Povežite se sa nama

MONITORING

RANJAVANJE INSPEKTORA PREDRAGA ŠUKOVIĆA: Upozorenje zviždaču

Objavljeno prije

na

Još se ne zna ko je čovjek sa plavim šeširom za kog se sumnja da je u najprometnijoj podgoričkoj ulici, u samom centru grada,u ponedeljak , sat prije podneva, pucao u noge inspektora Predraga Šukovića, bivšeg šefa Odjeljenja za organizovani kriminal. Pitanje je da li će se ikada i saznati.

Šuković je novinarima rekao da je shvatio da je ranjen tek kada su mu se patike napunile krvlju. Ni on, ali ni bilo ko drugi do izlaska ovog broja Monitora nije identifikovao čovjeka sa šeširom, čija je fotografija obišla medije nakon što su istražni organi dobili snimke sa obližnjih kamera. Za sada je jasno samo da se radilo o upozorenju .

Kome smeta Predrag Šuković?

Potrpedsjednik Vlade Duško Marković, koji sa inspektorom Šukovićem ima istoriju zategnutih odnosa i sudskih procesa, odmah je demantovao bilo kakvu vezu sa ranjavanjem bivšeg šefa Odjeljenja za organizovani kriminal.

„ Najoštrije osuđujem mučki napad na policijskog službenika Šukovića. To ne bi smjelo i ne bi trebalo da se dešava u današnjoj Crnoj Gori. Vjerujem da će nadležni organi uraditi sve da u najkraćem roku otkriju počinioca, a nakon toga i nalogodavca”, kazao je Marković, koji je početkom godine tužio Šukovića za navodni pokušaj ugrožavanja bezbijednosti. „Slučaj ranjavanja ne mogu da dovedem ni u kakav kontekst sa sudskim slučajem koji sam imao sa Šukovićem. Neke novinarske spekulacije koje sam danas imao priliku da vidim odbacujem kao tendeciozne i zlonamjerne”, rekao je.

Nego, posao Duška Markovića, potpredsjednika vlade i koordinatora vijeća za nacionalčnu bezbjednost, nije da objašnjava kako nije on režiser slučaja već da otkrije ko je pucao i ko je naložio napad na policijskog službenika. Zar ovakvi pucnji nisu uz ostalo i napad na državu? Zar nisu ruganje njenoj spsobnosti da zaštiti čak i one koji sunzaduženi da šite nas?

Marković je u privatnoj režiji tužio Šukovića nakon što je tužilaštvo odustalo od gonjenja inspektora zbog komentara koje je o Markoviću pod nikom Boss ostavljao na portalu Vijesti. Tužilaštvo je cijenilo da u tim komentarima nema elemenata ugrožavanja bezbijednosti , kako je tvrdio Marković. Sud je ipak prije desetak dana donio presudu u korist potpredsjednika Vlade.

Šuković je tada, nakon što ga je Marković optužio za navodno ugrožavanje bezbijednosti, javno optužio Markovića i njegovog kuma Veselina Veljovića, moćnog policijskog funkcionera, da su dio mojkovačkog klana, te da kontrolišu šverc cigareta, što su oni demantovali, i da ga Marković u stvari zbog toga goni. On je kazao da o tome posjeduje dokaze, i da se time bavio po službenoj dužnosti.

,,Oni izvanredno dobro znaju da se imena nekoga od njih pominju u predmetu”, kazao je u izjavi policiji Šuković. ,,Ja ih kao građanin nazivam mojkovačka kriminalna grupa, jer sam radio predmete i procesuirao prema tužilaštvu mojkovačke cigarete, PGS i još nekoliko predmeta u kojima su oni glavni akteri. Ja sam to radio jer mi je to policijska dužnost i obaveza.”

Šuković je tvrdio da Marković i Veljović „ godinama vrše pritisak na njega, ali i na druge policajce koji su se bavili slučajevima šverca cigareta u mojkovačkoj fabrici, ali i napadima i prijetnjama na novinarku Vijesti Oliveru Lakić”, koja je pisala o mojkovačkoj ilegalnoj fabrici cigareta.

Konačno, nakon što ga je u avgustu prošle godine policija, koju, kako se vjeruje i dalje kontrolišu Veljović i Marković, nezakonito, bez znanja tužilaštva, uhapsila Šukovića, on je posjetio američku ambasadu u Podgorici. Sadržaj razgovora inspektora zviždača i američkih diplomata ostali su međutim tajna za javnost.

U isto to vrijeme prorežimska Pobjeda i drugi mediji koje kontroliše grčki biznismen Petros Statis, partner Đukanovićeve Vlade, pokušavali su da nepotpunim informacijama i spekulacijama diskredituju Šukovića, povezujući ga čak i sa kriminalnim klanom Darka Šarića, o čemu nema tragova. Sa Šarićem su, dokazano, sarađivale Prva banka braće Đukanović, lokalni depees gradonačelnici , te državne kompanije.

Tužilaštvo je u oktobru prošle godine, međutim, odustalo od istrage o ulozi Markovića i Veljovića u švercu cigareta u Mojkovcu.

U međuvremenu, pojavila su se tumačenja da iza svega stoji sukob interesnih klanova unutar policije, odnosno vladajućih struktura. Kao što je Monitor puno puta pisao, više izvora tvrdi da postoje dva klana u vladajućoj partiji, koji se bore za prevlast u poslovima, odnosno institucijama. Na jednoj strani je tzv. Mojkovački klan koji navodno vode Marković i Veljović i koji se bavi poslom sa cigaretama, što su oni demantovali više puta. I drugi, klan Grand, koji navodno predvode bivši ministri inostranih poslova Milan Roćen i Igor Lukšić i koji se vezuje sa građevinskim biznisom i firmom Bemax. Navodno, kada je Veljović napustio vrh policije nakon afere Listing, bezbjedonosne službe nakratko su preuzeli Grandovci. Šuković je tada, po dolasku Božidara Vuksanovića na čelo policije koji se smatra bliskim klanu Grand, postavljen za šefa Odjeljenja za organizovani kriminal, da bi kasnije po dolasku Slavka Stojanovića, koji se opet vezuje za Mojkovčane, postao neraspoređen. Prije nego ga je Vuksanović vratio u službu i postavio na čelo Odeljenja za organizovani kriminal, Šukoviću je dao otkaz Veljović.

Specijalni tužilac Milivoje Katnić je nakon ranjavanja Šukovića insistirao da se radi o policajcu koji se borio protiv kriminala. „On je policajac, borio se protiv organizovanog kriminala, zato što je vjerovao pravdi. Zato treba svi da se saberemo. Ako neko misli da može da sjedi po terasa, po kafićima i da jedan organ kakvo je Tužilštvo obavi čitav posao ne može”, rekao je Katnić.

Za vrijeme Šukovićevog rukovođenja sektorom za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, procesuirano je nekoliko predmeta zbog kojih je bivši šef policije Veselin Veljović više puta saslušavan u Osnovnom ali i Specijalnom tužilaštvu.

I Veljović i Šuković su se našli zajedno pred sudom. Tužbu je u tom slučaju međutim podnio Šuković, 2014. godine, zbog povrede časti i ugleda. Šuković je Veljovića tužio nakon što su mediji objavili da je Veljović pred tužiocem tvrdio da je afera crne trojke iskontruisana, i da iza nje stoji šefa Odjeljenja za organizovani kriminal. Afera Crne trojke počela 2014. godine, optužbama bivšeg pripadnika SAJ Brajuška Brajuškovića da je Veljović stajao iza parapolicijskih odreda, tzv crnih trojki, koje su bile zadužene da batinaju kritičare režima. Šuković je tada tužio Veljovića i zbog toga što je bivši šef polcije, kada je ispitivan u tužilaštvu zbog crnih trojki, navodno kazao i da mu Šuković ,,montira afere i da pokušava da ga diskredituje u slučaju napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić”. Tokom procesa napadačima novinarke Lakić otkriveno je da su u napad bili uključeni ljudi bliski Veselinu Veljoviću.

Za šverc cigareta nije samo Šuković optuživao dvojac Marković Veljović koji se nalazi na vrhu bezbjedonosne piramije. I lideri opozicije više puta su povezivali mojkovačku fabriku sa Veljovićem i Markovićem, tvrdeći da iza čitavog posla stoji tzv. mojkovački klan, koji vode ovi visoki funkcioneri. Takođe, više policajaca tvrdilo je da se šverc odigrava uz blagoslov bezbjedonosnog vrha. Većina ih je napustila zemlju.

Goran Rodić, advokat Predraga Šukovića u slučaju Šuković- Marković, ocijenio je nakon ranjavanja bivšeg šefa Odjeljenja za organizovani kriminal da su to bili hici upozorenja svim policajcima koji žele da rade svoj posao.

„Presuda Osnovnog suda kojom je Šuković proglašen krivim za navodne prijetnje Markoviću je naručeni privatni alibi za rješavanje spora kroz ‘institucije sistema’. Danas se prešlo na vaninstitucionalno djelovanje, sa istim ciljem, porukom – da policajci ne smiju raditi svoj posao kada je u pitanju neko ko kontroliše nstituciju, kao i dešavanja van institucije. To je u stvari poruka svim građanima Crne Gore”, izjavio je Rodić novinarima.

Poruka je jasna – kad zviždač policajac završi sa mecima u nozi u po bijela dana, šta da očekuju drugi zviždači. Posao, poručuje čovjek sa plavim šeširom, nije jedino što mogu izgubiti.

Ko ga je poslao? Ako i on ostane NN lice, odgovornost je jedino na vrhu bezbjedonosnih službi, i države.

Niz nerasvijetljenih napada na državne službenike

Iako premijer Milo Đukanović tvrdi da mafija nije jača od države, ranjavanje inspektora Šukovića, samo je jedan u nizu napada na državne službenike koji su ostali nerasvijetljeni. Na sličan način kao sada Šukoviću, u noge je pucano Predragu Mitroviću nekadašnjem direktoru Uprave za sprječavanje pranja novca. Napadač se još ne zna. Baš kao ni onaj koji je ranio šefa sprovodničke službe zatvora u Spužu Miloja Pekovića. Nerasvijetljena su ostala i neka upozorenja ljudima iz biznisa, poput Olega Obvradovića, nekadašnjeg direktoru Telekoma i člana borda Prve banke, u koga je takođe pucano iz mraka u nogu. Ne zna se ni ko je napao bivšeg sudiju, sada advokata Lazara Akovića.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo