Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VUJICA LAZOVIĆ, ODLAZEĆI POTPREDSJEDNIK VLADE CRNE GORE: Ekspert za zaduživanje

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore zadužila je crnogorske građane za još sto miliona eura. Potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Vujica Lazović pohvalio se da je Zakonom o budžetu bilo predviđeno zaduženje od 180 miliona eura: ,,Početkom godine zadužili smo se sa 300 miliona eura, ali zahvaljujući uštedama i poreskim prihodima sada smo u prilici da se ne zadužujemo za 180 miliona, nego za 100 miliona eura”.

Savjesni čuvar državnog budžeta predlog rebalansa i odluku o zaduženju predložio je bez konsulatovanja sa Ministarstvom finansija. Dojučerašnji ministar finansija Raško Konjević, od ponedjeljka poslanik bivše Lazovićeve stranke Socijaldemokratske partije, odbio je da potpiše ta dva dokumenta, ali to nije nimalo pokolebalo Lazovića.

Konjević je uzaludno uspostavio i dijagnozu – jedino što potpredsjednik Vlade Vujica Lazović zna jeste da građane zaduži sa novih sto miliona eura.

„Busao se u prsa u septembru kako nema potrebe za rebalansom i kako će on obezbijediti isplatu socijalnih davanja iz kapitalnog budžeta. Neviđena izrečena glupost i jasna neistina, jer te stvari nijesu dozvoljene zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti”, podsjetio je Konjević.

Lazović je napravio specifikaciju: Vlada se zadužuje da bi obezbijedila 40 miliona eura za naknade majkama sa troje i više djece, 20 za zarade zaposlenih u javnom sektoru, 35 za pokriće dugova, šest miliona eura za obaveze Fonda za zdravstvo.

Zahvaljujući i Lazoviću Crna Gora sigurnim korakom grabi u dužničko ropstvo. Građani Crne Gore narednih pet godina biće zaduženi gotovo dvije milijarde eura.

Javni dug od referenduma porastao je četiri i po puta. Samo u posljednje dvije godine građani Crne Gore se dnevno zadužuju u prosjeku 1,8 miliona eura. Gotovo 83.000 građana prima neki vid socijalne pomoći… Hvala Lazoviću i ostalim ekspertima iz Vlade što su nam trasirali sjajnu ekonomsku budućnost.

Taj univerzitetski profesor i kolekcionar državnih i političkih funkcija godinama je bio jedan od glavnih za privatizaciju crnogorskih firmi kao predsjednik Savjeta za privatizaciju ili kao predsjednik tenderskih komisija.

Prije dvije godine na sebe je skrenuo pažnju kada je odbio da razgovara sa rudarima Rudnika boksita koji su danima štrajkovali u jami. Saosjećajno im je poručio: ,,Vlada ne može pozajmljivati novac, jer ako bi tako krenuli, malo bi nam bilo i tri budžeta koliko bi zahtjeva bilo iz cijele Crne Gore”.

O svom doprinosu katastrofalnom stanju u privatizovanim firmama nije ni zucnuo. Evo samo ovlašnog pregleda njegovih aktivnosti i hvalisanja.

U oktobru 2005. godine, u Osnovnom sudu u Podgorici – tokom istrage protiv Veselina Vukotića i Branka Vujovića – tvrdio je: ,,Prodaja Jugopetrola bila je odlično odrađen posao, praktično najbolja privatizacija u regionu”. Pet godina kasnije, na sajtu Lazovićevog Savjeta za privatizaciju, pojavio se nalaz ekonomskih stručnjaka iz bivše SFRJ da kupac Jugopetrola, grčki Helenic petroleum, nije dokapitalizovao tu kompaniju iako je to nakon privatizacije bila jedna od njegovih ključnih obaveza. Ispostavilo se i da je broj zaposlenih od privatizacije do kraja 2009. godine smanjen sa 690 na 252. Sitnica.

Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju ujedno je od polovine 2007. godine bio i predsjednik Tenderske komisije koja je određivala sudbinu uvale Valdanos. Posao sa potencijalnim zakupcem britanskim Cubus Luxom je propao.

Povodom parlamentarne istrage o korupciji u privatizaciji Telekoma, po zahtjevu Vesne Medenice, tadašnje vrhovne državne tužiteljke, Lazović je, kao dekan Ekonomskog fakulteta, osnovao stručni tim za vještačenje „konsultantskih ugovora”. Njegov tim utvrdio je ono što i nije bilo sporno – „konsultantski ugovori” sklopljeni su uz uredna ovlašćenja i odobrenja rukovodstva kompanije, a isplaćena je i ugovorena cijena. A sporno je bilo da li su „ugovori” bili paravan za podmićivanje vladinih službenika koji su učestvovali u toj privatizaciji. Ubrzo nakon tog ,,stručnog” vještačenja Lazović sjeda u fotelju potpredsjednika Vlade za ekonomske odnose. Nagađalo se da mu je to nagrada što je sa svojim timom promašio temu: ,,Privatizacija Telekoma”.

Kao predsjednik Savjeta za privatizaciju znao je i da se pobuni. Zaprijetio je ostavkom ukoliko Savjet prihvati ponudu Olega Deripaske da za 50 miliona kupi pljevaljsku Termoelektranu i manjinski udio u Rudniku uglja. Kasnije je Tenderska komisija, kojom je opet predsjedavao Lazović, prihvatila ponudu italijanske kompanije A2A, koja je za tričavih 100 miliona eura bila manja od onoga što je za akcije EPCG nudio grčki konzorcijum. Lazović nikad nije objasnio zašto je prolaz dobila ta transakcija, ali saznalo se da je za to nagrađen sa 17 hiljada eura.

Prije tri godine Lazović je takođe zaprijetio da će ozbiljno razmisliti o učestvovanju u izvršnoj vlasti ukoliko se poveća stopa PDV-a. Onda je u duhu svoje dosljednosti s razumijevanjem prihvatio predlog da stopa PDV bude povećana.

Bio je poslanik u Skupštini Crne Gore i Skupštini Jugoslavije, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku, ministar za informaciono društvo… Dobro je unovčio bavljenje politikom.

Svojevremeno je povjerio javnosti da mu je životni moto: ,,Samodisciplina, uvažavanje drugih i uvijek, uvijek, optimizam”.

Odan svom optimističkom duhu, depresivnu javnost bodrio je ohrabrujućim porukama: „Zadovoljan sam napretkom Crne Gore.” ,,Nema opasnosti od recesije u Crnoj Gori.” ,,Opet se pokazalo da su turizam i mala i srednja preduzeća generatori ekonomskog rasta, snaga koja čitav crnogorski ekonomski sistem vuče naprijed.”

Lazović ima podosta razloga da bude optimista.

Prošle godine mediji su objavili da je prijavio ušteđevinu od blizu 100.000 eura i da ima vlasnički udio u čak sedam privrednih društava i dva fonda. Akcije posjeduje u Institutu Simo Milošević, Kombinatu aluminijuma, Kontejnerskim terminalima, Luci Bar, Luci Kotor, Marini Bar i Plantažama 13. jul. Ima vaučere Atlas monta i HLT fonda.

Mediji su otkrili da posjeduje stan u Podgorici od 50 kvadrata i garsonjeru u Kotoru od 40 metara kvadratnih, a njegova supruga u glavnom gradu Crne Gore stan od 121 metra kvadratnog.

Hvalio je i svoju sada već bivšu stranku. ,,Socijaldemokratska partija je od osnivanja bila prepoznata po ljudima koji su izgradili društveni status dokazavši se prvo u svojim profesijama, a onda tek kao ostvarene ličnosti ulazili u političke vode. Ne zaboravite da SDP nije mijenjao programska načela posljednjih (skoro) 20 godina, za razliku od većine drugih partija”.

Nakon raskola u SDP-u, Lazović je napustio tu stranku i odbio da vrati ministarski mandat. Podlegao je izgleda profesionalnoj deformaciji, pa je, pošto više nema šta da privatizuje u Crnoj Gori, privatizovao ministarsku fotelju koja je, realno, pripadala SDP-u.

Komentatori na društvenim mrežama prognozirali su da mu je ta fotelja toliko omilila da će ga jednog dana iz Vlade morati iznijeti zajedno sa foteljom. Vidjećemo uskoro da li će je zadržati i u novoj vladi. Ili ako ga novi premijer ne ostavi u svom timu da li će je ponijeti sa sobom.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo