Povežite se sa nama

MONITORING

VLAST U MINUT DO 12 ODLUČUJE O POSLOVIMA VRIJEDNIM 750 MILIONA EURA: Druga pljevaljska bitka

Objavljeno prije

na

vujica-lazovic-vlada-cg

Samo šest dana trebalo je DPS-ovom dijelu aktuelne Vlade da opozicionim ministrima dostavi tri nove opcije budućeg akcionarskog ugovora između države i A2A. Riječ je o novim načinima na koji bi Vlada mogla da utiče na to da li će, kada, kome i po kojoj cijeni Italijani prodati svoje akcije.

Plan je, navodno, bio sljedeći: da članovi tima SDP-DEMOS-URA odaberu jednu od ponuđenih alternativa, da pregovarači DPS-a pojačani potpredsjednikom Vlade Vujicom Lazovićem (Socijaldemokrate) ubijede menadžere A2A da prihvate nešto što, u principu, nije povoljno za njihovu kompaniju (pod uslovom da već nijesu riješeni da iz EPCG izađu do marta naredne godine za već dogovorenih 250 miliona u sedam godišnjih rata + pripadajuća dividenda iz poslovanja EP u tom periodu). Na kraju bi Prijedlog akcionarskog ugovora države Crne Gore i A2A morala da prihvati i većina poslanika u Skupštini Crne Gore. U paketu sa odlukom o gradnji drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima i međudržavnim sporazumom između Češke i Crne Gore o saradnji u oblasti energetike i infrastrukture. I sve to do 1. avgusta, kada se završava redovno zasijedanje parlamenta.

Na prijedlog DPS-a „trojka” je, preko potpredsjednika Vlade Milorada Vujovića, izašla sa idejom da odluka o produženju ugovora sa A2A (uložili u akcije i dokapitalizaciju EPCG 430 miliona) i gradnji drugog bloka TE (minimum 320 miliona) sačeka izbore, sljedeću vladu u i parlament u punom mandatu. ,,Mislim da je ovo pitanje koje treba odložiti, da ovo treba da razmatra buduća vlada poslije izbora, jednostavno dati vremena da se sve prouči, da se dođe do najboljeg rješenja.”

Tu ideju je Lazović, u ime vladajuće većine u Vladi, ekspresno odbio obrazlažući da odlaganje „niti je moguće niti bi bilo dobro”. Konačno, saznajemo da tim DEMOS-SDP-URA radi na svom prijedlogu državnog ugovora sa A2A. On će, najavljuju, biti pripremljen „najkasnije tokom vikenda”.

Zanimljivo je da pregovarači premijera Mila Đukanovića ni u jednoj varijanti ugovora sa A2A – inicijalni tekst i tri alternativne varijante – nijesu povezali mogućnost raspolaganja akcijama EPCG sa odlukom da Italijanima (ili italijanima, kako sumnja predsjednik Kluba manjinskih akcionara EPCG Vasilije Miličković), kao manjinskim vlasnicima, predaju u ruke upravljanje Elektroprivredom.

Pokazalo se da je mnogo jednostavnije, a možda i politički profitabilnije u već započetoj predizbornoj utakmici, optuživati neistomišljenike. I to ni manje ni više nego za izdaju.

„Mi gledamo da ubrzamo procese do te mjere da nam je važan svaki dan, a ovdje se nudi da iz razloga koji nijesu objašnjeni Crna Gora gubi novac, a građani Pljevalja priliku da se stanje ekologije značajno popravi, zato što to nekome u ovom trenutku tako politički odgovara”, požalio se, ili pohvalio, Vujica Lazović glavnoj urednici Dnevnih novina. Potom je, ako neko nije razumio iz prve, dodatno optužio opoziciju da je protiv gradnje TE „jer znaju da je riječ o dobrom projektu. Ne odgovara im da uoči izbora nešto tako kvalitetno bude povezano sa Vladom odnosno parlamentarnom većinom”.

Da ne bude dileme, Lazović je sa optužbama krenuo prije desetak dana kada je Dejana Mijovića, opozicionog predstavnika u Bordu EPCG, optužio da „zastupa ineterese A2A” pošto je „iznosio nepoznate podatke o poslovanju A2A i nudio kontakte sa Italijanima”.

Juriš na izdajnike nije bio postupak pretjerano nervoznog pojedinca. Mada Lazoviću nije prvi put da, uhvaćen u sumnjivim rabotama, umjesto odgovora nudi – optužbe na račun onih koji postavljaju nezgodna pitanja. U ovom slučaju, suštinski, to je bio samo nastavak vladine strategije lova na vještice. Ta sezona je otvorena prošle jeseni, nakon što je ministar ekonomije Vladimir Kavarić optužio tadašnjeg predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića da je „u finalnoj fazi pregovora Vlade Crne Gore i A2A, napravio zaokret od svojih ranijih izjava i javno stao na stranu italijanskog investitora”.

I to je bio Vladin odgovor na Krivokapićeve prozivke: „To što italijanska državna kompanija, iz zemlje koja vapi za električnom energijom, želi da napusti investiciju u svom najbližem susjedstvu i pretrpi finansijske štete, jedna je u nizu činjenica koja govori o sposobnosti Vlade da stvori ambijent stabilnog i zakonitog poslovanja…”.

Brzina sa kojom vlast sada pokušava ozakoniti svoje (uglavnom privatne) interese pokazuje da se po tom pitanju ništa nije promijenilo. Dok opozicioni ministri smišljaju kako da poboljšaju ponuđeni ugovor sa A2A i barem još jednom preispitaju svrsishodnost gradnje drugog bloka TE o državnom trošku (da je taj projekat stvarno isplativ, valjda bi se u svijetu gladnom električne energije našao neko spreman da finansira taj posao, obezbijedi struju i zaradi novac) Đukanović i Lazović na to gledaju kao na, praktično, završenu priču.

Premijer je već, na otvaranju predizborne kampanje u Pljevljima, najavio da je „realno očekivati da radovi na izgradnji drugog bloka TE počnu krajem avgusta ili u septembru”.

Predizborna ekonomija? Lazović tvrdi da je neobična žurba motivisana drugim razlozima. „Češka izvozna banka neće moći nakon 1. januara 2017. godine da finansira projekte termoelektrana sa instaliranom snagom manjom od 300 MW. Snaga drugog bloka TE Pljevlja treba da bude 254 MW. Dakle iz ovog razloga čekanje nove vlade nije moguće”, ubjeđuje Lazović.

On, zanimljivo je, ne pominje argument koji nam je nedavno predočio MANS. „Evropska unija od 1. januara naredne godine zabranjuje svojim članicama da finansiraju projekte izgradnje termoelektrana, pa se Vladi Mila Đukanovića zbog toga očigledno žuri”, tvrde u toj NVO nanovo problematizujući cijenu izgradnje nove TE. „Već mjesecima ukazujemo da ukupna cijena projekta nijesu samo troškovi gradnje drugog bloka, već kalkulacija mora uključiti povezane izdatke, poput izgradnje nove energetske infrastrukture i deponija za otpad pepela i šljake, troškova eksproprijacije, otvaranja novih rudokopa i njihove rekultivacije. Tu je i pitanje zdravlja i zaštite životne sredine, koje kroz troškove liječenja plaćaju svi građani Crne Gore, ali Vladi ne pada na pamet da ih uopšte pomene, a kamoli uračuna”.

Sve je uračunato, samo neki ne znaju ili neće da čitaju, odgovaraju nadležni iz Vlade. A onda nam predočavaju neke, krajnje zanimljive podatke: Tri godine nakon tendera za gradnju drugog bloka TE, i mjesec-dva prije početka njene gradnje (ukoliko spadate u one koji vjeruju obećanjima premijera Đukanovića) ne zna se cijena po kojoj će češka Škoda Praha graditi TE. Računice Vlade i EPCG napravljene su uz pretpostavku da će Česi prihvatiti njihovu ponudu i taj posao započeti po ugovorenoj cijeni od 321,5 miliona. Pri tom se od javnosti krije podatak da su iz Škode Praha, početkom mjeseca ponudili da cijenu gradnje koriguju sa 338,5 na nepunih 325 miliona eura – ali uz bitne promjene prethodno dogovorenih uslova ugovora. Taj zahtjev je, prema Vladinim dokumentima, neprihvatljiv crnogorskoj strani. Lazović nas, ipak, uvjerava da će konačna cijena biti kompromis između 321 i 325 miliona eura.

Konačno, i u Studiji izvodljivosti za izgradnju TE Pljevlja II koju je po narudžbi EPCG uradio Deloitte, navodi se da ukupna cijena izgradnje može biti znatno veća od ove cijene (Deloitte pri tome nabraja gotovo 100 miliona neizbježnih troškova koji nijesu uračunati u cijenu gradnje, pa samim tim ni u kalkulaciju o njenoj finansijskoj isplativosti.

Slično je i sa mitom o navodnoj toplifikaciji Pljevalja. Iako se ta rabota godinama zdravo za gotovo uzima kao sastavni dio priče o TE Pljevlja II, to je i dalje samo mogućnost milionima eura i, možda, godinama udaljena od realizacije. Čak je i premijer Đukanović bio prilično rezervisan: „U finansijskoj konstrukciji za izgradnju drugog bloka TE jedan dio je opredijeljen za početak projekta toplifikacije… Dat je finansijski okvir za realizaciju tog projekta u koji će Vlada sigurno dati svoj udio, jer vodi računa o životnoj sredini svih krajeva u Crnoj Gori. Neophodno je uraditi valjanu projektnu dokumentaciju koja će odgovarati potrebama projekta”.

Još par bitnih detalja koji nijesu bez značaja: računica o profitabilnosti TE zasnovana je na pretpostavci da će troškovi uglja iz pljevaljskog rudnika padati, a veleprodajne cijene struje rasti. I to za skoro 300 odsto do 2040. „Kao rezultat Fichtner-ove analize tekućeg i planiranog kopanja rude uglja, identifikovano je nekoliko pristupa za potencijalno smanjenje troškova sa glavnim fokusom na smanjenju broja zaposlenih zaduženih za rad na iskopu te na održavanju i popravci u vezi s tim”, navodi se u analizi koju je objavila Vlada. Tu je i podatak da su računice pravljene uz podatak iz EPCG prema kome će u TE II biti ukupno 147 zapošljenih. Po već viđenom scenariju, državni budžet se neće pretjerano okoristiti tokom gradnje TE. „Molimo da imate na umu da, na osnovu informacija koje je dostavila EPCG, PDV ne bi bio primjenjiv na ovaj Projekat”, stoji u analizi Deloitte.

Da se vratimo na početak priče. I (ne)očekivanu brzinu kojom DPS sa satelitima pokušava progurati sporne poslove – nastavak saradnje A2A i gradnju drugog bloka TE. ,,Uvjereni smo da ćemo do kraja oktobra imati jasnu sliku o tome na koji način će Elektroprivreda funkcionisati od 1. januara 2015…”, obećao je u avgustu 2014. Vujica Lazović precizirajući da će ,,Vlada insistirati na drugom bloku TE”. Mada je još od 2012. bilo jasno da A2A nije zainteresovana za TE Pljevlja II. Pregovori i saradnja, ipak, traju do danas, a da, u međuvremenu, nije riješena ni jedna od postojećih nepoznanica. Samo je izgubljeno grdno vrijeme. Što nije nevažno. Ni slučajno.

Pitanje je dana kad će nama neko od Đukanovićevih operativaca saopštiti da više nema vremena za čekanje i da drugi blok ,,nema alternative”, pisao je Monitor početkom godine, „Kad nas dovoljno uplaši, vlast će doći u priliku da se sa A2A raskusura (ili produži saradnju) u mnogo lagodnijoj poziciji. Samo što će nas to koštati mnogo više”.

I nije za taj zaključak trebala pretjerana pamet. Iskustvo nas uči da naši čelnici obožavaju da velike i krajnje problematične poslove zaključuju u vremenskom cajtnotu koji sami pripreme. Tako smo prodali Telekom (da ga ne zgazi konkurencija); KAP (da se ne ugasi koliko sjutra); skoro polovinu EPCG (bio je to uslov da Crna Gora preživi Prvu banku). Na redu je gradnja TE.

Pred nama je novi cajtnot. Idealan za novu Pljevaljsku bitku. I novu, sada finansijsku pogibiju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo