Povežite se sa nama

Uncategorized

Čije su naše pare

Objavljeno prije

na

barovic

Aco Đukanović i Vesko Barović u istoj vijesti na naslovnoj strani. Prvi put od kako su, u zimu ‘02/03. godine, rušili tarabe na nesuđenom gradilištu zgrade Maksim. Lokacija za gradnju tada je preseljena za nekoliko stotina metara, pokazujući svu moć tandema koji čine biznismeni: njegov brat i njegov prijatelj. Sada su stvari nešto drugačije.

Iz Barovićevog Eurofonda požalili su se medijima kako je Đukanovićeva Prva banka krajem juna sa njihovog deviznog računa skinula i prisvojila 1,56 miliona eura. Nezakonito, tvrde. Priča je stigla na naslovne strane nakon što su žalbe Eurofonda Centralnoj banci i Ministarstvu finansija ostale bez rezultata. Da bude zanimljivija, u Euro fondu kažu kako je – zbog samovolje Prve banke – bez 1,1 miliona eura ostala i Poreska uprava, odnosno državni budžet.

Znači li sve to da Vesko i Aco više nijesu na istoj strani? To zavisi od načina na koji gledate na dešavanja u četvorouglu: Vlada, Prva banka, Eurofond i Centralna banka.

SVJEDOK: Prije više od dvije godine (ljeto 2008.) Monitor je upozoravao na neobičnu pojavu u Prvoj banci Crne Gore. Kada bi njeni klijenti dali nalog za plaćanje carina, poreza ili neke druge obaveze prema državi to je, sa sigurnošću, značilo samo da će novac biti skinut sa njihovog računa.

Početkom 2009. na vrata CBCG uveliko su kucali najhrabriji među vlasnicima crnogorskih firmi koje su oštećene finansijskim akrobacijama Prve banke. Jednostavno, novac skinut sa njihovih računa nije stigao tamo gdje su ga oni namijenili. Zato su bili prinuđeni da, ni krivi ni dužni, državi plate visoke kazne i zatezne kamate. Ni od žalbi Centralnoj banci, kažu, nije bilo velike vajde.

Crnogorski zvaničnici o ovoj temi nijesu željeli da govore. Makar ne na domaćem terenu. Ministarstvo finansija je, ipak, u odgovorima na Upitnik EK priznalo da je kontrolom CBCG, u novembru 2008. godine, utvrđeno da „Prva banka ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu…”. Podrazumijeva se, bilo kakve sankcije prema Banci nijesu im padale na pamet.

Javne žalbe iz Eurofonda, a nešto ranije i nikšićke Željezare, samo su potvrdile ono o čemu se u kuloarima govori već godinama. To, opet, ne znači da treba prihvatiti crno-bijelu sliku koja nam se pokušava servirati kroz priču o zloj Banci i njenim klijentima, dobrim ali nekadrim da zaštite vlastita prava i interese. Istina je, makar u ovom slučaju, mnogo – crnja.

SILA BOGA NE MOLI: Sagledajmo, makar ukratko, poznate detalje ove priče.

Iz Eurofonda tvrde da im je novac sa deviznog računa „nestao” 23. juna, nakon što je u Prvu banku stigao nalog CBCG da sa tog računa prenese 1,1 milion eura na račun Poreske uprave, radi plaćanja zaostalog poreza. Do danas, taj novac nije vraćen. Do danas, ni taj porez nije plaćen.

„Platićemo porez kad Prva banka oslobodi novac”, citiraju Vijesti sagovornike iz Euro fonda koji su, izgleda, umislili da je plaćanje poreza nešto što se može ali i ne mora oposliti. Zavisno od volje i raspoloženja. Ili nijesu umislili? Pada u oči činjenica da Eurofond, kompanija koja gazduje značajnim dijelom crnogorske privrede, svoje poreske obaveze izmiruje tek nakon što joj se, odlukom nadležnih institucija, blokiraju računi u ovdašnjim bankama i izvrši prinudna naplata. Doduše, i to je mnogo u odnosu na Olega Deripasku i njegov CEAC koji na ime poreza i doprinosa već godinama ne plaćaju ništa.

Prema saznanjima Monitora, Prva banka je novac sa deviznog računa Eurofonda zaplijenila na osnovu višemilionskih potraživanja koje ima prema ovom preduzeću i njegovom gazdi, Veselinu Baroviću. Nezvanično, riječ je o ozbiljnim, velikim, ogromnim (percepcija se razlikuje od sagovornika do sagovornika) dugovima koje se mjere desetinama miliona eura. Plus nekoliko miliona kamata.

Prva banka je u više navrata, neuspiješno, pokušavala da prodajom nekretnina u vlasništvu Eurofonda i Barovića namiri dio svojih potraživanja. Na prodaju su nuđeni placevi u zaleđu Velike plaže, hotel Grand na Cetinju, novoizgrađeni tržni centar u Bijelom Polju… Uzalud.

Zato je zaplijena novca sa deviznog računa Eurofonda izgledala kao dobra prilika da se namiri makar dio duga. Na njihovu žalost, i u tom su poslu zakasnili. Novac su prisvojili tek kada je iz Centralne banke stigao nalog da se njim izmire poreske obaveze Eurofonda.

Taj nas „detalj” tjera da u priču uvedemo i nove aktere. Suštinski, Prva banka i Eurofond se spore oko novca koji u najvećoj mjeri pripada budžetu države Crne Gore. Iz nekog razloga državnim zvaničnicima – od onih iz Poreske uprave do zvaničnika Ministarstva finansija na čelu sa ministrom Igorom Lukšićem – kao da nije previše stalo da taj novac završi tamo gdje mu je mjesto. A milion je sve samo ne i mala para za Crnu Goru i njene javne finansije.

Da li se time pravi ustupak Prvoj banci koja već mjesecima drži tuđi novac? Ili se poreski dug Veska Barovića i njegovih kompanija svjesno nagomilava kako bi država mogla, kada na čelu Vlade ne bude njegov prijatelji iz vremena prvobitne akumulacije, da se naplati zaplijenom dijela izuzetno vrijedne imovine „kontroverznog biznismena” iz Podgorice? Ta su pitanja još bez valjanog odgovora.

Zato nam je ova priča ponudila prilično nedvosmislen odgovor na dilemu kako će se novi guverner CBCG Radoje Žugić postaviti prema Prvoj banci u kojoj je, u vrijeme njene najveće krize, bio predsjednik Upravnog odbora (njegov potpis je na ugovoru o kreditu od 44 miliona koji je Prvoj dala Vlada Mila Đukanovića prije ravno dvije godine). On će joj, čini se, ići na ruku čak i po cijenu da povremeno „zaboravi” na propise i zakone.

Najkraće: Žugić je, pozivajući se na Zakon o Centralnoj banci i Zakon o bankama, CBCG proglasio „nenadležnom” da rješava odnos banka – klijent, koji je „zasnovan na propisima obligacionog prava”. Sadržaj ugovora između banke i klijenat ne može biti predmet ocjene od strane Centralne banke, tvrdi Žugić. On, međutim, nigdje ne pominje Zakon o platnom prometu. U njemu je precizno navedeno kako komercijalne banke dobijaju, i za ovu priču mnogo interesantnije, kako gube licencu za obavljanje platnog prometa koju im izdaje i oduzima – Centralna banka. Tamo je lako prepoznati i slučaj Prva-Eurofond. I samo je pitanje koliko će novi čelnici CBCG uspjeti da odugovlače postupak kontrole Prve banke prije nego primjene Zakon.

Istine radi, treba reći da je Prva banka dozvolu za posredovanje u platnom prometu, zbog neizvršavanja naloga svojih klijenata, trebala izgubiti još u vrijeme dok je Radoje Žugić bio jedan od njenih čelnika. Znači prije njegovog dolaska u CBCG.

Pitanje je – može li Žugić riješiti problem u čijem stvaranju je učestvovao?

I ko će mu u tome pomoći. Sjetimo se, sredinom novembra je Aleksandar Damjanović, predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet objelodanio ideju po kojoj bi država trebala preuzeti Prvu banku. „Radi se velikoj, domaćoj, sistemskoj banci i ako su teškoće i dalje prisutne, treba razmišljati o eventualnoj dokapitalizaciji od države koja bi preuzela banku i u potpunosti je stavila u funkciju razvoja nacionalne privrede…”, smatra funkcioner SNP-a. Zvuči li i vama to kao najava nove političke i(li) finansijske koalicije.

Ako je odgovor potvrdan nagradno pitanje glasi: Može li Vesko Barović biti kolateralna šteta novog evropskog saveza DPS-SNP?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

MURINO I KALUĐERSKI LAZ,  NAKON DVADESET GODINA:  Zločini i ravnodušnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac. Tu se postavlja pitanje objektivnosti. Sadašnji SDT u to vrijeme je bio vojni sudija koji je sudio trojici nenaoružanih civila koji su bježali sa Kosova

 

Dvadeset godina nakon dešavanja u vrijeme ratnih dejstava 1999. godine,  advokat Velija Murić, podnosilac krivične prijave u slučaju Kaluđerski laz i istovremeno pravni zastupnik porodica žrtava NATO bombardovanja u Murinu, nada se pomaku u istraživanju ratnih zločina.

On je Monitoru rekao da je nedavno u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem stekao utisak da postoje nagovještaji da će ratni zločini na području Crne Gore biti istraženi ozbiljnije nego do sada.

Na teritoriji rožajske opštine na padinama Kule i Hajle, od januara 1999. do kraja aprila te godine, ubijene su dvadeset dvije osobe, sve civili albanske nacionalnosti koji su pokušavali da se bježeći s Kosova domognu Crne  Gore. U Kaluđerskom lazu 18. aprila je ubijeno šest osoba. Među ubijenima je dvoje djece, od dvanaest i trinaest godina. Ubijena je i jedna žena iz porodice  Brahimaj, i njena tri sina, koji su je nosili u zbjegu na nosilima. Niko nije osuđen za ove zločine.

Prema saznanjima koja se zasnivaju na spisima predmeta vođenog krivičnog postupka u slučaju Kaluđerski laz, u koje je Monitor imao uvid, specijalni državni tužilac raspolaže podacima i imenima tadašnjih vojnih oficira, istražnog sudije i tužioca, koji su postupali u vršenju uviđaja. Iz tih spisa proizilazi da su tadašnja dva vojna oficira, činjenjem ili nečinjenjem, a oni su bili odgovorni za sve radnje vezane za uviđaj i predaju leševa porodicama koje su tada bile u Rožajama, učinili da se leševi transportuju četrdeset kilometara dalje na Kosovu, kod Peći, gdje su bez odjeće zatrpani u grupnoj grobnici.

Advokat Murić kaže i da je u slučaju Kaluđerski laz samo jedna porodica dobila odštetu od dvanaest hiljada eura, da bi zatim Vrhovni sud poništio presude nižih sudskih instanci i time negirao da je počinjen ratni zločin i zatražio da se državi Crnoj Gori vrati novac.

Slična situacija je i u Murinu. Murić podsjeća na nevjerovatnu situaciju u jednoj od šest tužbi, gdje je prvo  pravosnažno dosuđena  i isplaćena odšteta, da bi na Vrhovnom sudu sve bilo poništeno i zatraženo da ta porodica iz Murina vrati novac koji je dobila na račun odštete. „Muž je poginuo. Supruga je u međuvremnu preminula. Odštetu nema ko da vrati, a država preko svojih pravnih zastupnika traži novac nazad“, kaže advokat Murić. Tragedija porodica se pretvorila u sudsko mučenje.

Osnovni sud dosuđuje odštetu, Viši potvrđuje. Presuda se izvršava i novac isplaćuje. Vrhovni sud preinačuje obje presude i traži povraćaj novca i Osnovni sud ovog puta traži da se vrati. Advokat prigovara. Prigovor se uvažava i presuda ukida.

U ponovljenom postupku murinska porodica se oslobađa obaveze da vrati novac, ali da mora da plati troškove postupka od nekoliko hiljada eura. Advokat ponovo prigovara, ali vijeće Osnovnog suda sada potvrđuje i „traži povraćaj i glavne stvari“.

Murić je ranije zaprijetio da će ako porodica  bude morala da vrati novac, o tome obavijestiti sve relevantne međunarodne adrese. „Ako se dogodi da moraju da vrate novac – svijet će znati za taj slučaj. Pravne argumente imam. Upoznaću sve relevantne adrese međunarodne zajednice. Ovaj slučaj govori koliko je Crna Gora pravna država, i kakvo je naše pravosuđe “, rekao je Murić.

Advokat murinskih žrtava  nagovještava da bi u narednom periodu  moglo biti pomaka.

Bombardovanje tadašnje SRJ, tokom kojeg je u Cr­noj Go­ri stra­da­lo 10 oso­ba među njima troje djece počelo je 1999.  Pr­vog da­na na­pa­da pa­la je i pr­va žr­tva – de­vet­na­e­sto­go­di­šnji Sa­ša Sta­jić iz Be­o­gra­da,  je po­gi­nuo na rat­noj stra­ži u kru­gu ka­sar­ne Mi­lo­van Ša­ra­no­vić u Da­ni­lov­gra­du.

U na­pa­di­ma ko­ji su usli­je­di­li 6. apri­la 1999. go­di­ne NA­TO je ba­cio bom­be na aero­drom u Go­lu­bov­ci­ma. Dan ka­sni­je bom­bar­do­va­na je far­ma u Pod­go­ri­ci, ka­da su stra­da­la tri rad­ni­ka za­po­sle­na na njoj. A 30. april osta­će upam­ćen kao je­dan od najstrašnijih da­tu­ma u no­vi­joj isto­ri­ji Cr­ne Go­re. Bom­bar­do­va­no Mu­ri­no, gdje je poginulo šest  gra­đa­na, civila.  Ži­vo­te su iz­gu­bi­la i dje­ca. Če­tr­na­e­sto­go­di­šnji Mi­ro­slav Kne­že­vić (1985), tri­na­e­sto­go­di­šnja Oli­ve­ra Mak­si­mo­vić (1986) i de­se­to­go­di­šnja Ju­li­ja Bru­dar (1989). U na­pa­du su stra­da­li i Vu­kić Vu­le­tić (1953), Mil­ka Ko­ča­no­vić (1930) i Ma­noj­lo Ko­ma­ti­na (1927).

Otac maloljetnog Miroslava, Mirko Knežević, izjavio je da ne zna zbog čega je moralo stradati troje djece u Murinu, kada na tom prostoru nije bilo nijednog vojnog cilja.

,,Naš bol ne može minuti ni da živimo hiljadu godina, ali nam još te­že pada što nas ova vlast ubi­ja toliko go­di­na”, kazao je Knežević. I članovi drugih porodica murinskih žrtava izražavaju ogorčenje odnosom koji pokazuje država, kako prema stradalima, tako i prema živima. Oni tvrde da  vlast Cr­ne Go­re na­sto­ji da se zlo­čin u Mu­ri­nu za­ta­ška i za­bo­ra­vi.

Advokat porodica murinskih žrtava granatiranje ove crnogorske varošice smatra klasičnim zločinom. On tvrdi da je bombardovanje Murina bilo najavljeno, i optužuje državu Crnu Goru da nije učinila ništa da obavijesti građane da se sklone.

„Most na Murini je kratka veza s Kosovom. Bombardovanje je bilo apsloutno najavljeno. Vlast Crne Gore koja je kontrolisala granicu, vazdušni i svaki drugi prostor, nije preduzela ono što je bila dužna po Ustavu i zakonu, a to je da obavijesti ili uzbuni građanstvo“, smatra Murić.

On je ranije za Monitor objasnio i zašto se odlučio da podnese tužbu protiv Crne Gore. Prema njegovim riječima, država nije preko svojih institucionalnih organa, u skladu s Ustavom, obezbijedila građanima miran život.

„Crna Gora je odgovorna za sve ono što se događa na njenim prostorima. Odgovorna je s aspekta, kako mi pravnici želimo da kažemo, takozvane objektivne odgovornosti, s aspekta pravičnosti. Na drugoj strani, odgovorna je zbog takozvanog nečinjenja koje pravo poznaje kao svojevrsnu odgovornost“, kaže Murić.

Da ratne žrtve u Kaluđerskom lazu i Murinu ne bi postale statističke brojke, potrebna je nova istraga, koju bi morao da pokrene specijalni državni tužilac.

I tu se postavlja pitanje objektivnosti, ako je poznata činjenica da je sadašnji SDT u to vrijeme bio vojni sudija i da je sudio trojici nenaoružanih i nedužnih  civila koji su bježali s Kosova, od kojih je jedan bio maloljetan.

Izrekao im je kazne kojima je pokriven njihov pritvor, jer su, navodno, prema obavještajnim podacima na Kosovu, dok se odvijao pogrom nad kosovskim civilima, pripadali nekim organizacijama otpora. Da li je to mogao biti i maloljetnik, otvoreno je pitanje.

U svjetlu te činjenice, koja istraživačima ratnih zločina nije nepoznata, postavlja se pitanje može li Milivoje Katnić biti taj koji će pokrenuti preispitivanje ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore?

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DRUGA REKONSTRUKCIJA HOTELA MAESTRAL: Novo zatvaranje vizura u Pržnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana

 

Gotovo svi vlasnici hotela na teritoriji opštine Budva žele da povećaju  kapacitete, da rekonstruišu, nadograde i prošire  hotelska zdanja koristeći izdašne mogućnosti planske dokumentacije kojom je do neslućenih razmjera urbanizovana poznata turistička rivijera. Hoteli izgrađeni prije 30-40 godina, koji su u međuvremenu mahom privatizovani, imali su u svom okruženju u svojini velike zemljišne parcele sa parkovima i kultivisanim zelenim površinama, što je bilo u skladu sa  tadašnjim standardima za izgradnju turističkih objekata.

Sada se te zelene površine užurbano pretvaraju u građevinske parcele, hotelijeri se odriču parkova, sportskih terena, šetališnih staza, kako bi sagradili još koji apartman, podigli novi sprat, garaže i mnoge druge prateće objekte na obali mora, pretvarajući nekada lijepa ljetovališta u goli beton, staklo i kamen. Njihovi novi aneksi i kompleksi širi su i viši, soliteri se nižu uz poznate budvanske plaže zaklanjajući dragocjene vizure prema pijesku i moru. Urbicid se priprema  za prostor duž Slovenske plaže, u zaleđu duge bečićke plaže u Pržnu, Svetom Stefanu i Petrovcu.

Ekspanzija gradnje zahvatila je  turističko naselje Pržno. Najnoviji zahtjev za značajno povećanje broja kvadrata lokalnoj upravi u Budvi stigao je od vlasnika Hotela Maestral u Pržnu, koji žele da izgrade novi aneks postojećem hotelu na mjestu sadašnjeg, omanjeg hotelskog depadansa.

Krajem februara ove godine kompanija Maestral Hotels and Casinos d.o.o., dostavila je službi Glavnog gradskog arhitekte,  Ani Samardžić, idejno rješenje rekonstrukcije sa dogradnjom dijela hotela, takozvanog bloka E na parceli UP3, za dobijanje saglasnosti. Projektom je planirana  izgradnja garaža i dogradnja spratova na postojećem depandansu hotela, koji se nalazi pored hotelskih teniskih terena. Urbanističko-tehničke uslove za izradu projekta dogradnje pomenutoj kompaniji izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma u oktobru 2017. godine, sa dopunom u decembru 2018. godine. Sve u skladu sa planom DUP Pržno-Kamenovo za dio Pržno-Podličak, koji je SO Budva usvojila uz saglasnost Ministarstva održivog razvoja i turizma, odnosno ministra Branimira Gvozdenovića.

Podnosilac zahtjeva za saglasnost, Maestral Hotels and Casinos je firma registrovana za kockanje i klađenje, čiji je osnivač podgorička kompanija Fasamo doo, registrovana, prema podacima CRPS-a, za hotele i sličan smještaj. Kao osnivač Fasamo navodi se kompanija Fasamo Limited, čiji je izvršni direktor biznismen Petros Statis, zakupac Hotela Sveti Stefan i Miločer. Kao jedan od vlasnika Hotela Maestral pominje se i kineski biznismen Vei Seng Pol Pua.

Kompanija koja namjerava da izgradi novi hotelski objekat u Pržnu, u okviru postojećeg kompleksa, Maestral Hotels nad Casinos, dobila je nedavno od Vlade koncesiju na period od 10 godina za priređivanje posebnih igara na sreću u kazinu Hotela Maestral.

Jedan od najpoznatijih starijih hotela na Crnogorskom primorju, Hotel Maestral, izgrađen 1971 godine po projektu  poznatog slovenačkog arhitekte Edvarda Ravnikara, već je imao značajne izmjene prvobitnog izgleda u vidu dogradnje i rekonstrukcije u periodu kada je hotelom gazdovala slovenačka kompanije HIT Montenegro. Planirano proširenje predstavlja novo povećanje kapaciteta ionako velikog hotela koji je zauzeo najveći dio atraktivnog prostora nekada malog ribarskog naselja Pržno. Idejno rješenje koje potpisuje nepoznati autor projektantskog biroa DP Architekts PTE Ltd iz Singapura, u razradibiroa Arhiline d.o.o. iz Nikšića, nije dobilo saglasnost Glavnog budvanskog arhitekte uz obrazloženje da projekat nije urađen u skladu sa izdatim urbanističkim uslovima.

Umjesto dogradnje postojećeg hotelskog depadansa investitor planira rušenje tog objekta i izgradnju novog, neskladne građevine od četiri etaže sa suterenom i garažama ispod nje. Novi aneks hotela nije uklopljen u postojeći ambijent od koga odudara modernističkom arhitekturom i visinom kojom u velikoj mjeri zaklanja vizure prema moru, dijelu naselja izgrađenog iza hotela.

„Potrebno je upodobiti sadržaj idejnog rješenja sa UTU uslovima i planskim dokumentom“, navela je u rješenju glavna gradska arhiktektinja.  Ona je upozorila investitore na smjernice iz DUP-a koje se odnose na materijalizaciju i oblikovanje, na obavezno poštovanje izvornog arhitektonskog stila postojećeg Hotela Maestral.

„Postojeći arhitektonski stil se mora poštovati prilikom nadogradnje, dogradnje, adaptacija i sl….Prilikom dodavanja bilo kakvih djelova na postojeće građevine ili prilikom njihove adaptacije, doziđivanje, nadziđivanje, zatvaranje i otvaranje raznih djelova, mijenjanje krova…potrebno je da svi novi djelovi i radovi budu izvedeni u arhitektonskom stilu u kome je izgrađena postojeća zgrada. Nije dozvoljena promjena stila građenja…“, navodi se u izvodima iz važećeg DUP-a. U njemu postoji i odrednica o sprečavanju kiča, po kojima se novi ambijent, objekat, zgrada, ne smiju formirati na bazi onih elemenata i kompozicija koje vode ka kiču, kao što su lažna postmodernistička arhitektura, napadni folklorizam, istorijski etno-elementi drugih sredina…“ Sve ono čega u praksi ima u izobilju.

Stihijska gradnja je odlika svih građevinskih zahvata na primorju, uvođenje novih stilova gradnje i arhitekture koja je u potpunom neskladu sa prirodnim karakteristikama područja i mediteranskim načinom gradnje. Najgore je sa rekonstrukcijom objekata gdje je na sceni svjesno urušavanje arhitektonskih vrijednosti pojedinih hotela koje novi vlasnici prerađuju, dograđuju i skrnave po svom nahođenju. Varvarizam u ime turizma odlika je arhitekture od koje ne prezaju ni pojedine državne firme. Nestala je i institucija konkursa i javnih rasprava koji donekle obezbjeđuju uvid javnosti u konačan izgled građevina koje određuju prostor u kome žive.

U obrazloženju odbijanja saglasnosti na projekat proširenja Hotela Maestral, arhiktektinja Samardžić je  citirala  djelove publikacije pod naslovom Arhitektonski atlas Crne Gore – preporuke za građenje, izdate 2006., čiji su autori profesor Dušan Vuksanović, aktuelni Glavni državni arhitekta i profesor Svetislav Popović u kome se navodi:  „Rekonstruisani Hotel Maestral Pržno Miločer – primjer esencijalnog pristupa. U situaciji sveopštih aspiracija na prostor Primorja, izraženih u neodmjerenim i sa ambijentom neusaglašenim građevinskim zahvatima, vrijedan i prilično usamljen primejr znalački i odmjereno profilisanog investitorskog programa graditeljskog postupka predstavlja rekonstrukcija i nadogradnja Hotela Maestral….“, uz stručne hvalospjeve  poduhvata kojim je hotelu povećana spratnost i kapaciteti uz izuzetno uvažavanje izvornog arhitektonskog rješenja i njegovog autora. Stoga je vlasnicima Hotela Maestral upućena preporuka da stupe u komunikaciju sa projektantima, slovenačkim autorima koji su radili intervencije na ovom hotelu.

„Sagledavajući predloženo idejno rješenje u duhu planskih smjernica za arhitektonsko oblikovanje glavni gradski arhitekta smatra da je evidentno da ne postoji jedinstvo arhitektonskog izraza između predložene gradnje i postojećih objekata. Te je mišljenja da se nijesu stekli uslovi za davanje saglasnoti“, zaključeno je.

Da li će vlasnici Hotela Maestral promijeniti arhitektu i odustati od neprilagođene građevine u staklu na ivici popularne pješčane plaže, teško je prognozirati. U pitanju su moćni biznismeni i hotelijeri koji kontrolišu najatraktivniji dio Crnogorskog primorja sa elitnim hotelima i plažama na potezu od Pržna do Svetog Stefana.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

AUTOPUT: ŠTA JE IZGUBLJENO IZMEĐU UGOVORA I OBEĆANJA: Ludaci će poželjet drumova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do početka godine CRBC i njeni podizvođači povukli su ukupno 533,8 miliona. To je nekih 60 odsto od ukupne vrijednosti radova, koji se danas procjenjuju na nekih 890 miliona. Ta nam matematika kazuje da će za preostale radove trebati možda i više od dvije godine

 

Premijer Duško Marković, onomad, u par riječi objasni stanje na prioritetnoj dionici autoputa Bar-Boljare: „Zahvaljujući vanrednim naporima Vlade i Ministarstva prvi kilometri su već formirani na terenu, po njima se prolazi (?!), mostovi povezuju klisure, a probijeni tuneli su planine i brda pretvorili u cestu“.

Jedni kažu da je Marković lirsku stranu svoga besjedništva („planine i brda pretvorili u cestu“) pokazao kao posvetu svjetskom Danu poezije (21. mart). Prema drugim tumačenjima, premijer je svoj odgovor na poslaničko pitanje pretvorio u poeziju ne bi li makar za malo prikrio činjenicu da se, pedeset dana prije ugovorenog roka za njeno puštanje u rad, dionica autoputa Smokovac – Mateševo prepoznaje tek na snimcima iz drona, kao širi zemljani put koji vijuga između nezavršenih  tunela i nepovezanih stopa budućih mostova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 22. MARTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo