Povežite se sa nama

MONITORING

VLADIN POVRATAK U BUDUĆNOST: Novi nameti uz stare izgovore

Objavljeno prije

na

Prije nego što su se mnogi tome nadali, građani Crne Gore naći će se u prilici da osjete prve efekte gradnje autoputa Smokovac-Mateševo. z izvinjenje na maloj digresiji, ali neophodno je podsjetiti, zbog onih što prebrzo zaboravljaju, da je riječ o tzv. prioritetnoj dionici zamišljenog autoputa Bar-Boljare. Hrabriji, poput onih što sjede u poslaničkim klupama DPSDP koalicije, govore i o autoputu 5B: Bar-Boljare-Beograd-Budimpešta-Bukurešt. Mada nije do kraja jasno kako se, i zbog čega, Bar našao na popisu mjesta koja, uz početno slovo, povezuje još samo to što pripadaju crnomorskom slivu.

Uglavnom, vlast ponekad ispuni ono što je obećala. Pa poveća namete. Možda još ne vidite da se gradi obećana cesta koja će sjever države primaći Podgorici pa nas onda odvesti u Evropu, ali već znate da ćete u tu svrhu od prvog juna na svaki litar kupljenog goriva plaćati dodatnih pet centi.

Računica o novoj drumarini pokazuje – na svakih dvadeset litara goriva koje kupite, država će uzeti još jedan euro. Malo im je to što je približno polovina novca koji smo ostavljali na benzinskim pumpama i do sada završavala u državnoj kasi.

,,U pitanju je simboličan namet”, obradovao je iznenađene platiše ministar finansija Radoje Žugić, objašnjavajući da je to pravi način da svi pomognemo razvoj države. I taman da povjerujemo u tumačenje ponosnog suvlasnika novogradnje na morskoj plaži, kad nam lično Žugić pojasni kako se iza propovijedi o razvoju države i ljepšoj budućnosti, krije mnogo banalniji motiv. Crnogorska vlast spada među one koji se ne raduju padu cijene nafte na svjetskim berzama. Ministar kaže: ,,Po mom mišljenju, a to je i stav Vlade, u situaciji kada je cijena goriva drastično pala mora se naći neki minimalni prostor (za povećanje državnog nameta – prim Monitora) koji neće ugroziti standard stanovništva…”. I tačka.

Šta nas navodi da vjerujemo da će prihod od novouvedene takse (a to neće biti mali novac) zaista biti potrošen za finansiranje izgradnje saobraćajnice Smokovac – Mateševo? Nije li realnije očekivati da se ponovi priča o ,,ekološkoj taksi” koju je ekološka država dvije-tri godine revnosno naplaćivala od domaćih i stranih vlasnika automobila, da bi je preko noći ukinula kada se postavilo pitanje o sudbini prikupljenih sredstava. Zna se samo da taj novac nije otišao ni u Pljevlja, ni u Podgoricu ili Nikšić za sanaciju ekoloških crnih tačaka.

Problem možemo postaviti i ovako: sljedećeg mjeseca biće tačno deset godina od prodaje Telekoma Crne Gore. Neki još pamte obećanja tadašnjeg ministra privrede Darka Uskokovića i direktora Agencije za privatizaciju Branka Vujovića kako ,,crnogorska vlada namjerava da glavninu novca od prodaje Telekoma investira u izgradnju autoputa Podgorica – Mateševo…”. Država je tada za svoj udio u Telekomu dobila 114 miliona eura. Gdje je danas taj novac? Premijer Milo Đukanović to je pitanje, prije koju godinu, stavio na listu nepristojnih i zlonamjernih. Bilo je to, otprilike, u isto vrijeme kada je i sebe, svoje saradnike i srodnike, amnestirao od optužbi američkih istražitelja za koruptivne radnje tokom te privatizacije.

Tamo gdje se novac poreskih obveznika troši s dužnom pažnjom, novi nameti za gradnju autoputa ne bi mogli doći ni na dnevni red parlamenta, prije nego što bi izvršna vlast objasnila kako je potrošen novac od privatizacije Telekoma. U Podgorici važe drugačija pravila.

Prije nepuna dva mjeseca Monitor je upozoravao vlast na opasnost zaduženja u dolarima bez ikakvog obezbjeđenja od valutnog rizika – a evo broja gdje pominjemo prve poreske namete koje nam je donio aranžman sa Kinezima. Vrijednost uzetog kredita porasla je u međuvremenu za približno 100 miliona eura. I, nikome ništa. Ministar saobraćaja Ivan Brajović kaže kako njegove kolege iz Ministarstva finansija imaju vremena do 2021. godine, kada počinje otplata kredita, da pronađu model zaštite od valutnog rizika!? Lagano.

Zato su požurili da vlasnicima automobila razrežu dodatni namet na gorivo. To nije jedina novina kada je popuna državne kase u pitanju. Vlada je, sve u cilju ,,stabilizacije javnih finansija, nastavka procesa fiskalne konsolidacije i obezbjeđenja makroekonomske stabilnosti”, parlamentu predložila niz promjena zakona, sa zajedničkom idejom da novim nametima, ili povećanjem iznosa i stopa za već postojeće dažbine, popuni zjapeće praznine u državnoj kasi. Iako one, zvanično, ne postoje.

Ministar finansija pred TV kamerama se hvali kako je budžetski prihod u prvoj polovini januara za 16 miliona veći od prošlogodišnjeg dok u Skupštini, istovremeno, obrazlaže kako se predloženim promjenama Zakona o doprinosima za obavezno osiguranje (za 0,5 odsto se povećava stopa doprinosa za zdravstveno osiguranje) ,,rješavaju ranjivosti sistema i ulaže se u ljudske resurse”. A sve na račun malih i srednjih preduzeća čiji vlasnici nijesu – zvanično ili nezvanično – oslobođeni plaćanja poreza i doprinosa zahvaljujući poslovnim, rođačkim i partijskim vezama sa establišmentom. Malo matematike, vladine zvanične projekcije za ovu godinu pokazuju da u Đukanovićevom kabinetu računaju da penziono i zdravstveno osiguranje neće plaćati jedna četvrtina od 170 hiljada zvanično zapošljenih u Crnoj Gori.

,,Da li neko misli da će uvećanje doprinosa od 0,5 odsto, odnosno tih 4-5 miliona dodatnog prihoda suštinski nešto popraviti u zdravstvenom sistemu?”, retoričko je pitanje sam sebi postavio poslanik Mladen Bojanić. ,,Naravno da neće, ali će donijeti velike problem preduzetnicima i poljoprivrednicima koji će morati da izdvajaju još više zarađenog novca za državne potrebe”, odgovara. Bez odjeka. Kao i računica Unije poslodavaca prema kojoj su stvarna državna opterećenja prosječne crnogorske zarade veća od 60 odsto obračunate zarade (zvanično, taj se iznos procjenjuje na nekih 45 odsto bruto zarade).

Da se za tren vratimo na ,,ulaganje u ljudske resurse”, po mjeri vladajuće koalicije. Dok je ministar Žugić obrazlagao nove namete, poslanička DPS ekipa okupljena oko potpredsjednika Vlade Duška Markovića gurala je kroz parlamentarne odbore paket povlastica za penzionisanje službenika ANB-a. Marković je, kao bivši direktor tajne službe, retorikom DPS-a objašnjavao smisao odluke da se država, penzionisanjem, riješi službenika ANB starijih od 50 godina. „Želimo da oslobađanjem od jednog broja službenika koji su sada u radnom angažmanu omogućimo dolazak novog kadra”, naveo je Marković, kao da opisuje dječiju vrtešku u luna parku. Gdje jedni čekaju na red dok oni što su stigli ranije ne završe svoju vožnju. Ni riječ o intrigama i sumnjama, korumpiranim službenicima, dvostrukim agentima.

DPS je predložila da se odlazećim radnicima ANB-a dupliraju planirani benefiti. Tako da u penziju mogu otići sa 50 godina starosti i 25 godina staža, a da im se penzija obračunava po osnovu prosjeka zarade u prošloj godini, uvećanog za 40 odsto! Ima da se zna: nijesu državni službenici sa značkom tajne službe tamo neki ,,tranzicioni gubitnici” sa sjevera Crne Gore, koji treba da štrajkuju glađu i mole ne bi li iskamčili minimalnu penziju ili makar jednokratnu pomoć. Oni su čuvari tajni. I to ima da se plati.

No, ne morate biti naoružani dugim cijevima i(li) državnim tajnama da bi crnogorska vlast, za vaš račun, u Skupštini obezbijedila paket povlastica. Nekad je dovoljan samo novac.

U sedmici u kojoj smo saznali za naum države da poveća postojeće doprinose, poreze i namete na gorivo, kafu, alkohol, duvan, gazirana pića… Vlada je obznanila naum da od plaćanja PDV-a i carina oslobodi investitore spremne da ulažu u gradnju hotela sa pet i više zvjezdica, energetske objekte i prerađivačke kapacitet. PDV se ne bi plaćao ni na robu obuhvaćenu budućim međudržavnim ugovorima, nalik onome za autoput.

Takva odluka će doprinijeti rastu ekonomije, povećanju konkurentnosti i valorizaciji turističkih potencijala, objašnjavaju zastupnici vladajuće politike. Na drugoj strani (opravdana) sumnja. Predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović upozorava: ,,Ovi predlozi Vlade dio su dogovorenog paketa kojim se pojedinim investitorima daju povlastice kako bi se nadomjestile ‘sitne poteškoće’ koje im izazivaju javni tenderi”. On je rekao kako ,,postaje potpuno jasno” da se na primorju ne radi o kašnjenju u projektima Luštica, Kumbor… već da strateški partneri ,,aktivno čekaju” da Vlada ispuni svoj dio dogovora i da budu oslobođeni plaćanja ovih dažbina.

,,Sami ne možemo valorizovati resurse koje imamo”, pravdao je predloženu odluku ministar Žugić. Neko drugi bi ih i mogao valorizovati. Ako išta ostane poslije DPS-a.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo