Povežite se sa nama

Uncategorized

Krediti stigli na naplatu

Objavljeno prije

na

Investicioni talas koji je prije tri-četiri godine zapljusnuo Budvu, umjesto opšteg ekonomskog napretka grada i poboljšanja uslova života i standarda njenih stanovnika, ostavio je za sobom dugove koji se mjere desetinama miliona eura, hipoteke i raznovrsne blokade. Bio je to pravi finansijski cunami, najveći priliv stranih investicija po glavi stanovnika u Crnoj Gori, a iza njega je ostala zazidana obala, rasprodata vrijedna državna imanja i računi koji stižu za naplatu. Na pitanje gdje je sav taj novac nestao, nema odgovora.

Posljednja vijest koja dolazi iz podgoričke Prve banke, koja je preko Privrednog suda zatražila prinudnu naplatu duga od pet miliona eura od Opštine Budva, ponovo je uznemirila duhove u uspavanom gradu. Privredni sud je zahtjev o prinudnoj naplati proslijedio Sektoru za plan i promet Centralne banke, koji treba da izvrši blokadu računa Opštine Budva. Riječ je o dva odvojena zahtjeva, od tri i dva miliona eura koja se odnose na aranžmane koje je Opština pravila sa jednim brojem privilegovanih investitora koji su posljednjih godina dobijali unosne poslove u njenom ataru.

Iznos od tri miliona odnosi se na dug koji Opština ima prema podgoričkoj kompaniji Tehnoput, graditelju nekoliko saobraćajnica, bulevara u Budvi i Bečićima, koji još nisu u potpunosti završeni. A cijena koštanja im neprestano raste.

Tako je glavni, šarenim disko lampicama osvijetljeni kratki bulevar kroz Budvu, od početnih tri miliona, na kraju koštao fantastičnih devet miliona eura!?

Ostatak od dva miliona eura koje sudski potražuje Prva banka odnosi se na dug prema firmi Cijevna komerc, za posao gradnje zgrade budvanske Akademije znanja u koju je uloženo oko 10 miliona eura. Ovo dugovanje nije baš najjasnije, jer je opština napravila poseban aranžman sa Cijevna komercom kome je u zamjenu za izvedene radove ustupila zemljišne parcele u Bečićima.

Kako je Opština dospjela u nezavidnu poziciju da joj banke po ko zna koji put blokiraju račun objašnjava za Monitor Mihailo Đurović, opštinski sekretar za finansije.

„Nama je račun već blokiran od strane Crnogorske komercijalne banke zbog duga od oko milion eura po osnovu kredita iz 2008. godine”, kaže Đurović. „Investicioni talas u Budvi zaključen je do kraja 2008. Dugovali smo firmama za investicije u neke od kapitalnih objekata. Napravili smo konverziju obaveza naših izvođača kod banaka i preuzeli njihova kreditna zaduženja . Umjesto njima, dugujemo bankama. Najveći povjerioci Opštine Budva trenutno su banke”. Đurović napominje da nije „bankarski korektan” medijski istup Prve banke i ulazak u postupak prinudne naplate umjesto pregovora o nalaženju načina za regulisanje dužničkih obaveza.

Predsjednik Opštine Rajko Kuljača kazao je, šaljivim tonom, kako je Budva preživjela i veće napade, one koji su dolazili sa mora, pa će i ovaj od strane Prve banke.

„Blokirali su nam račun jer smo propustili da izmirimo dvije rate. Obavili smo razgovore sa predstavnicima Prve banke i nadamo se dogovoru”. On je potvrdio da je Opština preuzela kredite investitora, ali bez kamata. „Kamate plaćaju oni sami”, kazao je Kuljača.

GRADITELJSKI RAJ: Teritorija opštine Budva postala je raj za podgoričke građevinske tajkune bliske DPS-u koji skidaju investicioni kajmak bez ikakvog rizika. U posao je uključena Prva banka koja povlašćenim klijentima odobrava milionske kredite za realizaciju unosnih poslova, koje na kraju podmiruje Opština, odnosno građani Budve.

Prvi čovjek budvanskog SNP, Veselin Marković nije iznenađen blokadom od strane Prve banke. „Račun Opštine Budva godinama je u blokadi, sa malim vremenskim intervalima predaha. Prebacivanjem duga prema investitorima na banke Opštini je dugoročno napravljena šteta. Banke su teži povjerioci, za razliku od privatnih firmi imaju bolje instrumente da dođu do svog novca, kao što je najnovija blokada, što privatnici mogu učiniti samo kroz duže sudske postupke”, kaže Marković

Stevan Džaković, odbornik PZP, prihvatanje kredita izvođača radova tumači kao otvorenu pomoć Budve partijskim firmama iz glavnog grada i Prvoj banci.

„Vlast u Budvi neprestano se žali kako od uticajnih DPS preduzetnika i pritisaka iz Podgorice ne može više da živi. Zašto onda finansiraju propale biznismene na račun građana Budve koji nisu primili posljednjih šest-sedam plata. Posebna je priča kvalitet izvedenih radova čija je vrijednost niža najmanje 40 odsto od iznosa koji se na kraju plaća.

Šta drugo možete očekivati od predsjednika Opštine i njegovih pomoćnika koji potpisuju građevinske dozvole iako na to nemaju zakonsko pravo. Ko zna šta su sve oni potpisali. Najbolje bi bilo da cijelu Budvu prepišu Prvoj banci”, kazao je Džaković

Uprkos svim nedaćama situacija nije tako crna kakvom se čini, smatra Mihalilo Đurović.

„Imamo ostvarenje budžeta za oko 40-50 miliona eura, po visini odmah iza Podgorice.

Imaćemo oko 20 miliona eura zostalih obaveza iz 2009. U narednu 2011. godinu ulazimo sa dugom od četiri plate zaposlenima u organima uprave, javnim preduzećima i ustanovama. Dug za investicije sveli smo na devet miliona”, ređa uspjehe sekretar za finansije.

On je takođe naveo da je budžetom za 2011 u iznosu od 57 miliona, čije se usvajanje očekuje, predviđen iznos od 750.000 eura za isplatu otpremnina za oko 95 radnika, od ukupno166 koji su proglašeni tehnološkim viškom.

MOĆNI DUŽNICI: Zanimljiv je podatak da veliki broj investitora u Budvi duguje Opštini ogromna sredstva na ime nenaplaćenih komunalnih taksi.Samo jedan graditelj, kompanija Fab Live D.o.o., iz Podgorice duguje Budvi oko 9,5 miliona eura po tom osnovu. Vlasnik gradi ogroman stambeni kompleks Tre Canne na Slovenskoj plaži. Tri solitera smještena su neposredno uz obalu, sa stanovima namijenjenim tržištu. Opština se može naplatiti shodno izmijenjenim propisima, tek tada kada investitor zatraži upotrebnu dozvolu. A to neće biti skoro.

Najveći hoteli u gadu nijesu izmirili svoje milionske obaveze. Riječ je o hotelu Splendid, Avala, o napuštenom naselju Zavala i mnogim drugim investitorima čiji su objekti zaposjeli obalu, more, koriste infrastrukturu grada, uveliko rade i ostvaruju profit, dok građani Budve jedva sastavljaju kraj sa krajem.

Nacrtom novog budžeta planiran je prihod od 9.5 miliona eura od prodaje zemljišta u vlasništvu Opštine. Prodaja državnih prirodnih resursa jedan je od glavnih prihoda Opštine. Novac od prodaje zemlje najčešće se utroši na plate zaposlenih ili na glamurozne zabave i koncerte estradnih zvijezda. No i taj je izvor pomalo presahnuo. Interes za kupovinu placeva drastično je splasnuo. Za godinu koja je na izmaku planiran je prihod od 19 miliona od prodaje zemljišta. Konačan bilans bio je svega pet miliona eura.

Dovoljno za pjesmu, igru i zabavu, koja se uprkos siromaštvu, dugovima i blokadama sprema za doček Nove godine na trgu turističke prijestonice.

Slavlje i glamur u gradu u kome većina zaposlenih sedam mjeseci nijesu vidjeli platu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo