Povežite se sa nama

FOKUS

Crna Gora za sve

Objavljeno prije

na

Partijska mašina u državnim institucijama skoro da je završila posao. Prigovori opozicije na regularnost predsjedničkih izbora su odbijeni. Na redu je Ustavni sud, ne treba sumnjati u njegovu ispravnost.

Vlast kao da je odlučila da Ustav zgazi – član po član. Najviši pravni akt propisuje da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Snimak je pokazao kako stvari stoje sa slobodno izraženom voljom i koliko DPS brine o ustavnoj normi da je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija.

Ustavom je zabranjeno izazivanje ili podsticanje mržnje ili netrpeljivosti po bilo kom osnovu. Vlast danima svakog čovjeka u Crnoj Gori koji je glasao za Miodraga Lekića proglašava državnim neprijateljem.

Kad su predstavnici izbornog štaba Miodraga Lekića pregledali izborni materijal, pokazalo se koliko ovdje vrijedi ustavna norma da je glasanje tajno. Trouglićima, mastilom različitih boja i ostalim, građani dokazuju odanost partiji.

Ipak, najugroženije ustavno pravo ovih dana je ono koje jamči slobodu mirnog okupljanja ,,bez odobrenja, uz prethodnu prijavu nadležnom organu”.

Na sami pomen protesta, vlast je pokrenula mašinu čiji su proizvodi dostojni rata za mir. Polazne osnove, kako i dolikuje, dao je bivši generalni sekretar. Potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović kazao je u intervjuu Dnevnim novinama da političke snage koje se protive ulasku Crne Gore u EU i NATO pokušavaju da destabilizuju našu državu. ,,S obzirom da najveći dio biračkog tijela koji podržava Miodraga Lekića nije ni glasao za Crnu Goru, onda taj stepen manje zainteresovanosti i za njenu unutrašnju stabilnost i međunarodni ugled nije neočekivan”.

Ne da se izbrojati koliko su puta vlastima bliski mediji podsjetili na ,,rušilačke demonstracije”. Osim dežurnih režimlija u priču su se uključili dodatni, domaći i analitičari iz susjedstva. Dr Radovan Radonjić, bivša srpska političarka Vesna Pešić, Nataša Kandić iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo, politički analitičar iz Hrvatske Žarko Puhovski, poslužili su vlastima u procesu demonizacije političkih protivnika. Ko s voljom, ko bez nje, pitanje je za one koji su spremni da pažljivo premjere šta je tačno ko od njih kazao. Kontekst u kojem su njihove izjave emitovane, međutim, ne ostavlja sumnju da su stali na stranu režima koji u Crnoj Gori traje dvadeset tri godine.

Neizbježan je bio stari prijatelj, sada šef slovačke diplomatije Miroslav Lajčak. Protesti, ocijenio je, Crnoj Gori ne mogu donijeti ništa dobro. Dok u zvaničnoj posjeti njegovoj zemlji boravi premijer Crne Gore Milo Đukanović, štampa u Slovačkoj piše kako su najviši slovački zvaničnici ljetovali prošle godine u Crnoj Gori o trošku crnogorskih poreskih obveznika. Dnevnik SME podsjeća da je Lajčak 2006. godine bio izaslanik EU za referendum u Crnoj Gori, dok je njegov zemljak Lipka bio na čelu referendumske komisije. Lipka je kasnije imenovan za ambasadora Slovačke u Crnoj Gori, iako je u međuvremenu na njegovo ime otvorena firma Slovmonte sa sjedištem na Svetom Stefanu.

Nenadmašan je poslanik u Evropskom parlamentu Jelko Kacin. ,,Vaninstitucionalno djelovanje i protesti, koje najavljuje crnogorska opozicija, populizam su i pokušaj da se Crna Gora Evropi predstavi kao država haosa, što nije prava poruka i ono je što Crna Gora, u ovom momentu, ne zaslužuje”, kazao je potpredsjednik Delegacije Evropskog parlamenta za saradnju sa zemljama Jugoistočne Evrope. On je pozvao institucije da rade svoj posao, kako bi se smanjio manevarski prostor bezgraničnog populizma i, kako je rekao, ismijavanje institucija crnogorske države.

Kacin nije uspio da primijeti – ne ismijavaju ovdje građani institucije, nego institucije građane. Recimo, kad ih proglase mrtvima ili kad tridesetak hiljada ljudi ostane bez biračkog prava zato što nijesu pribavili novu ličnu kartu. Ili kad niko od nadležnih ne razmotri Snimak. Godinama posmatrači izbora u Crnoj Gori govore da treba profesionalizovati Državnu izbornu komisiju, odvojiti partijske od državnih funkcija, povećati povjerenje građana u izborni proces. Ništa od toga nije urađeno, ali analitičari uporno analiziraju da je pobjeda, makar i sa dva glasa više – pobjeda. Kao da živimo u normalnoj zemlji.

U upravo usvojenoj Rezoluciji o Crnoj Gori Evropski parlament je ponovio da ,,crnogorski pravni okvir mora biti potpuno usklađen sa OEBS-ovim preporukama prema kojima nijedan građanin pri glasanju ne može imati nepotrebna ograničenja”. Zvanična Podgorica se poziva da i dalje unapređuje izborne liste i transparentnost finansiranja kampanja, da bi se, kako se navodi, spriječili svi oblici moguće zloupotrebe, ,,a posebno državnih resursa u političke svrhe”. Još jednom – mora jačati povjerenje javnosti u izborni proces.

Bila nam je i Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku politiku i bezbjednost Ketrin Ešton. Kazala je da je uloga Crne Gore za divljenje i primjer svima u regionu. Kratko se osvrnula i na predsjedničke izbore i poručila da „sve političke snage na konstruktivan način treba da učestvuju u ovom procesu, kroz pravne procedure”. Čuj – DIK i pravne procedure.

Evropski komesar za proširenje Štefan File na sjednici Evropskog parlamenta bio je najumjereniji. Rekao je da se sve primjedbe na regularnost predsjedničkih izbora u Crnoj Gori moraju odmah uzeti u obzir, a izborni rezultat mora biti nedvosmisleno jasan. Kazao je i kako je uvjeren da će politički lideri preduzeti odgovornost za jačanje institucija i povjerenje u njih, kao i njihovo oslobađanje bilo čijeg uticaja.

Iz evropske perspektive stvari u regionu mogu se vidjeti tako da Makedonija još nije izborila pravo na ime; Bosna, rascijepljena Dejtonom, jedva diše; Srbija i Kosovo napredovali su dotle da njihovi predstavnici pristaju da borave u istoj prostoriji. Tako gledano Crna Gora može izgledati sasvim pristojno. Takvom posmatranju stvari, međutim, ovdje niko nije dužan da se povinuje. Evropski zvaničnici primaju dovoljno visoke plate da bi mogli da vide još nešto. Recimo – kojem bi to evropskom zvaničniku bilo normalno da premijer u njegovoj zemlji zaradi milion za jedan dan, tako što proda akcije banke čiji je većinski vlasnik njegov brat.

Pred nama je protest opozicije i civilnog sektora zbog krađe izbora. Još nijesu objelodanjeni zahtjevi, ali se mogu naslutiti. Priznavanje Lekićeve pobjede ili poništavanje predsjedničkih izbora može biti kratkoročni, priprema terena za formiranje prelazne vlade dugoročni cilj.

Nema detalja o kojem ne brine DPS – autoprevoznici odbijaju da voze ljude na protest. Prezauzeti su, objašnjavaju, ekskurzijama.

Na građanima Crne Gore je da se za demokratiju izbore. Stepenicu na kojoj, uprkos svemu, na izborima ostvaruju sve bolje rezultate, osvojili su. Priliku da bez paravana pokažu želju za slobodom imaće u subotu.

Miloš BAKIĆ

I falična i hibridna

Iako napreduje ka EU, Crna Gora bilježi stalni pad indeksa demokratije. Od 2007. godine, kada je čuveni britanski Economist Inteligence Unit (EID) uključio našu zemlju u mjerenje indeksa demokratije, ona je za zabrinjavajućih 18 mjesta niže na listi.

U 2012. Crna Gora je na 76 mjestu sa indeksom od 6.05, a 2007. bila je na 58. poziciji, sa indeksom 6.57. Od naše zemlje na neznatno boljim su pozicijama Papau Nova Gvineja, Filipini, Zambija, Paragvaj, Namibija, Senegal… Od zemalja u regionu na nižoj su ljestvici od nas samo Albanija i BiH. Makedonija je tri pozicije ispred, a Srbija čak deset.

Od postjugoslovenskih zemalja najbolje je rangirana Slovenija, koja je 28. Hrvatska je na pedesetom mjestu, od 167 zemalja koliko ih je na listi.

Economist indeks demokratije mjeri na osnovu više pokazatelja – izbornog procesa i pluralizma, građanskih sloboda, funkcionisanja vlade, političke kulture i političkog učešća.

Imajući u vidu da je ova analiza rađena za prošlu godinu, dakle prije afere Snimak i predsjedničkih izbora, koji su otkrili brojne mahinacije vlasti, za očekivati je da će se trend pada indeksa demokratije nastaviti. Ako se demokratska smjena vlasti ne desi u ovoj godini.

Crna Gora je već u kategoriji zemalja sa tzv. faličnom demokratijom. I to na dnu. Samo je 0,05 indeksnih poena dijele od tzv. hibridne demokratije.

Economist ovako dijeli: puna demokratija, falična demokratija, hibridna demokratija i autoritarni režimi. Falične demokratije karakteriše nerazvijena politička kultura, problem sa političkom participacijom, medijskim slobodama itd. Osobenosti hibridnih režima su nedostatak slobodnih i fer izbora, nerazvijene građanske slobode, korupcija, pritisak na medije, pravosudni sistem zavisan od politike.

U posljednjem izvještaju Economista objavljuje se i analiza zašto je došlo do arapskog proljeća – smjene režima koji su se kao autokratski održavali decenijama, često uz podršku zapadnih saveznika.

Više je faktora dovelo do arapskih ustanaka. Economist navodi kao najvažnije izborne prevare, krize oko izbora nasljednika, ekonomsku nestabilnost, povećanje korupcije i efekte događaja iz susjedstva.

Smjena režima u Egiptu direktno je podstaknuta krađom parlamentarnih izbora iz novembra i decembra 2010, kao i Mubarakovim planom da instalira sina za nasljednika.

Economist ističe da su za smjenu autokratskih režima na sjeveru Afrike bili važni – kumulativni efekti. Tako su mase godinama trpjele korupciju i neslobodu, ali se sistem održavao. Sve dok se u jednom momentu nije skupilo više stvari – i korupcija, i represija i izborna krađa… Arapsko proljeće pomogla je, konačno, i pozornost zapadne javnosti. Manifestanti na ulicama privukli su pažnju Vašingtona, Londona, Pariza… čije su vođe počele da otkazuju podršku nekim svojim dugogodišnjim arapskim saveznicima. I da se okreću opoziciji, za koju prije toga Zapad nije imao ni najmanje simpatija.

Svaka sličnost sa Crnom Gorom je namjerna – pred proteste u subotu.

M.TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo