Povežite se sa nama

MONITORING

Milovi ortaci i strani plaćenici

Objavljeno prije

na

Tužilaštvo je uoči Nove godine dobilo domaći zadatak. Milo Đukanović je za TV Atlas kazao da „nema nikakve sumnje da su političke strukture u Crnoj Gori, koje su se protivile obnovi nezavisnosti, finansirane iz Srbije”. Tvrdi da je o tome razgovarao sa Miloševićem, Koštunicom i Tadićem. Finansiranje naših partija je „bermudski trougao” u kojem decenijama nestaju tragovi sumnjivih milionskih obrta. Prednjači DPS. Uprkos dokazima o zloupotrebama – izvještajima DPS-a o imovini i prihodima za 2011-2012. gdje su kao „donatori” navedene osobe koje su kasnije demantovale da su bilo šta uplatile – Tužilaštvo se ne izjašnjava o epilogu istrage.

Đukanović je prvi put lansirao da se opozicija finansira iz Srbije proljeća 2010. u kampanji za lokalne izbore. Kazao je da se novac isplaćuje preko Mlađana Đorđevića, Tadićevog savjetnika za „Srbe u regionu”, a da će „dokaze o tome dobiti onaj ko bude pokazao interes”.

Zakon o finansiranju političkih partija u čl. 16 zabranjuje novčane i nenovčane priloge „od drugih država, privrednih društava i pravnih lica van teritorije Crne Gore, fizičkih lica i preduzetnika koji nemaju biračko pravo u Crnoj Gori”. No, takav delikt nije krivično djelo, već prekršaj: propisana je kazna za političku partiju od 10.000 do 20.000 eura.

Iako Đukanović pominje nelegalna finansiranja još iz vakta Miloševića i Koštunice (koji je izgubio izbore 2008), postupak se ne može pokrenuti ako proteknu dvije godine od dana kad je prekršaj izvršen a apsolutna zastarjelost je četiri godine od izvršenja.

Jasno je kako Đukanović ovom temom insistira ne kao ljubitelj zakonitosti, već zbog kompromitacije svojih oponenata.„Moguće da se moglo djelovati ofanzivnije od strane tužilačkih organa”, rekao je.

Naglasio je „trenutak da se odmota istorijsko klupko finansiranja partija iz nelegalnih izvora iz Srbije” a da lično posjeduje dokumenta od ljudi „koji su izvršavajući nalog tadašnjeg državno-političkog vođstva Srbije učestovali u tim operacijama”.

Na koga od navodnih srpskih finansijera opozicije koji dokumentuju njegove tvrdnje konkretno računa? Moguće na Slobodana Radulovića, bivšeg direktora i suvlasnika C-marketa, koji je od 2006. u bjekstvu – optužen je u Beogradu kao pripadnik „stečajne mafije” za kriminal od oko 30 miliona eura. Radulović u crnogorskim režimskim medijima dobija publicitet neopravdano stigmatizovanog mučenika.

U opširnom pismu – pod egidom da ga upućuje „odabranim prijateljima” a namjenski dostavljenom medijima – Radulović jesenas izvještava o tajnim pregovorima 2005. sa osobama iz Koštuničine vlade da sa Milanom Mišom Bekom, još jednim tajkunom, „dokapitalizuje” C-market.

Rečeno im je da na tada pripremanom crnogorskom referendumu „Vlada Srbije ne sme dozvoliti Đukanoviću da pobedi i da za to treba dosta novca, da se finansirala opozicija” a da je „Beko na to pristao, tvrdeći da već po nalogu Koštunice mesečno finansijski pomaže stranke Nebojše Medojevića i Andrije Mandića”. Na kraju je dogovoreno – uz plaćanje „ispod stola” 15 miliona eura, od čega pet miliona za „finansiranje opozicije u Crnoj Gori” – da C-market mogu „dokapitalizovati”.

I Radulović i Beko su rođeni u Herceg Novom. Svojevremeno ih je, tvrdi Radulović, spojio Zoran Đinđić „uz obrazloženje kako hoće da me upozna sa poslovnim čovekom koji je iz istog mesta odakle sam i ja”, da bi ga, nakon izvjesnog vremena, Bekov otac „zamolio da pomognem Miši oko plasmana roba koje on uvozi”.

Radulović je 1993. bio poslanik Đinđićeve Demokratske stranke (DS), potom je prebjegao u Novu demokratiju Dušana Mihajlovića i kao njen član 1997. postao potpredsjednik Vlade Srbije.

Beko je bio Đinđićev kum, ali istovremeno blizak Miloševiću – kao „nestranačka ličnost” jedno vrijeme je ministar za privatizaciju, pa ministar bez portfelja u Vladi u kojoj je sjedio i Radulović.

Avgusta 1999. Beko prelazi u Saveznu vladu Momira Bulatovića i postaje ministar za privredu. Njegov zamjenik, kao član tadašnje Srpske narodne stranke (SNS) Božidara Bojovića, preteče savremene Nove srpske demokratije, bio je – Andrija Mandić.

Beko je aprila 2000. godine predsjednik UO Crvene zastave kada je filijala te fabrike zaključila ugovor o nabavci čelika iz Nikšića sa vlasnikom Yu monta Duškom Jovanovićem, glavnim urednikom lista Dan. Čelik navodno nikada nije isporučen iako je unaprijed isplaćena dinarska protivvrijednost od oko milion njemačkih maraka. Pokojni Jovanović je 2003. uhapšen u Crnoj Gori i isporučen u Kragujevac radi saslušanja. Postupak je zaključen bez podizanja optužnice.

Nakon petooktobarskih promjena, Beko se povukao sa javne scene. Isplivao je u burnoj privatizaciji Knjaza Miloša, gdje je sa ortacima kupio kontrolni paket od malih akcionara čiji je savjetnik bio – Nebojša Medojević.

U medijskoj arhivi su sačuvane izjave Medojevića iz 2004. u kojima navodi da država Srbija „može da napravi katastrofu ukoliko ne pristane na ponudu Balkan limiteda”. Iza tog fonda stajao je Beko.

Da je finansirao političke partije, možda i u Crnoj Gori, Beko je priznao juna 2011. u intervjuu za Blic. „Odavno to više ne činim”, kazao je.

Bekov poslovni partner je bio i sada uhapšeni Miroslav Mišković. Uortačili su se u aferi C-market u kojoj je, kako tvrdi, izigran Slobodan Radulović. Nakon što je C-market uništen, Mišković je preuzeo približno 60 odsto lanca maloprodajnih trgovina u Srbiji.

To nas dovodi do važnog aktera raspleta Đukanovićevog „istorijskog klupka” finansiranja partija iz Srbije, prijatelja mu i ortaka – Stanka Subotića. Marta 2010, telefonskim uključenjem u program TV B92 tokom intervjua predsjednika Pokreta za promjene, Subotić je optužio Medojevića da je na platnom spisku Beka i Miškovića i da navodno zbog toga „diže hajku” na njega. Subotić je saopštio da su ga Beko i Mišković prevarili za više desetina miliona eura.

„Nemam nikakve finansijske aranžmane sa Bekom i Miškovićem i prvi put čujem da je Subotić sa njima imao transakcije”, kazao je Medojević.

Nije bio o toj temi jedini neobaviješteni. U krivičnoj prijavi koju je protiv više osoba iz Srbije i Crne Gore prije tri godine podnio u Ženevi, Subotić izvještava da je sa Bekom i Miškovićem muljao u transakcijama oko Luke Beograd i Večernjih novosti. Važna činjenica je da su svi – Subotić, Beko, Mišković – u to vrijeme direktni ili posredni partneri vlada DPS-a i povezanih lica.

Mišković je 2005. kupio livnicu, upravnu zgradu i oko 50.000 kvadrata zemljišta podgoričkog Radoja Dakića, gdje je podignuta Delta. Prema pisanju Vijesti, Mišković je bio stvarni vlasnik vile Galenika u Kotoru, koju je 2007, vjeruje se ispod stvarne cijene, kupio Aco Đukanović. Premijerov brat je investitor zgrade u Podgorici gdje su bile poslovnice filijale M-tela sa 49 odsto Miškovićevog vlasničkog udjela.

Disident iz nekadašnje SNS Dobrilo Dedeić je marta 2011. kazao da ih je, dok je bio u toj stranci, „pomagao i gospodin Mišković, jer je osnivanjem stranačke firme Beotel, u okviru M-tela, SNS dobila mogućnost da zarađuje pare preko tehničkih poslova sa fiksnom i mobilnom telefonijom”. Kao dokaz je prezentovao uplatnice Beotela.

Milan Beko je, baš preko Subotića, poslovao u Crnoj Gori. Subotić u pomenutoj krivičnoj prijavi piše da se 2007. udružio sa Bekom „u vezi preuzimanja određenih aktiva srpske kompanije Putnik, odnosno ostrva Sveti Marko blizu Tivta”.

Posao je bio vrijedan čak 34,5 miliona eura „od čega je jedna trećina trebala da pripadne Beku a dve trećine meni”, tvrdi Subotić koji je imao zadatak da pronađe ruskog kupca. Beko mu je „na osnovu fiktivnih poslova” za prodaju Svetog Marka isplatio 15 miliona eura, a navodno ga „ispalio” za osam.

Subotić je imao loše iskustvo i sa Slobodanom Radulovićem, sada mogućim Đukanovićevim karakternim svjedokom o finansiranju opozicije novcem iz Srbije. Februara 2004. ga je u Marbelji (Španija), posjetio Dušan Mihajlović upravo sa Radulovićem. Bezuspješno su tražili da im „ustupi” 15 miliona eura – cifa se poklapa sa navodno isplaćenom Koštuničinim ljudima – da bi „mogli postati vlasnici C-marketa bez plaćanja i jednog centa”.

Kasnije iste godine, tvrdi Subotić, Mihajlović i Radulović su ga opet posjetili, sada u Francuskoj, „tvrdeći da je apsolutno potrebno da dam novac jer su svi nervozni”.

Subotić je šampion finansiranja ili korupcije, kako ko voli, političara. Maja 2004. Mihajloviću je isplatio 200.000 eura na ruke. Tvrdi da se nakon 5. oktobra 2000. „obreo u prostorijama DS-a” i „tom prilikom smo dogovorili da otvorimo račun u Lihtenštajnu na ime jedne fondacije” u korist DS-a. Na taj račun je uplatio pet miliona eura. Nešto kasnije, DS-u je „prepustio potraživanje od dva miliona”. Borisa Tadića je, nakon što je izabran za predsjednika Srbije, „sreo u više navrata kojom prilikom smo evocirali postojanje spomenutog računa”, itd.

Njemački sud je nedavno kao švercera uslovno osudio Srećka Kestnera, Subotićevog ortaka iz druge polovine 1990-ih, koji je otkrio za javnost nepoznat podatak da su preko of-šor preduzeća Dulwitch i Wellesley onomad dali „beskamatni kredit” Vladi DPS-a od 17 miliona dolara za kupovinu aviona Cessna Citation X – što se ispostavilo kao tačno.

Još je Kestner u autorizovanom intervju 2001. rekao da posjeduje uplatnicu kojom je Subotić platio sat cartier vrijedan 245.000 švajcarskih franaka koji je poklonio Đukanoviću i da je 1997. lično finansirao kampanju Đukanovića ,,sa tri-četiri miliona njemačkih maraka” – no, o tome, naravno, Tužilaštvo Crne Gore nikada nije otvorilo istragu.

Đukanović je sa Subotićem sjedio u hotelu Ritz u Parizu kada su se „slučajno sreli” sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem – sadašnjim predsjednikom i vicepremijerom Srbije. Objavljeno je da se ne radi o jednom, već o više sastanaka 2007. i 2008, u tom ili sličnom savjetu, uključujući i druge lokacije, Cirih i Moskvu.

Vučić je decembra 2011, nakon posjete Podgorici – gdje je njega i Nikolića u svojstvu opozicionih političara primio Đukanović – za Portal Analitika kazao da Nebojši Medojeviću „javno obećavam da ćemo otvoriti istragu o tome kako je u Beogradu uzimao novac od svih”, navodno i od Milana Beka.

Pobjeda je jula prošle godine, pozdravljajući izborni trijumf Nikolića i njegove partije, pisala da je ,,Crna Gora idealan teren na kojem Nikolić može anulirati destruktivnu i dvoličnu politiku Tadića”, jer bi ,,ličilo na Nikolića i na naprednjake da puknu na sto spisak – ko je koga iz Beograda plaćao i za što”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo