Aco Đukanović i Vesko Barović u istoj vijesti na naslovnoj strani. Prvi put od kako su, u zimu ’02/03. godine, rušili tarabe na nesuđenom gradilištu zgrade Maksim. Lokacija za gradnju tada je preseljena za nekoliko stotina metara, pokazujući svu moć tandema koji čine biznismeni: njegov brat i njegov prijatelj. Sada su stvari nešto drugačije.
Iz Barovićevog Eurofonda požalili su se medijima kako je Đukanovićeva Prva banka krajem juna sa njihovog deviznog računa skinula i prisvojila 1,56 miliona eura. Nezakonito, tvrde. Priča je stigla na naslovne strane nakon što su žalbe Eurofonda Centralnoj banci i Ministarstvu finansija ostale bez rezultata. Da bude zanimljivija, u Euro fondu kažu kako je – zbog samovolje Prve banke – bez 1,1 miliona eura ostala i Poreska uprava, odnosno državni budžet.
Znači li sve to da Vesko i Aco više nijesu na istoj strani? To zavisi od načina na koji gledate na dešavanja u četvorouglu: Vlada, Prva banka, Eurofond i Centralna banka.
SVJEDOK: Prije više od dvije godine (ljeto 2008.) Monitor je upozoravao na neobičnu pojavu u Prvoj banci Crne Gore. Kada bi njeni klijenti dali nalog za plaćanje carina, poreza ili neke druge obaveze prema državi to je, sa sigurnošću, značilo samo da će novac biti skinut sa njihovog računa.
Početkom 2009. na vrata CBCG uveliko su kucali najhrabriji među vlasnicima crnogorskih firmi koje su oštećene finansijskim akrobacijama Prve banke. Jednostavno, novac skinut sa njihovih računa nije stigao tamo gdje su ga oni namijenili. Zato su bili prinuđeni da, ni krivi ni dužni, državi plate visoke kazne i zatezne kamate. Ni od žalbi Centralnoj banci, kažu, nije bilo velike vajde.
Crnogorski zvaničnici o ovoj temi nijesu željeli da govore. Makar ne na domaćem terenu. Ministarstvo finansija je, ipak, u odgovorima na Upitnik EK priznalo da je kontrolom CBCG, u novembru 2008. godine, utvrđeno da „Prva banka ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu…”. Podrazumijeva se, bilo kakve sankcije prema Banci nijesu im padale na pamet.
Javne žalbe iz Eurofonda, a nešto ranije i nikšićke Željezare, samo su potvrdile ono o čemu se u kuloarima govori već godinama. To, opet, ne znači da treba prihvatiti crno-bijelu sliku koja nam se pokušava servirati kroz priču o zloj Banci i njenim klijentima, dobrim ali nekadrim da zaštite vlastita prava i interese. Istina je, makar u ovom slučaju, mnogo – crnja.
SILA BOGA NE MOLI: Sagledajmo, makar ukratko, poznate detalje ove priče.
Iz Eurofonda tvrde da im je novac sa deviznog računa „nestao” 23. juna, nakon što je u Prvu banku stigao nalog CBCG da sa tog računa prenese 1,1 milion eura na račun Poreske uprave, radi plaćanja zaostalog poreza. Do danas, taj novac nije vraćen. Do danas, ni taj porez nije plaćen.
„Platićemo porez kad Prva banka oslobodi novac”, citiraju Vijesti sagovornike iz Euro fonda koji su, izgleda, umislili da je plaćanje poreza nešto što se može ali i ne mora oposliti. Zavisno od volje i raspoloženja. Ili nijesu umislili? Pada u oči činjenica da Eurofond, kompanija koja gazduje značajnim dijelom crnogorske privrede, svoje poreske obaveze izmiruje tek nakon što joj se, odlukom nadležnih institucija, blokiraju računi u ovdašnjim bankama i izvrši prinudna naplata. Doduše, i to je mnogo u odnosu na Olega Deripasku i njegov CEAC koji na ime poreza i doprinosa već godinama ne plaćaju ništa.
Prema saznanjima Monitora, Prva banka je novac sa deviznog računa Eurofonda zaplijenila na osnovu višemilionskih potraživanja koje ima prema ovom preduzeću i njegovom gazdi, Veselinu Baroviću. Nezvanično, riječ je o ozbiljnim, velikim, ogromnim (percepcija se razlikuje od sagovornika do sagovornika) dugovima koje se mjere desetinama miliona eura. Plus nekoliko miliona kamata.
Prva banka je u više navrata, neuspiješno, pokušavala da prodajom nekretnina u vlasništvu Eurofonda i Barovića namiri dio svojih potraživanja. Na prodaju su nuđeni placevi u zaleđu Velike plaže, hotel Grand na Cetinju, novoizgrađeni tržni centar u Bijelom Polju… Uzalud.
Zato je zaplijena novca sa deviznog računa Eurofonda izgledala kao dobra prilika da se namiri makar dio duga. Na njihovu žalost, i u tom su poslu zakasnili. Novac su prisvojili tek kada je iz Centralne banke stigao nalog da se njim izmire poreske obaveze Eurofonda.
Taj nas „detalj” tjera da u priču uvedemo i nove aktere. Suštinski, Prva banka i Eurofond se spore oko novca koji u najvećoj mjeri pripada budžetu države Crne Gore. Iz nekog razloga državnim zvaničnicima – od onih iz Poreske uprave do zvaničnika Ministarstva finansija na čelu sa ministrom Igorom Lukšićem – kao da nije previše stalo da taj novac završi tamo gdje mu je mjesto. A milion je sve samo ne i mala para za Crnu Goru i njene javne finansije.
Da li se time pravi ustupak Prvoj banci koja već mjesecima drži tuđi novac? Ili se poreski dug Veska Barovića i njegovih kompanija svjesno nagomilava kako bi država mogla, kada na čelu Vlade ne bude njegov prijatelji iz vremena prvobitne akumulacije, da se naplati zaplijenom dijela izuzetno vrijedne imovine „kontroverznog biznismena” iz Podgorice? Ta su pitanja još bez valjanog odgovora.
Zato nam je ova priča ponudila prilično nedvosmislen odgovor na dilemu kako će se novi guverner CBCG Radoje Žugić postaviti prema Prvoj banci u kojoj je, u vrijeme njene najveće krize, bio predsjednik Upravnog odbora (njegov potpis je na ugovoru o kreditu od 44 miliona koji je Prvoj dala Vlada Mila Đukanovića prije ravno dvije godine). On će joj, čini se, ići na ruku čak i po cijenu da povremeno „zaboravi” na propise i zakone.
Najkraće: Žugić je, pozivajući se na Zakon o Centralnoj banci i Zakon o bankama, CBCG proglasio „nenadležnom” da rješava odnos banka – klijent, koji je „zasnovan na propisima obligacionog prava”. Sadržaj ugovora između banke i klijenat ne može biti predmet ocjene od strane Centralne banke, tvrdi Žugić. On, međutim, nigdje ne pominje Zakon o platnom prometu. U njemu je precizno navedeno kako komercijalne banke dobijaju, i za ovu priču mnogo interesantnije, kako gube licencu za obavljanje platnog prometa koju im izdaje i oduzima – Centralna banka. Tamo je lako prepoznati i slučaj Prva-Eurofond. I samo je pitanje koliko će novi čelnici CBCG uspjeti da odugovlače postupak kontrole Prve banke prije nego primjene Zakon.
Istine radi, treba reći da je Prva banka dozvolu za posredovanje u platnom prometu, zbog neizvršavanja naloga svojih klijenata, trebala izgubiti još u vrijeme dok je Radoje Žugić bio jedan od njenih čelnika. Znači prije njegovog dolaska u CBCG.
Pitanje je – može li Žugić riješiti problem u čijem stvaranju je učestvovao?
I ko će mu u tome pomoći. Sjetimo se, sredinom novembra je Aleksandar Damjanović, predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet objelodanio ideju po kojoj bi država trebala preuzeti Prvu banku. „Radi se velikoj, domaćoj, sistemskoj banci i ako su teškoće i dalje prisutne, treba razmišljati o eventualnoj dokapitalizaciji od države koja bi preuzela banku i u potpunosti je stavila u funkciju razvoja nacionalne privrede…”, smatra funkcioner SNP-a. Zvuči li i vama to kao najava nove političke i(li) finansijske koalicije.
Ako je odgovor potvrdan nagradno pitanje glasi: Može li Vesko Barović biti kolateralna šteta novog evropskog saveza DPS-SNP?
Zoran RADULOVIĆ