Povežite se sa nama

MONITORING

POVRATAK MAROVIĆA: Sa Krušom pred gospodaraRA

Objavljeno prije

na

Povratak Herceg Novog pod okrilje Demokratske partije socijalista, nakon pauze od 14 godina, tokom kojih je u ovom primorskom gradu vladala koalicija prosrpskih stranaka, upisuje se kao trijumf pregovaračkih sposobnosti Svetozara Marovića. Na posljednjoj sjednici glavnog odbora vladajuće partije u Crnoj Gori, nije se krilo oduševljenje postignutim uspjehom, prevođenjem pod svoju kontrolu jedine opštine na Crnogorskom primorju u kojoj DPS godinama nije mogao osvojiti vlast.

Pitanje je čime je to Marović fascinirao Dušana Radovića Kruša, lidera grupe građana Izbor, stranke koja je osvojila dovoljan broj mandata da bude vodeći akter u pregovorima oko formiranja vlasti u Novom, koji i kakvi su darovi prevagnuli da Krušo promijeni kurs nakon zapaljivih izjava datih uoči glasanja, kako ni u kom slučaju neće pregovarati sa DPS-om.

„Nećemo u političku koaliciju sa DPS-om, tek sa njima nećemo.Tek sa njima ne možemo. Oni su ovaj grad devastirali pohlepom njihovih tajkuna. Oni su ti koji su srozali moralni prag Crne Gore. Oni su uveli praksu – sve je dozvoljeno u politici. Oni praktikuju da kupuju glasove, kupuju lične karte, da kupuju ljude. Tek se njima ne može vjerovati. Nećemo sa njima”, grmio je Radović u Novom, uoči otvaranja biračkih mjesta.

Samo mjesec dana kasnije promijenio je mišljenje i smetnuo sa uma DPS tajkune, njihove krađe i prekrađe, pred Marovićevom argumentacijom i obećanjima, te prevario hiljade građana Herceg Novog koji su glasali za njegovu listu, prihvatajući ponudu koja se ne odbija.

Pragmatični Krušo postao je vlast u Novom, dok je Marović zabilježio uspjeh kojim je učvrstio poljuljanu moć u partiji i neprikosnovenu poziciju glavnog pregovarača DPS-a. Sastavio je zapravo dvije izborne liste, Izbor-a i DPS-a, čiji su nosioci bila dva Radovića Kruša, Dušan i Slobodan, daljnji rođaci u dvije partije, zvijezde nedavnih izbora u tom gradu. Preko koalicije dva Kruša DPS je uzela vlast u Novom.

Sveto Marović nema nikakve pozicije u izvršnoj vlasti ali zato drži sve konce u vladajućoj partiji.

Gotovo tri godine Marović je neformalni šef partije, zvanično delegiran na tu funkciju na sjednici glavnog odbora u jesen 2012. Fotelju prvog čovjeka DPS-a povjerio mu je Đukanović zbog zauzetosti, preuzimajući sedmi premijerski mandat u svojoj političkoj karijeri. Pored odgovornosti za dnevne aktivnosti partije, Marovićev uži resor su i izborne kampanje DPS-a kojima rukovodi, uz nezaobilazan dramski nastup na završnim konvencijama, kada se ne libi da na pogrdan način govori o opozicionim liderima, aludirajući često i na njihov fizički izgled.

Uoči narednog partijskog kongresa, Marović će pisati novi program partije, zajedno sa Đukanovićem i drugim članovima predsjedništva. On će istovremeno rukovoditi timom za izradu novog statuta partije. Prema riječima pojedinih funkcionera DPS-a, očekuje se da on na majskom kongresu zadrži dosadašnju funkciju u vrhu stranke gdje se ne očekuju neke značajnije promjene.

Posljednji politički poeni Marovića i stabilan položaj u vrhu najjače političke grupacije u Crnoj Gori, primjer su izuzetne sposobnosti za održavanjem na političkoj sceni, uprkos dramatičnim padovima koji karakterišu njegov odnos sa predsjednikom stranke Milom Đukanovićem.

Podsjećamo na događaje uoči nove 2011. godine, na scenario njihovog zajedničkog povlačenja sa izvršnih funkcija u Vladi, kada je Marović iznuđenu ostavku podnio 21. decembra.

Tri dana kasnije njemu je iz Podgorice poslat „svilen gajtan”, božićni poklon u vidu specijalnih jedinica crnogorske policije opremljenih dugim cijevima, pancirima i fantomkama, koji su u spektakularnoj, zastrašujućoj akciji, po nalogu Vrhovnog državnog tužioca, u ranu zoru upali u kuće budvanskih čelnika i na spavanju uhapsili njegovog brata Dragana Marovića, tadašnjeg potpredsjednika Opštine, gradonačelnika Rajka Kuljaču i još osam njihovih saradnika i poslovnih partnera, osumnjičenih za organizovani kriminal i korupciju u aferi Zavala.

Bio je to žestok, direktan udar na Marovića i njegov klan u Budvi, u kojoj on neformalno vlada duže od 20 godina. Činilo se tada da je politička karijera Marovića završena, da će podnijeti ostavku u partiji u kojoj su oni, koje najčešće naziva svojim prijateljima, znali šta mu se sprema.

Ova svojevrsna politička diskreditacija Marovića, kompromitacija čije su razmjere odjeknule od Podgorice, preko regiona, do Brisela, imala je za cilj slabljenje njegove moći u partiji, što je i sam potvrdio u svojim izjavama.

Nakon pretrpljenog šoka, u svom prvom reagovanju Marović je kazao kako je on politička meta udara na Budvu, na njegovog brata i ostale lokalne funkcionere.

Izbjegao je da okrivi vrh svoje partije, bez čijeg amina ne bi moglo doći do onakve oružane akcije u kojoj je posebno ponižen načinom na koji su mu brata uhapsili, već je oštricu bijesa i ljutnje usmjerio tada na Ranka Krivokapića, optužujući SDP da stoji iza tog političkog obračuna.

Odabrao je ćutanje umjesto suprostavljanja onima sa kojima je dijelio vlast i bio svjedok ključnih istorijskih dešavanja 90-ih, pljačkaške privatizacije crnogorske privrede, šverca i bogaćenja uskog kruga ljudi bliskih vrhu vladajuće partije.

Ćutanje mu ipak ne pomaže, pa se u ljeto 2011. godine pismom obraća Milu Đukanoviću u kome nagovještava da će se povući iz partije i ući u otvoren sukob sa njim, ukoliko ne prestane da ga ugrožava. Bila je to otvorena prijetnja na koju se odlučio nakon što je došao do saznanja da agenti ANB prate članove njegove porodice, te da se pripremaju nova hapšenja njemu bliskih osoba. Spekulisalo se i da će osnovati novu partiju i izazvati raskol unutar DPS-a.

Da li su prijetnje pomogle ili nešto drugo, tek započeto političko neutralisanje Marovića, odjednom je posustalo.

Ne samo da nije otišao iz DPS-a, stranke u čijem je stvaranju učestvovao, nego već naredne godine preuzima rukovođenje partijom i na godišnjicu hapšenja budvanskih depeesovaca, novu 2012. godinu Marović dočekuje u slavljeničkoj atmosferi u hotelu Palas, u društvu državnih i partijskih funkcionera, sa onima koji su mu o glavi radili.

Na lokalnim izborima iste godine njegovom zaslugom DPS u Budvi osvaja tijesnu većinu, uprkos brojnim aferama i novim hapšenjima članova DPS-a.

I afera Zavala polako se relativizuje. Za četiri godine sudski proces nije dobio svoj epilog. Ima li u tome zasluga Marovića koji je vjerovatno svoj uspon i značaj u partiji iskoristio na svaki mogući način kako bi pomogao svojima.

Viši sud u Podgorici ranije je osudio Rajka Kuljaču, na pet godina zatvora, a Dragana Marovića na četiri, jer su, zloupotrebom službenog položaja, navodno pribavili imovinsku korist preduzeću Zavala Invest i oštetili opštinski budžet za 821,6 hiljada eura.

Dok su ostali optuženi dobili blaže kazne. Apelacioni sud je dva puta obarao istovjetne presude koje je donijela sudija Valentina Pavličić i vraćao postupak na ponovno suđenje. Predmet je na kraju oduzet sudiji Pavličić i dodijeljen Suzani Mugoši.

Dok čeka presudu, bivši predsjednik Opštine Budva Rajko Kuljača imenovan je za predsjednika Upravnog odbora lokalne Turističke organizacije gdje se bavi organizacijom koncerata, priredbi i zabava. Za taj posao prima gotovo istu platu kao onu koju je imao na poziciji prvog čovjeka Budve.

To pokazuje da moćna vladajuća partija brine o svojim ljudima bez obzira na okolnosti i nezgodne situacije u koje ponekad zapadnu. A odnos dvojca Đukanović-Marović sličan je braku dvoje ljudi koji nakon burnih svađa i nesporazuma ipak odluče da svojoj zajednici daju drugu šansu i ostanu zajedno do kraja.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo