Povežite se sa nama

OKO NAS

Odlazi profesor, metodolog ostaje

Objavljeno prije

na

Miloš Bešić je nedavno obznanio da napušta Fakultet političkih nauka. Prvo je kazao da to čini iz ličnih razloga, da bi potom pojasnio da je njegovo nezadovoljstvo prouzrokovano velikim brojem faktora: ,,Ti faktori su proizveli disfunkcionisanje Univerziteta na način na koji ja kao akademski građanin i kao intelektualac vidim funkcionisanje Univerziteta. Od narušavanja autonomije preko svjesnog i namjernog proizvođenja loših međuljudskih odnosa do smanjenja materijalnih uslova rada…”.

Ne zna se da li bi Bešić i dalje bio spreman da sve to trpi da ga iz Rektorata nijesu obavijestili da mu se obustavlja izbor u zvanje vanrednog profesora ,,zbog toga što predugo traje”.

Mediji su zatim kao senzaciju otkrili da je uprava Univerziteta Crne Gore dobila zvanični dopis sa Fakulteta političkih nauka iz Beograda kojim se potvrđuje da je Miloš Bešić tamo zasnovao stalni radni odnos. Ispostavilo se da su dokumenti o dva radna odnosa, stigli upravi Univerziteta još prije godinu dana. Među njima je i mišljenje srpskog Ministarstva rada u kojem se navodi da je zasnivanje dva radna odnosa u dvije države nezakonito.

Monitor je o svemu tome više puta pisao. Ni po zakonu Crne Gore, kao ni Srbije, nije dozvoljeno da ista osoba bude u punom radnom vremenu (40 sati sedmično) zapošljena kod dva poslodavca, bez obzira da li su iz Crne Gore ili je samo jedan sa sjedištem van Crne Gore. Bešić je istovremeno, sa punim radnim vremenom, bio stalno zaposlen na FPN u Podgorici (od 2007. do avgusta 2012.) i u Beogradu (od 16. 10. 2010. godine). Na oba Univerziteta po osnovu ugovora na pet godina.

No Bešiću to nije prvina: i ranije je bio duplo zapošljen. U dva navrata kršio je zakon po istom principu: od 2007. – 2009. godine bio je zapošljen u Podgorici i u Kruševcu, dok je od 2010. do avgusta 2012. istovremeno radio u Podgorici i u Beogradu.

Bešiću je prekipjelo kada ga nijesu proizveli u veće akademsko zvanje. A i po tom osnovu se nakupilo nezakonitosti. Bešić je prekršio zakon i prilikom konkurisanja za izbor u novo akademsko zvanje, vanrednog profesora na FPN-u u Podgorici. Po proceduri kandidat je dužan da u roku od pola godine prije isteka izbornog perioda (petogodišnji ugovor mu je istekao 31. avgusta 2012), preda inicijativu za izbor u novo zvanje. Bešić to nije učinio u zakonom predviđenom roku već je inicijativu predao nakon isteka ugovora i to 3. septembra 2012.

U tom pravnom interegnumu, Bešić je svojim glasom podržao Oliveru Komar, jednu od kandidatkinja za dekana FNP-a, na nedavnim neuspjelim izborima. Monitor je pisao da nezaposleni Bešić nije mogao biti član Vijeća, a samim tim ni podržavati kandidaturu.

Dio nevolja na FNP-u je i počeo nakon neizbora dekana. Obje kandidatkinje za mjesto dekana Olivera Komar i Nataša Ružić dobile su po pet glasova od Vijeća. I pored toga što je glasanje bilo tajno, mediji su obavijestili da su Ružićevu podržali predstavnici studenata u Vijeću, iako je na osnovu sumnjive ankete koja je rađena na FNP-u, većina studenata bila za to da Komar postane dekanica. Bešić je tada studentima na samom Vijeću ponudio pomoć u sprovođenju ankete iako je bio član izborne komisije.

I nakon najavljene ostavke dio studenata riješio je da peticijom brani metodologa Bešića. Studenti su pokrenuli inicijativu kojom se traži povratak Bešića na Fakultet političkih nauka. Tvrde da je peticiju potpisalo oko 600 studenata, a u izjavama navode da je profesor Miloš Bešić „sinonim za FPN”.

S druge strane, predsjednik Studentskog vijeća FPN-a Budimir Andrić saopštio je da Bešić pokušava da manipuliše studentima. ,,Postoje dokazi o prepisci koju profesor Bešić na Facebook grupama vodi sa studentima kojima lansira informacije kako nijesmo ispoštovali njihovu volju prilikom izbora za dekana iako je glasanje bilo tajno i podržava ih u nastojanjima da organizuju proteste za njegov povratak na FPN”, tvrdi Andrić.

Iz Rektorata UCG je na peticiju odgovoreno da nije njihova želja da Bešić ode sa UCG, već je to njegova odluka. Rektorat je saopštio da bi uprava željela da Miloš Bešić ostane na podgoričkom FNP-u makar do kraja zimskog semestra. To ne čudi ako se zna da profesor Bešić predaje nekoliko predmeta na FNP-u, a ovaj fakultet je ionako tanak sa predavačima, ima čak 23 gostujuća profesora sa UCG i 11 gostujućih profesora iz Beograda i dva iz Zagreba.

U javnosti Bešić je poznat manje kao profesor, a više kao metodolog. ,,DPS je demonstrirao snagu na lokalnim izborima, posljednja je analiza metodologa Bešića.

Nakon prošlogodišnjih oktobarskih izbora Demokratski front je optužio Bešića da je za DPS namjenska istraživanje javnog mnjenja dobio stan. Mjesec dana poslije izbora Upravni odbor UCG donio je odluku da Bešić vrati stan koji je od Univerziteta dobio na korišćenje u profesorskoj zgradi. „Ako je tako odlučeno, nema ništa sporno. Moram da vidim o čemu se radi, stan sam dobio na korišćenje i u ugovoru nigdje ne piše da treba da plaćam”, kazao je Bešić.

Prije mjesec dana je zvanično potvrđeno ono što je Monitor objavio prije godinu dana: da je bivši ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, 2010. godine, po posebnim uslovima dao crnogorsko državljanstvo profesoru FNP-a Milošu Bešiću. Član 12 Zakona o državljanstvu predviđa: „Punoljetno lice čiji prijem u crnogorsko državljanstvo je od posebnog značaja za državni, naučni, privredni, kulturni, ekonomski, sportski i drugi interes Crne Gore može, izuzetno, steći crnogorsko državljanstvo prijemom iako ne ispunjava uslove iz člana 8 ovog zakona”.

Za koje od predviđenih zasluga je Bešić dobio državljanstvo nije precizirano.

Iako je, nakon oštrih kritika, 2009. godine poručio da više neće javno objavljivati rezultate istraživanja javnog mnjenja, niti davati intervjue o političkim pitanjima, Bešića je to držalo do narednih izbora.

Uobičajena analiza metodologa Bešića nakon nedavnih lokalnih izbora potvrda je da, i ako nas napusti kao profesor, kao metodolog sigurno neće.

Vukadinović, Bešićev kolega

Miloš Bešić nije jedini koji puno radno vrijeme radi na dva fakulteta u dvije države. Kolega mu je Srđan Vukadinović koji je protivzakonito stalno zaposlen na dva fakulteta – Filozofskom fakultetu u Nikšiću i na Akademiji dramskih umjetnosti u Tuzli. Nevladine organizacije su izračunale da je ovakvim nelegalnim angažmanom UCG godišnje oštećen između 25 000 -30 000 eura. Toliko iznosi razlika plate stalno zaposlenog profesora i nadoknade koja bi se dobijala na bazi honorarnog angažmana. Kao i Bešiću, Vukadinoviću profesura nije glavna preokupacija. Teško da će proći koji izbori, ili kriza u vladajućoj koaliciji ili opoziciji a da o tome nešto ne progovori analitičar Vukadinović. Suština Vukadinovićevih analiza sumirana je u njegovoj procjeni: „Na novim izborima DPS ubjedljivo pobjeđuje”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVNE INISTITUCIJE BEZBJEDNOST NOVINARA: Lijepa obećanja i nerazjašnjeni napadi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni slučajevi ukazuju na ozbiljne sistemske probleme u zaštiti novinara u Crnoj Gori, kao i na nedostatak efikasne pravde za počinioce ovih zločina. Neefikasnost istraga i nekažnjivost su postali ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u zemlji

 

 

U Crnoj Gori se od 2004. godine dogodilo na desetine napada na novinare i novinarke. Od prijetnji, preko verbalnih i fizičkih napada, a svi oni uslijedili su nakon neriješenog ubistva osnivača i glavnog urednika lista Dan Duška Jovanovića. Samo mali broj je riješen, što jasno ukazuje na izražen problem neadekvatne zaštite i nekažnjivosti zločina nad novinarima. Iako je postojala inicijativa o formiranju posebnih jedinica koje bi pomogle u rasvjetljavanju ovih nepočinstava, ona još nije zaživjela.

Istina, u okviru Sektora za borbu protiv kriminala Uprave policije imenovana su tri inspektora koji se bave slučajevima napada na novinare,  ali za sada nema javno dostupnih podataka da je njihov rad na bilo koji način doprinio pomacima kod  neriješenih slučajeva.Međunarodna praksa pokazuje da specijalizovane jedinice, imajući u vidu specifičnu prirodu slučajeva napada na novinare, mogu efikasnije sprovoditi istrage i procesuirati počinioce.

Medijski ekspert Mark Gruber kaže da bi uvođenje takve prakse bilo odlično pod uslovom, kako je naveo, da se uzme u obzir i opšti kontekst: obučenost policijske jedinice, saradnja s medijima i s tužilaštvom, možda s mehanizmom “brzog odgovora”.

Nekoliko napada na novinare u Crnoj Gori izdvajaju se kao posebno komplikovani – zbog brutalnosti, dugotrajnosti istraga i izostanka pravde.

Istraga o surovom ubistvu Jovanovića traje preko 20 godina i problematična je, jer odgovornosti izmiču ne samo naručioci, direktni izvršioci već i oni koji su je neuspješno vodili. Za saučesništvo u ubistvu osuđen je jedino Damir Mandić, kome je Apelacioni sud u aprilu 2017. potvrdio presudu na 19 godina zatvora, koji se okončava sredinom naredne godine.

Ranjavanje novinarke Olivere Lakić ispred njenog stana 2018. godine, izazvalo je veliku zabrinutost za njenu bezbjednost, ali i bezbjednost svih istraživačkih novinara i novinarki u Crnoj Gori. Ni u tom slučaju pravda nije postignuta, iako je Više državno tužilaštvo (VDT) dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv nekoliko osoba. Lakić je i ranije bila napadnuta i prijećeno joj je.

Novinar iz Berana Tufik Softić bio je takođe meta dva napada – 2007. i 2013. godine. Prvi put je palicom pretučen ispred kuće, dok je drugi put bomba postavljena ispred njegovog automobila. Istrage su dugo trajale, ali slučajevi su ostali nerazjašnjeni i zatvoreni zbog nedostatka dokaza.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVI STRATEŠKI PLAN RAZVOJA KOLAŠINA: Prepisivanje spiska želja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izgradnja autobuske stanice, tržnog centra sa pijacom i podzemnom parking garažom, rekonstrukcija Doma mladih i Gorštaka… To su samo  neki od projekata koji su iz dva prethodna prepisani u novi Strateški plan razvoja

 

 

Kolašinci već 15 godina nemaju  autobusku stanicu, a toliko dugo slušaju i obećanja lokalnih vlasti da će je dobiti.

Završetak davno započetih radova obećavali su učesnici svih kampanja za lokalne izbore tokom minule decenije i po. Predlog  Prostorno-urbanističkog plana (PUP), na čije se usvajanje još čeka,  dao je formalno mogućnost da se to stanje promijeni. Još nema konkretnih najava na koji način bi se i za koliko vremena taj projekat mogao okončati.

Lokacija na koju svraćaju pojedini međugradski autobusi u stvari je samo stajalište. Prostor koji se u tu svrhu koristi neuređen je, sa dotrajalim asfaltom, bez potrebene infrastrukture i mobilijara, pa ga izbjegavaju mnogi prevoznici. Zbog toga, putnici često čekaju autobus na improvizovanom stajalištu kod starog motela, na magistrali.

Privatno preduzeće Županovac, prije mnogo godina, započelo je gradnju objekta Autobuske, ali nije uspjelo da nađe način da nastavi radove. Izgradnju je omela, kako je ranije saopštavano, prvo ekonomska kriza, a zatim i činjenica da se objekat nije uklapao u predviđene planske dokumente, jer je za sprat viši.

Nakon što je izgorjela stara zgrada, Županovac je 2008. godine na istoj lokaciji započeo gradnju objekta, “koji je podrazumijevao sve karakteristike moderne autobuske stanice sa brojnim sadržajima”. Od svega toga, do sada je ozidana samo višespratna zgrada površine 2.000 metara kvadratnih. Putnicima je na raspolaganju nekoliko drvenih klupa postavljenih napolju, tik uz objekat u izgradnji.

U međuvremenu, inspekcija rada stavila je plombu na vrata trafičice u kojoj su se mogle dobiti informacije o redu vožnje. Telefon za informacije premješten je u obližnju kafanu, pa putnike o vremenu dolasaka i polaska autobusa obavještavaju zaposleni u tom ugostiteljskom objektu. No, ni to nije obaveza preduzeća “Županovac”, s obzirom na to da zvanično Autobuska stanica ne postoji.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAPLIJENE MARIHUANE NE PRESTAJU: Šverceri rade prekovremeno 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako je samo u nekoliko akcija na ilegalnim prelazima u Gusinju i Plavu zaplijenjeno preko stotinu kilograma marihuane, i nekoliko stotina na obalama Skadarskog jezera, nameće se pitanje – koliko onda narkotika tim putevima svakodnevno ulazi u našu državu

 

 

Kada je prije nekoliko dana Uprava policije saopštila da je Granična policija iz Ulcinja pronašla je oko 66 kilograma skanka, a dvije osobe pobjegle ka Albaniji, aktuelizovano je pitanje ilegalnih puteva kojima se marihuana i skank prebacuju u Crnu Goru.

Ovih 66 kilograma pronađeno je u rejonu ulcinjskog sela Sukobin.

Ne tako davno u priobalnom dijelu Skadarskog jezera, na obali kanala riječe Morače, u blizini željezničke stanice Zeta, pronađeno je 57 kilograma marihuane. Pretragom medijskih arhiva, može se pronaći još veliki broj policijskih saopštenja o zaplijenama marihuane koja se iz Albanije unosi ilegalno u Crnu Goru.

Iz policije je saopšteno da su postupali po operativnim saznanjima da se u prostoru sela Sukobin, iz Albanije u Crnu Goru krijumčari opojna droga skank.

“Pretragom terena od strane policijskih službenika i upotrebom službenog drona, policijski službenici su 27. septembra, u ranim jutarnjim časovima pronašli tri torbe sa 119 pakovanja, težine oko 66 kilograma, u kojima se nalazila biljna materija zelene boje nalik na opojnu drogu skank. Policijski službenici su na licu mjesta uočili dva nepoznata lica koja su se dala u bjekstvo u pravcu Republike Albanije”, navedeno je u saopštenju UP.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo