Povežite se sa nama

MONITORING

Zaduži se i vladaj

Objavljeno prije

na

,,Bravo majstori! Ko će to vraćat? Narod više nema okle, a vi ovo što oteste narodu ne date milom nazad? Ima li ikakve ideje da ova zemlja napravi i mali profit osim zaduženjima?”, zapitao se anonimni crnogorski građanin na jednom od domaćih portala nakon što je tri dana pred Novu godinu objavljena vijest da se Vlada zadužuje dodatnih 40 miliona eura. ,,Nikad vam se nećemo moći odužiti”, dodao je drugi. A dugovi rastu. Iz Ministarstva finansija saopšteno je da je Vlada ovlastila ministra finansija Radoja Žugića da zaključi kreditne aranžmane od 40 miliona eura sa ovdašnjim – Erste i Sosiete ženeral bankom.

,,Kreditni aranžmani biće zaključeni u cilju obezbjeđivanja sredstava za servisiranje obaveza do kraja godine, koje su tradicionalno najveće u posljednjem kalendarskom mjesecu, kao i za stvaranje fiskalne rezerve za prvi kvartal naredne godine”, pojašnjava se u saopštenju Ministarstva finansija. U prevodu – nastavlja se praksa Vlade da uzima ,,potrošačke kredite”. Novac, ponovo, neće otići na finansiranje nekog razvojnog projekta koji bi mogao donijeti profit i na koncu novac u budžetske kase.

Država je i prošle godine od domaćih banaka, po osnovu državnih zapisa, pozajmila 73 miliona eura. Vlada je tada najavila da će taj način zaduživanja biti jedna od opcija za obezbjeđivanje novca i u ovoj godini. Da će nastaviti da se zadužuje, na koji god to način bilo, jedno je od rijetkih obećanja koje je ova vlast ispunila. I nastaviće da ispunjava. Pod uslovom da pronađe nekoga da joj pozajmljuje novac.

Na posljednjoj sjednici, na izmaku 2012, Vlada je procijenila da će državnom budžetu u naredne dvije godine nedostajati oko 639 miliona eura koje će morati da pozajmi iz inostranih izvora.

Tu, međutim, nije kraj novogodišnjim čarolijama. Dan nakon Božića mediji su objavljili dokument Vlade pod nazivom Pretpristupni ekonomski program od 2012. do 2015. godine u kom se ocjenjuje da su naša dva velika problema ,,nelikvidna privreda i neodstupnost kredita privredi”.

Tu postaje zanimljivo. Vlada koja sada govori o nelikvidnoj privredi i nedostupnosti kredita privredi kao najvažnijim problemima, tri dana pred Novu od domaćih banaka uzela je 40 miliona eura kredita koji su mogli otići – privredi, gladnoj novca kojim bi pokrenuli zamrle poslove.

Kredit je, pri tom, u ime Vlade zadužen da uzme Radoje Žugić, doskorašnji guverner Centralne banke, koga ćemo pamtiti po odluci (iz novembra prošle godine) da ovdašnjim bankama ograniči aktivne i pasivne kamatne stope. Tim potezom, prema mišljenju pojedinih stručnjaka, neće nestati problem koji Vlada kvalifikuje kao jedan od najvažnijih – ,,nedostupnost kredita privredi”. Naprotiv, smatraju neki, smanjenje kamata moglo bi dodatno da destimuliše banke da kreditiraju sve nelikvidniju privredu.

Pad obima kredita poslovnih banaka odavno se bilježi. Crnogorske poslovne banke su u prvom polugođu 2011. godine imale plasiranih dvije milijarde eura, što je za 12,4 odsto manje u odnosu na isti period 2010. godine. Krediti privredi smanjeni za čak 19,9 posto, a krediti domaćinstvima za 3,3 procenta. Taj pad nastavio se i u prošloj godini. Kao i porast ,,loših” kredita, onih koji se ne vraćaju duže od devet mjeseci. Takvih je na kraju septembra prošle godine bilo 350,5 miliona eura i porasli su za 15,2 miliona u odnosu na kraj juna 2012. Iz Centralne banke Crne Gore saopšteno je da je na kraju 2012. neplaćeni dug porastao 70 odsto u odnosu na godinu ranije!

Još je u januaru prošle godine iz Centralne banke na čelu sa Radojem Žugićem iznijet stav da su kamatne stope poslovnih banaka previsoke i da bi trebalo razmotriti ,,uvođenje novih investitora na crnogorsko bankarsko trižište ukoliko postojeće poslovne banke ne preispitaju kamatnu politiku”. Kao da je to ,,uvođenje” stvar odluke nekoga iz ovdašnjeg lanca političko-ekonomske odgovornosti.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici Saša Popović upozorio je tada da CBCG nije centralni komitet i ukazao na suštinu problema.

,,Možemo slobodno reći da bankari kamatnim stopama govore sve što misle o korisnicima kredita. Čim su tako visoke kamate malo im, dakle, vjeruju. Sa druge strane pogledajte koliko je procentualno učešće kredita koji su pokriveni fiducijom ili hipotekom pa će vam biti jasno koliko je tu stvar kvalitetnih novčanih tokova u odnosu na ono što bi trebalo da bude”, ocijenio je on.

Popović je upozorio da su kamate visoke upravo zbog toga što je privreda nelikvidna, a ne obratno i da nema mnogo prostora za spuštanje kamata.

Rješenje rasta loših kredita, odnosno kredita koji se ne vraćaju, smatraju u bankama, riješilo bi se poboljšanjem likvidnosti u realnom sektoru, rastom stranih investicija, kao i stimulativnim djelovanjima na mali i srednji biznis.

,,Poboljšanje poslovne klime i nove ideje u privredi, posebno u proizvodnom sektoru, ključne su za dugoročnu perspektivu”, ocijenila je nedavno Dragana Crvenica iz Erste banke. Po njenom mišljenju privremene mjere CBCG o ograničavanju kamatnih stopa neće u značajnoj mjeri uticati na smanjenje loših kredita.

Ni privrednici ne vjeruju da će sniženje kamata riješiti probleme nelikvidne privrede.

,,Struktura privrede je takva da ne možemo kratkoročno očekivati bolje rezultate i mislim da će veliki broj kompanija biti u teškim problemima u naredom periodu. Imamo malu kreditnu aktivnost banaka koja je opravdana jer se veliki broj privrednih subjekata zadužio”, smatra vlasnik mesne industrije Goranović Đorđe Goranović.

Vlasnik građevinske firme Zetagradnja Blagota Radović kazao je da je činjenica da se nelikvidnost privrede iz dana u dan povećava. ,,Banke ne treba kriviti za takvu politiku jer su izašle sa velikim problemima iz zone ekonomskog buma i opravdano su oprezne u kreditiranju. Ne treba upućivati toliku kritiku bankama zato što ih je situacija natjerala da budu takve”.

Vlada može, prema njegovim riječima, da počne rješavati problem tako što će pokrenuti javne radove i zadužiti se u inostranstvu kako bi se počele osnivati industrijske zone gdje bi počeo da se razvija mali i srednji biznis koji će supstituisati dio uvoza.

Pošto su uzeli 40 miliona od domaćih banaka koje će držati u rezervi a koje su mogle otići privredi, u Ministarstvu finansija su kazali da će Vlada i u narednom periodu pomoći oporavak privrede.

Gledali smo kako našim novcem pomažu Prvu banku, kako pokrivaju višemilionske dugove misterioznim vlasnicima iz egzotičnih destinacija, garantuju sumnjive kreditne aranžmane Đukanovićevim ortacima… Državne rezerve uvijek dobro dođu.

Gledali smo i kako tokom protekle dvije decenije nestaju desetine i stotine preduzeća.

Slijedi nastavak – Kako je crnogorska vlada spašavala privredu. Poput filma: Kako je propao rokenrol. Gledajte. Tražili ste.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo