranu svoga besjedništva („planine i brda pretvorili u cestu“) pokazao kao posvetu svjetskom Danu poezije (21. mart). Prema drugim tumačenjima, premijer je svoj odgovor na poslaničko pitanje pretvorio u poeziju ne bi li makar za malo prikrio činjenicu da se, pedeset dana prije ugovorenog roka za njeno puštanje u rad, dionica autoputa Smokovac – Mateševo prepoznaje tek na snimcima iz drona, kao širi zemljani put koji vijuga između nezavršenih  tunela i nepovezanih stopa budućih mostova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. MARTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo