Povežite se sa nama

FOKUS

VLAST I PRIVILEGIJE: Ima li života bez mandata

Objavljeno prije

na

Slično podgoričkim, ni majski izbori u Kolašinu još nijesu završeni. Zaludu se nadaju navodni pobjednici, kada je kolašinska Opštinska izborna komisija (OIK) odbila nalog nadređene, Državne izborne komisije (DRI), da objavi konačne rezultate izbora i izvještaj dostavi lokalnoj Skupštini opština.

,,Ovdje više nema o čemu da se glasa”, tvrdi Perunika Popović (SNP), sekretarka OIK u Kolašinu. ,,Svi akti OIK-a su konačni i izvršni, radi se samo o deklarativnom proglašenju izbora, to jest sačinjavanju izvještaja koji se dostavlja SO ili, pošto su propušteni već neki rokovi, Vladi. Sve ostalo je želja za blokadom i provođenje izbornog postupka u vaninstitucionalni kolosijek”.

Drugačije na problem gleda Srećko Medenica, predsjednik kolašinskog DPS-a i Opštinske izborne komisije. ,,U opštini Kolašin sve funkcioniše, redovno se izmiruju plate, minimum funkcija u vrijeme odmora regularno se obavlja”, kaže Medenica, podsjećajući na stav DPS-a da je za postizbornu krizu u toj opštini kriva opozicija, skupa sa lokalnim SDP-om, pošto su iskoristili šansu i na ponovljenim izborima u selu Đurđevina dobili glasove neophodne za preuzimanje većine u SO.

,,Došlo je do klasične političke korupcije”, pojašnjava Medenica partijski stav o ponovljenom glasanju u Đurđevini (glasači DF-a i SNP-a podržali su listu SDP-Pozitivna CG, kako bi ona dobila još jedan mandat – prim. Monitora). ,,To je razlog za sadašnje stanje u opštini”. Problem je, dakle, u tome što je DPS izgubio priželjkivanu većinu. I dok se izgubljeno ne vrati vlasniku, zvaničnici DPS-a u opštinskoj i državnoj izbornoj komisiji neće birati načina da zaštite partijske interese.

Umjesto da komentarišemo navedeno, rizikujući da se, nedovoljno upućeni, upletemo u zamršene niti državnih, nacionalnih, partijskih, lokalno-bratstveničkih i neskriveno ličnih interesa, tumačenja prepustimo bolje verziranima.

I evo: funkcioner kolašinskog SDP-a Bojan Zeković javno je kolegama iz DPS-a spočitao svojevrsno sljepilo (ne kokošije već partijsko). ,,Šta treba da se desi, pa da kažu ja za ovo neću da glasam, neću ovo da radim pa neka je partijski interes”, kritikuje Zeković, otkrivajući nam glavne akcente sa posljednje sjednice OIK: ,,Suštinu je objasnio jedan član OIK-a koji je upoznao kolege s tim ‘da će radije prihvatiti njihov, sud DIK-a, krivične prijave…, nego sud DPS-a'”.

Zekovićeva poenta glasi: ,,Zamislite zemlje u kojima je moguće da javni službenici, rukovodioci državnih organa više poštuju partijske direktive nego zakone. I više strahuju od partijskog suda nego od krivične odgovornosti. Da li je takve ljude lakše zamisliti u Pjongjangu ili Briselu?”.

DPS je, munjevito, Zekoviću odgovorio kroz riječ i sliku Jelice Radović, predsjednice Savjeta mladih DPS-a Kolašin, i, takođe, članice tamošnje izborne komisije. Jelica svog političkog kolegu i (generacijskog) druga podsjeća na zajedničku prošlost i sadašnjost njihovih partija. ,,Možda bi Zeković trebalo da potraži savjet od svojih kolega, koji bi mu mogli pomoći da se nauči da je partija kojoj pripada već 17 godina sastavni dio vlasti i da vrlo često presudno utiče na procese u Crnoj Gori. To što Zeković vidi u Crnoj Gori Sjevernu Koreju i što ima podudarna mišljenja sa Mandićem i Medojevićem, dovoljno govori o njemu i njegovim pogrešnim političkim vidicima”, recituje gospođica Radović.

I nije to prijetnja praznom puškom. Savjetnici i pomagači Jelice Radović iz DPS-a su i te kako dobro razumjeli poentu onoga o čemu nedjeljama i mjesecima unazad, javno i tajno, pripovijedaju, recimo, barski lideri Socijaldemokratske partije Ranka Krivokapića. Sjećate li se priča u kojima se, u prvoj rečenici, licitira sa procentima koje DPS ukrade, a u nastavku elaborira teza da od nastavka saradnja sa njima (to jest sa sofisticiranim lopovima i drumskim razbojnicima) zavisi ne samo partijska, već i budućnost države i nacije koju koalicija DPSDP, navodno, predstavlja i štiti? Zbog čega, onda, isti recept ne bi bio primjenljiv i na lokalnom nivou?

Valjda vam je sada jasno, ako to već nijeste razumjeli u aprilu, da se premijer Milo Đukanović nije šalio kada je majske lokalne izbore okarakterisao kao ,,najtežu političku bitku koju DPS bije nakon referenduma 2006. godine”. Dodatno se predsjednik DPS-a simpatizerima požalio kako je ,,teško voditi ratove kada naspram sebe imate vrlo neprincipijelnu koaliciju, sračunatu samo s interesom da se u društvu onemoguće najbolji i da za sebe steknu pravo na uživanje, kako misle, privilegija koje donosi vlast”. Eto đavola.

Hajde da, a nije nam prvi put, Đukanoviću ne uzmemo za zlo to što su za njega (lokalni) izbori ,,rat”. Oprostimo mu i kritiku neprincipijelne koalicije zaboravljajući da su on i njegova partija, kad im je to pogodovalo za očuvanje vlasti ili širenje privatnog biznisa, saveze pravili i sa Vojislavom Šešeljem i sa Slobodanom Miloševićem, sa Fahrudinom Radončićem i Aleksandrom Vučićem, Miloradom Dodikom i Hašimom Tačijem, Ivom Sanaderom i Vladimirom Žirinovskim… Da ne pominjemo jeftinije.

Uglavnom, čovjek za čijeg su posljednjeg mandata u stečaj otišla dva od tri najveća i dva od četiri najstarija crnogorska preduzeća (KAP, Željezara, Duvanski, Solana) dok se javni dug uvećao za skoro pola milijarde, drži da nema boljih od njega. Jednako, smatra kako mu pripada sve ono što ima i što (zvanično) nema – od ručnog sata približno vrijednog koliko i lokalni izbori u Podgorici, do nekretnina i akcija kojima gazduju rođaci, prijatelji, kumovi, školski drugovi i strateški investitori skriveni iza of-šor kompanija.

Eto razloga što Đukanović ne da vlast u Kolašinu i Podgorici, otima je u Budvi i Herceg Novom, a prijeti Ulcinju i Branama. Paradoksalno, ali iz gotovo istih razloga njegovi politički oponenti ne smiju da je uzmu.

Hajde da i sa njihovog računa skinemo manje ili više argumentovane priče o krivičnim prijavama koje su pohranjene u trezorima DPS-a, spremne da posluže kao odlučujući argument u kakvom važnom političkom raskusurivanju. Zaboravimo. Umjesto toga zamislimo nevolje onoga kome je partija dodijelila ,,čast i obavezu” da izračuna – da li će više partijskih gladnih usta hraniti očuvanje koalicije na državnom nivou, ili novi politički savez i vlast u jednoj, dvije ili tri crnogorske opštine. Šta će na to reći glasači čija se lojalnost kupuje uz jednokratnu pomoć, a šta oni kojima je obećano radno mjesto u jednom od javnih ili državnih preduzeća pod partijskom kontrolom.

Možda ni vi, poput potpisnika ovog teksta, ne možete dokučiti razloge zbog kojih evidentni pobjednici lokalnih izbora u Podgorici (SNP, DF i ELP) odugovlače ,,pregovore” trudeći se da izgube ono što su im glasači dali na tacni. Zato o posljedicama te taktike ne treba nagađati. Dovoljno je da pogledate šta su sve, iz današnje perspektive, propustili da urade srpski heroji 5. oktobra 2000. godine. I koliko je to koštalo njih, a koliko Srbiju. Ista računica će vam krajnje precizno pokazati i zbog čega je bivšem gradonačelniku Miomiru Mugoši tako važno da na njegovom mjestu što duže sjedi apsolutno odan saradnik. Umjesto nekoga ko bi prebrojao kasu i otvorio sefove sa ugovorima i aneksima kojima su šakom i kapom dijeljeni nebo, zemlja i vazduh Glavnog grada. Mugošu će, inače, istorija pamtiti kao osobu koja je, uz Đukanovića, potrošila najviše tuđeg (našeg) novca – približno milijardu eura – a da iza njega nije ostalo praktično ništa što bi se moglo koristiti kao opšte dobro. Nije, zato, slučajno što je SDP proljetos igrao na kartu preispitivanja njegove odgovornosti. Kao što nije slučajno ni to što istu sada ne pominju, dozvoljavajući – direktno, rješenjem Ministarstva kojim upravlja Raško Konjević – da se dio kompromitujućeg materijala sakrije, dio retroaktivno pokrije,a dio ode u zastaru od krivične odgovornosti.

Zaludu predsjednik Upravnog suda kaže kako je odluka Skupštine Glavnog grada o prestanku mandata Mugoše i njegovih pomoćnika nesporna i obavezna. ,,Odluka je donijeta od strane najvišeg organa vlasti Podgorice i ona je obavezna za sve na koje se odnosi, kako na pojedince, tako i na organe Grada i organe lokalne uprave”, objasnio je Branislav Radulović za Vijesti.

Odgovorio mu je glavni administrator Glavnog grada Željko Vuković. Lakonski. Izjava predsjednika Upravnog suda ,,zasnovana je na netačnim i nepotpunim informacijama o činjenicama u vezi sa obavljanjem izvršne funkcije u Podgorici”, spočitao je Vuković. I stavio tačku. Makar dok se SDP ne vrati sa odmora – ove nedjelje, sljedećeg mjeseca ili naredne godine.

Prirodu lokalnih sukoba SDP-DPS koalicije do kraja su jasnim i javnim učinjeli ulcinjski funkcioneri DPS-a (opozicija u lokalnom parlamentu). Oni su predsjedniku Đukanoviću i potpredsjednicima partije Svetozaru Maroviću i Filipu Vujanoviću, uputili nekoliko pisama u kojima se žale na ,,nezakonite radnje” lokalnih partijskih funkcionera. Konkretno, zamjeraju im da kao ,,direktori (ulcinjskih) škola i lokalnog rukovodstva DPS-a ne vode računa o zapošljavanju partijskih kadrova”. Pa kažu ,,Direktori ovih javnih ustanova su preko naše partije obezbijedili svoja radna mjesta, tako da više ne mare za partiju koja ih je zaposlila i njene članove. Ista je situacija i sa ostalim direktorima i rukovodiocima u drugim ustanovama, koji su članovi naše partije, a najmanje rade za našu partiju, jer su se dobro ustoličili zahvaljujući nama i ponašaju se kao da je to njihova svojina”.

Da ulcinjski DPS-ovci nijesu naivni pokazuje i spisak preduzeća u kojima je, tvrde, moguće zapošljavati lokalne partijske aktiviste čak i kada je partija u opoziciji na opštinskim nivou. DPS kao vladajuća partija na državnom nivou može svoje članove zaposliti u MUP-u, Upravi prihoda, HTP Ulcinjska rivijera, Upravi za nekretnine, Elektrodistribuciji, Centru za socijalni rad, Fondu zdravstva, JP Morsko dobro i Pošti, stoji u jednom od pomenutih pisama (zamislite kako, tek, taj popis izgleda u Podgorici).

Prepisku su, izgleda, pročitali svi osim nadležnih iz crnogorskog pravosuđa koji bi na njih morali reagovati po službenoj dužnosti. Ali neće. Makar ne dok se o odlukama crnogorskih sudija (ali i tužilaca) pita Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda. Prethodno i Vrhovna državna tužiteljica.

Najmoćnija persona crnogorskog pravosudnog sistema postavlja i razrješava sudije i tužioce, preko svojih saradnika i poslušnika odlučuje o tužbama i presudama, isključuje javnost sa suđenja, medije slika kao najveću prijetnju za stručnost i nepristrasnost pravosudnog sistema. A svaki njen potez, i korak, i broš, i nepropisno parkiranje… demonstriraju moć. Vaninstitucionalnu, podrazumijeva se. ,,Vesna Medenica je veliki čovjek”, kaže naš sagovornik, a njen saradnik. ,,Ona vas stjera na ivicu provalije, ali vas ne gurne preko – nego vam pruži ruku i da novu priliku”, govori ne skrivajući divljenje. Ipak, moli za anonimnost. Jer, nikada se ne zna.

Još je jedna čovjek-žena ove nedjelje stupila na prijesto, odnosno funkciju. Radmila Vojvodić je, od srijede pa do 2017. godine, rektor državnog crnogorskog Univerziteta. Prva žena rektor, prvi rektor koji nema titulu doktora, prvi rektor sa umjetničkih fakulteta (Vojvodić je do juče bila dekan Fakulteta dramskih umjetnosti) i, možda najvažnije – prvi rektor državnog Univerziteta kojem profesura nije prva (osnovna) profesionalna preokupacija. Za potvrdu samo jedan podatak: sedmina novca koju je, makar zvanično, DPS potrošila u proljetošnjoj predizbornoj kampanji u Podgorici otišla je na račun Radmile Vojvodić i preduzeća MAPA u kome je ona suvlasnik i kreativni direktor. DPS je, naime, platio oko 10 hiljada eura za angažman koji je Vojvodićka imala u pripremi promotivnih skupova Đukanovićeve partije u Glavnom gradu. Potom su stigla imenovanja: Radmila je postala rektor, a njen suprug Branislav Mićunović ambasador Crne Gore u Beogradu (tradicija – prva crnogorska ambasadorka u Srbiji bila je Radmilina rođena sestra Anka Vojvodić).

U sjenci pomenutih događaja, možda vam je promakao još jedan dokaz da prave vrijednosti (ili vjernosti) nikada ne gube na cijeni. Vlada je odlučila i sprovela u djelo – novi predsjednik Odbora direktora Jadranskog brodogradilišta Bijela je Savo Parača. Bio je gradonačelnik Cetinja, direktor Crnagoraputa, predsjednik Borda Željeznice Crne Gore. Zvanično, najbolje plaćeni državni službenik u istoriji Crne Gore. Osam mjeseci provedenih u ŽCG donijelo mu je, prije pet godina, otpremninu od nekih 200 hiljada eura. Toliko zapošljeni sa (danas) prosječnom platom u Crnoj Gori zaradi za neke 33 godine rada. Ali, svima po zaslugama.

Sada će se Parača, ponovo, prihvatiti posla. Vlada namjerava da objavi četvrti tender za privatizaciju Brodogradilišta. I ne namjerava da preda lokalnu vlast onima koji nijesu spremni da je otmu. Jer, nema života bez mandata. Ili, i poslije Mugija – Migo. A Milo zauvijek.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo