Svašta sa zakonima zna da uradi ova vlast – da ih krši, izigrava, ignoriše, zaobilazi – jedino joj je veoma teško da sa njima uradi ono zašto postoje: da ih poštuje. Od postanka, majstori su da, kad se pojavi kakva povelika rupa, smisle uredbu koja će je popuniti. Uredbe su slatka stvar – ne mora se gnjaviti sa Skupštinom, a i nije im lako ući u trag. I tako preko dvije decenije. Najnoviju zabavu na tu temu Vlada je priredila nakon što je
Upravni sud prihvatio tužbu Socijalističke narodne partije i poništio rješenje Vlade o imenovanju Božidara Vuksanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Istog dana, na telefonskoj sjednici, Vlada ga je opet imenovala.
Sud je ocijenio da je tužba poslanika SNP-a Vasilija Laloševića, Predraga Bulatovića i Velizara Kaluđerovića, kojom su osporili zakonitost rješenja o imenovanju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osnovana. U obrazloženju je napisano, ono što su odavno svi znali, da zakoni o državnoj upravi i o policiji ne propisuju mogućnost imenovanja vršioca dužnosti starješine organa, odnosno policije.
Vlada je u odgovoru na tužbu objašnjavala da je nakon imenovanja dotadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića za savjetnika Predsjednika Crne Gore, konstatovala ,,objektivnu nemogućnost” da se sprovede propisani postupak za imenovanje novog starješine tog organa uprave. ,,U toj situaciji, Vlada je ocijenila da je u javnom interesu da se obezbijedi rukovođenje ovim organom kao osnovnim preduslovom njegovog normalnog funkcionisanja i tako preduprijedi izvjesne negativne posljedice koje bi rješavanje ovog pitanja na drugačiji način realno izazvalo”. Nezakonito bi bilo i dalje, ali zvučalo bi za nijansu logičnije, da se Veselin Veljović, ne daj Bože, iznenada teško razbolio ili nestao. Pošto nije, nego je, po tvrdnjama drugova iz Vlade, savršeno obavljao svoj posao i još napredovao u naučničkoj karijeri, ne zna se zvanično šta je Vladu spriječilo da sprovede zakonit postupak.
Sud nije prihvatio tvrdnju Vlade da je bila u objektivnoj nemogućnosti da zbog određenih kadrovskih promjena sprovede propisani postupak za imenovanje starješine policije.
Vlada je, kako je javila, postupila po presudi Upravnog suda i odredila Vuksanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije, ovoga puta na osnovu, u međuvremenu usvojene Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave. Sad je u skladu sa zakonom. Jedan od vladinih činovnika ukazao je na krucijalnu razliku između imenovanja i određivanja. Vuksanović je sad određen, a poslije će biti imenovan.
Poslanik SNP-a Velizar Kaluđerović ocijenio je da očigledno i dalje traju partijsko-političke nagodbe i prepucavanja DPS-a i SDP-a oko toga čija će pozicija biti snažnija u rukovođenju policijom ,,koju doživljavaju kao moćno sredstvo partijskog jačanja”.
Bivši ministar pravde Dragan Šoć rekao je agenciji MINA da je imenovanje Vuksanovića u skladu sa uredbom, ali ne i sa zakonom. „Formalno, oni su stvorili neki pravni osnov za to. Međutim, suštinski oni nisu ispoštovali zakon i odluku Upravnog suda, zato što zakon tu mogućnost ne poznaje, a to je materija koja se ne može uređivati uredbom, nego jedino zakonom”. On smatra da je to
,,trapava pravna igra koja je u suštini bila nepotrebna i sada predstavlja privid legaliteta, a nedostatak legitimiteta”.
Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević tvrdi da je ponovnim imenovanjem Božidara Vuksanovića Vlada pokazala da ne poštuje nijedan zakon već samo naredbe predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića. Po njegovom mišljenju, neslaganje između DPS-a i SDP-a ne postoji oko suštinskih reformskih poteza već se radi o tome da manjem koalicionom partneru treba Uprava policije kako bi im mjesto njenog šefa policije omogućilo parlamentarni status na sljedećim izborima na kojima bi SDP nastupio samostalno. Medojević smatra da partija koja je na čelu Uprave policije može da računa na 20 hiljada glasova.
Za predstavnike SNP-a nesporno je da su sve Vuksanovićeve odluke, donijete u međuvremenu, nezakonite. I profesor Đorđije Blažić tvrdi da su poništenjem Vladinog rješenja o imenovanju Božidara Vuksanovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije poništene i sve njegove odluke o postavljanjima i vraćanjima na radna mjesta. ,,Što će reći da su svi akti koje je donio vršilac dužnosti direktora policije, ustvari, nezakoniti, ništavni akti i ne mogu da proizvode pravne posljedice. To je pravna posljedica instituta poništavanja rješenja o izboru vršioca dužnosti. Sve ono što je direktor policije radio i pojedinačne akte koje je donio ne postoje u pravnom poretku i oni su, jednostavno, ništavni akti”, rekao je Blažić.
On primjećuje da je čitav taj posao bio nelegalan i uzaludan, kao i da se to od početka znalo.
Iza nezakonitosti i ništavnih papira stoje sudbine ljudi. U decembru postavljeni direktor Uprave policije Božidar Vuksanović nedavno je bio donio odluku da na posao vrati pet policajaca koji su otpušteni tokom službe njegovog prethodnika Veselina Veljovića. Grijeh im je bio što su javno progovorili o švercu na granici sa Kosovom. Zbog prijetnji koje su dobijali, otišli su u inostranstvo, sad su se spremali kući.
Jedna od Vuksanovićevih odluka bila je i da u policiju vrati i Gorana Stankovića koji je prije tri godine ostao bez posla jer je svjedočio o policijskoj torturi nad, u međuvremenu ubijenim, Aleksandrom Pejanovićem. ,,Tek kada dobijem rješenje i obučem onu uniformu koju sam časno i pošteno nosio sve vrijeme, godinama, ja ću onda biti smiren”, objašnjavao je Stanković u izjavi za RSE. Ni to rješenje sada ne važi, premda, sve svoje odluke Vuksanović može ponovo donijeti. Pritom, ne treba zaboraviti, njegovo ,,određivanje”, ponovo može biti osporeno.
Pravni stručnjaci kažu da je zakonitost jedno od sredstava za postizanje pravne sigurnosti, bez nje nema vladavine prava. Ako jedna država nije u stanju da šefa policije postavi po zakonu – čemu se mogu nadati smrtnici.
Veseljko KOPRIVICA