Povežite se sa nama

MONITORING

KOLIKO SU BEZBJEDNI RADNICI U CRNOJ GORI: Profit preči od života

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljna povreda Ratka Gardaševića (41), radnika Toščelika (nekadašnja Željezara Nikšić), kome je mašina otkinula dio kažiprsta, natjerala je fabrički sindikat da početkom nedjelje javno pozove u pomoć. Nijesu svi stigli ni da pročitaju saopštenje u kome se kaže da novi poslodavci (vlasnici iz Turske su u Nikšić došli 2012. nakon bankrota Željezare) zapošljene ponižavaju i zastrašuju, da ih tjeraju da rade po dvije smjene uzastopno, te da su zbog takvog odnosa uprave učestale povrede radnika u željezari, a iz Nikšića je stigla vijest o novoj nesreći.

Radnik na određeno vrijeme Milun Todorović (29) teško je povrijeđen u Kovačnici, pred zoru, kada se sa prese odlomio i na njega pao komad čelika težak blizu pola tone. Nesrećnom mladiću polomljene su noge.

,,Ljudi rade i po 16 sati uzastopno na teškim radnim mjestima”, požalio se novinarima Željko Perović, metalac sa skoro tri decenije radnog iskustva, ,,koliko god čovjek htio, organizam to ne može da izdrži, dolazi do premora i smanjenja koncentracije, pa je to vjerovatno i uzrok sve češćih povreda”.

A nikšićki sindikalci računaju kako je od dolaska Toščelika broj nesreća jednak kao u cijeloj prethodnoj deceniji. Tako su u fabrici koja upošljava oko 300 radnika u minule tri godine poginula dva radnika, dok ih je povrijeđeno više od 30. Ili, približno, svaki deseti zapošljeni!

Uprava, na drugoj strani, šuti. Pa je nadležnima, a i ovdašnjoj javnosti, ostavljeno na volju da presude šta je važnije: to što su plate u Toščeliku redovne ili učestale nesreće i žalbe zapošljenih na uslove rada?

Tako Branko Gardašević, predsjednik Opštinskog sindikalnog povjereništva Nikšić, od nadležnih inspekcijskih službi traži da provjere trajanje radnog vremena u Toščeliku, prekovremeni rad, dnevni odmor, odmor između dva radna dana i sedmični odmor te, konačno, sprovođenje propisanih mjera i sredstava zaštite na radu. ,,Nedopustivo je da se nad zaposlenima u Crnoj Gori vrši bilo koji oblik fizičkog ili psihičkog pritiska”, kaže on.

Njegov sugrađanin i predsjednik SO Nikšić Veselin Grbović najavljuje razgovore sa direktorom Toščelika – kako bi utvrdio činjenice.

„Moramo da shvatimo da je željezara u procesu rekonstrukcije i da se pojedina postrojenja puštaju u funkciju, tako da je i bezbjednost otežana, pa je potrebna i velika pažnja radnika”, ne krije Grbović razumijevanje za probleme sa kojima se suočavaju vlasnici Toščelika. ,,Naši ljudi su pomalo navikli laganije da rade i idu na bolovanja, a vjerovatno novi vlasnik to sprječava. Međutim, mora biti maksimalna bezbjednost i moraju se poštovati zakoni Crne Gore”, kazao je Grbović za Vijesti.

Slično, čini se, razmišljaju i u Inspekciji rada. Oni su, kažu, ,,u sklopu redovnih aktivnosti”, prošle godine vršili nadzor u željezari. Iz njihovog saopštenja, međutim, ostaje nejasno što su tamo zatekli. ,,Kako je poslodavac radio na rekonstrukciji postojećih proizvodnih kapaciteta, ukazano mu je koje su njegove dalje obaveze u dijelu zaštite na radu”.

Šta tačno znači ,,dalje obaveze” u fabrici u kojoj su radnici ginuli i prošle i pretprošle godine? Možda nam, u potrazi za valjanim odgovorom, može pomoći nedavno iskustvo Uprave za inspekcije sa neispravnim mesom u podgoričkim i barskim radnjama, gdje je umjesto zabrane dalje djelatnosti prekršiocima izrečena novčana kazna? Za primjer može poslužiti i saznanje da je sanitarna inspekcija, prije približno godinu dana, bjelopoljskoj bolnici – nakon što su u porodilištu pronađene smrtonosne bakterije – izrekla takođe novčanu kaznu. Porodilište je zatvoreno tek kada je jedno novorođenče životom platilo registrovanu nehigijenu i nemar.

Postoji, konačno, i prilično svjež primjer iz oblast inspekcijskog nadzora bezbjednosti na radu, koji nam daje jasne naznake važeće državne politike. U oktobru prošle godine u mojkovačkoj fabrici oružja Tara došlo je do eksplozije u kojoj je povrijeđeno šest radnika. Nakon toga obavljena je vanredna kontrola Uprave za inspekcijske poslove kojom je utvrđeno: kod istog vlasnika u istom mjestu ,,incident sa eksplozijom” desio se i šest mjeseci ranije kada je povrijeđen jedan radnik a inspekcija je utvrdila ,,kršenja normi o zaštiti na radu”; oktobarska eksplozija desila se ,,na radnom mjestu koje aktom poslodavca o procjeni rizika nije utvrđeno kao radno mjesto sa povećanim rizikom”; rukovodilac laboratorije u kojoj je došlo do eksplozije nije imao potrebno ljekarsko uvjerenje da je sposoban da obavlja te zadatke…

Zbog ovih i drugih propusta kompanija je kažnjena sa 500, a njen direktor sa 300 eura. To vam dođe nekih 150 eura po povrijeđenom radniku. Pa recite da se nemar prema zapošljenima i njihovom zdravlju ne isplati.

Za opravdanje Inspekcije može da posluži to što Crna Gora nema dovoljan broj inspektora zaštite na radu. Ukupno ih je, kažu, devet. Ili jedan na 22 hiljade zapošljenih. Standard EU predviđa jednog inspektora na 10 hiljada zaposlenih. Susjedna Hrvatska je propisala da jedan inspektor zaštite na radu brine o najviše četiri hiljade radnika.

Nama preostaje da proširimo fokus. Željezara Toščelik samo trenutno prednjači po učestalosti nesreća na radu i broju povrijeđenih radnika. Vratimo li se koju godinu unazad, dolazimo do saznanja da je tada na vrhu crne liste nesreća na radu bila – Elektroprivreda Crne Gore.

Tokom 2010. i 2011. godine, tokom rada na postrojenjima EPCG poginulo je šest radnika ove kompanije dok je njih više od 80 lakše i teže povrijeđeno. Istrage su pokazale da je u većini ovih slučajeva za nesreću odgovoran ljudski faktor, saopštili su tada iz kompanije, insistirajući da u EPCG ,,u potpunosti poštuju odredbe koje proističu iz propisa i Zakona o zaštiti na radu, da je bezbjednost radnika prioritet kompanije, ali da uvijek postoji rizik od incidenta”.

Nakon jednogodišnjeg zatišja, niz pogibija radnika EPCG nastavljen je prije desetak dana kada je u Herceg Novom poginuo Vaso Milanović (59), radnik Elektrodistribucije sa skoro 40 godina radnog iskustva. Prema pisanju medija, do nesreće je došlo kada je pukao drveni stub na kome je Milanović otklanjao kvar. On je prilikom pada zadobio smrtonosne povrede.

Vjerovatno je samo koincidencija – do eksplozije nesreća na radnom mjestu i u Željezari i u EPCG došlo je nakon što su rukovođenje kompanijom preuzeli strani investitori (iz turskog Toščelika, odnosno menadžeri italijanske A2A). Ima, doduše, i onih koji misle da ta podudarnost i nije sasvim slučajna.

,,Česte povrede zaposlenih na radnom mjestu, povrede sa smrtnim ishodom, ugovori o radu na određeno vrijeme, nepostojanje socijalnog dijaloga, mobing i neizvršavanje obaveza iz kupoprodajnih ugovora stvari su koje oslikavaju odnos stranih investitora prema domaćoj radnoj snazi u Crnoj Gor”, navodi se u saopštenju Unije samostalnih sindikata nakon nedavnih nesreća u Toščeliku. ,,U situaciji u kojoj institucije sistema nemaju mehanizme ili ne koriste postojeće da zaštite dostojanstvo, lični i profesionalni integritet zaposlenih, njihovo zdravlje i živote, radnici su prepušteni sebi samima. Međutim, ako se ima u vidu da je većina zaposlenih dovedena na rub egzistencije zbog niskih i neredovnih zarada, ne čudi činjenica da su nemoćni da bilo šta promijene, jer su preplašeni i pod stalnim pritiskom da će ostati bez posla. Žalosno je što čak i ovakvi, nemili događaji, ne predstavljaju opomenu za sve odgovorne subjekte u društvu.”

Bijes sindikalaca nije teško razumjeti. Prema šturim podacima nadležnih, prošle godine je, na poslu, poginulo makar sedam radnika. Godinu ranije – šest. Prethodna, 2012. će takođe ostati upamćena po sedam smrtno stradalih na radnom mjestu… Povrijeđenih je, po pravilu, pet do deset puta više. Do danas niko zbog toga nije pravosnažno osuđen. Ili oslobođen. Istrage, jednostavno, traju godinama, potom se ročišta zakazuju jednom – dva puta (polu)godišnje. I tako u nedogled.

,,Nesreće se uglavnom dešavaju zbog toga što poslodavac krši zakon i propise zaštite na radu, najčešće svjesno, iz želje za većom zaradom uz manja ulaganja ili zbog neupućenosti u propise”, konstatovano je još prije koju godinu u jednom izvještaju Uprave za inspekcijske poslove. Šta se od tada promijenilo?

Samo u ovoj deceniji radnici su ginuli u Luci Bar, Jadranskom brodogradilištu, TE Pljevlja, Porto Montenegru, Željezari, na pruzi, tokom rekonstrukcije tunela u Platijama, na polaganju cijevi za Regionalni vodovod, tokom gradnje hotela na primorju i vikendica na sjeveru…Ginulo se u šumi, pilani, kamenolomu, na dalekovodu… Najčešče su, ipak, stradali građevinski radnici.

Država je svoj odnos prema problemu zaštite na radu najbolje pokazala tako što nije prihvatila prijedlog da se novim Zakonom definiše institut predstavnika zaposlenih za zdravlje i zaštitu na radu, tvrde u USSCG. Optimisti se, ipak, nadaju.

Radnike nijesu kupili

Na insistiranje poslanika Janka Vučinića, uz podršku njegovih kolega iz vlasti i opozicije (ne svih), u parlamentu će naredne nedjelje biti održano kontrolno saslušanje povodom dešavanja u nikšićkoj željezari. Poslanik Vučinić kaže da je saslušanje na koje su pozvani ministar rada i socijalnog staranja, glavni inspektor rada, predstavnici fabričkog poslovodstva i sindikata te nadležni iz Državnog tužilaštva, inicirao nakon saznanja da njegove nekadašnje kolega rade pod izuzetno teškim uslovima, uz svakodnevno maltretiranje i šikaniranje. ,,Ako su kupili Željezaru to ne znači da su kupili i radnike”, kazao je Vučinić. Ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković kaže da će se odazvati pozivu za saslušanje, mada on i njegovo ministarstvo nijesu nadležni za kontrolu poštovanja propisa iz oblasti zaštite na radu. A metalci čekaju. ,,Ako država nešto ne pomogne, a sačekaćemo ovo kontrolno saslušanje da vidimo, mi moramo nešto radikalno preduzeti da zaštitimo gole živote”, rekao je novinarima Pero Kadović iz Toščelikovog sindikata. Podaci svjedoče da bi ove ljude i njihove nevolje morali shvatiti krajnje ozbiljno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo