Uncategorized
Čije su naše pare
Aco Đukanović i Vesko Barović u istoj vijesti na naslovnoj strani. Prvi put od kako su, u zimu ‘02/03. godine, rušili tarabe na nesuđenom gradilištu zgrade Maksim. Lokacija za gradnju tada je preseljena za nekoliko stotina metara, pokazujući svu moć tandema koji čine biznismeni: njegov brat i njegov prijatelj. Sada su stvari nešto drugačije.
Iz Barovićevog Eurofonda požalili su se medijima kako je Đukanovićeva Prva banka krajem juna sa njihovog deviznog računa skinula i prisvojila 1,56 miliona eura. Nezakonito, tvrde. Priča je stigla na naslovne strane nakon što su žalbe Eurofonda Centralnoj banci i Ministarstvu finansija ostale bez rezultata. Da bude zanimljivija, u Euro fondu kažu kako je – zbog samovolje Prve banke – bez 1,1 miliona eura ostala i Poreska uprava, odnosno državni budžet.
Znači li sve to da Vesko i Aco više nijesu na istoj strani? To zavisi od načina na koji gledate na dešavanja u četvorouglu: Vlada, Prva banka, Eurofond i Centralna banka.
SVJEDOK: Prije više od dvije godine (ljeto 2008.) Monitor je upozoravao na neobičnu pojavu u Prvoj banci Crne Gore. Kada bi njeni klijenti dali nalog za plaćanje carina, poreza ili neke druge obaveze prema državi to je, sa sigurnošću, značilo samo da će novac biti skinut sa njihovog računa.
Početkom 2009. na vrata CBCG uveliko su kucali najhrabriji među vlasnicima crnogorskih firmi koje su oštećene finansijskim akrobacijama Prve banke. Jednostavno, novac skinut sa njihovih računa nije stigao tamo gdje su ga oni namijenili. Zato su bili prinuđeni da, ni krivi ni dužni, državi plate visoke kazne i zatezne kamate. Ni od žalbi Centralnoj banci, kažu, nije bilo velike vajde.
Crnogorski zvaničnici o ovoj temi nijesu željeli da govore. Makar ne na domaćem terenu. Ministarstvo finansija je, ipak, u odgovorima na Upitnik EK priznalo da je kontrolom CBCG, u novembru 2008. godine, utvrđeno da „Prva banka ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu…”. Podrazumijeva se, bilo kakve sankcije prema Banci nijesu im padale na pamet.
Javne žalbe iz Eurofonda, a nešto ranije i nikšićke Željezare, samo su potvrdile ono o čemu se u kuloarima govori već godinama. To, opet, ne znači da treba prihvatiti crno-bijelu sliku koja nam se pokušava servirati kroz priču o zloj Banci i njenim klijentima, dobrim ali nekadrim da zaštite vlastita prava i interese. Istina je, makar u ovom slučaju, mnogo – crnja.
SILA BOGA NE MOLI: Sagledajmo, makar ukratko, poznate detalje ove priče.
Iz Eurofonda tvrde da im je novac sa deviznog računa „nestao” 23. juna, nakon što je u Prvu banku stigao nalog CBCG da sa tog računa prenese 1,1 milion eura na račun Poreske uprave, radi plaćanja zaostalog poreza. Do danas, taj novac nije vraćen. Do danas, ni taj porez nije plaćen.
„Platićemo porez kad Prva banka oslobodi novac”, citiraju Vijesti sagovornike iz Euro fonda koji su, izgleda, umislili da je plaćanje poreza nešto što se može ali i ne mora oposliti. Zavisno od volje i raspoloženja. Ili nijesu umislili? Pada u oči činjenica da Eurofond, kompanija koja gazduje značajnim dijelom crnogorske privrede, svoje poreske obaveze izmiruje tek nakon što joj se, odlukom nadležnih institucija, blokiraju računi u ovdašnjim bankama i izvrši prinudna naplata. Doduše, i to je mnogo u odnosu na Olega Deripasku i njegov CEAC koji na ime poreza i doprinosa već godinama ne plaćaju ništa.
Prema saznanjima Monitora, Prva banka je novac sa deviznog računa Eurofonda zaplijenila na osnovu višemilionskih potraživanja koje ima prema ovom preduzeću i njegovom gazdi, Veselinu Baroviću. Nezvanično, riječ je o ozbiljnim, velikim, ogromnim (percepcija se razlikuje od sagovornika do sagovornika) dugovima koje se mjere desetinama miliona eura. Plus nekoliko miliona kamata.
Prva banka je u više navrata, neuspiješno, pokušavala da prodajom nekretnina u vlasništvu Eurofonda i Barovića namiri dio svojih potraživanja. Na prodaju su nuđeni placevi u zaleđu Velike plaže, hotel Grand na Cetinju, novoizgrađeni tržni centar u Bijelom Polju… Uzalud.
Zato je zaplijena novca sa deviznog računa Eurofonda izgledala kao dobra prilika da se namiri makar dio duga. Na njihovu žalost, i u tom su poslu zakasnili. Novac su prisvojili tek kada je iz Centralne banke stigao nalog da se njim izmire poreske obaveze Eurofonda.
Taj nas „detalj” tjera da u priču uvedemo i nove aktere. Suštinski, Prva banka i Eurofond se spore oko novca koji u najvećoj mjeri pripada budžetu države Crne Gore. Iz nekog razloga državnim zvaničnicima – od onih iz Poreske uprave do zvaničnika Ministarstva finansija na čelu sa ministrom Igorom Lukšićem – kao da nije previše stalo da taj novac završi tamo gdje mu je mjesto. A milion je sve samo ne i mala para za Crnu Goru i njene javne finansije.
Da li se time pravi ustupak Prvoj banci koja već mjesecima drži tuđi novac? Ili se poreski dug Veska Barovića i njegovih kompanija svjesno nagomilava kako bi država mogla, kada na čelu Vlade ne bude njegov prijatelji iz vremena prvobitne akumulacije, da se naplati zaplijenom dijela izuzetno vrijedne imovine „kontroverznog biznismena” iz Podgorice? Ta su pitanja još bez valjanog odgovora.
Zato nam je ova priča ponudila prilično nedvosmislen odgovor na dilemu kako će se novi guverner CBCG Radoje Žugić postaviti prema Prvoj banci u kojoj je, u vrijeme njene najveće krize, bio predsjednik Upravnog odbora (njegov potpis je na ugovoru o kreditu od 44 miliona koji je Prvoj dala Vlada Mila Đukanovića prije ravno dvije godine). On će joj, čini se, ići na ruku čak i po cijenu da povremeno „zaboravi” na propise i zakone.
Najkraće: Žugić je, pozivajući se na Zakon o Centralnoj banci i Zakon o bankama, CBCG proglasio „nenadležnom” da rješava odnos banka – klijent, koji je „zasnovan na propisima obligacionog prava”. Sadržaj ugovora između banke i klijenat ne može biti predmet ocjene od strane Centralne banke, tvrdi Žugić. On, međutim, nigdje ne pominje Zakon o platnom prometu. U njemu je precizno navedeno kako komercijalne banke dobijaju, i za ovu priču mnogo interesantnije, kako gube licencu za obavljanje platnog prometa koju im izdaje i oduzima – Centralna banka. Tamo je lako prepoznati i slučaj Prva-Eurofond. I samo je pitanje koliko će novi čelnici CBCG uspjeti da odugovlače postupak kontrole Prve banke prije nego primjene Zakon.
Istine radi, treba reći da je Prva banka dozvolu za posredovanje u platnom prometu, zbog neizvršavanja naloga svojih klijenata, trebala izgubiti još u vrijeme dok je Radoje Žugić bio jedan od njenih čelnika. Znači prije njegovog dolaska u CBCG.
Pitanje je – može li Žugić riješiti problem u čijem stvaranju je učestvovao?
I ko će mu u tome pomoći. Sjetimo se, sredinom novembra je Aleksandar Damjanović, predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet objelodanio ideju po kojoj bi država trebala preuzeti Prvu banku. „Radi se velikoj, domaćoj, sistemskoj banci i ako su teškoće i dalje prisutne, treba razmišljati o eventualnoj dokapitalizaciji od države koja bi preuzela banku i u potpunosti je stavila u funkciju razvoja nacionalne privrede…”, smatra funkcioner SNP-a. Zvuči li i vama to kao najava nove političke i(li) finansijske koalicije.
Ako je odgovor potvrdan nagradno pitanje glasi: Može li Vesko Barović biti kolateralna šteta novog evropskog saveza DPS-SNP?
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama
Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku. Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo, koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.
Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze u funkcionisanju tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese. Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.
„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.
Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…
Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.
„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.
Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.
„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.
U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.
„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.
Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.
„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.
Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?
Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.
Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.
Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.
Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).
Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.
Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.
Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU
Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na assistantcincg@gmail.com.
Komentari
Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates
The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.
The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.
As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.
– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.
And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.
– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.
We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.
– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.
Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.
– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.
Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.
– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.
Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.
– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.
It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.
Balloon sports halls as an alternative
School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.
Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.
School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.
Reconstruction and construction of halls
The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.
Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.
Irena CEJOVIC
Elena DABETIC
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
SUSRETI4 sedmiceNATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceDeportacije
-
HORIZONTI3 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI4 sedmiceZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS4 sedmiceVLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
Izdvojeno4 sedmiceTRAGEDIJA U BEOGRADU, VRISAK SA VRAČARA OGLAŠAVA UZBUNU: Srce tame
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom
-
Izdvojeno3 sedmiceSDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom