Povežite se sa nama

MONITORING

POVRATAK MAROVIĆA: Sa Krušom pred gospodaraRA

Objavljeno prije

na

Povratak Herceg Novog pod okrilje Demokratske partije socijalista, nakon pauze od 14 godina, tokom kojih je u ovom primorskom gradu vladala koalicija prosrpskih stranaka, upisuje se kao trijumf pregovaračkih sposobnosti Svetozara Marovića. Na posljednjoj sjednici glavnog odbora vladajuće partije u Crnoj Gori, nije se krilo oduševljenje postignutim uspjehom, prevođenjem pod svoju kontrolu jedine opštine na Crnogorskom primorju u kojoj DPS godinama nije mogao osvojiti vlast.

Pitanje je čime je to Marović fascinirao Dušana Radovića Kruša, lidera grupe građana Izbor, stranke koja je osvojila dovoljan broj mandata da bude vodeći akter u pregovorima oko formiranja vlasti u Novom, koji i kakvi su darovi prevagnuli da Krušo promijeni kurs nakon zapaljivih izjava datih uoči glasanja, kako ni u kom slučaju neće pregovarati sa DPS-om.

„Nećemo u političku koaliciju sa DPS-om, tek sa njima nećemo.Tek sa njima ne možemo. Oni su ovaj grad devastirali pohlepom njihovih tajkuna. Oni su ti koji su srozali moralni prag Crne Gore. Oni su uveli praksu – sve je dozvoljeno u politici. Oni praktikuju da kupuju glasove, kupuju lične karte, da kupuju ljude. Tek se njima ne može vjerovati. Nećemo sa njima”, grmio je Radović u Novom, uoči otvaranja biračkih mjesta.

Samo mjesec dana kasnije promijenio je mišljenje i smetnuo sa uma DPS tajkune, njihove krađe i prekrađe, pred Marovićevom argumentacijom i obećanjima, te prevario hiljade građana Herceg Novog koji su glasali za njegovu listu, prihvatajući ponudu koja se ne odbija.

Pragmatični Krušo postao je vlast u Novom, dok je Marović zabilježio uspjeh kojim je učvrstio poljuljanu moć u partiji i neprikosnovenu poziciju glavnog pregovarača DPS-a. Sastavio je zapravo dvije izborne liste, Izbor-a i DPS-a, čiji su nosioci bila dva Radovića Kruša, Dušan i Slobodan, daljnji rođaci u dvije partije, zvijezde nedavnih izbora u tom gradu. Preko koalicije dva Kruša DPS je uzela vlast u Novom.

Sveto Marović nema nikakve pozicije u izvršnoj vlasti ali zato drži sve konce u vladajućoj partiji.

Gotovo tri godine Marović je neformalni šef partije, zvanično delegiran na tu funkciju na sjednici glavnog odbora u jesen 2012. Fotelju prvog čovjeka DPS-a povjerio mu je Đukanović zbog zauzetosti, preuzimajući sedmi premijerski mandat u svojoj političkoj karijeri. Pored odgovornosti za dnevne aktivnosti partije, Marovićev uži resor su i izborne kampanje DPS-a kojima rukovodi, uz nezaobilazan dramski nastup na završnim konvencijama, kada se ne libi da na pogrdan način govori o opozicionim liderima, aludirajući često i na njihov fizički izgled.

Uoči narednog partijskog kongresa, Marović će pisati novi program partije, zajedno sa Đukanovićem i drugim članovima predsjedništva. On će istovremeno rukovoditi timom za izradu novog statuta partije. Prema riječima pojedinih funkcionera DPS-a, očekuje se da on na majskom kongresu zadrži dosadašnju funkciju u vrhu stranke gdje se ne očekuju neke značajnije promjene.

Posljednji politički poeni Marovića i stabilan položaj u vrhu najjače političke grupacije u Crnoj Gori, primjer su izuzetne sposobnosti za održavanjem na političkoj sceni, uprkos dramatičnim padovima koji karakterišu njegov odnos sa predsjednikom stranke Milom Đukanovićem.

Podsjećamo na događaje uoči nove 2011. godine, na scenario njihovog zajedničkog povlačenja sa izvršnih funkcija u Vladi, kada je Marović iznuđenu ostavku podnio 21. decembra.

Tri dana kasnije njemu je iz Podgorice poslat „svilen gajtan”, božićni poklon u vidu specijalnih jedinica crnogorske policije opremljenih dugim cijevima, pancirima i fantomkama, koji su u spektakularnoj, zastrašujućoj akciji, po nalogu Vrhovnog državnog tužioca, u ranu zoru upali u kuće budvanskih čelnika i na spavanju uhapsili njegovog brata Dragana Marovića, tadašnjeg potpredsjednika Opštine, gradonačelnika Rajka Kuljaču i još osam njihovih saradnika i poslovnih partnera, osumnjičenih za organizovani kriminal i korupciju u aferi Zavala.

Bio je to žestok, direktan udar na Marovića i njegov klan u Budvi, u kojoj on neformalno vlada duže od 20 godina. Činilo se tada da je politička karijera Marovića završena, da će podnijeti ostavku u partiji u kojoj su oni, koje najčešće naziva svojim prijateljima, znali šta mu se sprema.

Ova svojevrsna politička diskreditacija Marovića, kompromitacija čije su razmjere odjeknule od Podgorice, preko regiona, do Brisela, imala je za cilj slabljenje njegove moći u partiji, što je i sam potvrdio u svojim izjavama.

Nakon pretrpljenog šoka, u svom prvom reagovanju Marović je kazao kako je on politička meta udara na Budvu, na njegovog brata i ostale lokalne funkcionere.

Izbjegao je da okrivi vrh svoje partije, bez čijeg amina ne bi moglo doći do onakve oružane akcije u kojoj je posebno ponižen načinom na koji su mu brata uhapsili, već je oštricu bijesa i ljutnje usmjerio tada na Ranka Krivokapića, optužujući SDP da stoji iza tog političkog obračuna.

Odabrao je ćutanje umjesto suprostavljanja onima sa kojima je dijelio vlast i bio svjedok ključnih istorijskih dešavanja 90-ih, pljačkaške privatizacije crnogorske privrede, šverca i bogaćenja uskog kruga ljudi bliskih vrhu vladajuće partije.

Ćutanje mu ipak ne pomaže, pa se u ljeto 2011. godine pismom obraća Milu Đukanoviću u kome nagovještava da će se povući iz partije i ući u otvoren sukob sa njim, ukoliko ne prestane da ga ugrožava. Bila je to otvorena prijetnja na koju se odlučio nakon što je došao do saznanja da agenti ANB prate članove njegove porodice, te da se pripremaju nova hapšenja njemu bliskih osoba. Spekulisalo se i da će osnovati novu partiju i izazvati raskol unutar DPS-a.

Da li su prijetnje pomogle ili nešto drugo, tek započeto političko neutralisanje Marovića, odjednom je posustalo.

Ne samo da nije otišao iz DPS-a, stranke u čijem je stvaranju učestvovao, nego već naredne godine preuzima rukovođenje partijom i na godišnjicu hapšenja budvanskih depeesovaca, novu 2012. godinu Marović dočekuje u slavljeničkoj atmosferi u hotelu Palas, u društvu državnih i partijskih funkcionera, sa onima koji su mu o glavi radili.

Na lokalnim izborima iste godine njegovom zaslugom DPS u Budvi osvaja tijesnu većinu, uprkos brojnim aferama i novim hapšenjima članova DPS-a.

I afera Zavala polako se relativizuje. Za četiri godine sudski proces nije dobio svoj epilog. Ima li u tome zasluga Marovića koji je vjerovatno svoj uspon i značaj u partiji iskoristio na svaki mogući način kako bi pomogao svojima.

Viši sud u Podgorici ranije je osudio Rajka Kuljaču, na pet godina zatvora, a Dragana Marovića na četiri, jer su, zloupotrebom službenog položaja, navodno pribavili imovinsku korist preduzeću Zavala Invest i oštetili opštinski budžet za 821,6 hiljada eura.

Dok su ostali optuženi dobili blaže kazne. Apelacioni sud je dva puta obarao istovjetne presude koje je donijela sudija Valentina Pavličić i vraćao postupak na ponovno suđenje. Predmet je na kraju oduzet sudiji Pavličić i dodijeljen Suzani Mugoši.

Dok čeka presudu, bivši predsjednik Opštine Budva Rajko Kuljača imenovan je za predsjednika Upravnog odbora lokalne Turističke organizacije gdje se bavi organizacijom koncerata, priredbi i zabava. Za taj posao prima gotovo istu platu kao onu koju je imao na poziciji prvog čovjeka Budve.

To pokazuje da moćna vladajuća partija brine o svojim ljudima bez obzira na okolnosti i nezgodne situacije u koje ponekad zapadnu. A odnos dvojca Đukanović-Marović sličan je braku dvoje ljudi koji nakon burnih svađa i nesporazuma ipak odluče da svojoj zajednici daju drugu šansu i ostanu zajedno do kraja.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo