Povežite se sa nama

MONITORING

ĐUKANOVIĆ I LAZOVIĆ NASTAVLJAJU IGRU SA A2A: Ugovor visokog napona

Objavljeno prije

na

Do kraja mjeseca u parlamentu bi se mogao naći vladin predizborni energetski paket: ugovor o produženju saradnje sa italijanskom A2A uz razrađene raskidne klauzule, te sporazum sa češkom Škoda Prahom o gradnji drugog bloka TE u Pljevljima. Uz prateći međudržavni ugovor Crne Gore i Češke, neophodan kako bi, po uzoru na gradnju autoputa, investitor i izvođači tokom gradnje TE bili oslobođeni plaćanja poreza, carina, akciza.

Tada ćemo biti u prilici da među narodnim zasutpnicima čujemo i vidimo šta ko ima da kaže na zadate teme. Pod uslovom da predsjednik Skupštine Darko Pajević ne prihvati prijedlog DPS-a i ukine direktne TV prenose sjednica parlamenta, pravdajući tu odluku započetom predizbornom kampanjom.

Tekst akcionarskog ugovora o nastavku saradnje Vlade i A2A u Elektroprivredi proglašen je tajnim u Đukanovićevom kabinetu i prihvaćen uz protivljenje/rezerve ministara iz redova opozicije. Njima je, kažu, najviše zasmetala mogućnost da A2A svoje akcije može prodati kome i kada hoće. Država, u tom slučaju, ima pravo preče kupovine, odnosno mogućnost da blizu 42 odsto akcija EPCG koje su u posjedu italijanske energetsko-komunalne kompanije otkupi po cijeni na koju je već pristao drugi potencijalni kupac.

O tome će se, očigledno, još pričati, pa, za sada, ostavimo to po strani. Uz molbu da svi koji predlažu da se vlasnicima manjinskog dijela akcija EPCG ograniči pravo raspolaganja svojom imovinom, imaju u vidu da bi se – naprave li presedan – isti princip kasnije mogao primijeniti i u nekim drugim poslovima i na nekim drugim mjestima. U Buljarici na primjer, gdje bi aktuelna vlast i te kako rado suspendovala vlasnička prava mještana i utjerala ih u zajednički projekat sa svojim NN investitorom.

Valja imati na umu kako je i ambasador Italije u Crnoj Gori Vinćenco Del Monako našao za potrebu da, diplomatski odmjereno, skrene pažnju na neke ideje vezane za buduće odnose Crne Gore i A2A. „Ni ne pomišljam da bi moglo biti prihvaćeno bilo kakvo rješenje koje ne bi bilo u skladu sa pravilima funkcionisanja tržišta i zakona EU”, kazao je, očigledno upozoren da bi se tako nešto moglo desiti.

Obratimo pažnju na one (javno predočene) djelove ugovora koje trenutno nijesu u fokusu interesovanja struke i politike. Za početak, majka svih pitanja ovog energetskog čvora trebalo bi da bude razlog zbog koga vlast pod kontrolom Mila Đukanovića insistira da A2A i dalje upravlja Elektroprivredom, bez obzira na neizvršene obaveze iz prethodnog ugovora i dokumentovane sumnje da su predstavnici A2A, koristeći ćerke kompanije, fiktivnim konsultanstkim ugovorima potkradali EPCG i njene ostale akcionare (specijalno tužilaštvo radi na tom slučaju).

Vratimo se na tren u 2009. godinu, kada je prethodna Đukanovićeva vlada birala strateškog partnera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG. Na stolu su bile ponude grčkog konzorcijuma koji je za ponuđenih 18 odsto akcijskog kapitala EPCG nudio 11,1 eura po akciji. I A2A koji su za akciju nudili 8,4 eura. I koji su prethodno, po nižoj cijeni, od pet ovdašnjih privatizacionih fondova već kupili više od 15 odsto akcija EPCG.

Vujica Lazović je, kao predsjednik Tenderske komisije, tada presudio kako je ponuda iz Milana bolja. I objašnjavao zašto je osam veće od 11 . Italijani su, za razliku od Grka, bespogovorno prihvatili tenderske obaveze – tvrdio je Lazović – pa će na kraju pete godine upravljanja (početkom 2015.) EPCG imati ukupan profit od 240 do 300 miliona eura; izabrani investitor će povećati proizvodni kapacitet HE Perućica i pljevaljske Termoelektrane za 90 megavata, smanjiti gubitke na elektromreži sa 22 na 11 odsto i instalirati oko 175 hiljada novih brojila…

U ponedjeljak, nakon sedam godina saradnje i praktično pet godina pregovora o novom poslovnom aranžmanu ( pregovore je započela Vlada Igora Lukšića, čim je postalo jasno da A2A ne može ispuniti ugovorene obaveze), Lazović veliča dosadašnju saradnju sa Italijanima: “Gubici na distributivnoj mreži su smanjeni sa 22 odsto na 15 odsto, EPCG je 2009. godine imala profit od četiri miliona, 2014. godine 35 miliona, prošle godine 15 miliona, dok se ove godine očekuje 20 miliona. Kompanija na računima kod nekoliko poslovnih banaka ima oko 220 miliona…”.

Sami uporedite očekivanja i rezultat. Imajući u vidu da nije došlo do očekivanih ulaganja u modernizaciju postojećih i gradnju novih proizvodnih kapaciteta, A2A nije pokazala interes za učešće u gradnji sistema HE na Morači, Komarnici i(li) korićenje akumulacije Bilećkog jezera. Ogroman novac je, umjesto toga, deponovan na računima, prije svega, Prve banke. Tako su EPCG i A2A branile i odbranile likvidnost banke u većinskom vlasništvu braće Mila i Aca Đukanovića.

Italijani se nijesu libili da nas podsjete na tu činjenicu. Renato Ravaneli, tada generalni direktor A2A i član Odbora direktora EPCG je još u intervjuu Pobjedi 2011. godine predočio: ,,A2A namjerava da zaštiti investirani kapital koji je pomogao da se podrži Crna Gora u trenutku duboke finansijske krize”. Potom je pojasnio da za A2A investicije u Prvu banku nijesu od strateškog značaja. To je, kazao je, investicija koju su Italijani podržali ,,uz osjećaj odgovornosti prema zemlji koja je do sada prepoznavala naše poslovanje”. Krajnje jednostavno: A2A će “nama”, odnosno Prvoj banci pomagati dok država bude imala sluha za njihove interese. U suprotnom, može biti svašta.

I tu se negdje krije razlog što je Đukanovićevim saradnicima i glasnogovornicima – od potpredsjednika Lazovića do PR savjetnika Srđana Kusovca od finansijskih rezultata i razvojnih potencijala mnogo važnije to što su sa Italijanima dogovorili omertu. “Bitno je i da smo se odrekli arbitraže po prethodnom ugovoru, osim onih potraživanja koja su rezultat rada tužilaštva i sudskih procesa koji su u tom pogledu pokrenuti”, srećan je potpredsjednik Vlade.

Šta nam Lazović nije rekao?

Italijani su, tako je makar predočeno ovdašnjoj javnosti, u posao u koji su uložili skoro 450 miliona eura ušli a da nijesu riješili dva najznačajnija pitanja svog budućeg biznisa: poslovne odnose sa KAP-om i politiku cijena prema potrošačima na distributivnoj mreži. Prva od ovih nepoznanica koštala ih je prije dvije godine blizu 50 miliona eura – u akcijama EPCG. Prethodno su gubitke u poslovima sa KAP-om namirivali ne plaćajući obaveze prema državnom budžetu. U tom nezakonitom poslu imali su, prema javnom priznanju premijera Đukanovića, „prećutnu saglasnost Vlade”. Doduše, to priznanje nije dato u prisustvu advokata, pa ga jednom odlazeći premijer može i zaboraviti.

Cijena struje za stanovnike Crne Gore do danas je ostala potencijalna (a uz gorivo i poslednja) zlatna žica aktuelnih vlasti. Talijani su, doduše, znali da pretjeraju u svojim zahtjevima. Poput onog iz 2011. kada su od Regulatorne agencije za energetiku tražili da im, za kategoriju domaćinstva, odobri poskupljenje od 79 odsto!?

Na drugoj strani, da bi ovo partnerstvo u potpunosti ličilo na tragikomedije Radoja Domanovića, Vlada sa A2A nije ugovorila mehanizam kontrole ispunjenja postavljenih ciljeva (indikatora) na osnovu kojih bi se mjerio učinak A2A u EPCG. Potpisnik ugovora sa Italijanima, tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović tek je nekoliko mjeseci nakon zaključenja tog ugovora najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava obaveze “da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Predsjednik Borda EPCG Srđan Kovačević je makar jednom, a potpredsednik Lazović najmanje dva puta, od uprave A2A tražio „izvještaj o ispunjenju indikatora”. Po svoj prilici bez uspijeha. I do čega smo stigli?

„Knjiženi gubici su sa 70 narasli na čitavih 301 milion eura”, upozorio je prije dvije godine elektroinženjer Strahinja Bulajić, poslanik DF. Baš negdje u vrijema kada je Vlada trebala proslaviti podjelu profita teškog od 240 do 300 miliona. Na stranicama Monitora nalazimo podatke da je EPCG 2010. godinu, prvu pod rukovodstvom menadžera A2A, završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona. Potom je Lukšićeva Vlada ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Konačno, vijest da EPCG posluje uz profit (25 miliona eura) stigla je 2013. Pratila je informacija da je kompanija, na ime neplaćenih dažbina, državnom budžetu dužna 45 miliona.

,,Za EPCG vrijeme je stalo u septembru 2009. godine. Od tada apsolutno ništa nije uloženo, ni u šta se nije investiralo – osim u Prvu banku. Zato je i tržišna cijena EPCG pala sa 1,2 milijarde eura na 200 miliona eura, sa tendencijom daljeg pada”, objašnjavao je zimus u Monitoru predsjednik Kluba malih akcionara EPCG Vasilije Miličković.

U prilog mu idu i aktuelni podaci. Uprava EPCG (Vlada i A2A zajedno) naumila je da gubitke koji su rezultat njihovog partnerstva izbrišu umanjenjem kapitala akcionarskog društva. Istovremeno, akcije koje je A2A prije sedam godina kupovala za 8,4 eura danas na Montenegroberzi vrijede 2,65 eura. Po toj cijeni, tržišna vrijednost cijele EPCG svedena je na 350 miliona. Znamo li da kompanija na računima ima više od 220 miliona, uz 100 – 150 nenaplaćenih potraživanja, ispada da imovina EPCG ne vrijedi praktično ništa. Ili manjinski akcionari i potencijalni investitori vjeruju kako će uprava EPCG – predvodila je A2A ili Đukanovićevi namjesnici, sve jedno – postojeću imovinu brzo svesti na nulu.

„Mi smo dobrim pregovaračkim pozicijama uspjeli da dogovorimo da akcije koje je A2A platila 434 miliona kupimo za 250 miliona”, pohvalio se u ponedjeljak Lazović. I dalje, izgleda, uvjeren da može varati Italijane. Ili nas?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

MINISTARSKI POSLOVI MILUTINA SIMOVIĆA I  BIZNISMENA TOMISLAVA ČELEBIĆA: Ja tebi tender – ti meni stan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sumnjiva veza milionskog tendera i kupovine trosobnog stana

 

Odlazeći predsjednik Opštine Nikšić i doskorašnji ministar poljoprivrede i ujedno potpredsjednik Vlade za finansijski sistem Milutin Simović kupio je u septembru 2019. godine imovinu vrijednu 242.000 eura. Međutim, prijavljeni prihodi visokog državnog funkcionera i njegove porodice tada nijesu bili dovoljni da opravdaju toliki trošak. Šta više, nema dokaza da je Simović uopšte isplatio taj novac. Na to ukazuju podaci koje je prikupila Mreža za istraživanje organizovanog kriminala i korupcije – LUPA i Monitor.

Prema podacima Uprave za nekretnine, Simović je 30. septembra 2019. godine kupio trosoban stan (150m2) i parking prostor (32m2) od kompanije Čelebić, koja je u vlasništvu biznismena Tomislava Čelebića, poslovnog partnera i prijatelja predsjednika države Mila Đukanovića.

Istovremeno, dok se pripremala kupovina stana, tekao je i milionski vrijedan tender Ministarstva poljoprivrede koji je Simović dodijelio upravo Čelebićevoj drugoj kompaniji – Čelebić agrar, koja je postala 30-godišnji zakupac preko 156 hektara državne zemlje po cijeni od svega 1,01 cent/ m2 godišnje.

Zemljište se nalazi nedaleko od obale sa pogledom na more i atraktivnu uvalu Bigovo gdje je planirana izgradnja luksuznog turističkog naselja Bigova Bay sa dva hotela, 357 apartmana i 230 vila ukupne investicije od oko 300 miliona eura.

I iza projekta Bigova Bay se nalazi, preko mreže ofšor firmi sa Kipra i Ujedinjenih Arapskih Emirata, još jedan prijatelj predsjednika Đukanovića – bivši palestinski ministar i poslanik Mohamed Dahlan, osuđen na tri godine zatvora u svojoj zemlji zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Dahlanovo hapšenje i izručenje palestinske vlasti traže još od 2015. godine a od 2019. godine je, zbog navodnog učešća u ranijem krvavom pokušaju svrgavanja predsjednika Redžepa Erdogana, i na potjernici Turske koja nudi nagradu od 700 hiljada dolara za informaciju koja bi vodila hapšenju Dahlana.

Prema zvaničnim podacima sa portala Agencije za sprječavanje korupcije (ASK), Simović je kao tadašnji potpredsjednik Vlade po osnovu plate ostvario 2019. godine ukupan godišnji prihod od 21.363 eura kao i još 6.420 eura drugih prihoda što je ukupno 27.783 eura. Predstavnicima Agencije dostavio je podatak da je iste godine njegova supruga Ljiljana Simović prihodovala ukupno 31.156 eura (plate i renta). Bračni par Simović nije imao nikakvu prijavljenu ušteđevinu te, kao ni prethodne godine.

Mimo redovnih prihoda, bračni par Simović ima prijavljena sredstva iz tri stambena kredita od kojih su prva dva korištena za kupovinu pomenutog stana prema riječima samog Simovića. Glavni je od 120.000 eura dobijen 21. novembra 2017. godine od Hipotekarne banke koja je upisala teret na kuću u podgoričkom naselju Zlatica od 214 kvadrata, danas u vlasništvu Simovićeve kćerke. Taj kredit Milutin Simović je prijavio ASK-u u martu 2018. godine i otplaćuje ga u mjesečnim ratama od 855 eura. Drugi kredit je od 40.000 eura iz maja 2019. godine koji je njegova supruga podigla i za koji plaća mjesečnu ratu od 40 eura i treći od 3.500 eura iz oktobra 2015. godine.

Vladimir OTAŠEVIĆ
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MINISTARKA BRATIĆ I NESUĐENA DIREKTORICA  ĐAČIĆ: Slika i prilika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šovinistički ispadi tek postavljene, pa odmah i smijenjene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu slučajni incidenti u resoru kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti

 

Šovinistički ispadi nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović“ u Pljevljima Bojane Đačić nisu tek slučajni incidenti u Ministarstvu prosvjete, kulture, nauke i sporta (MPKNS) kojim rukovodi Vesna Bratić. Oni upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. I upozorava na opasnu praksu – nigdje drugačijih.

Đačićeva je smijenjena odlukom ministarke Bratić, nakon što je njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, simbolom četničkog pokreta, osvanula ove nedjelje na društvenoj mreži Instagram, i izazvala snažnu osudu javnosti. Za vršiteljku dužnosti direktorice OŠ „Ristan Pavlović“ izabrana je u ponedjeljak, 26. aprila, a smijenjena je jedva dva dana poslije.

,,Nepodnošljiva mi je sama pomisao da Srpkinja ode za Hrvata ili Muslimana. Tu pomirenja nema. Nema objašnjenja za tu ljubav. Imam koleginicu koja je izbjegla iz Sarajeva, došla ovdje i udala se za Muslimana, oca joj je to u grob ‘oćeralo. Umjesto da djecu krštava, ona ih suneti“, jedna je od huškačkih i necivilizovanih objava na nalogu @crnogorka__ na društvenoj mreži Tviter, čija je autorka navodno Đačić.

Navodno, jer je ona demantovala povezanost sa tim online profilom, iako su na njemu objavljivane i njene fotografije. Monitor je Đačićevu kontaktirao, ali do zaključenja ovog broja nije odgovorila na pitanja.

Na istom nalogu podijeljena je i fotografija Instagram profila izvjesne Ermine, koja pravi torte, na kojoj se nalazi torta sa likom Svetog Save, iznad kog je ćirilicom napisan tekst Srećna slava. Uz tu objavu, sa naloga koji se pripisuje Bojani Đačić, napisan je i komentar – Ne može protiv svetosavskog genetskog koda… Kako bula ćirilicu veze.

Još je grozomornih objava dijeljeno sa istog profila.

Valja ukazati na to da se ministarka Vesna Bratić nije distancirala od neprihvatljivog ponašanja njene izabranice. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez ijednog zvaničnog izjašnjenja MPNKS-a. No, to neće izbrisati činjenicu da ju je odabrala i na funkciju postavila upravo ministarka.

Nije imenovanje Bojane Đačić jedini sporni potez Vesne Bratić, čija je, podsjećanja radi, kandidatura osporavana upravo zbog izjava da se ponosi što je „srpski nacionalista“ ili one da je Boris Dežulović ,,ustaša”.

Za novog člana Upravnog odbora (UO) Univerziteta Crne Gore (UCG) Bratićka je postavila Budimira Aleksića, profesora Cetinjske bogoslovije i poslanika DF-a, poznatog javnosti, između ostalog, i po rijetkom glasu u Skupštini Crne Gore protiv Zakona o istopolnim brakovima ili po uvodnom govoru o „snu o srpskom jedinstvu” na konferenciji Podgorička skupština 1918. i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Osim njega, članice UO UCG-a su i profesorice Milijana Novović Burić i Milena Burić, bliske novim vlastima. Na funkciju vršioca dužnosti rektora Univerziteta postavljen je Vladimir Božović, predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske i jedan od osnivača senzacionalističkog portala In4S.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORUPCIJA PRAVOSUĐA PO METRU KVADRATNOM: Dam ti stan, pa ti sudi i tuži nepristrasno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od bivših vlada stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog, kao i po četiri sudije Upravnog, Vrhovnog i četiri Ustavnog suda… Predsjednici komisija za dodjelu bili su Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković, a sudije i tužioci su onda trebali da odlučuju po krivičnim prijavama podnesenim protiv njih i njihovih partijskih drugova

 

Skandal oko dodjele stanova i kredita po povoljnim uslovima se nastavlja. Rukovoditeljka stručnog tima Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije na visokom nivou Vanja Ćalović-Marković ove nedjelje je objavila nove podatke sa dosad nepoznatim detaljima ovog školskog primjera korupcije. Ugovore su bivše vlade proglasile tajnom, a nova je sa njih skinula oznaku tajnosti.

Povoljni stanovi i krediti za 580 državnih funkcionera i javnih službenika, u posljednjih deset godina, koštali su nas 25 miliona eura. Ćalović-Marković je objavila korupcionu šemu. Za izabrane Vlada je u startu kvadrat procjenjivala oko 30 odsto manje od tržišne cijene, pa je na taj diskont, zbog navodih zasluga, cijena snižavana još za 80 odsto, a ako bi funkcioner uzmogao da to plati u kešu čašćavan je i sa dodatnih 15 odsto popusta. Tako je sudija Ustavnog suda Budimir Šćepanović stan od 90 kvadrata u Univerzitetskom centru platio nevjerovatnih 146 eura po kvadratu ili 13.173 eura.

Posebno problematično kod raspodjele je to što je Vlada direktno uticala na ,,nezavisnu” granu vlasti, a po svom nahođenju odlučivala ko će od sudija i tužilaca dobiti stan ili par desetina hiljada eura pomoći. Vladina Komisija za stambena pitanja podijelila je sudijama i tužiocima više od pola miliona eura vrijedne stambene kredite, a neki od njih su metar kvadratni stana plaćali ispod 100 euro.

Sudije i tužioci su dobro znali da tu nisu čista posla. Od januara 2014. godine, Zakonom o stanovanju i održavanju stambenih zgrada propisano je da se ,,postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, utvrđuju aktom Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda”. Oni koji su imali veze sa vlašću vješto su izbjegavali ovu odredbu zakona pa su molili direktno Vladu da im dodijeli stan ili kredit. Suprotno citiranom Zakonu stanove je dobilo pet tužilaca Specijalnog državnog tužilaštva i četiri Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i po četiri sudije Upravnog i Vrhovnog, i četiri sudije Ustavnog suda od sedam koliko ih ima…

DPS je tako skoro savršeno zaokružio sistem korupcije – predsjednici  Vladine Komisije za stambena pitanja bile su njegove perjanice Slavoljub Stijepović i Predrag Bošković. Oni su maltene poklanjali stanove i kredite izabranim sudijama ili tužiocima, koji su u isto vrijeme ,,samostalno” i ,,nepristrasno” trebali da odlučuju o brojnim krivičnim prijavama protiv njih  i njegovih partijskih drugova na čelu sa liderom Milom Đukanovićem. Sve je trebalo da prevenira Agencija za sprečavanje korupcije, čiji bivši čelnik Sreten Radonjić u maju 2017. godine,  traži 40.000 eura za adaptaciju i proširenje stana. Vlada je svojom Odredbom propisala da se funkcioneru može dodijeliti kredit za poboljšanje uslova stanovanja do maksimalno 15.000 eura. Međutim, u slučaju Radonjića, kao i mnogim drugim, Vlada krši svoju odredbu i dodjeljuje mu traženi iznos uz obavezu da vrati samo 8.000 eura. Ostatak je čašćavala iz naših džepova. Radonjiću je rata 73,5 eura na deset godina, uz,  za obične  građane, nevjerovatnu kamatu od dva odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo