Povežite se sa nama

FOKUS

Vojska spasa

Objavljeno prije

na

Nije bilo iznenađenih kada je Državna izborna komisija (DIK) odbacila gotovo sve brojne prigovore izbornog štaba Miroslava Lekića.

Osam članova DIK koji dolaze iz vladajuće koalicije glasali su da se odbiju prigovori nezavisnog kandidata. Članovi opozicije bili su protiv. Zlatko Vujović iz CEMI-ja ocijenio je da je bilo teško očekivati nepristrasnost DIK zbog političkog uticaja na to tijelo i da je zbog toga trebalo usvojiti zakon o profesionalizaciji Državne izborne komisije, na šta su ukazivali još ranije iz OEBS-a i Venecijanske komisije. Kasno. Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, znaće se i odluka Ustavnog suda o žalbi izbornog štaba Lekića na odluku DIK da odbije prigovore. Oni koji poznaju prilike vjeruju da bi se prije nebo srušilo nego da Ustavni sud uvaži žalbu Lekićevog štaba.

Ko su kadrovi u DIK-u koji su glasali protiv prigovora Lekićevog štaba i tako učestvovali u legalizaciji izborne krađe? Uglavnom provjereni vojnici partije koji su svoju lojalnost vladajućoj stranci više puta dokazali.

Predsjednik DIK Ivan Kalezić široke je ruke kada je u pitanju finansiranje DPS-a. U izvještaju o finansiranju DPS za 2012, koji je objavljen na stranici DIK, navodi se da je Kalezić stranci priložio više od 1000 eura, što je gotovo čitava zarada koju prima u DIK-u. To je ujedno jedan od većih priloga partiji te godine. Kaleziću je da pregura mjesec ostalo 700 eura koje prima kao član UO JP Morsko dobro, ali i novac koji, kako stoji u njegovom imovinskom kartonu, zarađuje od ,,rada u raznim komisijama”. Sudeći po izvještajima DPS-a Kalezić je i prethodnih godina donirao povelike novce za partiju. Godinu ranije uplatio je čak 1500 eura.

Kalezić je član Statutarne komisije Demokratske partije socijalista. Prema podacima koje je prijavio Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa ima udio u vlasništvu Zavoda za izgradnju Bara (ZIB), preduzeću koje vodi gradonačelnik Bara Žarko Pavićević, depeesovac koji sa gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom vodi mrtvu trku u broju krivičnih prijava. Kalezić stanuje u Baru.

Njegova zamjenica u DIK-u je Slavka Maraš, sekretarka Glavnog grada zbog koje je svojevremeno vladajuća koalicija u Podgorici upala u krizu. SDP je, nakon što je Maraš glasovima vladajuće partije i odbornika NS Nebojše Guberinića izabrana za sekretarku Glavnog grada, podnio i tužbu Upravnom sudu tvrdeći da je njen izbor bio nezakonit, što je Upravni sud i potvrdio. Tome je prethodio raskid koalicije u Podgorici jer je Mugoša insistirao da Slavka Maraš zauzme to mjesto uprkos protivljenju SDP-a. Maraš je, bez obzira na odluku Upravnog suda, u ponovnom glasanju u skupštini Podgorice na sjednici koju su napustili predstavnici SDP, PzP, Nove i SNP-a, izabrana za sekretarku Glavnog grada.

I ona se nalazi na spisku onih koji su dali pozamašnu ,,članarinu” DPS-u. Prema izvještajima vladajuće partije ona je 2012. godine partiji uplatila blizu 500 eura. Prema podacima Komisije za utvrđivanje konflikta intersa, Maraš je predsjednica Odbora direktora AD Plodovi Crne Gore.

U DIK-u je u ime DPS-a i Radmila Šturanović, pomoćnica u Sekretarijatu za zakonodavstvo, inače supruga Žarka Šturanovića, generalnog sekretara Vlade. Prema podacima iz njenog imovinskog kartona, angažovana je i u Bordu direktora Kliničkog centra, te u Vladinom Savjetu za prava djeteta.

Mediji su pisali da je bračni par Šturanović samo zahvaljujući članstvu u upravnim odborima i komisijama tokom 2011. godine u kućni budžet unio oko 55.000 eura. Tokom 2012. na ime članarine za DPS su skupa izdvojili oko 600 eura. Njihov sin Petar zapošljen je u Agenciji za telekomunikacije i poštansku djelatnost čiji je osnivač Vlada.

Tarik Gadžović zamjenik je Radmile Šturanović. Gadžović je član Izvršnog odbora pljevaljskog Opštinskog odbora DPS-a i odbornik u Skupštini opštine.

Gadžović je bio medijska zvijezda pljevaljskih lokalnih izbora u maju 2010. godine. Dnevni list Dan tada je objavio da je novinar te novine Gadžovića uhvatio kako u restoranu Milet bašta, gdje je bio izborni štab DPS-a, dijeli novac glasačima. Dan je objavio i fotografiju Gadžovića kako dijeli novac. Novinar Dana je optužio Gadžovića i prisutne DPS aktiviste da su pokušali da mu oduzmu fotoaparat, te da su ga držali zarobljenog 40 minuta u tom restoranu. Iz DPS -a su imali pojašnjenje u njihovom stilu: Gadžović je samo, kazali su, dijelio ,,putne troškove”.

Šturanović je višestruko vezan za DIK. Tamo je i Ljiljana Radonjić, njegova zamjenica u Vladi i članica Nacionalne komisije za sprovođenje strategije za prevenciju i sprečavanje terorizma. I ona je, prema izvještaju DPS za 2012, za partiju priložila 379 eura.

U komisiji su i Goranka Vučinić koja je zaposlena kao sekretar administrativnog odbora u Skupštini, kao i Dragana Ranitović koja radi kao pomoćnica generalnog sekretara Vlade.

Ni sastav Ustavnog suda ne obećava kad su u pitanju prigovori izbornog štaba Lekića. Konačno, taj sud je pred izbore ocijenio zakonitom Vujanovićevu treću kandidaturu za predsjednika Crne Gore, uprkos brojnim suprotnim mišljenjima stručnjaka. Protiv te odluke glasao je jedino sudija Miodrag Iličković, bivši poslanik SDP-a.

,,Bio bih, blago rečeno, šokiran da je odluka Ustavnog suda bila drugačija. Mislim da je Vujanović unaprijed znao kakva će biti odluka, i zato je samouvjereno izražavao povjerenje u crnogorske institucije. Ustavni sud je institucija koja je djelimično birana na prijedlog Vujanovića i koja je pod jakom partijskom kontrolom”, prokomentarisao je tada Rade Bojović koji nije uspio da se kandiduje za predsjednika.

,,Ta odluka odslikava kakav je to sud i mislim da bi poštenije bilo da su utvrdili da Vujanović nije nikada bio predsjednik Crne Gore, jer bi za to lakše našli

argumentaciju”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović.

Radulović je još ranije podsjetio da je Sud u Strazburu ustavne žalbe ocijenio kao nedjelotvorno pravno sredstvo u Crnoj Gori, jer je godinama Ustavni sud svaku ustavnu žalbu odbacivao. Brojne inicijative koje ne idu naruku vlasti još čekaju da ih taj sud razmotri.

On smatra da su odluke DIK i Ustavnog suda lako predvidive jer samo naivni

mogu očekivati da će dojučerašnji ministri, poslanici i drugi činovnici vladajućih partija, koji su u karijeri sve ostvarili isključivo zahvaljujući partijskoj pripadnosti, donijeti bilo koju odluku koja bi bila protiv partije kojoj duguju sve.

Na čelu Ustavnog suda je Milan Marković čija je radna biografija bogata najraznovrsnijim funkcijama za koje je trebalo biti u milosti vlasti. Školski je drug Mila Đukanovića, a dokazao se kao aktivni učesnik DPS-ovih izbornih kampanja.

Poseban doprinos Marković je dao u naučnom uzdizanju depeesovaca. Bio je glavni u komisijama Pravnog fakulteta koje su prihvatile doktorske disertacije visokih funkcionera DPS-a Miodraga Vukovića i Bora Vučinića, a koje je sporio Senat Univerziteta Crne Gore jer nisu bile naučno djelo već politički pamflet, kako je saopštio MANS.

,,U pravnim državama je iluzorno da predsjednik Ustavnog suda bude neko kome godinu dana ranije stambeno pitanje riješi Vlada kojom predsjedava njegov školski drug, a čije odluke treba da ocjenjuje Ustavni sud”, napisao je o Markoviću svojevremeno Radulović. Marković je od Vlade dobio kredit u iznosu od 40 hiljada eura.

U Ustavnom sudu je i bivši ministar pravde Miraš Radović poznat po tome što Srbiji živ nije dao članove Šarićeve kriminalne grupe Gorana Sokovića i Dejana Šekularca, koji su se nalazili u pritvoru u Spužu. Kad je Srbija tražila njihovo izručenje, Radović je stručno objašnjavao ,,da je izručenje državljana Crne Gore moguće samo u slučajevima zločina protiv čovječnosti”. U drugim slučajevima mislio je drugačije. Soković i Šekularac su u međuvremenu pobjegli iz Crne Gore. Iz opozicije su Radovića optužili da je štitio Šarićev klan, da treba krivično da odgovara, te da nije dostojan da bude sudija Ustavnog suda.

I Radović je bio aktivista DPS-a, a kao trag je ostala i njegova fotografija sa promotivnog skupa u Kolašinu iz maja 2010. Više puta su mediji i civilni sektor izvještavali o tome da Radović ima brojnu rodbinu u pravosuđu. Genetski, šta li. Radović je, kada i Milan Marković, dobio vladin kredit od 40.000 eura za stan.

U Ustavnom sudu je još jedan bivši ministar pravde – Miodrag Latković, kog je za tu funkciju predložio Vujanović, a sudija Đole Sekulović bio je pomoćnika ministra pravde u Đukanovićevoj vladi.

Tu je i sutkinja Desanka Lopičić, koja je u Ustavni sud prešla iz MUP- a, sada čuvena po obrazloženju odluke Ustavnog suda povodom inicijative o opravdanosti globe ,,euro na euro” – ,,da ustavno pitanje ne može biti uvođenje taksi i njihova naplata”. Izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović ocijenila je da je ta presuda donesena po partijskim aršinima i da znači pljačkanje građana.

Suprug sutkinje Lopičić Rajko, prešao je krajnje neobičan put u profesionalnoj karijeri, sudeći po podacima Komisije za sprečavanje konflikta interesa. Za kratko vrijeme stigao je od Biroa rada, gdje je primao naknadu od 33 eura, do mjesta u instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa Crne Gore gdje sada prima 1500 eura. Sreća.

Konačno tu je i Fetija Međedović. Ona je bila sutkinja izvjestilac povodom žalbe socijaldemokrata da Vujanović ne može treći put biti kandidat za predsjednika. Znamo šta nas je izvjestila.

Hoće li sada izvijestiti na štetu Vujanovića? Valjda je jasno zašto se vlast uredno poziva da se stvari riješe ,,kroz institucije sistema” .

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo