Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ I LAZOVIĆ NASTAVLJAJU IGRU SA A2A: Ugovor visokog napona

Objavljeno prije

na

djukanovic-berluskoni

Do kraja mjeseca u parlamentu bi se mogao naći vladin predizborni energetski paket: ugovor o produženju saradnje sa italijanskom A2A uz razrađene raskidne klauzule, te sporazum sa češkom Škoda Prahom o gradnji drugog bloka TE u Pljevljima. Uz prateći međudržavni ugovor Crne Gore i Češke, neophodan kako bi, po uzoru na gradnju autoputa, investitor i izvođači tokom gradnje TE bili oslobođeni plaćanja poreza, carina, akciza.

Tada ćemo biti u prilici da među narodnim zasutpnicima čujemo i vidimo šta ko ima da kaže na zadate teme. Pod uslovom da predsjednik Skupštine Darko Pajević ne prihvati prijedlog DPS-a i ukine direktne TV prenose sjednica parlamenta, pravdajući tu odluku započetom predizbornom kampanjom.

Tekst akcionarskog ugovora o nastavku saradnje Vlade i A2A u Elektroprivredi proglašen je tajnim u Đukanovićevom kabinetu i prihvaćen uz protivljenje/rezerve ministara iz redova opozicije. Njima je, kažu, najviše zasmetala mogućnost da A2A svoje akcije može prodati kome i kada hoće. Država, u tom slučaju, ima pravo preče kupovine, odnosno mogućnost da blizu 42 odsto akcija EPCG koje su u posjedu italijanske energetsko-komunalne kompanije otkupi po cijeni na koju je već pristao drugi potencijalni kupac.

O tome će se, očigledno, još pričati, pa, za sada, ostavimo to po strani. Uz molbu da svi koji predlažu da se vlasnicima manjinskog dijela akcija EPCG ograniči pravo raspolaganja svojom imovinom, imaju u vidu da bi se – naprave li presedan – isti princip kasnije mogao primijeniti i u nekim drugim poslovima i na nekim drugim mjestima. U Buljarici na primjer, gdje bi aktuelna vlast i te kako rado suspendovala vlasnička prava mještana i utjerala ih u zajednički projekat sa svojim NN investitorom.

Valja imati na umu kako je i ambasador Italije u Crnoj Gori Vinćenco Del Monako našao za potrebu da, diplomatski odmjereno, skrene pažnju na neke ideje vezane za buduće odnose Crne Gore i A2A. „Ni ne pomišljam da bi moglo biti prihvaćeno bilo kakvo rješenje koje ne bi bilo u skladu sa pravilima funkcionisanja tržišta i zakona EU”, kazao je, očigledno upozoren da bi se tako nešto moglo desiti.

Obratimo pažnju na one (javno predočene) djelove ugovora koje trenutno nijesu u fokusu interesovanja struke i politike. Za početak, majka svih pitanja ovog energetskog čvora trebalo bi da bude razlog zbog koga vlast pod kontrolom Mila Đukanovića insistira da A2A i dalje upravlja Elektroprivredom, bez obzira na neizvršene obaveze iz prethodnog ugovora i dokumentovane sumnje da su predstavnici A2A, koristeći ćerke kompanije, fiktivnim konsultanstkim ugovorima potkradali EPCG i njene ostale akcionare (specijalno tužilaštvo radi na tom slučaju).

Vratimo se na tren u 2009. godinu, kada je prethodna Đukanovićeva vlada birala strateškog partnera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG. Na stolu su bile ponude grčkog konzorcijuma koji je za ponuđenih 18 odsto akcijskog kapitala EPCG nudio 11,1 eura po akciji. I A2A koji su za akciju nudili 8,4 eura. I koji su prethodno, po nižoj cijeni, od pet ovdašnjih privatizacionih fondova već kupili više od 15 odsto akcija EPCG.

Vujica Lazović je, kao predsjednik Tenderske komisije, tada presudio kako je ponuda iz Milana bolja. I objašnjavao zašto je osam veće od 11 . Italijani su, za razliku od Grka, bespogovorno prihvatili tenderske obaveze – tvrdio je Lazović – pa će na kraju pete godine upravljanja (početkom 2015.) EPCG imati ukupan profit od 240 do 300 miliona eura; izabrani investitor će povećati proizvodni kapacitet HE Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, smanjiti gubitke na elektromreži sa 22 na 11 odsto i instalirati oko 175 hiljada novih brojila…

U ponedjeljak, nakon sedam godina saradnje i praktično pet godina pregovora o novom poslovnom aranžmanu ( pregovore je započela Vlada Igora Lukšića, čim je postalo jasno da A2A ne može ispuniti ugovorene obaveze), Lazović veliča dosadašnju saradnju sa Italijanima: “Gubici na distributivnoj mreži su smanjeni sa 22 odsto na 15 odsto, EPCG je 2009. godine imala profit od četiri miliona, 2014. godine 35 miliona, prošle godine 15 miliona, dok se ove godine očekuje 20 miliona. Kompanija na računima kod nekoliko poslovnih banaka ima oko 220 miliona…”.

Sami uporedite očekivanja i rezultat. Imajući u vidu da nije došlo do očekivanih ulaganja u modernizaciju postojećih i gradnju novih proizvodnih kapaciteta, A2A nije pokazala interes za učešće u gradnji sistema HE na Morači, Komarnici i(li) korićenje akumulacije Bilećkog jezera. Ogroman novac je, umjesto toga, deponovan na računima, prije svega, Prve banke. Tako su EPCG i A2A branile i odbranile likvidnost banke u većinskom vlasništvu braće Mila i Aca Đukanovića.

Italijani se nijesu libili da nas podsjete na tu činjenicu. Renato Ravaneli, tada generalni direktor A2A i član Odbora direktora EPCG je još u intervjuu Pobjedi 2011. godine predočio: ,,A2A namjerava da zaštiti investirani kapital koji je pomogao da se podrži Crna Gora u trenutku duboke finansijske krize”. Potom je pojasnio da za A2A investicije u Prvu banku nijesu od strateškog značaja. To je, kazao je, investicija koju su Italijani podržali ,,uz osjećaj odgovornosti prema zemlji koja je do sada prepoznavala naše poslovanje”. Krajnje jednostavno: A2A će “nama”, odnosno Prvoj banci pomagati dok država bude imala sluha za njihove interese. U suprotnom, može biti svašta.

I tu se negdje krije razlog što je Đukanovićevim saradnicima i glasnogovornicima – od potpredsjednika Lazovića do PR savjetnika Srđana Kusovca od finansijskih rezultata i razvojnih potencijala mnogo važnije to što su sa Italijanima dogovorili omertu. “Bitno je i da smo se odrekli arbitraže po prethodnom ugovoru, osim onih potraživanja koja su rezultat rada tužilaštva i sudskih procesa koji su u tom pogledu pokrenuti”, srećan je potpredsjednik Vlade.

Šta nam Lazović nije rekao?

Italijani su, tako je makar predočeno ovdašnjoj javnosti, u posao u koji su uložili skoro 450 miliona eura ušli a da nijesu riješili dva najznačajnija pitanja svog budućeg biznisa: poslovne odnose sa KAP-om i politiku cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži. Prva od ovih nepoznanica koštala ih je prije dvije godine blizu 50 miliona eura – u akcijama EPCG. Prethodno su gubitke u poslovima sa KAP-om namirivali ne plaćajući obaveze prema državnom budžetu. U tom nezakonitom poslu imali su, prema javnom priznanju premijera Đukanovića, „prećutnu saglasnost Vlade”. Doduše, to priznanje nije dato u prisustvu advokata, pa ga jednom odlazeći premijer može i zaboraviti.

Cijena struje za stanovnike Crne Gore do danas je ostala potencijalna (a uz gorivo i poslednja) zlatna žica aktuelnih vlasti. Talijani su, doduše, znali da pretjeraju u svojim zahtjevima. Poput onog iz 2011. kada su od Regulatorne agencije za energetiku tražili da im, za kategoriju domaćinstva, odobri poskupljenje od 79 odsto!?

Na drugoj strani, da bi ovo partnerstvo u potpunosti ličilo na tragikomedije Radoja Domanovića, Vlada sa A2A nije ugovorila mehanizam kontrole ispunjenja postavljenih ciljeva (indikatora) na osnovu kojih bi se mjerio učinak A2A u EPCG. Potpisnik ugovora sa Italijanima, tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović tek je nekoliko mjeseci nakon zaključenja tog ugovora najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava obaveze “da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Predsjednik Borda EPCG Srđan Kovačević je makar jednom, a potpredsednik Lazović najmanje dva puta, od uprave A2A tražio „izvještaj o ispunjenju indikatora”. Po svoj prilici bez uspijeha. I do čega smo stigli?

„Knjiženi gubici su sa 70 narasli na čitavih 301 milion eura”, upozorio je prije dvije godine elektroinženjer Strahinja Bulajić, poslanik DF. Baš negdje u vrijema kada je Vlada trebala proslaviti podjelu profita teškog od 240 do 300 miliona. Na stranicama Monitora nalazimo podatke da je EPCG 2010. godinu, prvu pod rukovodstvom menadžera A2A, završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona. Potom je Lukšićeva Vlada ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Konačno, vijest da EPCG posluje uz profit (25 miliona eura) stigla je 2013. Pratila je informacija da je kompanija, na ime neplaćenih dažbina, državnom budžetu dužna 45 miliona.

,,Za EPCG vrijeme je stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”, objašnjavao je zimus u Monitoru predsjednik Kluba malih akcionara EPCG Vasilije Miličković.

U prilog mu idu i aktuelni podaci. Uprava EPCG (Vlada i A2A zajedno) naumila je da gubitke koji su rezultat njihovog partnerstva izbrišu umanjenjem kapitala akcionarskog društva. Istovremeno, akcije koje je A2A prije sedam godina kupovala za 8,4 eura danas na Montenegroberzi vrijede 2,65 eura. Po toj cijeni, tržišna vrijednost cijele EPCG svedena je na 350 miliona. Znamo li da kompanija na računima ima više od 220 miliona, uz 100 – 150 nenaplaćenih potraživanja, ispada da imovina EPCG ne vrijedi praktično ništa. Ili manjinski akcionari i potencijalni investitori vjeruju kako će uprava EPCG – predvodila je A2A ili Đukanovićevi namjesnici, sve jedno – postojeću imovinu brzo svesti na nulu.

„Mi smo dobrim pregovaračkim pozicijama uspjeli da dogovorimo da akcije koje je A2A platila 434 miliona kupimo za 250 miliona”, pohvalio se u ponedjeljak Lazović. I dalje, izgleda, uvjeren da može varati Italijane. Ili nas?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo