Povežite se sa nama

MONITORING

RODITELJI I VAKCINE: Prepušteni strahu

Objavljeno prije

na

Po svijetu o vakcinama ovih dana pričaju svi: od Baraka Obame do Jelene Karleuše. U Crnoj Gori veliki broj roditelja u tišini odbija da vakciniše djecu, prevashodno vakcinom protiv protiv malih boginja, zauški i rubeola. Zvanični podaci o sprovedenoj imunizaciji u Crnoj Gori za 2014. godinu, kazali su Monitoru u Institutu za javno zdravlje, biće dostupni u maju. Kod nas ne postoji nijedno udruženje niti i jedan ljekar koji se protivi vakcinaciji, ali straha ima u izobilju.

Prema nepodijeljenom mišljenju pedijatara i roditelja sa kojima je Monitor razgovarao, kampanja sa početka 2014, u kojoj je glavni lik bila ljekarka iz Makedonije dr Slađana Velkov, ogorčena protivnica vakcinacije, proizvela je veliki uticaj na javnost.

Velkov, koju na Facebooku prati blizu 30 hiljada ljudi, tvrdi da imunizacija ne štiti, već izaziva bolesti. Smatra da MMR vakcina izaziva autizam koji se ,,širi kao epidemija”. Ime doktorice Velkov prvo je na peticiji za ukidanje obavezne vakcinacije u Srbiji, koju je od februara prošle godine potpisalo 14.528 ljudi sa 9.554 različitih IP adresa iz raznih krajeva svijeta.

Majka jednoipogodišnjeg dječaka iz Podgorice kaže za Monitor da je odlučila da MMR vakcinu koja se dobija kad dijete navrši godinu – odloži. Njena odluka je posljedica ne samo informacija kojima je javnost zapljusnuta početkom prošle godine već i činjenice da njen poznanik obolijevanje svog djeteta od autizma vezuje za MMR vakcinu.

„Izabrana doktorica mog djeteta rekla nam je da razumije strah roditelja s obzirom na čitavu medijsku kampanju. Objasnila nam je prednosti vakcinacije i posebno naglasila činjenicu da se autizam inače uočava u periodu kad dijete puni prvu godinu, što se poklapa sa davanjem MMR vakcine. Pristala je na moju odluku da odložim davanje vakcine djetetu”, kaže naša sagovornica.

„Narod je uplašen. Treba otvoriti raspravu u kojoj bi stručnjaci ljudima objasnili koje su prednosti i mane vakcine i koje su moguće posljedice. Teško je ostati pribran”, tvrdi još jedan roditelj koji je odložio vakcinaciju.

Na pitanje da li je prošlogodišnja rasprava u javnosti imala posljedica jedna od pedijatrica u podgoričkom domu zdravlja kaže: „Definitivno jeste. Prilično veliki broj roditelja jednogodišnjaka je uspaničen”.

Ona kaže kako takvim roditeljima govori da je naučno neutemeljeno da MMR vakcina izaziva autizam; da je jedim dijelom poslušaju, dok se drugi odluče za odlaganje. Ona u svojoj dugogodišnjoj praksi nikada nije imala slučaj komplikacije nakon što je dijete primilo vakcinu, osim manjih nuspojava – otoka ili blago povišene temperature.

Vakcinacija protiv deset zaraznih bolesti u Crnoj Gori je obavezna. Zakon predviđa kaznu od 550 eura za roditelje koji ne vakcinišu dijete. Pedijatri su ovih dana dobili uputstvo da podatke o roditeljima koji odbijaju da djetetu daju vakcinu moraju poslati sanitarnoj inspekciji. „Dosad to nijesmo radili, ali nijesmo ni imali toliki broj ljudi koji odbija vakcine”, kaže naša sagovornica i objašnjava da joj je u priči najupečatljiviji „mentalitet hajke i podložnost naših ljudi teorijama zavjere”.

Po mišljenu Monitorovih sagovornika teško je izdvojiti socijalnu grupu u kojoj ima najviše ljudi koji problematizuju vakcinaciju. Primjećuju, ipak, da među njima ima dosta visokoobrazovanih.

Roditelji sa kojima je Monitor kontaktirao nijesu pomenuli činjenicu da donoseći odluku da ne vakcinišu djecu odlučuju i o sudbini druge djece. Njihovo dijete može lako odbolovati male boginje, ali ih može i prenijeti djetetu koje iz medicinskih razloga nije vakcinisano i može da dobije, recimo meningitis, od kojeg se često umire.

Epidemiolozi uvjeravaju da nema razloga za strah od vakcina, jer se ozbiljne nuspojave javljaju znatno rjeđe nego komplikacije bolesti u slučaju nevakcinacije. Nedovoljan procenat vakcinisanih ugrožava kolektivni imunitet, što za posljedicu može imati vraćanje davno iskorijenjenih i opasnih bolesti kao što su dječja paraliza, difterija ili velike boginje.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje o imunizaciji, obuhvat vakcinacijom 2013. godine je sljedeći: BCG vakcina-92,9, primovakcinacija DTP 94,2, vakcina protiv dječije paralize 94,1, primovakcinacija protiv hemofilusa influence tip B 93,8, protiv hepatitisa B 89,8 i MMR primovakcinacija 88 procenata.

Pored epidemije preispitivanja korisnosti vakcina u svijetu, a i u našem okruženju, izbijaju i epidemije bolesti za koje se smatralo da su blizu nestajanja. U Srbiji je ovih dana objavljeno da je potvrđeno 105 slučajeva obolijevanja od malih boginja. Na području Federacije BiH od februara do kraja novembra 2014. registrovano je 3426 oboljelih. U 14 američkih država, prenose mediji, trenutno su 84 osobe oboljele od malih boginja. Predsjednik SAD Barak Obama je pozvao roditelje da vakcinišu djecu. U Njujork tajmsu, ali i drugim uglednim medijima postavljeno je pitanje da li nevakcinisanu djecu treba pustiti u školu.

,,Tokom 2014. godine u Institut za javno zdravlje Crne Gore pristiglo je sedam prijava obolijevanja od morbila. Svi su oboljeli u periodu od septembra do decembra 2014. Do infekcije je, kod svih oboljelih, došlo ili tokom boravka van Crne Gore ili prilikom kontakta sa licima koja su inficirana van teritorije Crne Gore”, kazali su nam u toj instituciji.

Pozivajući se na podatke iz Svjetske zdravstvene organizacije, u Institutu kažu da je u Evropi u 2013. zabilježeno skoro 32.000 slučajeva malih boginja, što je uvećanje za skoro 350 odsto u odnosu na 2007. godinu. To nije opasna bolest, ali njene komplikacije mogu izazvati upalu pluća ili meningitis.

Na pitanje šta preduzimaju kako bi pomogli roditeljima i suprotstavili se prilično agresivnim protivnicima imunizacije u Institutu za javno zdravlje Crne Gore kažu da radi promocije vakcinacije svake godine održe makar jedan sastanak sa svim učesnicima imunizacija. „Svake godine službe Instituta za javno zdravlje koje vrše nadzor nad vakcinacijom obiđu u više navrata domove zdravlja i punktove za vakcinaciju. Zaposleni u Institutu za javno zdravlje redovno učestvuju u TV emisijama i daju na desetine pisanih saopštenja u cilju promocije vakcinacije. Pored navedenog, izdata je i brošura Vakcinko namijenjena roditeljima, a nalazi se i na sajtu Instituta za javno zdravlje”.

U Institutu naglašavaju da je Naučni časopis u kojem je 1998. objavljena studija koju često pominju antivakcinalni lobiji, koja govori o promjenama na crijevima koje bi mogle da imaju neke veze sa davanjem vakcina i eventualno sa autizmom, naknadno povukao tu studiju, jer se ispostavilo da je ona „namještena” i lažirana.

U Velikoj Britaniji i Njemačkoj posljednih godina bilježi se rast broja vakcinisanih MMR vakcinom, ali i nemali broj oboljelih od malih boginja. Broj vakcinisanih tom i ostalim vakcinama tokom posljednjih godina je preko 90 procenata, ali, kako objašnjavaju stručnjaci, bolest se pojavljuje zbog smanjenog broja vakcinisanih krajem devedesetih. ,,Ovo je nasljeđe Vejkfild panike”, kazao je jedan od ljekara misleći na Endrju Vejkfilda koji je 1998. objavio da MMR vakcina izaziva autizam.

Protivnici vakcinacije u Hrvatskoj prošle godine su razočarani odlukom Ustavnog suda da samostalno odlučivanje roditelja o tome hoće li vakcinisati svoju djecu, nije njihovo ustavno pravo. Prema rješenju Suda, djetetovo pravo na zdravlje važnije je od prava roditelja na izbor.

Iako je i kod nas i u okruženju trenutno najdemonizovanija vakcina MMR, ona nije jedina osporavana. Posljednjih godina u BiH su se pojavljivale informacije da je preko 2000 beba umrlo zbog vakcine protiv hepatitisa b. U Francuskoj je prije 20 godina vakcina protiv hepatitisa b bila optužena da izaziva multiplu sklerozu kod vakcinisane djece. Panika se u međuvremenu povukla. Dok je 2004. godine u Francuskoj protiv hepatitisa b vakcinisano 25 odsto beba, 2012. godine vakcinisano ih je 88 odsto.

Na neka od pitanja koja postavljaju protivnici vakcinacije mogu da odgovore samo stručnjaci, neka su – bespredmetna. Jedno od takvih je tvrdnja da su vakcine neobavezne u zapadnoevropskim zemljama. Prema zvaničnim podacima u Norveškoj u svim oblastima te zemlje vakcinisano je, i bez zakonske obaveze, preko 95 odsto stanovništva. U Francuskoj je prošle godine bračnom paru koji nije htio da vakciniše djecu prijetila velika novčana kazna, a djeca se nijesu mogla upisati u vrtić i školu.

Britanski ljekar i naučni pisac Ben Goldacre u intervjuu za Jutarnji list izričito tvrdi: ,,Najveća opasnost u odbijanju vakcinisanja je ta da ćete vašom glupošću ubiti vlastitu djecu.”

Posao države je da svojim građanima obezbijedi dovoljno tačnih informacija o tako važnom pitanju kao što je vakcinacija. Za koji mjesec znaće se koliko je dobro Crna Gora uradila taj posao.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo