Samo šest dana trebalo je DPS-ovom dijelu aktuelne Vlade da opozicionim ministrima dostavi tri nove opcije budućeg akcionarskog ugovora između države i A2A. Riječ je o novim načinima na koji bi Vlada mogla da utiče na to da li će, kada, kome i po kojoj cijeni Italijani prodati svoje akcije.
Plan je, navodno, bio sljedeći: da članovi tima SDP-DEMOS-URA odaberu jednu od ponuđenih alternativa, da pregovarači DPS-a pojačani potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem (Socijaldemokrate) ubijede menadžere A2A da prihvate nešto što, u principu, nije povoljno za njihovu kompaniju (pod uslovom da već nijesu riješeni da iz EPCG izađu do marta naredne godine za već dogovorenih 250 miliona u sedam godišnjih rata + pripadajuća dividenda iz poslovanja EP u tom periodu). Na kraju bi Prijedlog akcionarskog ugovora države Crne Gore i A2A morala da prihvati i većina poslanika u Skupštini Crne Gore. U paketu sa odlukom o gradnji drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima i međudržavnim sporazumom između Češke i Crne Gore o saradnji u oblasti energetike i infrastrukture. I sve to do 1. avgusta, kada se završava redovno zasijedanje parlamenta.
Na prijedlog DPS-a „trojka” je, preko potpredsjednika Vlade Milorada Vujovića, izašla sa idejom da odluka o produženju ugovora sa A2A (uložili u akcije i dokapitalizaciju EPCG 430 miliona) i gradnji drugog bloka TE (minimum 320 miliona) sačeka izbore, sljedeću vladu u i parlament u punom mandatu. ,,Mislim da je ovo pitanje koje treba odložiti, da ovo treba da razmatra buduća vlada poslije izbora, jednostavno dati vremena da se sve prouči, da se dođe do najboljeg rješenja.”
Tu ideju je Lazović, u ime vladajuće većine u Vladi, ekspresno odbio obrazlažući da odlaganje „niti je moguće niti bi bilo dobro”. Konačno, saznajemo da tim DEMOS-SDP-URA radi na svom prijedlogu državnog ugovora sa A2A. On će, najavljuju, biti pripremljen „najkasnije tokom vikenda”.
Zanimljivo je da pregovarači premijera Mila Đukanovića ni u jednoj varijanti ugovora sa A2A – inicijalni tekst i tri alternativne varijante – nijesu povezali mogućnost raspolaganja akcijama EPCG sa odlukom da Italijanima (ili italijanima, kako sumnja predsjednik Kluba manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković), kao manjinskim vlasnicima, predaju u ruke upravljanje Elektroprivredom.
Pokazalo se da je mnogo jednostavnije, a možda i politički profitabilnije u već započetoj predizbornoj utakmici, optuživati neistomišljenike. I to ni manje ni više nego za izdaju.
„Mi gledamo da ubrzamo procese do te mjere da nam je važan svaki dan, a ovdje se nudi da iz razloga koji nijesu objašnjeni Crna Gora gubi novac, a građani Pljevalja priliku da se stanje ekologije značajno popravi, zato što to nekome u ovom trenutku tako politički odgovara”, požalio se, ili pohvalio, Vujica Lazović glavnoj urednici Dnevnih novina. Potom je, ako neko nije razumio iz prve, dodatno optužio opoziciju da je protiv gradnje TE „jer znaju da je riječ o dobrom projektu. Ne odgovara im da uoči izbora nešto tako kvalitetno bude povezano sa Vladom odnosno parlamentarnom većinom”.
Da ne bude dileme, Lazović je sa optužbama krenuo prije desetak dana kada je Dejana Mijovića, opozicionog predstavnika u Bordu EPCG, optužio da „zastupa ineterese A2A” pošto je „iznosio nepoznate podatke o poslovanju A2A i nudio kontakte sa Italijanima”.
Juriš na izdajnike nije bio postupak pretjerano nervoznog pojedinca. Mada Lazoviću nije prvi put da, uhvaćen u sumnjivim rabotama, umjesto odgovora nudi – optužbe na račun onih koji postavljaju nezgodna pitanja. U ovom slučaju, suštinski, to je bio samo nastavak vladine strategije lova na vještice. Ta sezona je otvorena prošle jeseni, nakon što je ministar ekonomije Vladimir Kavarić optužio tadašnjeg predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića da je „u finalnoj fazi pregovora Vlade Crne Gore i A2A, napravio zaokret od svojih ranijih izjava i javno stao na stranu italijanskog investitora”.
I to je bio Vladin odgovor na Krivokapićeve prozivke: „To što italijanska državna kompanija, iz zemlje koja vapi za električnom energijom, želi da napusti investiciju u svom najbližem susjedstvu i pretrpi finansijske štete, jedna je u nizu činjenica koja govori o sposobnosti Vlade da stvori ambijent stabilnog i zakonitog poslovanja…”.
Brzina sa kojom vlast sada pokušava ozakoniti svoje (uglavnom privatne) interese pokazuje da se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Dok opozicioni ministri smišljaju kako da poboljšaju ponuđeni ugovor sa A2A i barem još jednom preispitaju svrsishodnost gradnje drugog bloka TE o državnom trošku (da je taj projekat stvarno isplativ, valjda bi se u svijetu gladnom električne energije našao neko spreman da finansira taj posao, obezbijedi struju i zaradi novac) Đukanović i Lazović na to gledaju kao na, praktično, završenu priču.
Premijer je već, na otvaranju predizborne kampanje u Pljevljima, najavio da je „realno očekivati da radovi na izgradnji drugog bloka TE počnu krajem avgusta ili u septembru”.
Predizborna ekonomija? Lazović tvrdi da je neobična žurba motivisana drugim razlozima. „Češka izvozna banka neće moći nakon 1. januara 2017. godine da finansira projekte termoelektrana sa instaliranom snagom manjom od 300 MW. Snaga drugog bloka TE Pljevlja treba da bude 254 MW. Dakle iz ovog razloga čekanje nove vlade nije moguće”, ubjeđuje Lazović.
On, zanimljivo je, ne pominje argument koji nam je nedavno predočio MANS. „Evropska unija od 1. januara naredne godine zabranjuje svojim članicama da finansiraju projekte izgradnje termoelektrana, pa se Vladi Mila Đukanovića zbog toga očigledno žuri”, tvrde u toj NVO nanovo problematizujući cijenu izgradnje nove TE. „Već mjesecima ukazujemo da ukupna cijena projekta nijesu samo troškovi gradnje drugog bloka, već kalkulacija mora uključiti povezane izdatke, poput izgradnje nove energetske infrastrukture i deponija za otpad pepela i šljake, troškova eksproprijacije, otvaranja novih rudokopa i njihove rekultivacije. Tu je i pitanje zdravlja i zaštite životne sredine, koje kroz troškove liječenja plaćaju svi građani Crne Gore, ali Vladi ne pada na pamet da ih uopšte pomene, a kamoli uračuna”.
Sve je uračunato, samo neki ne znaju ili neće da čitaju, odgovaraju nadležni iz Vlade. A onda nam predočavaju neke, krajnje zanimljive podatke: Tri godine nakon tendera za gradnju drugog bloka TE, i mjesec-dva prije početka njene gradnje (ukoliko spadate u one koji vjeruju obećanjima premijera Đukanovića) ne zna se cijena po kojoj će češka Škoda Praha graditi TE. Računice Vlade i EPCG napravljene su uz pretpostavku da će Česi prihvatiti njihovu ponudu i taj posao započeti po ugovorenoj cijeni od 321,5 miliona. Pri tom se od javnosti krije podatak da su iz Škode Praha, početkom mjeseca ponudili da cijenu gradnje koriguju sa 338,5 na nepunih 325 miliona eura – ali uz bitne promjene prethodno dogovorenih uslova ugovora. Taj zahtjev je, prema Vladinim dokumentima, neprihvatljiv crnogorskoj strani. Lazović nas, ipak, uvjerava da će konačna cijena biti kompromis između 321 i 325 miliona eura.
Konačno, i u Studiji izvodljivosti za izgradnju TE Pljevlja II koju je po narudžbi EPCG uradio Deloitte, navodi se da ukupna cijena izgradnje može biti znatno veća od ove cijene (Deloitte pri tome nabraja gotovo 100 miliona neizbježnih troškova koji nijesu uračunati u cijenu gradnje, pa samim tim ni u kalkulaciju o njenoj finansijskoj isplativosti.
Slično je i sa mitom o navodnoj toplifikaciji Pljevalja. Iako se ta rabota godinama zdravo za gotovo uzima kao sastavni dio priče o TE Pljevlja II, to je i dalje samo mogućnost milionima eura i, možda, godinama udaljena od realizacije. Čak je i premijer Đukanović bio prilično rezervisan: „U finansijskoj konstrukciji za izgradnju drugog bloka TE jedan dio je opredijeljen za početak projekta toplifikacije… Dat je finansijski okvir za realizaciju tog projekta u koji će Vlada sigurno dati svoj udio, jer vodi računa o životnoj sredini svih krajeva u Crnoj Gori. Neophodno je uraditi valjanu projektnu dokumentaciju koja će odgovarati potrebama projekta”.
Još par bitnih detalja koji nijesu bez značaja: računica o profitabilnosti TE zasnovana je na pretpostavci da će troškovi uglja iz pljevaljskog rudnika padati, a veleprodajne cijene struje rasti. I to za skoro 300 odsto do 2040. „Kao rezultat Fichtner-ove analize tekućeg i planiranog kopanja rude uglja, identifikovano je nekoliko pristupa za potencijalno smanjenje troškova sa glavnim fokusom na smanjenju broja zaposlenih zaduženih za rad na iskopu te na održavanju i popravci u vezi s tim”, navodi se u analizi koju je objavila Vlada. Tu je i podatak da su računice pravljene uz podatak iz EPCG prema kome će u TE II biti ukupno 147 zapošljenih. Po već viđenom scenariju, državni budžet se neće pretjerano okoristiti tokom gradnje TE. „Molimo da imate na umu da, na osnovu informacija koje je dostavila EPCG, PDV ne bi bio primjenjiv na ovaj Projekat”, stoji u analizi Deloitte.
Da se vratimo na početak priče. I (ne)očekivanu brzinu kojom DPS sa satelitima pokušava progurati sporne poslove – nastavak saradnje A2A i gradnju drugog bloka TE. ,,Uvjereni smo da ćemo do kraja oktobra imati jasnu sliku o tome na koji način će Elektroprivreda funkcionisati od 1. januara 2015…”, obećao je u avgustu 2014. Vujica Lazović precizirajući da će ,,Vlada insistirati na drugom bloku TE”. Mada je još od 2012. bilo jasno da A2A nije zainteresovana za TE Pljevlja II. Pregovori i saradnja, ipak, traju do danas, a da, u međuvremenu, nije riješena ni jedna od postojećih nepoznanica. Samo je izgubljeno grdno vrijeme. Što nije nevažno. Ni slučajno.
Pitanje je dana kad će nama neko od Đukanovićevih operativaca saopštiti da više nema vremena za čekanje i da drugi blok ,,nema alternative”, pisao je Monitor početkom godine, „Kad nas dovoljno uplaši, vlast će doći u priliku da se sa A2A raskusura (ili produži saradnju) u mnogo lagodnijoj poziciji. Samo što će nas to koštati mnogo više”.
I nije za taj zaključak trebala pretjerana pamet. Iskustvo nas uči da naši čelnici obožavaju da velike i krajnje problematične poslove zaključuju u vremenskom cajtnotu koji sami pripreme. Tako smo prodali Telekom (da ga ne zgazi konkurencija); KAP (da se ne ugasi koliko sjutra); skoro polovinu EPCG (bio je to uslov da Crna Gora preživi Prvu banku). Na redu je gradnja TE.
Pred nama je novi cajtnot. Idealan za novu Pljevaljsku bitku. I novu, sada finansijsku pogibiju.
Zoran RADULOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FELJTON4 sedmice
SVIJET4 sedmice
INTERVJU4 sedmice