Kako ono kažu: svi su teroristi jednaki pred crnogorskim vlastima, samo što su neki jednakiji od drugih.
Predsjednik Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a optuženih za učešće u operaciji državni udar/pokušaj terorizma Andrija Mandić ilegalno je prešao crnogorsko-srpsku granicu u noći između 1. i 2. marta. Mandić je granicu prešao u neregistrovanom vozilu, van graničnog prelaza, šumskim putem u selu Miljakovci (opština Pljevlja) – i pored sudske zabrane da izlazi iz zemlje (njemu i Milanu Kneževiću privremeno su oduzeti diplomatski pasoši, nakon što im je omogućeno da se u aktuelnom sudskom postupku brane sa slobode). Njega i njegove pratioce: Pljevljaka Milana Lekića, Blaža Kotlaje, Nenada Cupare i Tivćanina Voja Pićana (čuli ste već da je Pićan bivši pripadnik „ozloglašenog Sedmog bataljona” iz koga, usput budirečeno, dobar dio oficirskog i vojničkog kadra i danas radi u MUP-u i VCG) srpska policija presrela je, izgleda, neposredno po izlasku iz šume, privela ih sudiji za prekršaje u Prijepolju, novčano kaznila pa pustila.
Mandić se već sjutradan vratio u Podgoricu. Ali hajka ne prestaje.
Prorežimski mediji iz dana u dan pokušavaju da nam predoče svu opasnost koja je zemlji prijetila tokom i nakon Mandićevog „bjekstva” u inostranstvo gdje je, saznaju oni od njihovih pouzdanih izvora iz ANB-a, trebao da se susretne sa sumnjivim tipovima koji preferiraju crnogorsku opoziciju, mada su se obogatili pod okriljem – a možda i uz pomoć – DPS-a. Pa sada opoziciji daju pare.. I savjete. A možda im pomažu (DF-u) i u potrazi za predsjedničkim kandidatom.
Zlo. Pred kojim sasvim nebitno postaje pitanje zbog čega su politički kontakti nekog poslanika (makar i opozicionog) pod nadzorom snaga bezbjednosti. I zašto se izvještaji o (ne)održanim susretima opozicionih lidera i njihovih savjetnika, pomagača, finansijera… doturaju medijima. Ako snage bezbjednosti zaista čuvaju državu, a ne njenu vlast.
Mandić je, uglavnom, u prilici da osjeti svu snagu države kojoj je stao na žulj. Da ne kažemo prešao granicu. Viši sud u Podgorici donio je rješenje, na prijedlog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), da se Mandiću i Kneževiću privremeno oduzmu i „građanski pasoši”. To nije zadovoljilo čelne ljude Specijalnog tužilaštva, pa je SDT podgoričkom Višem sudu dostavilo i prijedlog da se Mandiću odredi pritvor. „Naredni korak u postupku je saslušanje Andije Mandića u Višem sudu, nakon čega će sud i donijeti odluku o eventualnom pritvoru”, izvještava jedan od medija u koje tužilaštvo i ministarstva sile (policija i vojska) imaju najviše povjerenja.
Čekamo rasplet.
U potpunoj sjenci ove međunarodne zavjere sa bosansko-srpsko-crnogorske tromeđe, zbila se jedna, takoreći, topla ljudska priča. Aleksandar Saša Sinđelić, svjedok saradnik u slučaju terorizam u pokušaju/državni udar otputovao je, nakon višemjesečnih napora kojima je bio izložen u sudnici Višeg suda u Podgorici, do Smedereva. Da se odmori, obiđe prijatelje, završi kakav posao, skokne do Moskve… Nije ni važno, uostalom.
Svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić, pravosnažno osuđeni ubica i pljačkaš za kojim je crvena Interpolova potjernica raspisana još 2012, slobodan je čovjek da ide gdje hoće i radi što mu je drago. Tako makar tvrdi crnogorsko pravosuđe. Svjedoku saradniku Saši Sinđeliću, nije izrečena mjera zabrane napuštanja teritorije Crne Gore, obavijestili su iz Višeg suda u Podgorici sve one nepovjerljive i sumnjičave koji su se usudili da pretpostave kako je Sinđelić iz Podgorice – pobjegao. Makar uz pomoć ljudi iz nadležnih institucija ali ipak – pobjegao.
Kao ono, slobodan čovjek. Nije to opozicioni poslanik da se kroz šume i sniježne namete, bez putnih isprava, šunja u Srbiju. Pod budnim okom naše i njihove policije. To je sasvim slobodan pravosnažno osuđeni ubica izletnik. ,,Prema navedenom licu od strane ovog suda nije izrečena mjera nadzora zabrane napuštanja teritorije Crne Gore, a sud će preduzeti mjere predviđene Zakonikom o krivičnom postupku za obezbjeđenje prisustva navedenog lica”, saopštila je za TVCG portparolka Višeg suda Aida Muzurović.
Ni slovo o zahtjevu hrvatskog Ministarstva pravosuđa koje je, još 1. juna prošle godine, Ministarstvu pravde CG uputilo zahtjev za izručenje Sinđelića. „Zainteresovani smo za izručenje navedene osobe radi izvršenja kazne zatvora izrečene u Hrvatskoj”, navedeno je u saopštenju hrvatskog Ministarstva uz podsjećanje da se ključni svjedok glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića u slučaju državni udar potražuje ,,zbog izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 21 godine zbog krivičnog djela teškog ubistva i teške krađe, na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Vukovaru od 28. aprila 2011. godine koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. decembra iste godine”.
Već smo znali da je Aleksandar Saša Sinđelić, u odsustvu, osuđen zbog ubistva Mirka Fotesa 2002. godine. Ubijenom je ubica, sa njive, uzeo traktor. Uhapšen je u Crnoj Gori. Prema dokumentaciji koju je prezentovao DF, Sinđeliću je kao vojnom bjeguncu trebalo da sudi Vojni sud u Podgorici. Ipak, vijeće tog suda, čiji je član bio i sadašnji SDT Milivoje Katnić, oglasilo se 2003. nenadležnim za nedjela koja je počinio Sinđelić. Onda su se ponovo sreli 13 godina kasnije. Pitanje nadležnosti brzo je utvrđeno pa je Sinđelić dobrovoljno, izgleda Vladinim avionom, došao u Crnu Goru.
Ostaje da se makar nadamo da nije na isti način otišao na aktuelno odsustvo.
U svakom slučaju, crnogorsko Ministarstvo pravde, pod komandom ministra Zorana Pažina, proslijedilo je hrvatski zahtjev za izručenje Višem sudu „kao stvarno i mjesno nadležnom za odlučivanje o ispunjenosti pretpostavki za izručenje u konkretnom predmetu” (citat iz saopštenja Ministarstva pravde). O tome je, sredinom jula prošle godine, obaviješteno i Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske. Potom je, iz podgoričkog Višeg suda, saopšteno da će oni o zahtjevu za izručenje S.S. odlučivati nakon okončanja krivičnog postupka koji je u toku „pred nadležnim organima Crne Gore”.
Nepoznanica je da li su iz Podgorice sada javili Zagrebu da je pravosnažno osuđeni ubica i pljačkaš, čije su izručenje tražili u skladu sa međunarodnim propisima koje Crna Gora navodno poštuje, bez problema napustio Crnu Goru koristeći vlastita dokumenta. Kako ono rekoše: ,,Prema navedenom licu od strane ovog suda nije izrečena mjera nadzora zabrane napuštanja teritorije Crne Gore”.
Lična karta Aleksandra Saše Sinđelića istekla je prošle godine ali on ima važeći pasoš Republike Srbije. Ako u međuvremenu nije dobio i crnogorsko državljanstvo. Ne bi bio prvi koji je sa crvene Interpolove potjernice uspio da dobije naš crveni pasoš.
I što je najinteresantnije, niko se od crnogorskih zvaničnika ne brine mnogo zbog (ne)opravdanog odsustva ključnog svjedoka, koji je otišao u šetnju usred sudskog procesa. Po svoj prilici, baš kao u slučaju Mirka Paje Velimirovića, iz Specijalnog tužilaštva računaju da će se svjedok -saradnik odazvati njihovom pozivu.
Nijesu Sinđa i Paja u zabuni kao onaj Miloš Jovanović, optuženi koji je „nestao” nakon što mu je predsjednica Sudskog vijeća Suzana Mugoša zabranila da objasni: kako je, pored međunarodne potjernice, 18. oktobra prošle godine došao u Crnu Goru da izvrši Sinđelićevo naređenje i zapali sjedište DF-a; Ko su ljudi koji su ga pozvali a koji, prema njegovim riječima, „rade za državu Crnu Goru”; Da li je sa Sinđelićem telefonom komunicirao kao slobodan čovjek ili je prethodno bio uhapšen („tako nekako”, promrsio je Jovanović prije nego je sutkinja dala pauzu i potom mu uskratila mogućnost da odgovori na to pitanje)… Što pjesma kaže: ima neka tajna veza.
Nema granica za privilegovane
Praktično istog dana kada je Andrija Mandić krenuo u neovlašćenu šetnju preko srpsko-crnogorske granice, javnost je obaviještena da je iz Crne Gore pobjegao Miloš Čujović Čujke, haker iz Beograda protiv koga se u Crnoj Gori vode dva sudska postupka zbog računarskih prevara i skidanja novca sa tuđih bankarskih računa (riječ je o milionima eura).
I pored nepravosnažne presude kojom je osuđen na 6,5 godina zatvora, Čujović je u avgustu prošle godine pušten iz pritvora, uz jemstvo od 230 hiljada eura (sigurno je u pitanju pošteno zarađen novac). Iz nekog razloga putne isprave mu nijesu oduzete. Pa nije on poslanik.
Opet, iz nekog razloga Čujovićev nestanak prijavljen je Sudu tek 22 dana nakon što je on morao da se pojavi u stanici policije u Podgorici. Potom su Službenici CB Podgorica, postupajući po naredbi Višeg suda nacionalnu potjernicu za M.Č. raspisali tek poslednjih dana februara. Dva mjeseca nakon njegovog „nestanka”. Izgleda da međunarodna potjernica nije raspisana do danas iako se, makar u medijima, spekuliše da je Čujović već stigao do Tajlanda. Za našu policiju dovoljno je saznanje da „nije evidentiran prelazak bilo kojeg graničnog prelaza od strane M.Č. (34)”. Sumnjičavi kažu da pravi razlog za ovakvo ponašanje nadležnih leži u činjenici da je Miloš Čujović svoje prevare i pljačke obavljao u saradnji, ili pod patronatom, osoba koje su dobro povezane sa ovdašnjim centrima moći. Jednima je (Nebojša Bošković vlasnik Crizma grupe i Melgonija Primorke) Vlada Mila Đukanovića izdavala bankarske garancije i, potom, plaćala dugove. Drugima (pripadnici tzv. zagoričkog klana) pripadnici policije i pravosuđa godinama unazad gledaju kroz prste.
Negdje u isto vrijeme kada je Čujović pušten da se brani sa slobode, kapije zatvora u Spužu otvorene su i za Kotoranina Igora Božovića, jednog od osumnjičenih vođa kavačkog kriminalnog klana. Božović je iz zatvora pušten nakon odslužene petogodišnje kazne zbog šverca kokaina iz Južne Amerike u Španiju. Koji dan kasnije, kada je trebalo da se pojavi na ročištu povodom prijedloga Specijalnog tužilaštva da mu se odredi pritvor, Božović više nije bio dostupan ovdašnjoj policiji. Njega, nažalost, nijesu pratili kao Mandića pa nijesu znali kada je i gdje prešao granicu. Ili znaju, ali „viši interesi” nalažu da se o tome ćuti.
Zoran RADULOVIĆ
HORIZONTI2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice