Partijska mašina u državnim institucijama skoro da je završila posao. Prigovori opozicije na regularnost predsjedničkih izbora su odbijeni. Na redu je Ustavni sud, ne treba sumnjati u njegovu ispravnost.
Vlast kao da je odlučila da Ustav zgazi – član po član. Najviši pravni akt propisuje da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Snimak je pokazao kako stvari stoje sa slobodno izraženom voljom i koliko DPS brine o ustavnoj normi da je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija.
Ustavom je zabranjeno izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu. Vlast danima svakog čovjeka u Crnoj Gori koji je glasao za Miodraga Lekića proglašava državnim neprijateljem.
Kad su predstavnici izbornog štaba Miodraga Lekića pregledali izborni materijal, pokazalo se koliko ovdje vrijedi ustavna norma da je glasanje tajno. Trouglićima, mastilom različitih boja i ostalim, građani dokazuju odanost partiji.
Ipak, najugroženije ustavno pravo ovih dana je ono koje jamči slobodu mirnog okupljanja ,,bez odobrenja, uz prethodnu prijavu nadležnom organu”.
Na sami pomen protesta, vlast je pokrenula mašinu čiji su proizvodi dostojni rata za mir. Polazne osnove, kako i dolikuje, dao je bivši generalni sekretar. Potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović kazao je u intervjuu Dnevnim novinama da političke snage koje se protive ulasku Crne Gore u EU i NATO pokušavaju da destabilizuju našu državu. ,,S obzirom da najveći dio biračkog tijela koji podržava Miodraga Lekića nije ni glasao za Crnu Goru, onda taj stepen manje zainteresovanosti i za njenu unutrašnju stabilnost i međunarodni ugled nije neočekivan”.
Ne da se izbrojati koliko su puta vlastima bliski mediji podsjetili na ,,rušilačke demonstracije”. Osim dežurnih režimlija u priču su se uključili dodatni, domaći i analitičari iz susjedstva. Dr Radovan Radonjić, bivša srpska političarka Vesna Pešić, Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo, politički analitičar iz Hrvatske Žarko Puhovski, poslužili su vlastima u procesu demonizacije političkih protivnika. Ko s voljom, ko bez nje, pitanje je za one koji su spremni da pažljivo premjere šta je tačno ko od njih kazao. Kontekst u kojem su njihove izjave emitovane, međutim, ne ostavlja sumnju da su stali na stranu režima koji u Crnoj Gori traje dvadeset tri godine.
Neizbježan je bio stari prijatelj, sada šef slovačke diplomatije Miroslav Lajčak. Protesti, ocijenio je, Crnoj Gori ne mogu donijeti ništa dobro. Dok u zvaničnoj posjeti njegovoj zemlji boravi premijer Crne Gore Milo Đukanović, štampa u Slovačkoj piše kako su najviši slovački zvaničnici ljetovali prošle godine u Crnoj Gori o trošku crnogorskih poreskih obveznika. Dnevnik SME podsjeća da je Lajčak 2006. godine bio izaslanik EU za referendum u Crnoj Gori, dok je njegov zemljak Lipka bio na čelu referendumske komisije. Lipka je kasnije imenovan za ambasadora Slovačke u Crnoj Gori, iako je u međuvremenu na njegovo ime otvorena firma Slovmonte sa sjedištem na Svetom Stefanu.
Nenadmašan je poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin. ,,Vaninstitucionalno djelovanje i protesti, koje najavljuje crnogorska opozicija, populizam su i pokušaj da se Crna Gora Evropi predstavi kao država haosa, što nije prava poruka i ono je što Crna Gora, u ovom momentu, ne zaslužuje”, kazao je potpredsjednik Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa zemljama Jugoistočne Evrope. On je pozvao institucije da rade svoj posao, kako bi se smanjio manevarski prostor bezgraničnog populizma i, kako je rekao, ismijavanje institucija crnogorske države.
Kacin nije uspio da primijeti – ne ismijavaju ovdje građani institucije, nego institucije građane. Recimo, kad ih proglase mrtvima ili kad tridesetak hiljada ljudi ostane bez biračkog prava zato što nijesu pribavili novu ličnu kartu. Ili kad niko od nadležnih ne razmotri Snimak. Godinama posmatrači izbora u Crnoj Gori govore da treba profesionalizovati Državnu izbornu komisiju, odvojiti partijske od državnih funkcija, povećati povjerenje građana u izborni proces. Ništa od toga nije urađeno, ali analitičari uporno analiziraju da je pobjeda, makar i sa dva glasa više – pobjeda. Kao da živimo u normalnoj zemlji.
U upravo usvojenoj Rezoluciji o Crnoj Gori Evropski parlament je ponovio da ,,crnogorski pravni okvir mora biti potpuno usklađen sa OEBS-ovim preporukama prema kojima nijedan građanin pri glasanju ne može imati nepotrebna ograničenja”. Zvanična Podgorica se poziva da i dalje unapređuje izborne liste i transparentnost finansiranja kampanja, da bi se, kako se navodi, spriječili svi oblici moguće zloupotrebe, ,,a posebno državnih resursa u političke svrhe”. Još jednom – mora jačati povjerenje javnosti u izborni proces.
Bila nam je i Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i bezbjednost Ketrin Ešton. Kazala je da je uloga Crne Gore za divljenje i primjer svima u regionu. Kratko se osvrnula i na predsjedničke izbore i poručila da „sve političke snage na konstruktivan način treba da učestvuju u ovom procesu, kroz pravne procedure”. Čuj – DIK i pravne procedure.
Evropski komesar za proširenje Štefan File na sjednici Evropskog parlamenta bio je najumjereniji. Rekao je da se sve primjedbe na regularnost predsjedničkih izbora u Crnoj Gori moraju odmah uzeti u obzir, a izborni rezultat mora biti nedvosmisleno jasan. Kazao je i kako je uvjeren da će politički lideri preduzeti odgovornost za jačanje institucija i povjerenje u njih, kao i njihovo oslobađanje bilo čijeg uticaja.
Iz evropske perspektive stvari u regionu mogu se vidjeti tako da Makedonija još nije izborila pravo na ime; Bosna, rascijepljena Dejtonom, jedva diše; Srbija i Kosovo napredovali su dotle da njihovi predstavnici pristaju da borave u istoj prostoriji. Tako gledano Crna Gora može izgledati sasvim pristojno. Takvom posmatranju stvari, međutim, ovdje niko nije dužan da se povinuje. Evropski zvaničnici primaju dovoljno visoke plate da bi mogli da vide još nešto. Recimo – kojem bi to evropskom zvaničniku bilo normalno da premijer u njegovoj zemlji zaradi milion za jedan dan, tako što proda akcije banke čiji je većinski vlasnik njegov brat.
Pred nama je protest opozicije i civilnog sektora zbog krađe izbora. Još nijesu objelodanjeni zahtjevi, ali se mogu naslutiti. Priznavanje Lekićeve pobjede ili poništavanje predsjedničkih izbora može biti kratkoročni, priprema terena za formiranje prelazne vlade dugoročni cilj.
Nema detalja o kojem ne brine DPS – autoprevoznici odbijaju da voze ljude na protest. Prezauzeti su, objašnjavaju, ekskurzijama.
Na građanima Crne Gore je da se za demokratiju izbore. Stepenicu na kojoj, uprkos svemu, na izborima ostvaruju sve bolje rezultate, osvojili su. Priliku da bez paravana pokažu želju za slobodom imaće u subotu.
Miloš BAKIĆ
I falična i hibridna
Iako napreduje ka EU, Crna Gora bilježi stalni pad indeksa demokratije. Od 2007. godine, kada je čuveni britanski Economist Inteligence Unit (EID) uključio našu zemlju u mjerenje indeksa demokratije, ona je za zabrinjavajućih 18 mjesta niže na listi.
U 2012. Crna Gora je na 76 mjestu sa indeksom od 6.05, a 2007. bila je na 58. poziciji, sa indeksom 6.57. Od naše zemlje na neznatno boljim su pozicijama Papau Nova Gvineja, Filipini, Zambija, Paragvaj, Namibija, Senegal… Od zemalja u regionu na nižoj su ljestvici od nas samo Albanija i BiH. Makedonija je tri pozicije ispred, a Srbija čak deset.
Od postjugoslovenskih zemalja najbolje je rangirana Slovenija, koja je 28. Hrvatska je na pedesetom mjestu, od 167 zemalja koliko ih je na listi.
Economist indeks demokratije mjeri na osnovu više pokazatelja – izbornog procesa i pluralizma, građanskih sloboda, funkcionisanja vlade, političke kulture i političkog učešća.
Imajući u vidu da je ova analiza rađena za prošlu godinu, dakle prije afere Snimak i predsjedničkih izbora, koji su otkrili brojne mahinacije vlasti, za očekivati je da će se trend pada indeksa demokratije nastaviti. Ako se demokratska smjena vlasti ne desi u ovoj godini.
Crna Gora je već u kategoriji zemalja sa tzv. faličnom demokratijom. I to na dnu. Samo je 0,05 indeksnih poena dijele od tzv. hibridne demokratije.
Economist ovako dijeli: puna demokratija, falična demokratija, hibridna demokratija i autoritarni režimi. Falične demokratije karakteriše nerazvijena politička kultura, problem sa političkom participacijom, medijskim slobodama itd. Osobenosti hibridnih režima su nedostatak slobodnih i fer izbora, nerazvijene građanske slobode, korupcija, pritisak na medije, pravosudni sistem zavisan od politike.
U posljednjem izvještaju Economista objavljuje se i analiza zašto je došlo do arapskog proljeća – smjene režima koji su se kao autokratski održavali decenijama, često uz podršku zapadnih saveznika.
Više je faktora dovelo do arapskih ustanaka. Economist navodi kao najvažnije izborne prevare, krize oko izbora nasljednika, ekonomsku nestabilnost, povećanje korupcije i efekte događaja iz susjedstva.
Smjena režima u Egiptu direktno je podstaknuta krađom parlamentarnih izbora iz novembra i decembra 2010, kao i Mubarakovim planom da instalira sina za nasljednika.
Economist ističe da su za smjenu autokratskih režima na sjeveru Afrike bili važni – kumulativni efekti. Tako su mase godinama trpjele korupciju i neslobodu, ali se sistem održavao. Sve dok se u jednom momentu nije skupilo više stvari – i korupcija, i represija i izborna krađa… Arapsko proljeće pomogla je, konačno, i pozornost zapadne javnosti. Manifestanti na ulicama privukli su pažnju Vašingtona, Londona, Pariza… čije su vođe počele da otkazuju podršku nekim svojim dugogodišnjim arapskim saveznicima. I da se okreću opoziciji, za koju prije toga Zapad nije imao ni najmanje simpatija.
Svaka sličnost sa Crnom Gorom je namjerna – pred proteste u subotu.
M.TADIĆ-MIJOVIĆ
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice