Miloš Bešić je nedavno obznanio da napušta Fakultet političkih nauka. Prvo je kazao da to čini iz ličnih razloga, da bi potom pojasnio da je njegovo nezadovoljstvo prouzrokovano velikim brojem faktora: ,,Ti faktori su proizveli disfunkcionisanje Univerziteta na način na koji ja kao akademski građanin i kao intelektualac vidim funkcionisanje Univerziteta. Od narušavanja autonomije preko svjesnog i namjernog proizvođenja loših međuljudskih odnosa do smanjenja materijalnih uslova rada…”.

Ne zna se da li bi Bešić i dalje bio spreman da sve to trpi da ga iz Rektorata nijesu obavijestili da mu se obustavlja izbor u zvanje vanrednog profesora ,,zbog toga što predugo traje”.

Mediji su zatim kao senzaciju otkrili da je uprava Univerziteta Crne Gore dobila zvanični dopis sa Fakulteta političkih nauka iz Beograda kojim se potvrđuje da je Miloš Bešić tamo zasnovao stalni radni odnos. Ispostavilo se da su dokumenti o dva radna odnosa, stigli upravi Univerziteta još prije godinu dana. Među njima je i mišljenje srpskog Ministarstva rada u kojem se navodi da je zasnivanje dva radna odnosa u dvije države nezakonito.

Monitor je o svemu tome više puta pisao. Ni po zakonu Crne Gore, kao ni Srbije, nije dozvoljeno da ista osoba bude u punom radnom vremenu (40 sati sedmično) zapošljena kod dva poslodavca, bez obzira da li su iz Crne Gore ili je samo jedan sa sjedištem van Crne Gore. Bešić je istovremeno, sa punim radnim vremenom, bio stalno zaposlen na FPN u Podgorici (od 2007. do avgusta 2012.) i u Beogradu (od 16. 10. 2010. godine). Na oba Univerziteta po osnovu ugovora na pet godina.

No Bešiću to nije prvina: i ranije je bio duplo zapošljen. U dva navrata kršio je zakon po istom principu: od 2007. – 2009. godine bio je zapošljen u Podgorici i u Kruševcu, dok je od 2010. do avgusta 2012. istovremeno radio u Podgorici i u Beogradu.

Bešiću je prekipjelo kada ga nijesu proizveli u veće akademsko zvanje. A i po tom osnovu se nakupilo nezakonitosti. Bešić je prekršio zakon i prilikom konkurisanja za izbor u novo akademsko zvanje, vanrednog profesora na FPN-u u Podgorici. Po proceduri kandidat je dužan da u roku od pola godine prije isteka izbornog perioda (petogodišnji ugovor mu je istekao 31. avgusta 2012), preda inicijativu za izbor u novo zvanje. Bešić to nije učinio u zakonom predviđenom roku već je inicijativu predao nakon isteka ugovora i to 3. septembra 2012.

U tom pravnom interegnumu, Bešić je svojim glasom podržao Oliveru Komar, jednu od kandidatkinja za dekana FNP-a, na nedavnim neuspjelim izborima. Monitor je pisao da nezaposleni Bešić nije mogao biti član Vijeća, a samim tim ni podržavati kandidaturu.

Dio nevolja na FNP-u je i počeo nakon neizbora dekana. Obje kandidatkinje za mjesto dekana Olivera Komar i Nataša Ružić dobile su po pet glasova od Vijeća. I pored toga što je glasanje bilo tajno, mediji su obavijestili da su Ružićevu podržali predstavnici studenata u Vijeću, iako je na osnovu sumnjive ankete koja je rađena na FNP-u, većina studenata bila za to da Komar postane dekanica. Bešić je tada studentima na samom Vijeću ponudio pomoć u sprovođenju ankete iako je bio član izborne komisije.

I nakon najavljene ostavke dio studenata riješio je da peticijom brani metodologa Bešića. Studenti su pokrenuli inicijativu kojom se traži povratak Bešića na Fakultet političkih nauka. Tvrde da je peticiju potpisalo oko 600 studenata, a u izjavama navode da je profesor Miloš Bešić „sinonim za FPN”.

S druge strane, predsjednik Studentskog vijeća FPN-a Budimir Andrić saopštio je da Bešić pokušava da manipuliše studentima. ,,Postoje dokazi o prepisci koju profesor Bešić na Facebook grupama vodi sa studentima kojima lansira informacije kako nijesmo ispoštovali njihovu volju prilikom izbora za dekana iako je glasanje bilo tajno i podržava ih u nastojanjima da organizuju proteste za njegov povratak na FPN”, tvrdi Andrić.

Iz Rektorata UCG je na peticiju odgovoreno da nije njihova želja da Bešić ode sa UCG, već je to njegova odluka. Rektorat je saopštio da bi uprava željela da Miloš Bešić ostane na podgoričkom FNP-u makar do kraja zimskog semestra. To ne čudi ako se zna da profesor Bešić predaje nekoliko predmeta na FNP-u, a ovaj fakultet je ionako tanak sa predavačima, ima čak 23 gostujuća profesora sa UCG i 11 gostujućih profesora iz Beograda i dva iz Zagreba.

U javnosti Bešić je poznat manje kao profesor, a više kao metodolog. ,,DPS je demonstrirao snagu na lokalnim izborima, posljednja je analiza metodologa Bešića.

Nakon prošlogodišnjih oktobarskih izbora Demokratski front je optužio Bešića da je za DPS namjenska istraživanje javnog mnjenja dobio stan. Mjesec dana poslije izbora Upravni odbor UCG donio je odluku da Bešić vrati stan koji je od Univerziteta dobio na korišćenje u profesorskoj zgradi. „Ako je tako odlučeno, nema ništa sporno. Moram da vidim o čemu se radi, stan sam dobio na korišćenje i u ugovoru nigdje ne piše da treba da plaćam”, kazao je Bešić.

Prije mjesec dana je zvanično potvrđeno ono što je Monitor objavio prije godinu dana: da je bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, 2010. godine, po posebnim uslovima dao crnogorsko državljanstvo profesoru FNP-a Milošu Bešiću. Član 12 Zakona o državljanstvu predviđa: „Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom iako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona”.

Za koje od predviđenih zasluga je Bešić dobio državljanstvo nije precizirano.

Iako je, nakon oštrih kritika, 2009. godine poručio da više neće javno objavljivati rezultate istraživanja javnog mnjenja, niti davati intervjue o političkim pitanjima, Bešića je to držalo do narednih izbora.

Uobičajena analiza metodologa Bešića nakon nedavnih lokalnih izbora potvrda je da, i ako nas napusti kao profesor, kao metodolog sigurno neće.

Vukadinović, Bešićev kolega

Miloš Bešić nije jedini koji puno radno vrijeme radi na dva fakulteta u dvije države. Kolega mu je Srđan Vukadinović koji je protivzakonito stalno zaposlen na dva fakulteta – Filozofskom fakultetu u Nikšiću i na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Nevladine organizacije su izračunale da je ovakvim nelegalnim angažmanom UCG godišnje oštećen između 25 000 -30 000 eura. Toliko iznosi razlika plate stalno zaposlenog profesora i nadoknade koja bi se dobijala na bazi honorarnog angažmana. Kao i Bešiću, Vukadinoviću profesura nije glavna preokupacija. Teško da će proći koji izbori, ili kriza u vladajućoj koaliciji ili opoziciji a da o tome nešto ne progovori analitičar Vukadinović. Suština Vukadinovićevih analiza sumirana je u njegovoj procjeni: „Na novim izborima DPS ubjedljivo pobjeđuje”.

Predrag NIKOLIĆ