Povežite se sa nama

MONITORING

ODLIV MOZGOVA: Preko granice bez povratne karte

Objavljeno prije

na

Crnu Goru je prošle godine napustilo 236 naučnika. To se čulo na nedavnoj sjednici parlamentarnog Odbora za prosvjetu, nauku i kulturu, uz zaključak da država ne vodi računa o naučnicima iz na-še zemlje koji su se dokazali u inostranstvu.

Poslanica Demokratskog fronta Jelisava Kalezić kazala je tom prilikom da se država odrekla velikog broja priznatih naučnika, me-đu kojima su univerzitetski profesori i ljekari.

,,Vlada je improvizacijom i izmotavanjem pokušala da stupi u kon-takt sa priznatim obrazovanim ljudima iz Crne Gore, koji rade u ino-stranstvu. Prvi korak je da ih pronađe i ponudi im državljanstvo, jer svi imamo nekoga iz porodice, koji je vani uspješan, a da to nije ov-dje poznato”, objasnila je Kalezić.

Više od hiljadu mladih iz Crne Gore studira u inostranstvu, ne računajući one koji se nalaze na fakultetima u republikama bivše Jugoslavije, saopšteno je krajem januara iz Organizacije crnogorskih studenata. Najviše ih je u Austriji, Italiji i Turskoj, a sve je popularnija i Kina. Veliki broj njih tamo i ostane nakon završetka studija i specijalizacija. Država se i ne pretrže da ih vrati u zemlju.

Zvanična statistika nema preciznih podataka o tome koliko mladih visokoobrazovanih ljudi odlazi u inostranstvo sa kartom u jednom smjeru. Problem tzv. odliva mozgova odavno je prisutan u Crnoj Gori. Kako koja godina sve je veći. Razloge nije teško pogoditi. Partijska knjižica vladajuće koalicije DPS-SDP bolja je preporuka za radno mjesto od ikakve diplome.

Zbog visoke stope korupcije i rasprostranjenog nepotizma najbolja radna mjesta dobijaju odabrani, umjesto najbolji. Istovremeno, broj nezaposlenih stalno se povećava. Trenutno se kreće oko 35.000.

Na biroima nezaposlenih ,,stažiraju” desetine magistara, ljekara, inženjera, a ima i doktora nauka. Oni koji su se domogli radnog mjesta mahom životare čekajući šansu da odu u zemlje gdje postoje uslovi da se usavršavaju i afirmišu kao stručnjaci. Tačno je da obrazovni sistem stihijno ,,štancuje” stručnjake raznih profila, ali tačno je i to da u razorenoj crnogorskoj privredi posao mogu da nađu prvenstveno konobari, kuvari, zidari…

,,Znanje je jedan od ključnih činilaca podsticanja konkurentnosti nacionalne privrede, a povećanje ulaganja u znanje i razvoj je nužnost za prelazak na društvo zasnovano na znanju. Vlada Crne Gore mora biti odlučna u namjeri izgradnje Crne Gore kao naučno i tehnološki orijentisane države”.

Ove i slične rečenice ukrašavaju Vladinu Strategiju naučno-istraživačke djelatnosti Crne Gore za period 2008-2016. Ali to je samo jedan od Vladinih dokumenata kojima godinama utjeruje optimizam mladim generacijama.

Isti efekat imao je i projekat Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici Zaustavljanje odliva mozgova od prije desetak godina. Tada je ministar prosvjete i nauke Slobodan Backović najavio: ,,Pred nama su dva osnovna zadatka: da omogućimo stručnim ljudima koji su napustili Crnu Goru da njihovo znanje i iskustvo postanu dostupni kolegama ovdje, kao i to da ih podstičemo da postanu spona između našeg Univerziteta i institucija u inostranstvu”.

Tada je saopšteno da je od 1990. do 1998. Crnu Goru napustilo 49 mladih asistenata, docenata sa Univerziteta Crne Gore, od kojih je najveći broj (14) otišao u SAD, zatim Kanadu, Njemačku, Englesku, Novi Zeland i Rusiju. I svi se zaposlili na renomiranim univerzitetima i u uspješnim svjetski poznatim kompanijama.

Ni ministar Backović ni njegovi nasljednici ne samo da nisu uspjeli da vrate u Crnu Goru te stručnjake, nego ni da zadrže mnoge od onih koji su u međuvremenu stekli visoka obrazovanja.

Iz tog vremena datira i podatak da je samo od početka rasturanja bivše Jugoslavije do 1995. godine iz Crne Gore u inostranstvo otišlo čak 67 odsto od ukupnog broja intelektualaca koji su je napustili u posljednjih petnaest godina. Čuveni ruski fizičar Pjotr Kapica svojevremeno je upozorio: ,,Dovoljno je da iz zemlje ode 50 vrhunskih stručnjaka, pa da se obezglavi nauka!”

Od tada do danas iz Crne Gore bespovratno odlazi najkreaktivniji dio populacije, ispisujući time tešku optužnicu protiv onih koji su državu srozali do moralnog, ekonomskog i političkog dna. U takvom ambijentu kreativni intelektualni rad je sveden bezmalo na prosjački nivo. Kod nas je uobičajena slika da na pijacama ili taksiranjem hljeb zarađuju elektroinženjeri, ekonomisti, pravnici…Istovremeno, isplivala je na površinu novokomponovana klasa bogataša – mahom kriminalaca i ratnih profitera.

Komentator na jednom crnogorskom portalu ovako vidi situaciju: ,,Izgubljena generacija je ovdje stvorena kad se ‘dogodio narod’, a godine ‘počele januarom’, zajedno sa ‘mladim, lijepim i pametnim'”.

Od odliva mozogova nije imuno ni okruženje. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, Srbija je 2013. godine bila po odlivu mozogova 141. na rang-listi od 144 zemlje. Iza su bili samo Burundi, Haiti i Alžir.

Vani se nalazi oko 5.000 doktora nauka i gotovo isto toliko mladih istraživača. Najviše odlaze ljekari, elektroinženjeri, IT stručnjaci i mašinski inženjeri. Na njihovo školovanje država je potrošila 12 milijardi eura. Statistika kaže da je bolja obrazovna struktura onih koji su otišli van granice zemlje, nego onih koji su ostali.

Mijat Lakićević, urednik u beogradskom Novom magazinu, za Monitor objašnjava razloge zbog kojih odlaze stručnjaci iz Srbije:

,,Naučno-tehnološki jaz između Srbije i sveta se poslednjih dvadeset godina povećava. U naučnim i fakultetskim ustanovama kadrovska selekcija je gora nego ikad – o(p)staju poslušni. Partijsko zapošljavanje – partijska pripadnost je važna za napredovanje u službi svuda, pogotovo u institucijama koje na ovaj ili onaj način finansira država. Najbolji na to neće da pristanu i odlaze. Uslovi za preduzetništvo su loši, potrebno je mnogo napora i dovijanja da se uspe, visoko obrazovani ljudi koji nemaju preduzetničkih sklonosti i dara ili su im sfere zanimanja takve da se ne može biti preduzetnik odlaze u druge zemlje gde mogu i da rade stručno i da napreduju profesionalno i da dobro zarade”.

Srbija izgubi od 50.000 do 100.000 eura godišnje, po inženjeru koji se odluči da ode u inostranstvo, procjene su Majkrosoft razvojnog centra u Srbiji, saopštene sredinom prošle godine.

Nezaposlenost, niske plate i rastući troškovi Bosni i Hercegovini daju jedan rezultat – odliv mozgova!

,,Nezaposlenost u Bosni i Hercegovini je najveća u Evropi sa oko 30 odsto nezaposlenih mladih, a prema podacima Međunarodne organizacije rada i najveća na svijetu sa 59 odsto. Po podacima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja u Evropi u kojoj je najteže poslovati i jedna od najgorih na svijetu po pitanju ohrabrivanja poduzetništva”, objašnjava za Monitor urednica Slobodne Bosne Mirha Dedić.

Posljednjih godina sve veći broj školovanih, a posebno doktora i inženjera, odlazi u Njemačku, Austriju, Švajcarsku i Švedsku, gdje primaju visoke plate.

,,Plata doktora medicine u BiH iznosi oko 650 eura dok početnici iz bh. u Njemačkoj primaju oko 4.000 eura. Posljedica toga je da u BiH nedostaje stotine ljekara i medicinskih sestara. Republiku Srpsku prošle godine je napustilo sto hirurga, a ovom entitetu nedostaje oko 2.000 medicinski sestara. Niske plate u BiH su razlog i što naši inženjeri sve češće odlaze na pečalbu u Dubai, Oman, Kazahstan”, kaže Mirha Dedić.

Vlastima u BiH sve je preče nego da zadrže obrazovane ljude, u čije su školovanje i obuku uloženi milioni eura.

Ni u Hrvatskoj, ne cvjetaju ruže za mlade i obrazovane. „Iako se desetljećima suočava s odljevom visokoobrazovanih ljudi, u Hrvatskoj nitko ne zna koliko obrazovanih odlazi vani. Istraživanja nema, statistike su upitne” kaže za Monitor Tanja Rudež, novinarka Jutarnjeg lista. Najprivlačnije su im Njemačka, Australija, Austrija i SAD. Primjerice, Njemački državni zavod za statistiku objavio je da je prošle godine u Njemačku emigriralo 24.845 hrvatskih državljana. Naš Državni zavod za statistiku barata brojkom od 2069 osoba. Kako je sada Hrvatska punopravna članica EU, idućih godina suočit ćemo se s novim migracijskim izazovima”, objašnjava Tanja Rudež.

Ona kaže da je nedavno ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar predložio da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako odu van. ,,Ja bih da se svakom studentu izda račun koliko košta godina i da na računu piše da je sto posto platila država”, rekao je ministar Mornar, ističući da prosječna godina u osnovnoj ili srednjoj školi državu košta 2000 eura, ako se tome doda 30 hiljada za studij, jedan diplomant državu košta 50.000 eura.

Zgodan je ovo recept. Sad ostaje mladima da biraju kaznu: da otplate dug ili da ostanu kod kuće.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo