Povežite se sa nama

Uncategorized

Vladina je posljednja

Objavljeno prije

na

Svašta sa zakonima zna da uradi ova vlast – da ih krši, izigrava, ignoriše, zaobilazi – jedino joj je veoma teško da sa njima uradi ono zašto postoje: da ih poštuje. Od postanka, majstori su da, kad se pojavi kakva povelika rupa, smisle uredbu koja će je popuniti. Uredbe su slatka stvar – ne mora se gnjaviti sa Skupštinom, a i nije im lako ući u trag. I tako preko dvije decenije. Najnoviju zabavu na tu temu Vlada je priredila nakon što je

Upravni sud prihvatio tužbu Socijalističke narodne partije i poništio rješenje Vlade o imenovanju Božidara Vuksanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Istog dana, na telefonskoj sjednici, Vlada ga je opet imenovala.

Sud je ocijenio da je tužba poslanika SNP-a Vasilija Laloševića, Predraga Bulatovića i Velizara Kaluđerovića, kojom su osporili zakonitost rješenja o imenovanju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osnovana. U obrazloženju je napisano, ono što su odavno svi znali, da zakoni o državnoj upravi i o policiji ne propisuju mogućnost imenovanja vršioca dužnosti starješine organa, odnosno policije.

Vlada je u odgovoru na tužbu objašnjavala da je nakon imenovanja dotadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića za savjetnika Predsjednika Crne Gore, konstatovala ,,objektivnu nemogućnost” da se sprovede propisani postupak za imenovanje novog starješine tog organa uprave. ,,U toj situaciji, Vlada je ocijenila da je u javnom interesu da se obezbijedi rukovođenje ovim organom kao osnovnim preduslovom njegovog normalnog funkcionisanja i tako preduprijedi izvjesne negativne posljedice koje bi rješavanje ovog pitanja na drugačiji način realno izazvalo”. Nezakonito bi bilo i dalje, ali zvučalo bi za nijansu logičnije, da se Veselin Veljović, ne daj Bože, iznenada teško razbolio ili nestao. Pošto nije, nego je, po tvrdnjama drugova iz Vlade, savršeno obavljao svoj posao i još napredovao u naučničkoj karijeri, ne zna se zvanično šta je Vladu spriječilo da sprovede zakonit postupak.

Sud nije prihvatio tvrdnju Vlade da je bila u objektivnoj nemogućnosti da zbog određenih kadrovskih promjena sprovede propisani postupak za imenovanje starješine policije.

Vlada je, kako je javila, postupila po presudi Upravnog suda i odredila Vuksanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, ovoga puta na osnovu, u međuvremenu usvojene Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave. Sad je u skladu sa zakonom. Jedan od vladinih činovnika ukazao je na krucijalnu razliku između imenovanja i određivanja. Vuksanović je sad određen, a poslije će biti imenovan.

Poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović ocijenio je da očigledno i dalje traju partijsko-političke nagodbe i prepucavanja DPS-a i SDP-a oko toga čija će pozicija biti snažnija u rukovođenju policijom ,,koju doživljavaju kao moćno sredstvo partijskog jačanja”.

Bivši ministar pravde Dragan Šoć rekao je agenciji MINA da je imenovanje Vuksanovića u skladu sa uredbom, ali ne i sa zakonom. „Formalno, oni su stvorili neki pravni osnov za to. Međutim, suštinski oni nisu ispoštovali zakon i odluku Upravnog suda, zato što zakon tu mogućnost ne poznaje, a to je materija koja se ne može uređivati uredbom, nego jedino zakonom”. On smatra da je to

,,trapava pravna igra koja je u suštini bila nepotrebna i sada predstavlja privid legaliteta, a nedostatak legitimiteta”.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević tvrdi da je ponovnim imenovanjem Božidara Vuksanovića Vlada pokazala da ne poštuje nijedan zakon već samo naredbe predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića. Po njegovom mišljenju, neslaganje između DPS-a i SDP-a ne postoji oko suštinskih reformskih poteza već se radi o tome da manjem koalicionom partneru treba Uprava policije kako bi im mjesto njenog šefa policije omogućilo parlamentarni status na sljedećim izborima na kojima bi SDP nastupio samostalno. Medojević smatra da partija koja je na čelu Uprave policije može da računa na 20 hiljada glasova.

Za predstavnike SNP-a nesporno je da su sve Vuksanovićeve odluke, donijete u međuvremenu, nezakonite. I profesor Đorđije Blažić tvrdi da su poništenjem Vladinog rješenja o imenovanju Božidara Vuksanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije poništene i sve njegove odluke o postavljanjima i vraćanjima na radna mjesta. ,,Što će reći da su svi akti koje je donio vršilac dužnosti direktora policije, ustvari, nezakoniti, ništavni akti i ne mogu da proizvode pravne posljedice. To je pravna posljedica instituta poništavanja rješenja o izboru vršioca dužnosti. Sve ono što je direktor policije radio i pojedinačne akte koje je donio ne postoje u pravnom poretku i oni su, jednostavno, ništavni akti”, rekao je Blažić.

On primjećuje da je čitav taj posao bio nelegalan i uzaludan, kao i da se to od početka znalo.

Iza nezakonitosti i ništavnih papira stoje sudbine ljudi. U decembru postavljeni direktor Uprave policije Božidar Vuksanović nedavno je bio donio odluku da na posao vrati pet policajaca koji su otpušteni tokom službe njegovog prethodnika Veselina Veljovića. Grijeh im je bio što su javno progovorili o švercu na granici sa Kosovom. Zbog prijetnji koje su dobijali, otišli su u inostranstvo, sad su se spremali kući.

Jedna od Vuksanovićevih odluka bila je i da u policiju vrati i Gorana Stankovića koji je prije tri godine ostao bez posla jer je svjedočio o policijskoj torturi nad, u međuvremenu ubijenim, Aleksandrom Pejanovićem. ,,Tek kada dobijem rješenje i obučem onu uniformu koju sam časno i pošteno nosio sve vrijeme, godinama, ja ću onda biti smiren”, objašnjavao je Stanković u izjavi za RSE. Ni to rješenje sada ne važi, premda, sve svoje odluke Vuksanović može ponovo donijeti. Pritom, ne treba zaboraviti, njegovo ,,određivanje”, ponovo može biti osporeno.

Pravni stručnjaci kažu da je zakonitost jedno od sredstava za postizanje pravne sigurnosti, bez nje nema vladavine prava. Ako jedna država nije u stanju da šefa policije postavi po zakonu – čemu se mogu nadati smrtnici.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Fratar – gigant

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanski franjevac Marko Oršolić i iz bolesničke postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima .Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam

 

U Sarajevu živi bosanski franjevac Marko Oršolić. Podrijetlom iz najplodnijeg dijela Bosne i Hercegovine fra Marko Oršolić proveo je golemi dio života u Sarajevu”prisvojivši ” ovaj grad, identificirajući se sa ljudima, navikama i običajima “šeherskim”…Obrazovan na uzornim i prestižnim katoličkim učilištima fra Marko je stekao čak četiri”poslijediplomska”zvanja i postao jedan od najobrazovanijih katoličkih svečenika u Bosni i Hercegovini

Osnovavši medjunarodnu humanitarnu udrugu i multinacionalni centar IMIC fra Marko Oršolić dao je osobito za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu golemi doprinos rješavanju brojnih egzistencijalnih problema gradjana raznih vjera i nacionalnosti.

Njegov spisateljski rad, osobito u knjizi Zlodusima unatoč zapažen je kako u žanru angažirane publicistike jednako i na planu teologijskih i politoloških traganja u suvremenom svijetu.

Iako mu posljednjih decenija zdravstvene prilike ne dozvoljavaju da osobito aktivno djeluje fra Marko i iz postelje šalje gigantske poruke,signale bosanskohercegovačkoga jedinstva u različitosti! Njegov angažman doista je angažman giganta medju vjerskim i političkim pigmejima. Za sve su”kriva”dva elementa:bosnoljublje i neviđeni kozmopolitizam.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Ekološka,  ali naški

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od kako je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu, sebi i prirodi koja nas okružuje napravili smo više nevolja nego što smo ih riješili, ili makar sanirali. Čini se kako je nadležnima najvažnije da izlobiraju đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar

 

Prođe još jedan državni praznik. Možda nijeste ni primijetili, pošto smo Dan ekološke države i 32. godišnjicu njenog proglašenja obilježili skromno, u krugu porodice. A, šta bi i slavili?

Ilegalna eksploatacija pijeska, ilegalna sječa šuma – čak i u granicama Nacionalnih parkova, ilegalne deponije smeća na svakom koraku, ilegalan lov i ribolov, zatrovane rijeke, odumiruća jezera, zagađen vazduh… I, uglavnom, frustrirajuća ravnodušnost sa kojom se sve to posmatra.

Uoči „praznika“ bili smo svjedoci neuobičajene polemike između čelnika Agencije za zaštitu životne sredine i resornog Ministarstva kulture i medija oko budućnosti Kotora i Nacionalnog parka Durmitor na Listi svjetske baštine UNESCO-a. Pozivajući se na nezvanične informacije, iz Agencije su upozorili da bi na predstojećem samitu UNESCO u Rijadu, Kotor mogao biti brisan sa Liste, a NP Durmitor svrstan među one kojima takva sudbina predstoji u skoroj budućnosti, ukoliko se stvari suštinski ne promijene (tzv. crvena lista).

Iako neprijatne, te najave nijesu baš iznenađenje. Ne treba UNESCO da nas obavijesti koliko smo spremni i sposobni da upropastimo, zagadimo i odložimo rješenje evidentiranih problema. Dok ne bude kasno. Ipak, nakon kritika i demantija iz Ministarstva i SO Kotor, direktor Agencije je revidirao  objašnjavajući kako je njegova izjava bila „nesmotrena“. I izvinio se zbog nepreciznosti.

Ako to znači da više nećemo uočavati posljedice rada ilegalnog kamenoloma iznad Risna (za još tri nova na istoj lokaciji čeka se saglasnost Agencije); da će divljom gradnjom budvanizovano podnožje Durmitora i okruženje Žabljaka, sve do obronaka kanjona Tare, iznenada postati ugodno našim čulima; dok će se krišom posječena stabla smrča i jela sa teritorije Nacionalnog parka preko noći obnoviti – onda je sve u najboljem redu.

Možemo onda da se okrenemo prečim brigama.

Podgorica još nema kolektor za preradu otpadnih (kanalizacionih) voda. Ako je vjerovati stanovnicima Botuna, koji tvrde da će životima sprječavati njegovu izgradnju u svom selu (SO Zeta), neće ga ni biti u dogledno vrijeme. Mada je svakome jasno da je kolektor neophodan, kako Podgorici tako i cijelom Primorju koje se, podsjetimo, vodom za piće snabdijeva sa izvorišta u Skadarskom jezeru. U koje Morača donosi sve to što nose ona i njene pritoke iz Podgorice, Danilovgrada, Tuzi i Zete. Novac za izgradnju odavno je obezbijeđen, uglavnom donacijama iz EU (riječ je o nekih 40 miliona). Nedostaje  volje i sposobnosti da se pronađe kompromis i završi započeti posao.

Nikšićka deponija i dalje gori. Nekada se to vidi i osjeća manje, nekada više, ali požar u dubini deponije tinja/plamti godinama. I truje. „Na pragu smo rješenja višedecenijskog problema – deponije Mislov do i usklađivanja procesa upravljanja otpadom sa evropskim standardima”, najavio je neki dan predsjednik Opštine Nikšić. Dobra je to vijest. Samo po malo bajata. Isto je, naime, obećano i prošlog septembra. I ko zna koliko puta prije. Pa ništa.

O Plavskom jezeru i Adi Bojani gotovo se  i ne govori. Osim kao o “resursima” koje treba “valorizovati”. Legalnom ili ilegalnom gradnjom. To da i jednom i drugom prijeti nestanak – znamo. Stručnjaci kažu da znaju kako se taj proces može spriječiti ili makar značajno usporiti. Ali, nema para. Baš kao ni volje da se utiče makar na to što ljudski faktor dominantno doprinosi prirodnim procesima koji prijete da nam u bliskoj budućnosti oduzmu te bisere. Na žalost potomstva koje, takođe, odlazi iz Crne Gore. Bez povratne karte.

Tužne priče pričaju i Tara, Bjelasica, Lovćen, Lim, pljevaljska kotlina, Zeta… Ima li iko da ih čuje? Ili je, ipak, najvažnije da izlobiramo tamo đe treba, pa da ovdašnja nebriga o okruženju ostane naša stvar. Dok ne bestragamo sve to što smo dobili na poklon od prirode i predaka.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

Knjige i vatra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možemo se složiti ili ne složiti  sa razlozima vodećih zapadnih zemalja koje niijesu glasale za rezoluciju  o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu.  Iz različitih  perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje ne izgledaju jednako opasno. Ali demokratske vlasti su dužne da svoje odluke pojasne građanima.  U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili

 

Vijeće Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UNHRC) usvojilo je, većinom glasova, prošle nedjelje u Ženevi, rezoluciju o vjerskoj mržnji i netrpeljivosti. Njom se osuđuje nedavno spaljivanje Kurana u Stokholmu počinjeno “javno i s predumišljajem” uz odobrenje skupa od strane švedske policije.

Usvojenim tekstom su zemlje članice UN pozvane da “spriječe i procesuiraju djela i zagovaranje vjerske mržnje koja podstiču na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje”.

Crna Gora, koja je članica Vijeća UNHRC u mandatu 2022-2024, našla se među zemljama koje su glasale protiv usvajanja te Rezolucije. Baš kao i SAD, Velika Britanija, Kostarika i članice EU trenutno zastupljene u Vijeću. Za Rezolucije su glasale Kuba, Kina, Indija, Ukrajina, afričke i zemlje članice Organizacije islamske saradnje. Ukupno 28 od 47 članica Vijeća UNHRC, uz 12 protiv i sedam uzdržanih.

“Žao nam je što smo morali glasati protiv ovog neizbalansiranog teksta, ali on je u suprotnosti sa našim stavovima kada je riječ o slobodi izražavanja”, objasnila je svoju odluku američka ambasadorka pri UNHRC. “Ljudska prava štite ljude a ne religije, doktrine, uvjerenja ili njihove simbole”, pridodao je francuski ambasador, naglašavajući kako “ni na Ujedinjenim nacijama ni na državama nije da definišu šta je sveto”.

Možemo se složiti ili ne. Iz različitih perspektiva, problemi podsticanja vjerske netolerancije i mržnje očito ne izgledaju jednako opasno. Ali, nesporno je da su demokratske vlasti dužne da svoje odluke pojasne građanima. U Crnoj Gori to objašnjenje nijesmo dobili.

Mnogi su od Vlade i resornog Ministarstva vanjskih poslova zatražili odgovor kako se i zašto crnogorska delegacija, nakon svega što nam se dešavalo i dešava od 90-tih prošlog vijeka do danas, opredijelila da glasa protiv tog dokumenta.

Iz vlade su pitanja ignorisali.  Ostalo je samo da nagađamo  jesu li premijer Abazović,  koji vodi i resor vanjskih poslova, i njegovi saradnici nepokolebljivo privrženi pravu na slobodu iznošenja stavova, koliko god oni bili radilkalni i opasni, ili su samo iskoristili priliku da na pitanju javnog spaljivanja svetih knjiga, demonstriraju lojalnost “zapadnim saveznicima”. Kada to već, slijedeći lične interese, ne mogu uraditi na nekim drugim poljima (poštovanje zakona, moralna i politička odgovornost, transparentnost rada i donošenja odluka…).

Kad – kaza nam se samo. Među javnim kritičarima crnogorskog glasanja o Rezuluciji o vjerskoj mržnji našao se građanin Crne Gore koji nije zaštićen javnom funkcijom. Svoje stavove je ubrzo  morao pojašnjavati pred policijskim inspektorom. Nakon toga, policajac je  tužilaštvu predložio da tog građanina,  po službenoj dužnosti, goni  zbog podrivanja ustavnog sistema. Srećom, tužilaštvo je odbilo taj prijedlog.  Isljeđivani intelektualac je zamolio da ostane aniniman, kako ne bi dodatno uznemiravao porodicu.

Toliko o nepovrjedivosti prava na slobodu mišljenja i izražavanja u Crnoj Gori.

Iz Stokholma je stigla nova priča. Nakon protesta na kome su paljene stranice Kurana, švedskoj policiji obratio se građanin koji je prijavio naum da javno spali Bibliju i Toru. I on je dobio odobrenje nadležnih, ali je umjesto lomače za svete knjige okupljenim novinarima izjavio: “Sloboda izražavanja ima ograničenja koja se moraju uzeti u obzir. Ako ja zapalim Toru, drugi Bibliju, treći Kuran, ovdje će biti rata. Želio sam pokazati da to nije u redu.”

Ko, eventualno, nije razumio o čemu je govorio Ahmad Alush, neka baci pogled na stare pljevaljske zidine koje odnedavno “krasi” grafit: Kad se vojska na Kosovo vrati.  “Oni koji su stih iz Amfilohijeve pesme ispisali na zidu… postupili su u punom skladu sa raison d’être  ove pesme. Njena vokacija – kao i vokacija nacionalističke poezije u celini – jeste da zove u rat”, napisao je srpski etnolog, antropolog, aktivista za ljudska prava Ivan Čolović, prije pola godine, kada se isti stih počeo pojavljivati na beogradskim fasadama.

Pitanje je samo želimo li da pročitamo. Il’ da palimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo