Povežite se sa nama

OKO NAS

Za sjeme

Objavljeno prije

na

berane

Predstavnici nevladinih organitacija, građanski aktivista, slobodnomislećih ljudi, dan poslije izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, okupili su se u Beranselu da mještanima pruži podršku u borbi za poštovanje Ustava i zakona i pravu na život u zdravoj sredini.

Na jednom mjestu našli su se ekološki aktivisti iz Podgorice, koji se bore za spas Gorice i protiv izgradnje tunela, ljudi iz Dragišnice, koji se bore protiv nezakonite sječe u nacinalnom parku, ljudi iz Kotora koji se bore protiv eksploatacije kamenoloma Marišići zbog devastacije životne sredine, ekološki aktivisti iz drugih gradova Crne Gore i nevladine organizacije koje se bave ne samo ekologijom nego i pitanjima ljudskih prava. Pridružili su im se prijatelji koji predstavljaju neformalne grupe građana, dobro poznati javnosti, kao i predstavnici medija.

Nijesu slučajno bili u isto vrijeme ne istom mjestu. Samo je ovdje Demokratska partija socijalista poražena legalno i legitimno. Na referendumu, koji je mjesna zajednica organizovala o izgradnji deponije Vasove vode.

Mnogi smatraju da je upravo taj referendum, u ljeto 2012. godine, predstavljao najslobodnije i najdemokratskije izjašnjavanje građana ikada održano u Crnoj Gori. Sproveden je bez kampanje, prinude, bez novca i mogućnosti uticaja na birače.

Aktivisti iz naselja došli su do ažuriranih biračkih spiskova prema kojima je pravo glasa u tom trenutku imalo 1.171 punoljetni Beranselac. To pravo iskoristilo je 626 građana, ili procentualno 53,45 odsto. Bez sile i prinude. Od toga, na pitanje „da li ste za to da se na teritoriji MZ Beranselo gradi regionalna sanitarna deponija?”, odrečno je odgovorilo 623 glasača. Samo dvoje mještana je glasalo za izgradnju deponije, dok je jedan listić bio nevažeći.

„Referendum smo sproveli zbog toga da lokalne vlasti ne bi pričale kako pobunu u Beranselu organizuje šačica ljudi. Nijesmo ni mislili da će oni priznati da su poraženi. Ali zbog šireg okruženja, pa i međunarodne javnosti, danas podsjećamo na taj čin i na činjenicu koliko je Beranselaca protiv izgradnje deponije na Vasovim vodama” – poručuju mještani naselja.

Kada su Beranselci prvi put stali na barikade, polovinom novembra 2010. godine, gradonačelnik Berana Vuka Golubović, obećao im je da će problem biti riješen „sa prvim proljećnim danima”. Hoće reći, da će tada biti sanirano smetlište, koje ugrožava njihovo zdravlje i živote, i biti napravljena moderna sanitarna deponija.

Tri su proljeća prošla, a planina smeća i opasnog otpada na Vasovim vodama samo se uvećava. Nezakonito i nelegalno. Mještani nastavlju da se bune, a njihovu upornost lokalne vlasti objašnjavaju djelovanjem stranih obavještajnih službi, koje su u zavjeri protiv opštinskog rukovodstva. Naravno i DPS-a.

Ovo isto opštinsko rukovodstvo na aktivnosti u realizaciji navodnih priprema za izgradnju regionalne sanitarne deponije u Beranama, počevši od 2007. i prve studije prema kojoj se, falsifikovanjem dokumenata i činjenica došlo do lokacije na Vasovim vodama kao drugorangirane, uprazno je potrošilo najmanje sedamsto hiljada eura. To niko i ne pominje.

Priča oko izbora lokacije za izgradnju regionalne deponije u Beranama za nekoliko opština, jedna je od ključnih stvari za razumijevanje odgovora na pitanje zašto se mještani Beransela bune. Selekcija je počela još 2004. godine. Tada se u igri pored pet lokacija, među kojima nije ni bilo Vasovih voda, nalazila planina Turjak. Prvobitnim masterplanom za odlaganje čvrstog otpada, koji je za potrebe crnogorskog Ministarstva uređenja prostora te godine uradila njemačka konsultantska kuća GOPA, lokacija Turjak je bila predložena kao „najbolje rješenje za regionalnu deponiju”. Mještani Bihora i nekoliko sela iz rožajske opštine, organizovali su masovne proteste. Naknadna studija pokazala je ne samo da lokacija Turjak nije najbolje, već da je „najgore moguće rješenje”.

Novom studijom predviđeno je sedam lokacija na području beranske opštine. Četiri je predložio Hidrometorološki zavod, dvije američka razvojna organizacija CHF, koja je finansirala izradu studije. Sedmu lokaciju, Vasove vode, naknadno je za bodovanje predložila lokalna uprava.

Bodovanje je pokazalo da je najekonomičnija lokacija stari kamenolom u selu Buče, na Gradinskom polju. Drugorangirana je bila Vasove vode. Lokalna uprava je, međutim, obavijestila obrađivača da je lokacija Buče, gdje inače živi gradonačelnik i koja je jako uporište DPS-a u ovom gradu, sporna zbog procesa restitucije. Istovremeno su ga obavijestili da su počeli proces otkupa zemljišta na Vasovim vodama – prije nego je izvršeno bodovanje. Tako su se, unaprijed isprojektovane, Vasove vode našle na prvom mjestu.

Zaludu su mještani Beransela prigovarali. Onda je spontano krenuo talas protesta. Nakon što je javno nudio da Opštini vrati novac koji su potrošili za otkup privatnog zemljišta na Vasovim vodama, krajem ljeta 2010. godine američki državljanin porijeklom iz ovog naselja Jovan Lončar zakupio je bilbord i nalijepio fotografiju gradskog smetlišta na Vasovim vodama s pitanjem – „Dokle”. Cijepanje tog bilborda pod pokroviteljstvom lokalnih vlasti bilo je inicijalna kapisla za proteste mještana, koji su počeli dva-tri mjeseca kasnije.

Lončar je dobio spor protiv lokalnih vlasti i njegov bilbord morali su vratiti na isto mjesto s kojeg su ga vatrogasci skinuli. Nezadovoljan visinom odštete za duševne bolove koje je pretrpio, a koje je Osnovni sud u Beranama procijenio na petsto eura, on je uložio tužbu Strazburu protiv države Crne Gore. Lončareva tužba je u ovom međunarodnom sudu nedavno prihvaćena, tako da će se naša država uskoro suočiti s neugodnim procesom iz oblasti ljudskih prava.

Beranselci su razvili građanski aktivizam do razmjera kakve do sada nijesu viđene u Crnoj Gori. Vlastima se to ne sviđa i počinju da ih hapse i sprovode u zatvor. Oni se vezuju lancima i pored crnogorske, nose i američku zastavu. Simbolično okrenute naopačke. Vojnici znaju da je obrnuto zakačena zastava znak za poziv u pomoć. Mještani ovog naselja kažu da na taj način šalju signale međunarodnoj zajednici da treba da se umiješa u ovaj problem u susret otvaranju poglavlja koje se tiče ekologije.

I posljednji susret ekologa i građanskih aktivista u Beranselu policija je pokušala da preduprijedi i zabrani. Mještanima naselja i njihovim gostima iz čitave Crne Gore nije dozvoljeno da prošetaju do centra grada, jer navodno to nijesu najavili na vrijeme. Oni su druženje organizovali na privatnom posjedu. Prije toga su simbolično zasadili mlada stabla na Vasovim vodama.

Građanski aktivisti su odali priznaje devedesetpetogodišnjem Đorđiju Tomoviću tako što su polijegali ispred njega i natpisa „svi smo mi Beranselo”, baš kao što je i ovaj starina, koji je dobio poziv za zatvor, zalijegao ispred kamiona komunalnog preduzeća.

Beranselci su kroz građanski aktivizam za tri godine osvojili prostore slobode koji drugi tek treba da osvajaju. Jednom će na njihovom primjeru djeca u školi učiti kako se sije sjeme slobode.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo