Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ I LAZOVIĆ NASTAVLJAJU IGRU SA A2A: Ugovor visokog napona

Objavljeno prije

na

Do kraja mjeseca u parlamentu bi se mogao naći vladin predizborni energetski paket: ugovor o produženju saradnje sa italijanskom A2A uz razrađene raskidne klauzule, te sporazum sa češkom Škoda Prahom o gradnji drugog bloka TE u Pljevljima. Uz prateći međudržavni ugovor Crne Gore i Češke, neophodan kako bi, po uzoru na gradnju autoputa, investitor i izvođači tokom gradnje TE bili oslobođeni plaćanja poreza, carina, akciza.

Tada ćemo biti u prilici da među narodnim zasutpnicima čujemo i vidimo šta ko ima da kaže na zadate teme. Pod uslovom da predsjednik Skupštine Darko Pajević ne prihvati prijedlog DPS-a i ukine direktne TV prenose sjednica parlamenta, pravdajući tu odluku započetom predizbornom kampanjom.

Tekst akcionarskog ugovora o nastavku saradnje Vlade i A2A u Elektroprivredi proglašen je tajnim u Đukanovićevom kabinetu i prihvaćen uz protivljenje/rezerve ministara iz redova opozicije. Njima je, kažu, najviše zasmetala mogućnost da A2A svoje akcije može prodati kome i kada hoće. Država, u tom slučaju, ima pravo preče kupovine, odnosno mogućnost da blizu 42 odsto akcija EPCG koje su u posjedu italijanske energetsko-komunalne kompanije otkupi po cijeni na koju je već pristao drugi potencijalni kupac.

O tome će se, očigledno, još pričati, pa, za sada, ostavimo to po strani. Uz molbu da svi koji predlažu da se vlasnicima manjinskog dijela akcija EPCG ograniči pravo raspolaganja svojom imovinom, imaju u vidu da bi se – naprave li presedan – isti princip kasnije mogao primijeniti i u nekim drugim poslovima i na nekim drugim mjestima. U Buljarici na primjer, gdje bi aktuelna vlast i te kako rado suspendovala vlasnička prava mještana i utjerala ih u zajednički projekat sa svojim NN investitorom.

Valja imati na umu kako je i ambasador Italije u Crnoj Gori Vinćenco Del Monako našao za potrebu da, diplomatski odmjereno, skrene pažnju na neke ideje vezane za buduće odnose Crne Gore i A2A. „Ni ne pomišljam da bi moglo biti prihvaćeno bilo kakvo rješenje koje ne bi bilo u skladu sa pravilima funkcionisanja tržišta i zakona EU”, kazao je, očigledno upozoren da bi se tako nešto moglo desiti.

Obratimo pažnju na one (javno predočene) djelove ugovora koje trenutno nijesu u fokusu interesovanja struke i politike. Za početak, majka svih pitanja ovog energetskog čvora trebalo bi da bude razlog zbog koga vlast pod kontrolom Mila Đukanovića insistira da A2A i dalje upravlja Elektroprivredom, bez obzira na neizvršene obaveze iz prethodnog ugovora i dokumentovane sumnje da su predstavnici A2A, koristeći ćerke kompanije, fiktivnim konsultanstkim ugovorima potkradali EPCG i njene ostale akcionare (specijalno tužilaštvo radi na tom slučaju).

Vratimo se na tren u 2009. godinu, kada je prethodna Đukanovićeva vlada birala strateškog partnera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG. Na stolu su bile ponude grčkog konzorcijuma koji je za ponuđenih 18 odsto akcijskog kapitala EPCG nudio 11,1 eura po akciji. I A2A koji su za akciju nudili 8,4 eura. I koji su prethodno, po nižoj cijeni, od pet ovdašnjih privatizacionih fondova već kupili više od 15 odsto akcija EPCG.

Vujica Lazović je, kao predsjednik Tenderske komisije, tada presudio kako je ponuda iz Milana bolja. I objašnjavao zašto je osam veće od 11 . Italijani su, za razliku od Grka, bespogovorno prihvatili tenderske obaveze – tvrdio je Lazović – pa će na kraju pete godine upravljanja (početkom 2015.) EPCG imati ukupan profit od 240 do 300 miliona eura; izabrani investitor će povećati proizvodni kapacitet HE Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, smanjiti gubitke na elektromreži sa 22 na 11 odsto i instalirati oko 175 hiljada novih brojila…

U ponedjeljak, nakon sedam godina saradnje i praktično pet godina pregovora o novom poslovnom aranžmanu ( pregovore je započela Vlada Igora Lukšića, čim je postalo jasno da A2A ne može ispuniti ugovorene obaveze), Lazović veliča dosadašnju saradnju sa Italijanima: “Gubici na distributivnoj mreži su smanjeni sa 22 odsto na 15 odsto, EPCG je 2009. godine imala profit od četiri miliona, 2014. godine 35 miliona, prošle godine 15 miliona, dok se ove godine očekuje 20 miliona. Kompanija na računima kod nekoliko poslovnih banaka ima oko 220 miliona…”.

Sami uporedite očekivanja i rezultat. Imajući u vidu da nije došlo do očekivanih ulaganja u modernizaciju postojećih i gradnju novih proizvodnih kapaciteta, A2A nije pokazala interes za učešće u gradnji sistema HE na Morači, Komarnici i(li) korićenje akumulacije Bilećkog jezera. Ogroman novac je, umjesto toga, deponovan na računima, prije svega, Prve banke. Tako su EPCG i A2A branile i odbranile likvidnost banke u većinskom vlasništvu braće Mila i Aca Đukanovića.

Italijani se nijesu libili da nas podsjete na tu činjenicu. Renato Ravaneli, tada generalni direktor A2A i član Odbora direktora EPCG je još u intervjuu Pobjedi 2011. godine predočio: ,,A2A namjerava da zaštiti investirani kapital koji je pomogao da se podrži Crna Gora u trenutku duboke finansijske krize”. Potom je pojasnio da za A2A investicije u Prvu banku nijesu od strateškog značaja. To je, kazao je, investicija koju su Italijani podržali ,,uz osjećaj odgovornosti prema zemlji koja je do sada prepoznavala naše poslovanje”. Krajnje jednostavno: A2A će “nama”, odnosno Prvoj banci pomagati dok država bude imala sluha za njihove interese. U suprotnom, može biti svašta.

I tu se negdje krije razlog što je Đukanovićevim saradnicima i glasnogovornicima – od potpredsjednika Lazovića do PR savjetnika Srđana Kusovca od finansijskih rezultata i razvojnih potencijala mnogo važnije to što su sa Italijanima dogovorili omertu. “Bitno je i da smo se odrekli arbitraže po prethodnom ugovoru, osim onih potraživanja koja su rezultat rada tužilaštva i sudskih procesa koji su u tom pogledu pokrenuti”, srećan je potpredsjednik Vlade.

Šta nam Lazović nije rekao?

Italijani su, tako je makar predočeno ovdašnjoj javnosti, u posao u koji su uložili skoro 450 miliona eura ušli a da nijesu riješili dva najznačajnija pitanja svog budućeg biznisa: poslovne odnose sa KAP-om i politiku cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži. Prva od ovih nepoznanica koštala ih je prije dvije godine blizu 50 miliona eura – u akcijama EPCG. Prethodno su gubitke u poslovima sa KAP-om namirivali ne plaćajući obaveze prema državnom budžetu. U tom nezakonitom poslu imali su, prema javnom priznanju premijera Đukanovića, „prećutnu saglasnost Vlade”. Doduše, to priznanje nije dato u prisustvu advokata, pa ga jednom odlazeći premijer može i zaboraviti.

Cijena struje za stanovnike Crne Gore do danas je ostala potencijalna (a uz gorivo i poslednja) zlatna žica aktuelnih vlasti. Talijani su, doduše, znali da pretjeraju u svojim zahtjevima. Poput onog iz 2011. kada su od Regulatorne agencije za energetiku tražili da im, za kategoriju domaćinstva, odobri poskupljenje od 79 odsto!?

Na drugoj strani, da bi ovo partnerstvo u potpunosti ličilo na tragikomedije Radoja Domanovića, Vlada sa A2A nije ugovorila mehanizam kontrole ispunjenja postavljenih ciljeva (indikatora) na osnovu kojih bi se mjerio učinak A2A u EPCG. Potpisnik ugovora sa Italijanima, tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović tek je nekoliko mjeseci nakon zaključenja tog ugovora najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava obaveze “da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Predsjednik Borda EPCG Srđan Kovačević je makar jednom, a potpredsednik Lazović najmanje dva puta, od uprave A2A tražio „izvještaj o ispunjenju indikatora”. Po svoj prilici bez uspijeha. I do čega smo stigli?

„Knjiženi gubici su sa 70 narasli na čitavih 301 milion eura”, upozorio je prije dvije godine elektroinženjer Strahinja Bulajić, poslanik DF. Baš negdje u vrijema kada je Vlada trebala proslaviti podjelu profita teškog od 240 do 300 miliona. Na stranicama Monitora nalazimo podatke da je EPCG 2010. godinu, prvu pod rukovodstvom menadžera A2A, završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona. Potom je Lukšićeva Vlada ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Konačno, vijest da EPCG posluje uz profit (25 miliona eura) stigla je 2013. Pratila je informacija da je kompanija, na ime neplaćenih dažbina, državnom budžetu dužna 45 miliona.

,,Za EPCG vrijeme je stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”, objašnjavao je zimus u Monitoru predsjednik Kluba malih akcionara EPCG Vasilije Miličković.

U prilog mu idu i aktuelni podaci. Uprava EPCG (Vlada i A2A zajedno) naumila je da gubitke koji su rezultat njihovog partnerstva izbrišu umanjenjem kapitala akcionarskog društva. Istovremeno, akcije koje je A2A prije sedam godina kupovala za 8,4 eura danas na Montenegroberzi vrijede 2,65 eura. Po toj cijeni, tržišna vrijednost cijele EPCG svedena je na 350 miliona. Znamo li da kompanija na računima ima više od 220 miliona, uz 100 – 150 nenaplaćenih potraživanja, ispada da imovina EPCG ne vrijedi praktično ništa. Ili manjinski akcionari i potencijalni investitori vjeruju kako će uprava EPCG – predvodila je A2A ili Đukanovićevi namjesnici, sve jedno – postojeću imovinu brzo svesti na nulu.

„Mi smo dobrim pregovaračkim pozicijama uspjeli da dogovorimo da akcije koje je A2A platila 434 miliona kupimo za 250 miliona”, pohvalio se u ponedjeljak Lazović. I dalje, izgleda, uvjeren da može varati Italijane. Ili nas?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

U novembru 2021. uhapšeni je vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još nekoliko osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević- Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Neposredno nakon hapšenja kamioni Cijevne Comerc snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

Novinar i aktivista Vuk Vujisić držao je ovu temu u fokusu i uz stalne prijetnje i napade snimao i prijavljivao krađu šljunka. Nije imao ko da ga prati.

Borba je nastavljena traljavo i selektivno. Sredinom ovog mjeseca uhapšen je vlasnik Tehnoputa Saša Aćimić. On je i pored zabrane inspekcije nastavio sa nelegalnom izgradnjom asfaltne baze na obali Cijevne, gdje je uzurpirao državnu imovnu. Pušten je da se brani sa slobode. Nejasno je zašto nijesu uhapšeni i čelnici drugih kompanija koje su učinili ista krivična djela zbog kojih je uhapšen  Aćimić – povreda službenog pečata, odnosno rad uprkos zabrani građevinske inspekcije.

Da sve prelazi u farsu pokazalo je prošlonedjeljno uklanjanje nelegalnog postrojenja za proizvodnju betona kompanije Cijevna Comerc. Vujisić je isti dan upozorio da je sve bila predstava za javnost. Bukvalno, uklonjeno je samo par elektromotora i nekoliko kvadrata lima sa obližnje hale.

A onda je javnost imala priliku da se upozna sa vajber prepiskom članova Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka. U prepisci direktor Uprave za imovinu i katastar Koča Đurišić lamentira nad sudbinom radnika zaposlenih u Montenegro petrolu i Cijevni Comerc, te navodi da im treba omogućiti da zakupe parcele van korita rijeka i da se uvedu u sve pravne tokove. „Sinoć smo imali priliku da vidimo prepiske gdje je osoba na čelu Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka (inače državni sekretar iz redova SNP-a) saglasna sa direktorom Uprave za državnu imovinu i katastar (iz redova DF-a) koji otvoreno lobira za one koji su Moraču i Cijevnu nepovratno devastirali, koji su uzurpirali i opljačkali državnu imovinu, umjesto da državnu imovinu zaštite, naplate štetu i vrate je građanima. Sada znamo gdje leže problemi. Ako kod premijera ima političke volje kao što govori, smijeniće ove dvije osobe i stati na čelo operativnog tima i tako preuzeti političku odgovornost”, napisao je ekološki aktivista Aleksandar Dragićević na svom Fejsbuk profilu.

Niko nije smijenjen. Operativni tim je napustila zamjenica zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Marija Božović, koja smatra da ne bi smjeli da se traže kompromisi sa uzurpatorima.

Pojedini uzurpatori državne imovine javno su govorili da imaju obećanja od opštinskih vlasti da dobiju nove parcele za nastavak posla. Da je kompromis moguć potvrdio je i premijer koji je na pitanje za mogućnost da navedenim kompanijama daju kamenolomi, odgovorio: „U skladu sa zakonom i na mjestima koje država propiše kao moguća mjesta za eksploataciju u skladu sa zakonom, nemam ništa protiv“.

Do tada, protiv istih tih kompanija državnu imovinu moraće da brani Vojska. Angažovanje Vojske Crne Gore radi zaštite vodoizvorišta Bolje seste i korita rijeke Morače  predložio je Vladi – Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na ovonedjeljnoj konstitutivnoj sjednici.

Savjet je iskazao očekivanje da sudska grana vlasti, tužilaštvo i policija djeluju. Predsjednik Savjeta Abazović predložio je i da Građevinska inspekcija kao prioritet sprovede rušenje bespravno sagrađenih objekata koje koriste nelegalni eksploatatori šljunka. Zašto do sada to nije uradila, odgovora nema.

Umjesto toga najavljene su smjene osoba koje su novinarima proslijedile prepisku Operativnog tima.

„Nijesam zadovoljan time što se traga za ljudima koji su poslali poruke novinarima iz Operativnog tima. Vjerujem da su ti ljudi istinske patriote jer su ukazale na problematičan stav određenih članova tima. Umjesto da smjenjujemo trule daske u institucijama, pominju se smjene ljudi koji su slali poruke novinarima. Vlada bi trebalo da se pozabavi time ko opstruira ovaj proces a ne onima koji su ukazali na problematične stavove članova Operativnog tima“, kaže Vujisić za Monitor.

On kaže da je na Savjetu iznio sva saznanja i podatke koje ima i viđenje situacije na terenu kada je u pitanju nelegalna eksploatacija šljunka. „Ohrabrujemo nadležne institucije da počnu da poštuju zakone. Bićemo tu kao podrška užem timu kojim će rukovoditi premijer kada je u pitanju borba protiv nelegalne eksploatacije i daćemo sve dokaze“, kaže Vujisić.

Premijer je kazao da je kompanija Bemaks bila „glavni eksploatator“ u protekloj deceniji, i najavio krivičnu prijavu protiv Glavnog grada za ugrožavanje ekonomskih interesa države. Rekao je da je lokalna samouprava vezala ruke građevinskoj inspekciji da ne može ukloniti objekte Bemaksa.

Blago rečeno, kontradiktorna je Abazovićeva ocjena da je kompanija Bemaks sada zainteresovana da se zaustavi eksploatacija na rijekama. „Vršili su nelegalnu eksploataciju godinama, onda su se prvi povukli, i sada navijaju da se druge firme onemoguće u tome, kako bi te firme dolazile kod njih po materijal, odnosno oni imali monopol“, objasnio je. Ispada da će država opet raditi u korist Bemaksa.

Abazović je kazao da nijesu daleko od odluke da se angažuje Vojska da štiti nacionalni interes. On je poručio ljudima u državnoj upravi – ko nema smjelosti, neka to i saopšti.

Naši sagovornici, zaposleni u institucijama, tvrde da država može ako hoće u kratkom roku da sruši nelegalne objekte, konfiskuje mašine, pa i da naplati štetu. Preduslov za to je jedinstvena volja državnih institucija, koje za sada nema, ali i uklanjanje korumpiranih službenika.

Premijer je opet obećao da neće biti selektivnosti. Tome se nadaju i mnogi u institucijama. Oni sa kojima je Monitor razgovarao ističu da nade polažu u Specijalno državno tužilaštvo kod koga su mnogi dokumenti o dugotrajnoj nelegalnoj eksploataciji šljunka.

„Nadamo se da će se ova stvar brzo završiti, a nadamo se i reakciji SDT-a. Pitanje je zašto se ne ide na rušenje objekata tamo gdje je pravno sve čisto. Pitanje je i zašto se ne procesuiraju sve firme, od namanje do najveće jer se ovako stiče utisak da se neke štede. Imamo priču da će jedan firma postati monopolistička, a i ona je u prekršaju jer je uzurpirala državno zemljište. Zato sam da se sve firme koje su u prekršaju procesuiraju i ne smije biti nikakvog kompromisa niti dogovora sa tim firmama. Pitanje je ko se sastajao sa tim firmama, da li je i do kakvog dogovora došlo i ko opstruira ovaj proces“, navodi Vujisić.

Prema informacijama Monitora ubrzo će uslijediti akcije protiv nelegalnih eksploatatora. Pitanje je samo hoće li one biti farsa kao i do sada ili stvarni  udar na građevinsku mafiju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo