Povežite se sa nama

FOKUS

Kako smijeniti poraženu vlast

Objavljeno prije

na

Građanski protest 20. aprila ispred zgrade u kojoj stoluje predsjednik mnogi su vidjeli kao rađanje postreferendumske Crne Gore. Šarenilo zastava, mladi i stariji, pripadnici različitih naroda bili su zajedno. Propali su nadljudski napori režimske propagande koja je danima dočaravala da će se tu desiti rušilaštvo. To što su ispali glupi, ne znači da nijesu opasni. Policija je procijenila da je na protestu bilo pet hiljada ljudi, novinari su kazali – deset hiljada.

Stariji pamte: u vrijeme kad je Milo Đukanović s drugovima dolazio na vlast, gomila na istom prostoru važila je za – sto hiljada. Svjedoci iz državnih medija objašnjavaju da su njihovi urednici bili jako ljuti kad bi ko rekao – osamdeset hiljada. Druga su vremena.

U proglasu na kraju protesta upućena je poruka da neće biti dozvoljeno gaženje Ustava i prekrajanje izborne volje koju je većina građana iskazala na predsjedničkim izborima 7. aprila.

Zato što ne priznaju izborni rezultat koji je posljedica organizovane izborne krađe, građani su tražili da Skupština hitno donese posebni zakon kojim se rezultati predsjedničkih izbora proglašavaju nevažećim i da predsjednik parlamenta raspiše nove. ,,Da se na ponovljenim izborima omogući glasanje svim građanima Crne Gore, na bazi ustavom garantovanog biračkog prava, kako bi se u slobodnoj i fer atmosferi, bez predizbornih ucjena i bez izbornih krađa, izabrao legitimni predsjednik Crne Gore”. Zahtjevi su i da

da se u Skupštini, većinom iznad dvotrećinske hitno imenuje Vrhovni državni tužilac; da se krivično-pravno procesuiraju akteri afere Snimak i drugih izbornih korupcionaških afera, kao i da se, putem parlamentarne istrage, utvrdi politička odgovornost državnih funkcionera koji su učestvovali u planiranju i realizovanju zloupotrebe državnih resursa u cilju izborne korupcije. Za ispunjenje zahtjeva dali su rok od deset dana.

DF je objavio da i dalje važi njihova odluka da, do daljnjeg, ne učestvuju u radu Skupštine. SNP i Pozitivna im se nijesu pridružili. Poslanik DF-a Goran Danilović ocijenio je da bi pridruživanje ostatka opozicije bojkotu vjerovatno naljutilo međunarodne predstavnike, ali ne trajno. Upozorio je da nesklad u opoziciji, i ako se otvoreno ne posvađaju, donosi više opasnosti od rizikovanja vrlo važne podrške međunarodne zajednice ,,Rizikujemo podršku iznutra, bez koje je i Obamina podrška besmislena”.

Dok se ovaj broj Monitora završava, u toku je i službena posjeta šefa odjeljenja za Crnu Goru i Hrvatsku u Generalnom direktoratu Evropske komisije za proširenje Dirka Langea. Iako zvanično nije najavljeno, Monitor saznaje da će se Lange u četvrtak uveče sastati sa Miodragom Lekićem. Dan je objavio da će vlast ponuditi istragu o Snimku ako se prekine bojkot.

Postaje očigledno da, ma koliko sa visokih evropskih adresa osuđivan, bojkot donosi ozbiljnije reakcije.

Institucije sistema su, hvala na pitanju, dobro. Kao neku vrstu odgovora, dva dana nakon protesta Državna izborna komisija je saopštila konačne rezultate izbora prema kojima je Filip Vujanović izabran za predsjednika Crne Gore. Treći put.

Vujanović je, kaže DIK, dobio 161.940 glasova, a njegov protivkandidat Miodrag Lekić 154.289. Jedno je sigurno: svaki Lekićev glas, kao i svaki glas za opoziciju na parlamentarnim izborima stvaran je i čist kao suza. Malo je drugačije sa Vujanovićevim i glasovima vladajuće koalicije: ako se ne bi brojali ukradeni, izmišljeni i dopisani, i još kad bi se oduzeli glasovi uplašenih i podmićenih – ostali bi za bruku.

Premijer Đukanović je najavio da će vlada o zahtjevima sa protesta reći šta misli nakon sjednice u petak. Upotrebljavajući svoje lice za Evropu, objasnio je da te stvari nijesu baš u nadležnosti vlade, ali ,,poštujući ozbiljnost skupa i organizatora, imajući u vidu da su u pitanju lideri opozicije i poslanici crnogorskog parlamenta, prema njihovoj inicijativi će se odnijeti krajnje odgovorno”.

Ranije je mnogo slikovitiji bio predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. ,,Usvajanje posebnog zakona, koji bi poništio rezultate predsjedničkih izbora, izazvalo bi presedan koji bi ukinuo smjenjivost vlasti u Crnoj Gori”. Ostatak svijeta mislio je da bi na taj način smjenjivost vlasti bila uvedena.

,,Ako bi se usvojio takav zakon da parlamentarna većina može poništavati rezultate izbora nikada ne bi došlo do smjene vlasti u Crnoj Gori”, precizirao je Krivokapić. Kad parlamentarna većina projektuje izbore i zloupotrebljava državne resurse kako bi projekciju realizovala, valjda je sasvim u redu.

Komentarišući Krivokapićevu izjavu Miodrag Lekić je ocijenio da zahtjev opozicije za odbranu Ustava i poništavanje prevare nije presedan. Politički i pravni presedan je to dozvoliti. ,,Ponavljanje i nekažnjene izborne krađe sprečavaju ostvarivanje demokratskog principa smjenjivosti vlasti”. On je kazao da očekuje konstruktivan doprinos predsjednika Skupštine ,,vjerujući da demonstracija njegovog autonomnog djelovanja u posljednje vrijeme, u interesu principa ustavnosti i zakonitosti, nije bila sezonskog, prolaznog karaktera”. Lekić je u četvrtak pred zaključivanje ovog broja Monitora neuobičajeno dugo, sat i po, razgovarao sa Krivokapićem. Stižu dojave da nakon tog razgovora nije isključena neka vrsta saradnje opozicije sa SDP-om, i da Crna Gora možda ulazi u novu političku fazu. Krivokapić je, prema našim izvorima, prihvatio zahtjeve opozicije uključujući i onaj da se na dnevni red stavi predlog zakona o poništenju predsjedničkih izbora. Kad se pažljivije pogleda vidi se da je saradnja potrebnija SDP-u nego opoziciji. Svejedno ne treba žuriti sa optimizmom.

Uglavnom, još nije sasvim umrla nada u to da će se SDP odlijepiti od DPS-a. „Ukoliko SDP bude dosljedna sa ostalim snagama koje se zalažu za izlazak iz krize, onda postoje izgledi da svi zajedno nešto napravimo”, rekao je funkcioner Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević pozvao je SDP da izađe iz vlade. ,,SDP ima najveću odgovornost za stanje u zemlji. Odmah neka napuste lažnu Vladu koja je formirana na bazi masovne pljačke i zloupotreba. Ovo nije priča o vlasti i opoziciji. Ovo je priča o državi”. Medojević smatra da je Đukanovićev DPS ista smetnja državi kao Bulatovićev DPS 1998.

Da u SDP–u ima onih kojima nije do vječitog druženja sa DPS-om, nije tajna. (Vidi box)

Mladi Demokratskog fronta organizovali su nekoliko akcija pred evropskim ambasadama. Zamolili su ih da ne podržavaju mafiju. Inicirano je i organizovanje nenasilnog marša na Cetinje na dan inauguracije Filipa Trećeg Takozvanog.

Nije lako smijeniti pobijeđenu vlast. Crnoj Gori je neophodna saradnja svih antirežimskih snaga. Nema malih i velikih poteza – svi su važni.

DŽAVID ŠABOVIĆ, FUNKCIONER SDP-A
Imam dokaze da su za Vujanovića glasali odsutni

Džavid Šabović, poslanik i funkcioner SDP-a, u izjavi za Monitor ocjenjuje: ,,Bilo bi licemjerno da SDP ide na inauguraciju Filipa Vujanovića jer smo od početka bili protiv njegove kandidature, išli na Ustavni sud i pozvali svoje članstvo, koje nas je u najvećoj mjeri poslušalo, da ne izlazi na izbore. Time smo stekli ogroman politički kapital, podigli rejting i, nadam se zatvorili usta analitičarima i anketarima o našoj snazi. Sve to staviti na kocku zbog Vujanovića bilo bi političko samoubistvo. Na organima partije predložiću, zahtijevati, moliti i tražiti da se ne ide. Ja neću”.

Šabović ocjenjuje da je Crna Gora zapala u tešku političku krizu i ponavlja da osnovano sumnja da je bilo krađe na predsjedničkim izborima. ,,Ako zatreba, imam i dokaze da su na pojedinim biračkim mjestima glasali ljudi koji sigurno nijesu bili tu”. Naglašava da njemu i njegovoj partiji odgovara da se utvrdi istina.

Na pitanje šta misli o pozivima SDP-u da izađe iz vlade, Džavid Šabović kaže da o tome treba razmisliti. ,,Ne može se više pričati o ugroženosti države – to više nećemo ni da pričamo, ni da slušamo. Važnija je, recimo, priča o KAP-u. Uvijek sam glasao protiv koalicije sa DPS-om, da na izbore idemo sami. U toj priči nijesam usamljen, ali uvijek se, prilikom glasanja, pojavi neki razlog za ‘još ovaj put'”.

Za primjer

U samo jednom danu Vujanoviću je stiglo 11 čestitki povodom najnovijeg mandata, objavili su podobni mediji. I dok u izjavama evropskih i ostalih važnih zvaničnika u Crnoj Gori cvjeta raj na zemlji, u njihovim zvaničnim izvještajima često je znatno drugačije. U godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori za 2012. godinu Stejt department je, pored ostalog, uočio nedostatke u primjeni vladavine prava, korupciju na visokom nivou, nepotizam i slabu kontrolu nad konfliktom interesa.

U izvještaju piše da se žene, etničke i vjerske manjine, osobe sa invaliditetom, suočavaju sa značajnom diskriminacijom, dok su LGBT i Romi, Aškalije i Egipćani posebno stigmatizovani.

,,Ostali problemi u vezi sa poštovanjem ljudskih prava uključuju prekoračenje ovlašćenja nad pritvorenicima, pretrpane i trošne zatvore, maltretiranje medijskih radnika, ograničenja slobode okupljanja, sveprisutnu korupciju, odbijanje zahtjeva za slobodan pristup informacijama, brakove između romske djece i trgovinu ljudima”. U izvještaju se podsjeća da su u većini slučajeva korupciju otkrili mediji i nevladine organizacije, a ne državni organi.

Posmatrači su uvjereni da su javni tenderi u građevinarstvu, trgovini, poljoprivredi i informacionim tehnologijama često namješteni kompanijama sa političkim uticajem. Piše da su korupcija u policiji i neodgovarajući vladin uticaj na policijsko postupanje i dalje problem. Takođe se navodi i da su mnogi javni službenici uključeni u korupciju u zdravstvu, obrazovanju i privatizaciji.

U izvještaju se detaljno opisuje slučaj prijetnji i napada na Oliveru Lakić, kraj suđenja u slučaju Jovović-Mugoša, suđenje za paljenje vozila Vijesti, tužba Ane Kolarević protiv Monitora, Vijesti i Dana, kao i drugi napadi iz prošle godine. Ukazuje se da su mjere tajnog nadzora zloupotrebljavane za kritičare vlasti, ali i za strane diplomate.

Samo nekoliko dana nakon što je londonski Ekonomist objavio da pada indeks demokratije u Crnoj Gori, institut Ekonomist intelidžens junit, analitičko krilo lista Ekonomist objavljuje da rezultati koje je ostvario DPS na parlamentarnim i predsjedničkim izborima pokazuju da ta partija više nema dominantnu poziciju. List podsjeća da su u oktobru prošle godine, DPS i njegovi saveznici prvi put od 2001. izgubili apsolutnu većinu.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VREMENSKA PROGNOZA VLADINE SUDBINE: Pretežno nestabilno sa mogućim padavinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije sporno da aktuelna Vlada nema podršku u parlamentu. Ali je upitan način na koji bi se to nepovjerenje moglo formalno iskazati, bez saradnje zvanično nepomirljivih protivnika. Izvjesna je samo politička neizvjesnost koja će se produžiti, kakav god da bude epilog opozicione inicijative

 

Uoči godišnjice formiranja prve višestranačke Vlade bez učešća Demokratske partije socijalista, u parlament je stigla i zvanična inicijativa za njeno rušenje.

Prijedlog za glasanje o nepovjerenju Vladi podržalo je svih 40 poslanika opozicije. Od ponedjeljka traju nagađanja da li će se u redovima skupštinske većine naći nedostajući 41. glas, neophodan da se obori Vlada Zdravka Krivokapića.

Premijer je optimista. On cijeni da je inicijativa opozicije „politički  marketing za lokalne izbore u Podgorici“. Krivokapić se, očigledno, uzda u pretpostavku da u vladajućoj većini nema onih koji bi bili sremni da ga sruše paktirajući sa DPS-om. I pored evidentnog, i javno iskazanog, nezadovoljstva (ne)radom njegovog kabineta koje unutar vladajuće većine traje  od formiranja Vlade.

,,Volja građana je tada (na prošlogodišnjim izborima – prim. Monitora) bila uperena protiv režima koji je ostavio mnogo posljedica”, podsjetio je  Krivokapić insistirajući kako on „ne vidi“  da bi iko iz tročlane koalicije na vlasti to mogao da preokrene.

Javni nastupi zvaničnika vladajuće većine tome idu u prilog.

,,Što god iz DF-a mislili o aktuelnoj Vladi i zloupotrebi izborne volje građana od premijera Zdravka Krivokapića i njegovog neformalnog zamjenika Milojka Spajića, glasanje za inicijativu opozicije o nepovjerenju Vladi, ne dolazi u obzir”, tvitovao je poslanik DF-a Nikola Bajčetić. I obrazložio na čemu se temelji stav koalicije kojoj pripada: DPS je neprijatelj Crne Gore, a s neprijateljima nema saradnje”.

Izrečeno je pritvrdio i Dragan Ivanović, poslanik SNP-a (zajedno sa DF-om dio koalicije Za budućnost Crne Gore): „Sigurno je da niko od nas neće rušiti Vladu s DPS-om, iako smo nezadovoljni Vladom”.

Demokrate su ponovile stav da oni ovu Vladu neće rušiti. Da bi i kolegama iz vladajuće većine poručile da bi podrška nekoga od njih opozicionoj inicijativi za smjenu izvršne vlasti značilo da je taj neko  uzeo novac. ,,Da li je uzeo milion ili 21 milion – nas to apsolutno nije briga. Ko god odluči da podrži inicijativu koju je uputila opozicija, to će biti ista ona korupcija oličena u liku i djelu Darka Pajovića i Pozitivne Crne Gore”, saopštio je u parlamentu poslanik Demokrata Vladimir Martinović.

To je i  elementarno upućenima, dovoljno da prepoznaju  da je Bečić potencijalno paktiranje sa DPS-om unaprijed osumnjičio poslanike Abazovićeve  koalicije Crno na bijelo (GP URA i CIVIS). Iz DF-a su bili radikalniji. Poslanik Jovan Vučurović, je poimenice prozvao koleginicu Boženu Jelušić:  „Postoje sumnje da je upravo ona taj džoker u koga se uzda DPS prilikom izglasavanja nepovjerenja Vladi“. Pa, kao bajagi, ograda: „A mi se, pored svih glasina, uzdamo u poslanicu Jelušić da neće popustiti“.

Iz URA su uzvratili. „Nema straha od povratka DPS-a na vlast. Građani mogu da budu relaksirani, DPS se vratiti neće“, kazao je predsjednik Pokreta i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, podsjećajući da je URA podržala sve dosadašnje inicijative Vlade. Za razliku od nekih koalicinih partnera (DF). Poslanik URA-e Miloš Konatar je podsjetio kako je Krivokapićeva Vlada „možda jedina Vlada u svijetu koja u svojih godinu dana možda i jače napade trpjela od strane poslanika parlamente većine nego od opozicije”. Uz napomenu: ,,Nije normalno da isti ti koji su od početka htjeli da ruše Vladu, pa i oni koji su htjeli da je rekonstruišu, danas love izdajnike po parlamentu, po Crnoj Gori, pominju se avioni, kamioni, prodaja, izdaja…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ŠTA JE VLAST OBEĆALA I MOGLA, A NIJE HTJELA DA URADI: Ogledalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović, Katnić, Žugić, Jovanić… na istom su mjestu gdje ih je ostavio DPS nakon gubitka vlasti. Zato su pravosuđe, tužilaštvo, Ustavni sud, izvršna i zakonodavna vlast u svojevrsnom v.d. stanju. Bolje rečeno – u nokdaunu. A obećali su da ,,ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”

 

U jutarnjim vijestima slušali smo optimistične najave da bi dionica auto-puta Smokovac – Mateševo mogla biti otvorena za saobraćaj do kraja godine. Poslije podne stigla je slika konvoja skupocjenih automobila sa službenim tablicama kako jezdi nezavršenim drumom. Iako je to, navodno, zabranjeno do završetka saobraćajnice.

Upućeni su objavili  da se u vozilima nalazio premijerov sin Miloš Krivokapić sa službenom pratnjom. Putovao je za Mojkovac gdje se, već nekoliko dana, nalaze njegove sestre  Jelena i Milena. Takođe korisnice državnih vozila i službene pratnje.  Tamo svi skupa, ako je vjerovati saopštenjima mojkovačkog odbora DPS-a, agituju za listu Ne damo Mojkovac, uoči lokalnih izbora zakazanih za prvu nedjelju decembra.

Premijer Zdravko Krivokapić nije se oglašavao ovim povodom. Jeste DF. Ljuti što je za v.d. direktora Monteputa Vlada imenovala Milana Ljiljanića, a ne njihovog kandidata, shodno dogovoru o podjeli vlasti po dubini, iz DF-a su saopšili da je ,,odlazeći premijer Zdravko Krivokapić već po ko zna koji put prekršio koalicioni sporazum parlamentarne većine imenujući za direktora Monteputa izvjesnog Milana Ljiljanića, koji bi trebalo da pojača redove stranke u formiranju koju ovih dana ubrzano konstituišu ministar (Milojko) Spajić i djeca Zdravka Krivokapića”.

Potom su čelnici najjače koalicije unutar vlasti malo i priprijetili. ,,Formiranje nove Vlade i nezavisnog tužilaštva biće prava prilika da saznamo ko je u Vladi učestvovao u švercu cigareta, ko je, i za koji iznos, upropastio akciju hapšenja rekordne isporuke kokaina, da li je neko, i za koji iznos, dodijelio politički azil Telmanu Ismailovu, da li je neko u aktuelnoj Vladi, ili nečija djeca, trgovao ekonomskim državljanstvima, da li su neki ministri i direktori državnih sistema učestvovali u namještanju tendera, da li su nečija djeca vozilima ANB-a putovala na ljetovanje u Grčku, za čijeg sina je klan iz Granda specijalno otvorio auto-put, kao i još hiljade pitanja koje ćemo tek da otvorimo”.

Eto slike i prilike današnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti u Crnoj Gori. I još jednog povoda da se prisjetimo obećanja izrečenog u septembru prošle godine, neposredno nakon što su Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović potpisali (još važeći?) koalicioni Sporazum na osnovu koga je u decembru formirana Vlada: ,,Ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”.  Krivokapić je dodao ,,ako nas uhvatite u korupciji prijavite nas”.

Kome? Ako i DF, skoro petnaest mjeseci nakon konstituisanja nove parlamentarne većine, čeka formiranje nezavinskog tužilaštva. Baš kao i potpredsjednik Vlade.  Abazović je, u nekoliko navrata, ponovio da u njegovom kabinetu postoji više pripremljenih krivičnih prijava koje čekaju promjene u tužilaštvu.  Tih promjena nema isključivo zato što članice vladajuće koalicije neće da se dogovore o pet uglednih pravnika koje Skupština treba da imenuje kao članove Tužilačkog savjeta.

„Upravo sam proglasio novi Tužilački savjet. Tim činom, automatski je prestao mandat dosadašnjem Tužilačkom savjetu”, pohvalio se predsjednik parlamenta Aleksa Bečić početkom avgusta, ponavljajući da ,,nema odlučivanja Tužilačkog savjeta do izbora preostalih članova koje bira Skupština, čime se onemogućava sprovođenje eventualnih brzih, sumnjivih i nekvalitetnih procesa“. Tako smo, umjesto brzih i sumnjivih procesa dobili – ništa. Još gore – još jednu monetu za potkusurivanja u međustranačkim pregovorima članica vladajuće većine o podjeli vlasti.

,,Niko nema pravo da sa jednim pojedincem, kako god se on zvao, ucjenjuje izbor kompletnog sastava Tužilačkog savjeta i da njegovim beskrupuloznim nametanjem blokira formiranje Tužilačkog savjeta”, ljutili su se poslanici Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović i Momo Koprivica na svoje koalicione kolege. Možda nemaju parvo, ali imaju načina.

Zato Milivoje Katnić i dalje radi što i kako je naumio. ,,Vladajuća koalicija u Skupštini propustila je priliku, da sprovede barem neke parlamentarne istrage: u slučaju KAP-a – od privatizacije do nezakonitih garancija; privatizacije EPCG; privatizacije Telekoma…”, kaže za Monitor ekonomista Zarija Pejović. ,,Tim bi parlamentarnim istragama i glavni SDT Milivoje Katnić bio satjeran u ćošak i prinuđen da radi svoj posao. Ili, makar, istjeran na čistac”.

Dalo bi se tu pobrojati još mnogo toga. Recimo desetak afera bez epiloga u kojima glavnu ulogu igraju Đukanović i njegovo najbliže okruženje. Kratko podsjećanje – možda jedini posao u kome je Specijalno državno tužilaštvo, pod Katnićevom komandom, bilo krajnje efikasno jeste pisanje molbe za odgađanje izvršenja zatvorske kazne Milošu Maroviću.

,,Osuđeni Miloš Marović zamolio je u septembru 2016. godine specijalnu državnu tužiteljku Lidiju Vukčević da mu na tri mjeseca odgodi izvršenje kazne zatvora, što je ona i učinila i napisala (kotorskom) sudu molbu u njegovo ime”, saopštili su nedavno iz SDT-a. Znamo: ta molba je prihvaćena, Marović je pobjegao u Beograd, kazna mu je u međuvremenu zastarjela, a tužiteljka Vukčević je unaprijeđena za tužioca Vrhovnog državnog tužilaštva. Kojim, kao vršilac dužnosti VDT, rukovodi Dražen Burić.

Po sličnom principu, i na čelu Vrhovnog suda imamo vršioca dužnosti – sutkinju Vesnu Vučković.  Dok su stvari ,,po dubini” ostale praktično nepromijenjene.  Onakve kakve su zatečene po odlasku DPS vlasti. Blažo Jovanić je i dalje predsjednik Privrednog suda. Iako je premijer Krivokapić, ljetos, najavio da će Vlada protiv njega podnijeti krivičnu prijavu. Prethodno je Ministarstvo poljoprivrede, početkom marta, SDT-u dostavilo krivičnu prijavu i dokumentaciju prema kojoj su Jovanić, Dragan Brković i ,,više nekadašnjih direktora Uprave za šume i ministara poljoprivrede“ državu oštetili za više od 12 miliona. Tamo su, kažu, „formirali predmet“. I do danas, toliko.

U tužilaštvu se već nalaze krivične prijave koje su protiv Jovanića podnosili radnici HTP Boka, nikšićkih Bokista, nevladine organizacije i udruženja. Možda je najzanimljivija ona koju su protiv Jovanića, sredinom prošle godine, podnijeli predstavnici Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara bivšeg Duvanskog kombinata, zato što „zahtjev za reviziju sudskog postupka s kraja novembra 2015. nije predao Vrhovnom sudu u zakonskom roku, već je to uradio tek 29. jula 2020 – sa zakašnjenjem od četiri godine i osam mjeseci”.

Nije nova vlast zaboravila samo predsjednika Privrednog suda.

Istraživački tim Demokrata došao je do zaključka, u martu 2019. kako postoje jasne indicije da jedan od najplaćenijih javnih funkcionera, guverner CBCG Radoje Žugić, skriva stečenu imovinu. Tada je poslanik Demokrata Danilo Šaranović ukazao na opravdanu sumnju o povezanosti višemilionske imovine Radoja Žugića i imovine firme Stadion d.o.o. koja je u vlasništvu njegovog brata od strica.

,,Кako smo to obećali u više navrata, Demokrate nastavljaju sa razobličavanjem svakog pojedinca ili grupe pojedinaca, koji su višemilionsku imovinu sticali koruptivnim i drugim kriminalnim radnjama”, kazao je Šaranović. Pa dodao  kako je CBCG ,,koju potresaju višestruke afere, najeklatantniji primjer uhljebljivanja djece najviših funkcionera DPS-a”. I pobrojao kako tamo rade kćerka (tadašnjeg) premijera Duška Markovića, obje kćerke bivšeg predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, kćerka bivšeg gradonačelnika Podgorice i aktuelnog šefa kabineta predsjednika Crne Gore, Slavoljuba Stijepovića koji je jedan od glavnih aktera afere Koverat, zatim sin Zorana i Vukiće Jelić, te snaha  Milana Roćena… ,,Guvernera za platu iz budžeta građana savjetuje njegov ujak, sestrić mu je šef sektora za operativne poslove, supruga prethodno pomenutog je zaposlena u Direkciji za ljudske resurse, dok za četvorocifreni mjesečni iznos u Centralnoj banci radi i guvernerova sestrična. Dakle, samo porodica Žugić Centralnu banku i građane, samo po osnovu zarada, košta najmanje 200 hiljada eura godišnje”. Kako se vlast promijenila, i ta priča je zamrla.

Možda, zbog nekih zanimljivih paralela.

Parlamentarna većina se, svjesno, održava kršeći važeće zakone. Poslanik DF-a Radoš Zečević mjesecima uporedo obavlja dvije javne funkcije koje su nespojive – funkciju poslanika i izvršnog direktora državnog Montenegro bonusa. Direktorsko mjesto mu se više sviđa, a poslaničku funkciju je zadržao jer bi, u slučaju da podnese ostavku, većina ostala bez odlučujućeg 41. mandata.

Državna izborna komisija nema predsjednika, a niko drugi od njenih članova nema ovlašćenja da sazove sjednicu i imenuje Zečevićevog nasljednika u parlamentu. Konkurs za predsjednika DIK-a je raspisan još ljetos, kandidati su se predstavili nadležnom skupštinskom odboru, ali je i tu, izgleda, zapelo po pitanju raspodjele mjesta po dubini. Posljedice ćemo vidjeti uskoro. Vjerovatno već nakon predstojećih lokalnih izbora.

Tada bi se u igru mogao uključiti i Ustavni sud. Koji takođe nije u mogućnosti da donosi odluke. Dvoje od sedam sudija su u penziji. Treći je ispunio uslove za odlazak u penziju ali predsjednik Suda o tome nije obavijestio Skupštinu. Zato dva od četiri ,,zakonita” člana Ustavnog suda ne žele da prisustvuju njegovim sjednicama. I nema kvoruma.

Inače je za izbor sudija Ustavnog suda potrebna dvotrećinska većina u parlamentu. Što znači da bi njihov izbor mogao potrajati. Baš kao i glasanje o brojnim zakonima za koje, na papiru, postoji potreba (prosta) većina. Ali…

,,U skupštinskoj proceduri na razmatranje trenutno čeka 97 prijedloga zakona, od čega 47 Vladinih, a ostatak su podnijeli poslanici. Od tih 47 Vladinih prijedloga koji čekaju, samo za devet je prethodno održana javna rasprava, a za 19 od njih je Vlada tražila da budu usvojeni po skraćenom postupku, što uključuje i sam prijedlog budžeta”, navodi Marko Sošić iz NVO Institut alternativa.

Naš sagovornik se osvrnuo i na rad Vlade. ,,Do sada nije objavljen nijedan izvještaj o sprovođenju Programa rada Vlade, iako postoji obaveza kvartalnog izvještavanja. Više od polovine ministarstava nije objavilo programe rada u skladu sa obavezom iz Zakona o državnoj upravi. Nije napravljena baza, iako je obećana, otvorenog budžeta sa pregledom svih transakcija. Podaci o mjesečnom izvršenju koje Ministarstvo finansija sada objavljuje su gotovo neupotrebljivi – imena primalaca sredstava su skrivena imenima banaka, baze su neuredne i nisu objavljene na način na koji je propisan format otvorenih podataka, ne možete ih lako pretražiti ni analizirati, a značajni iznosi su još uvijek potpuno zatamnjeni… I sve to bez mnogo obrazloženja“.

Sošić, konačno, podsjeća: „Još uvijek nije utvrđen prijedlog Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Pet NVO je još u decembru 2020, odmah po izboru Vlade uputilo prijedlog Vladi i gotov nacrt kojim bi se ispravila ograničenja uvedena 2017. Godinu dana je prošlo, a zakon još nije upućen Skupštini“.

Iz Vlade i parlamenta, sve to se preliva na teren.

„Dobili smo produžetak filozofije uhljebništva koja po dubini i širini jede resurse svih nas. Praksa partijskog zapošljavanja je sa novom vlašću postala neka vrsta ‘nepisanog zakona’. A, povlašćeni igrači su jednako povlašćeni i u prošlom i u ovom sistemu“, kaže za Monitor Miodrag Vujović iz organizacije KOD, osvrćući se na ekonomske projekcije vlasti: „Mi i dalje imamo pristup po kome će neki veliki projekti riješiti naše nagomilane probleme, bila to naftna platforna ili HE Komarnica. I mada ekonomska računaca ukazuje na mnoge rizike i prenaglašeno optimističke projekcije, kada novu Vladu suočite sa konkretnim podacima oni prosto negiraju da je to tako, bez dokazive elaboracije bazirane na egzaktnim i u praksi provjerljivim argumentima“.

Ova Vlada nije problem crnogorskog puta ka Evropskoj uniji, obradovao nas je premijer Zdravko Krivokapić nakon posjete Briselu. Prenoseći, i utisak da ,,ne postoji euroskepticizam prema proširenju EU”.  Još da ga čuju u Parizu, Amsterdamu… Sofiji.

Ili da zaboravimo oktobarski Izvještaj EK o napretku, u kojem je Crna Gora  dobila najnižu prosječnu ocjenu napredovanja u posljednjih šest godina.  Molitvom i šminkanjem stvarnosti  u upodobljenim medijima, ta se slika ne može popraviti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZIDANJE NA PIJESKU: Jesenje tovljenje budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država se u 2022. neće zaduživati saopštio nam je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“

 

Prijedlog zakona o budžetu za 2022. godinu stigao je u parlament. Iz perspektive poštovanja zakona, u posljednji tren – 15. novembra uveče. I, da se  razumijemo, teško je reći da li je to dobra ili loša vijest za građane Crne Gore.

Ministar finansija Milojko Spajić nema dileme. Nakon što je proljetos predstavio „najbolji budžet u istoriji Crne Gore“ (budžet za ovu, 2021. godinu), on i predloženi budžet cijeni kao „bolji od najboljega“. Pa je,  gostujući na Javnom servisu prošlog petka, predočio da su prijedlog budžeta za ‘22. i set zakona koji ga prate paket koji se ne može razdvajati po principu to mi se sviđa, a to ne. Nego, „uzmi ili ostavi“.

Ili će poslanici u Skupštini usvojiti sve predloženo, pritvrdio je Spajić, ili će njegov/Vladin projekat Evropa sad pasti u vodu. A onda nema većih plata i novih radnih mjesta, poštenijeg oporezivanja, poželjnijeg ambijenta za strane investitore…

Tek što smo razumjeli izrečeno, Vlada je iz skupštinske procedure privremeno povukla četiri zakona, dostavljena parlamentu nepuna 24 sata ranije. Nakon što su oni kojih se ti propisi najviše tiču, iz medija saznali za odluku da se ukinu zakonska rješenja koja predviđaju njihovo finansiranje po osnovu zagarantovanih, procentualnih, budžetskih izdvajanja. Bez prethodnog obavještenja i konsultacija.

Povučeni prijedlozi su predviđali da se, izdaci za manjine, dijasporu, Prijestonicu Cetinje, RTCG (Javni servis), nevladine organizacije, medije, političke partije, Agenciju za sprječavanje korupcije i Centar za obuku u sudstvu i tužilaštvu (spisak nije konačan) finansiraju prema Vladinoj procjeni kvaliteta njihovih projekata. A ne na osnovu, zakonom definisanog, minimuma sredstava koja im pripadaju iz budžeta.

„Ministarstvo će obaviti dodatne konsultacije sa potrošačkim jedinicama koje su predmet izmjena zakona, zbog čega će se privremeno povući iz skupštinske procedure prvi set ovih predloga zakona, da bi se pružila dodatna objašnjenja u vezi sa primjenom, kao i da to ne ugrožava nezavisnost inistitucija, niti njihovu finansijsku samostalnost, već naprotiv”, saopšteno je iz Ministarstva finansija. Saopštenje nije odagnalo dilemu da li su te „dodatne konsultacije“, u slučaju kada prethodnih nije bilo, isto što i množenje nulom. Odnosno, na koji bi to način Vlada, aktuelna ili neka buduća, vrjednovala programe, recimo, opozicionih partija ili kritički nastrojenih medija i nevladinih organizacija?

Uglavnom, Vlada je već počela sa prepakivanjem svog uzmi ili ostavi paketa. Što  dovodi do pitanja da li će on dobiti neophodnu podršku u parlamentu i van njega.

U srijedu smo saznali da MMF ima ozbiljne rezerve prema Evropa sad programu.  Pojednostavljeno: proklamovani ciljevi su lijepi, ali je predloženi put do njihovog ostvarenja (previše) rizičan.

Ili, jezikom MMF: „Ovi ciljevi su izuzetno poželjni… Međutim, velike promjene usvojene odjednom mogu takođe i da nose značajne rizike od neželjenih efekata. Oni uključuju: (i) rizik od veće ukupne nezaposlenosti i/ili povećanja neformalnog zapošljavanja; (i) rizik od usložnjavanja inflatornih sila i/ili smanjenja globalne konkurentnosti; i (ili) moguće gubitke prihoda za državu i/ili lokalne samouprave, ukoliko namjeravane mjere za povećanje prihoda ne daju očekivane rezultate na održiv način ili se ne sprovedu u potpunosti“.

Skoro identične primjedbe Spajić, njegov kolega Jakov Milatović (ministar ekonomije) i njihovi malobrojni saradnici uključeni u pripremu projekta Evropa sad, čuli su prošle nedjelje u Centralnoj banci. Tamo su članovi Savjeta i Savjetodavnog odbora CBCG prvo „pozdravili zamisao“, da bi potom naglasili kako „implementaciji ovako krupnih reformi treba da prethodi detaljna i višeslojna analizu, koja bi razmatrala moguće izvore finansiranja i precizno kvantifikovala uticaj predloženih mjera”.

Spajić je na sve to odgovorio tvrdnjom kako nemamo vremena za gubljenje. I da su „benefiti programa mnogo veći od potencijalnih rizika“.  Prethodno je sa prijedlogom budžeta protrčao kroz Vladu i predao ga parlamentu. Odakle se DF prethodno oglasio tvrdnjom da za bužet neće glasati. Dok su Demokrate najavile podnošenje dva amandmana (dječji dodatak i naknada majkama) koji bi rashode budžeta uvećali za nekih 80-100 miliona eura. Godišnje.

I bez toga, priča o budžetu za narednu godinu je poprilično komplikovana. U ovom trenutku, recimo, na zvaničnim internet stranicama Vlade i Skupštine možete pronaći tri dokumenta bitno različitog sadržaja. A svi su predstavljeni kao budžet za 2022.

Tako Ministarstvo finansija na uvid nudi nešto što se zove Budžet za građane – 2022, gdje se na tridesetak stranica, više slikom nego riječima, objašnjavaju njegovi mnogobrojni benefiti. Uporniji će, u materijalima sa 46. sjednice Vlade pronaći nacrt budžeta o kome se prošlog petka izjasnio kabinet Zdravka Krivokapića. Taj dokument ima 399 stranica. Dok je stigao u Skupštinu, prijedlog budžeta je narastao sedam puta. Pa će se poslanici izjašnjavati o dokumentu koji teži tačno 2.783 strane. Ako se, u međuvremenu, ne promijeni zbog novog prilagođavanja zakonima koji su privremeno povučeni iz skupštinske procedure.

Iz tog dokumenta saznajemo da će iz državne kase, a na ime isplate naknade za zimnicu, država potrošiti nepuna tri eura (2,98). Ali ne možemo utvrditi u kom se gradu nalazi Ulica Jovana Jovanovića Zmaja ili Bulevar Veljka Vlahovića  čija je rekonstrukcija predviđena kapitalnim budžetom za narednu godinu.

Gledajući tabelu sa planiranim rashodima budžeta možete zaključiti da će izdvajanja za kulturu, sport, nevladine organizacije, političke partije… biti manja od ovogodišnjih.  Da će iznos za isplatu penzija biti neznatno uvećan – ništa, dakle, od ozbiljnije povišice koja bi ispratila rast cijena i zarada. Sa tim u vezi, u prijedlogu budžeta stoji podatak da je ovogodišnja inflacija (januar – septembar) 2,1 odsto. Dan pošto je taj prijedlog stigao u Skupštinu, Monstat je objavio da je inflacija u periodu januar – oktobar bila 3,8 odsto. Idemo dalje.

Listajući budžet(e) ne možete utvrditi, ili makar to nije nimalo jednostavno, kolika su ukupna izdvajanja za zdravstvo. Preciznije, koliko će novca zdravstvenim radnicima i njihovim pacijentima biti na raspolaganju za medicinske usluge, lijekove, novu medicinsku opremu i obećane bolnice.

Tako u „skupštinskom“ budžetu postoji podatak  o Projektu podrške zdravstvenom sistemu preko koga će Montefarm od Svjetske banke dobiti 30 miliona eura „podrške u nabavci lijekova i procjenu održivosti sistema“. Ali, čini se da taj novac nije ukalkulisan u rashode Fonda za zdravstvenu zaštitu koji će za snabdijevanje, plaćanje lijekova koji su uz recept preuzeti u privatnim apotekama i izmirenje dugova dobiti 122,5 miliona.

Dugovi. Država se u 2022. neće zaduživati saopštio je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“. Dvije stranice kasnije, član 15, predlagač navodi kako „nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2022. godini  iznose 500 miliona“, i da će ona  biti pokrivena korišćenjem depozita i „sredstava iz postojećih kreditnih aranžmana zaključenih u ranijem periodu“. Iako za nove puteve, bolnice, brodove ratne mornarice… tek treba pronaći finansijere (kreditore). I to, uglavnom, tek pošto se urade projekti i pribavi neophodna dokumentacija.

Pride, Vlada se naredne godine „može“ zadužiti (ako to parlament prihvati) do 900 miliona „za otkup i/ili refinansiranje postojećeg državnog duga“. I, izuzetno, još 500 miliona za finansiranja deficita u ‘22. i stvaranja fiskalne rezerve za finansiranje nedostajućih sredstava za 2023. godinu.

Predloženi budžet možemo sagledati i sa malo vedrije strane. U Obrazloženju normativnog dijela zakona o budžetu koji je iz Vlade upućen Skupštini govori se, u cijelom tekstu, o budžetu za 2021. godinu. Taj dio je, po svoj prilici, samo prekopiran iz martovskog izdanja. I svjedoči o ozbiljnosti sa kojom je predlagač pristupio izradi tog dokumenta.

Neupućen čitalac aktuelnog prijedloga budžeta, takođe, može doći u ozbiljnu dilemu da li sljedeća godina počinje 1. januara naredne ili 1. decembra ove godine. Pošto na strani prihoda budžeta za ‘22. Vlada računa na skoro 20 miliona doprinosa za zdravstveno osiguranje. Iako se taj doprinos, prema njenom naumu, ukida od 1. januara. Tako bi se decembarski doprinosi za zdravstvo, na papiru, mogli naći i u budžetu za ovu i u budžetu za narednu godinu!?

Kome nije jasno zašto je to urađeno, neka još jednom pogleda citat sa upozorenjima MMF-a. U borbi protiv budžetskog deficita, sva sredstva su dozvoljena.

Najbolji od oba budžeta aktuelne Vlade čeka stav Skupštine. Nakon što mu predlagač, pred izlazak na veliku scenu, malo popravi šminku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo