Povežite se sa nama

Uncategorized

Ko je šmrkao kokainski novac

Objavljeno prije

na

kokain

Još jedna u nizu istraga koje su pokrenute protiv Darka Šarića, okončana je podizanjem nove optužnice. Krajem prošle nedjelje Šarić koga u Srbiji smatraju odbjeglim narko-bosom i osmoro njegovih saradnika su optuženi da su oprali više od 20 miliona eura stečenih trgovinom kokainom tako što su novac ulagali u kupovinu poljoprivrednih dobara i hotela u Vojvodini, kao i u druge privatizacije u Srbiji.

U pitanju su novosadski advokat Radovan Štrbac, njegova supruga Dubravka, Stevica Kostić, Zoran Ćopić Ćopa, još jedan advokat Andrija Krlović iz Pančeva, Marinko Vučetić, Predrag Milosavljević i Nebojša Jestrović. Svi optuženi ostaju u pritvoru, sa izuzetkom Šarića i Čosića, koji se sklonio u RS budući da ima državljanstvo BiH. Neki od optuženih su magistri nauka, ekonomisti, pravnici. U traganju za njima su angažovani stručnjaci različitih profila.

U aprilu ove godine Specijalno tužilaštvo je podiglo optužnicu protiv Darka Šarića i još 19 osoba iz Crne Gore i Srbije zbog krijumčarenja 2.174 kilograma kokaina iz Južne Amerike i za švercovanje 235 kg kokaina u Italiji. Tada su kao organizatori grupe osim Šarića označeni Goran Soković iz Pljevalja i Željko Vujanović iz Kragujevca.

Nova optužnica protiv Šarića i njegovih saradnika samo je vrh ledenog brijega ispod koga se kriju za sada nebrojene transakcije ubacivanja novca dobijenog prodajom kokaina u legalne tokove, naveli su sagovornici beogradskog dnevnika Večernje novosti upoznati sa istragom.

Postupak za pranja novca bio je složen. Prvi trag do of-šor kompanija u američkoj državi Delaver za koje se sumnjalo da peru novac, otkriven je prije osam mjeseci. Od tada su klupko operacije odmotavali stručnjaci za finansijski kriminal Srbije i Sjedinjenih Američkih Država.

Prikupljeni su dokazi da su saradnici Šarića osnovali četiri of-šor kompanije u njegovo ime. Sjedište svih je u Delaveru, a cilj im je bio da se preko njih opere novac i ubaci ga u finansijske tokove u Srbiji.

Tako je jedna od ovih of-šor kompanija sklopila fiktivni ugovor sa poljoprivrednom firmom Mitrosrem o kupoprodaji sjemenskog i merkantilnog kukuruza. Ugovor je poslužio kao pravni osnov da američka kompanija plati Mitrosremu kukuruz i tako prljavi novac uplati na račun ovog preduzeća, odnosno da ga plasira u legalne finansijske tokove u Srbiji. Kukuruz se izgubio negdje na putu između Amerike i Srbije.

Pojedini optuženi su direktno preuzimali firme kojima su pozajmljivali novac. Tako bi jedna od američkih of-šor kompanija dala zajam firmi iz Srbije i plasiranjem novca sticala upravljačka prava u toj kompaniji. Ukoliko firma u Srbiji ne bi uspjela da vrati zajam, što nije bio rijedak slučaj, upravljačka prava of-šor kompanije su se automatski pretvarala u osnivački ulog. Firma je dobijala novog vlasnika iza koga bi stajao Darko Šarić.

Slično ovom ,,poslu”, sa računa američkih kompanija novac je, na osnovu simulovanih pravnih poslova, uplaćivan na račune preduzeća u Srbiji. Istraga je pokazala da je dio tog novca položen u gotovini u jednoj od banaka, kao depozit većem broju osoba sa kojima je Šarić bio u kontaktima. Taj novac je kasnije korišćen kako bi se izdavale bankarske garancije u privatizaciji društvenih preduzeća. Sve je to trajalo od 2008. do 2010.

Prema Blicu tužilaštvo je kao dokaz priložilo snimke telefonskih razgovora Šarića i Jestrovića. Među tim materijalima su i razgovori Gorana Sokovića, koji je optužen u aprilu kao jedan od vođa narko-klana sa Jestrovićem i Krlovićem.

Presretnuti su i razgovori Jestrovića i Jovice Lončara, koji se pojavljuje kao vlasnik preduzeća u Crnoj Gori, za koja se sumnja da su pod kontrolom Šarića. U pitanju je 15 presretnutih razgovora Jestrovića sa Šarićem i ostalima, koji su obavljeni od 15. januara do 18. maja 2009.

Ključni dokaz je i svjedočenje Mileta Jerkovića od 8. februara, kada je iznosio podatke o poslovanju Šarića. Jedan od najbogatijih Vojvođana, Jerković je svjedočio kako mu je Šarić preko advokata Radovana Štrpca ponudio da otkupi gazdinstvo Jedinstvo iz Gajdobre, koje je prvo preduzeće privremeno oduzeto od narko-klana.

Jerković je za Novosti negirao da je u ulozi zaštićenog svjedoka otkrio policiji pojedinosti koje su, navodno, glavni dokaz protiv Darka Šarića.

Kako je primijetio Press, iako su tužilac i funkcioneri ministarstva pravde najavljivali istragu veza sa političarima, na optužnici protiv Šarića nema političara, policijskih i pravosudnih funkcionera, kao ni biznismena Stanka Subotića Caneta.

Tužilac Miljko Radosavljević tvrdi kako podizanjem ove optužnice postupak nije u potpunosti definisan, i da se pred sudom može naći još okrivljenih.

Tabloid Kurir saznaje kako je predmet nove istrage koji su biznismeni bili na platnom spisku Darka Šarića. Na pitanje da li se pod istragom nalaze i pojedini biznismeni, prije svih Stanko Subotić, kod koga je navodno Šarić pronašao utočište, Radisavljević je odgovorio: ,,Rano je da se o tome govori.”

Beogradski mediji ne sumnjaju da će optužnica biti ,,obogaćena” još nekim imenima. Tužilac Radosavljević vjeruje ova optužnica nije obuhvatila sve tokove ,,prljavog” novca.

Inače, od kad je pobjegao Drako Šarić se prikazuje ljudima na raznim stranama. Večernje novosti objavile su faksimil pisma u kome su srpski turisti prijavili istražnim organima u Beogradu da su na izlazu iz Žabljaka navodno vidjeli Šarića.

Bliski susret se, prema tvrdnjama u pismu, odigrao 28. jula. ,,Njemu je najsigurnije u Crnoj Gori, i tu nema dileme” – kazao je izvor Novosti blizak istrazi. ,,Sve te priče o Slovačkoj, Švajcarskoj, Turskoj, Južnoj Americi…, nemaju veze sa istinom. Viđen je u Budvi, Pljevljima i Žabljaku i, otprilike, zna se njegovo kretanje.”

Do zaključivanja ovog broja Monitora crnogorski MUP ovim povodom nije se oglašavao.

Porozni Balkan

Bivši direktor BIA Goran Petrović, izjavio je za Radio Slobodna Evropa da je 2,5 tona kokaina, koliko se Šariću i njegovoj grupi stavlja na teret samo kap onoga što prolazi preko zemalja na Balkanu.

Žarko Nikolić, kriminolog iz Instituta za sociološka i kriminološka istraživanja u Beogradu, procjenjuje da je Balkan sa nesređenim bilateralnim odnosima između policija pojedinačnih država Eldorado za transport i droge.

Da li stvari počinju da se mijenjaju? Sretko Kalinić, najsvirepiji egzekutor zemunskog klana, mogao bi biti prvi državljanin Hrvatske i izručen Srbiji, ukoliko bude potvrđena odluka Županijskog suda u Zagrebu. Kalinić ima dvojno državljanstvo – Srbije i Hrvatske.

Izručenje Kalinića omogućava Ugovor koji su Srbija i Hrvatska potpisale krajem juna. Da je vladama u Zagrebu i Beogradu veoma stalo do sporazuma, i da situacija na terenu zahtijeva njegovu hitnu primjenu, pokazuje još jedna činjenica. Primjena sporazuma je počela njegovim potpisivanjem, a ratifikacija u parlamentima dvije države uslijediće naknadno.

Prva runda pregovora o međusobnom izručenju državljana Srbije i Crne Gore, završena je sredinom jula u Podgorici. Ukoliko dvije države stave paraf na sporazum u septembru, kako je i planirano, ,,Šarićevoj grupi” kojoj počinje suđenje 20. septembra u Beogradu, mogla bi da se pridruže još nekoliko optuženih za koje srpsko pravosuđe vjeruje da su u Crnoj Gori.

Između ostalih, to su Goran Soković i Dejan Šekularac. Soković i Šekularac su zbog nedostatka ovakvog ugovora, kao i zbog nedostatka uslova, po hapšenju u Crnoj Gori pušteni iz pritvora, uprkos tome što je Srbija tražila njihovo izručenje.

Canetove tajne

Stanko Subotić , koji je u Srbiji optužen za šverc cigareta, ponovo je uskovitlao duhove. Njegov advokatski tim predao je Tužilaštvu za organizovani kriminal izjavu da mu je bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović iznuđivao novac kako ne bi protiv njega podnio krivičnu prijavu za krijumčarenje duvana.

Subotićev branilac Radoslav Tadić tvrdi da je njegov štićenik dao Mihajloviću 250.000 eura, od čega je 50.000 bilo namijenjeno njegovoj partiji – Novoj demokratiji. ,,Stanko Subotić je dao novac ne da bi Mihajlović prekrio ono što je Subotić uradio, već da mu ne bi napakovali ono što nije uradio”, kazao je Tadić.

Osmoro članova grupe optužene za šverc cigareta uhapšeno je u junu 2007, dok je za Subotićem raspisana Interpolova potjernica. Subotić je optužen da je predvodio grupu koja je u periodu od 1995. do 1996. oštetila budžet za tadašnjih 56 miliona njemačkih maraka i još skoro osam miliona dolara.

Prema Subotićevim tvrdnjama, prvom razgovoru poslije kojeg je uplatio 50.000 eura za Mihajlovićevu ND, prisustvovalo je Vladimir-Beba Popović, šef za medije u vladi Srbije premijera Zorana Đinđića. Prema tvrdnjama Subotića, on je od Popovića tražio da provjeri da li se protiv njega vodi istraga jer je dobijao takve informacije.

Optuženi za šverc duvana tvrdi i da je tadašnji šef Odsjeka za privredni kriminal SBPOK Miodrag Vuković „pakovao dokaze”. Prema tvrdnjama advokata Tadića, postoje audio snimci razgovora Subotića sa Mihajlovićem i da će ih naknadno priložiti kao dokaze.

Dušan Mihajlović je u pisanoj izjavi za Blic istakao da nikada nikog nije ucjenjivao i reketirao, pa ni Subotića.

,,Takve tvrdnje su apsolutna i zlonamjerna laž. Za istinu dovoljni su datumi. Akcija Mreža je uvedena nekoliko mjeseci prije nego što me je Vladimir Popović upoznao sa Subotićem, a završena je tek po isteku mog mandata”.

Vuković, koji je takođe otišao iz policije u advokaturu, kazao je povodom Subotićevih optužbi da je tvrdnja o manipulisanju dokazima za šverc duvana besmislena.

Specijalni tužilac Miljko Radisavljević kaže za Blic da se tužilaštvo već izjasnilo da su dokazi prikupljeni za šverc cigareta validni. ,,Kada je riječ o mogućoj krivičnoj odgovornosti drugih lica koja pominje u izjavi Subotić, tužilaštvo će u tom dijelu izvršiti provjeru navoda i nakon toga donijeti odluku”.

Izgleda kako su male šanse da se utvrdi istina.

Nemanja Nenadić, iz nevladine organizacije Transparentnost Srbija, podsjetio za B92 da 2003. nije postojala obaveza podnošenja izvještaja o finansiranju izbornih kampanja i da zato nema pisanih tragova o donacijama strankama.

Subotić inače, sa grupom osumnjičenih u kojoj su četvorica crnogorski državljani odgovara i pred sudom u Bariju za šverc cigareta 990-tih. iz Crne Gore u Italiju.

Blizak je prijatelj sa Đukanovićem. Poznavao se i sa odbjeglim Šarićem. Mediji uveliko spekulišu o prirodi tih veza.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DRUGA REKONSTRUKCIJA HOTELA MAESTRAL: Novo zatvaranje vizura u Pržnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana

 

Gotovo svi vlasnici hotela na teritoriji opštine Budva žele da povećaju  kapacitete, da rekonstruišu, nadograde i prošire  hotelska zdanja koristeći izdašne mogućnosti planske dokumentacije kojom je do neslućenih razmjera urbanizovana poznata turistička rivijera. Hoteli izgrađeni prije 30-40 godina, koji su u međuvremenu mahom privatizovani, imali su u svom okruženju u svojini velike zemljišne parcele sa parkovima i kultivisanim zelenim površinama, što je bilo u skladu sa  tadašnjim standardima za izgradnju turističkih objekata.

Sada se te zelene površine užurbano pretvaraju u građevinske parcele, hotelijeri se odriču parkova, sportskih terena, šetališnih staza, kako bi sagradili još koji apartman, podigli novi sprat, garaže i mnoge druge prateće objekte na obali mora, pretvarajući nekada lijepa ljetovališta u goli beton, staklo i kamen. Njihovi novi aneksi i kompleksi širi su i viši, soliteri se nižu uz poznate budvanske plaže zaklanjajući dragocjene vizure prema pijesku i moru. Urbicid se priprema  za prostor duž Slovenske plaže, u zaleđu duge bečićke plaže u Pržnu, Svetom Stefanu i Petrovcu.

Ekspanzija gradnje zahvatila je  turističko naselje Pržno. Najnoviji zahtjev za značajno povećanje broja kvadrata lokalnoj upravi u Budvi stigao je od vlasnika Hotela Maestral u Pržnu, koji žele da izgrade novi aneks postojećem hotelu na mjestu sadašnjeg, omanjeg hotelskog depadansa.

Krajem februara ove godine kompanija Maestral Hotels and Casinos d.o.o., dostavila je službi Glavnog gradskog arhitekte,  Ani Samardžić, idejno rješenje rekonstrukcije sa dogradnjom dijela hotela, takozvanog bloka E na parceli UP3, za dobijanje saglasnosti. Projektom je planirana  izgradnja garaža i dogradnja spratova na postojećem depandansu hotela, koji se nalazi pored hotelskih teniskih terena. Urbanističko-tehničke uslove za izradu projekta dogradnje pomenutoj kompaniji izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma u oktobru 2017. godine, sa dopunom u decembru 2018. godine. Sve u skladu sa planom DUP Pržno-Kamenovo za dio Pržno-Podličak, koji je SO Budva usvojila uz saglasnost Ministarstva održivog razvoja i turizma, odnosno ministra Branimira Gvozdenovića.

Podnosilac zahtjeva za saglasnost, Maestral Hotels and Casinos je firma registrovana za kockanje i klađenje, čiji je osnivač podgorička kompanija Fasamo doo, registrovana, prema podacima CRPS-a, za hotele i sličan smještaj. Kao osnivač Fasamo navodi se kompanija Fasamo Limited, čiji je izvršni direktor biznismen Petros Statis, zakupac Hotela Sveti Stefan i Miločer. Kao jedan od vlasnika Hotela Maestral pominje se i kineski biznismen Vei Seng Pol Pua.

Kompanija koja namjerava da izgradi novi hotelski objekat u Pržnu, u okviru postojećeg kompleksa, Maestral Hotels nad Casinos, dobila je nedavno od Vlade koncesiju na period od 10 godina za priređivanje posebnih igara na sreću u kazinu Hotela Maestral.

Jedan od najpoznatijih starijih hotela na Crnogorskom primorju, Hotel Maestral, izgrađen 1971 godine po projektu  poznatog slovenačkog arhitekte Edvarda Ravnikara, već je imao značajne izmjene prvobitnog izgleda u vidu dogradnje i rekonstrukcije u periodu kada je hotelom gazdovala slovenačka kompanije HIT Montenegro. Planirano proširenje predstavlja novo povećanje kapaciteta ionako velikog hotela koji je zauzeo najveći dio atraktivnog prostora nekada malog ribarskog naselja Pržno. Idejno rješenje koje potpisuje nepoznati autor projektantskog biroa DP Architekts PTE Ltd iz Singapura, u razradibiroa Arhiline d.o.o. iz Nikšića, nije dobilo saglasnost Glavnog budvanskog arhitekte uz obrazloženje da projekat nije urađen u skladu sa izdatim urbanističkim uslovima.

Umjesto dogradnje postojećeg hotelskog depadansa investitor planira rušenje tog objekta i izgradnju novog, neskladne građevine od četiri etaže sa suterenom i garažama ispod nje. Novi aneks hotela nije uklopljen u postojeći ambijent od koga odudara modernističkom arhitekturom i visinom kojom u velikoj mjeri zaklanja vizure prema moru, dijelu naselja izgrađenog iza hotela.

„Potrebno je upodobiti sadržaj idejnog rješenja sa UTU uslovima i planskim dokumentom“, navela je u rješenju glavna gradska arhiktektinja.  Ona je upozorila investitore na smjernice iz DUP-a koje se odnose na materijalizaciju i oblikovanje, na obavezno poštovanje izvornog arhitektonskog stila postojećeg Hotela Maestral.

„Postojeći arhitektonski stil se mora poštovati prilikom nadogradnje, dogradnje, adaptacija i sl….Prilikom dodavanja bilo kakvih djelova na postojeće građevine ili prilikom njihove adaptacije, doziđivanje, nadziđivanje, zatvaranje i otvaranje raznih djelova, mijenjanje krova…potrebno je da svi novi djelovi i radovi budu izvedeni u arhitektonskom stilu u kome je izgrađena postojeća zgrada. Nije dozvoljena promjena stila građenja…“, navodi se u izvodima iz važećeg DUP-a. U njemu postoji i odrednica o sprečavanju kiča, po kojima se novi ambijent, objekat, zgrada, ne smiju formirati na bazi onih elemenata i kompozicija koje vode ka kiču, kao što su lažna postmodernistička arhitektura, napadni folklorizam, istorijski etno-elementi drugih sredina…“ Sve ono čega u praksi ima u izobilju.

Stihijska gradnja je odlika svih građevinskih zahvata na primorju, uvođenje novih stilova gradnje i arhitekture koja je u potpunom neskladu sa prirodnim karakteristikama područja i mediteranskim načinom gradnje. Najgore je sa rekonstrukcijom objekata gdje je na sceni svjesno urušavanje arhitektonskih vrijednosti pojedinih hotela koje novi vlasnici prerađuju, dograđuju i skrnave po svom nahođenju. Varvarizam u ime turizma odlika je arhitekture od koje ne prezaju ni pojedine državne firme. Nestala je i institucija konkursa i javnih rasprava koji donekle obezbjeđuju uvid javnosti u konačan izgled građevina koje određuju prostor u kome žive.

U obrazloženju odbijanja saglasnosti na projekat proširenja Hotela Maestral, arhiktektinja Samardžić je  citirala  djelove publikacije pod naslovom Arhitektonski atlas Crne Gore – preporuke za građenje, izdate 2006., čiji su autori profesor Dušan Vuksanović, aktuelni Glavni državni arhitekta i profesor Svetislav Popović u kome se navodi:  „Rekonstruisani Hotel Maestral Pržno Miločer – primjer esencijalnog pristupa. U situaciji sveopštih aspiracija na prostor Primorja, izraženih u neodmjerenim i sa ambijentom neusaglašenim građevinskim zahvatima, vrijedan i prilično usamljen primejr znalački i odmjereno profilisanog investitorskog programa graditeljskog postupka predstavlja rekonstrukcija i nadogradnja Hotela Maestral….“, uz stručne hvalospjeve  poduhvata kojim je hotelu povećana spratnost i kapaciteti uz izuzetno uvažavanje izvornog arhitektonskog rješenja i njegovog autora. Stoga je vlasnicima Hotela Maestral upućena preporuka da stupe u komunikaciju sa projektantima, slovenačkim autorima koji su radili intervencije na ovom hotelu.

„Sagledavajući predloženo idejno rješenje u duhu planskih smjernica za arhitektonsko oblikovanje glavni gradski arhitekta smatra da je evidentno da ne postoji jedinstvo arhitektonskog izraza između predložene gradnje i postojećih objekata. Te je mišljenja da se nijesu stekli uslovi za davanje saglasnoti“, zaključeno je.

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

AUTOPUT: ŠTA JE IZGUBLJENO IZMEĐU UGOVORA I OBEĆANJA: Ludaci će poželjet drumova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do početka godine CRBC i njeni podizvođači povukli su ukupno 533,8 miliona. To je nekih 60 odsto od ukupne vrijednosti radova, koji se danas procjenjuju na nekih 890 miliona. Ta nam matematika kazuje da će za preostale radove trebati možda i više od dvije godine

 

Premijer Duško Marković, onomad, u par riječi objasni stanje na prioritetnoj dionici autoputa Bar-Boljare: „Zahvaljujući vanrednim naporima Vlade i Ministarstva prvi kilometri su već formirani na terenu, po njima se prolazi (?!), mostovi povezuju klisure, a probijeni tuneli su planine i brda pretvorili u cestu“.

Jedni kažu da je Marković lirsku stranu svoga besjedništva („planine i brda pretvorili u cestu“) pokazao kao posvetu svjetskom Danu poezije (21. mart). Prema drugim tumačenjima, premijer je svoj odgovor na poslaničko pitanje pretvorio u poeziju ne bi li makar za malo prikrio činjenicu da se, pedeset dana prije ugovorenog roka za njeno puštanje u rad, dionica autoputa Smokovac – Mateševo prepoznaje tek na snimcima iz drona, kao širi zemljani put koji vijuga između nezavršenih  tunela i nepovezanih stopa budućih mostova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. MARTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo