Povežite se sa nama

MONITORING

Sjetva straha

Objavljeno prije

na

Da se ne lažemo: vijest da je policija, postupajući po nalogu Državnog tužilaštva, privela grupu bivših i sadašnjih menadžera Crnogorske komercijalne banke (CKB) iznenadila je samo krajnje neupućene ili one nezdravo sklone zaboravu.

Nakon više od dvije godine artiljerijske pripreme, bilo je samo pitanje gdje će i kada pješadija krenuti u napad. Sjetićete se, prvi plotuni u najavi ove ofanzive ispaljeni su još 2010. kroz riječi Miomira Mugoše i tekstove Srđana Kusovca, urednika Pobjede i bivšeg savjetnika Mila Đukanovića. A kada se vrhovni komandant te ekipe vratio u koalicioni generalštab ofanziva je bila više nego izvjesna.

O tehničkim detaljima ponuđene predstave može se raspravljati. Zapravo – to sašaptavanje je bio jedan od projektovanih ciljeva njenih režisera.

To što su policajci na vrata osumnjičenih banuli u cik zore djelić je već viđenog scenarija za zbunjivanje i zastrašivanje. Kako privedenih tako i njihovog okruženja. Postupak policije je, uostalom, razumljiv ako se zna da ih je na vrata: Milke Ljumović, Bose Tatar, Veliše Radunovića, Gorice Vujisić, Jelice Petričević i Dubravke Pavićević poslala lično Đurđina Nina Ivanović, specijalna tužiteljica Odjeljenja za suzbijanje organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina.

Nema indicija da će Đurđina Ivanović osumnjičenim menadžerima CKB na teret staviti terorizam ili neki od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore (niko do sada nije osuđen za ta zlodjela). Specijalni tužilac se, za sada, fokusira na pokušaj dokazivanja krivičnih djela iz sfere organizovanog kriminala, a ako u političko-medijsko-policijskoj kuhinji uspije priprema planiranog preliva naći će se na toj torti i nešto korupcije – zbog boljeg ukusa i statistike.

Stvar, doduše, nije započeta na najbolji način. Tužilaštvo nije uspjelo da ubijedi istražnog sudiju Miroslava Bašovića u potrebu da se privedenima odredi pritvor od 30 dana. ,,Činjenični opis uopšte ne sadrži, ne samo sve, nego nijedan bitni elemenat bića krivičnog djela”, zaključuje sudija Bašović u obrazloženju svoje odluke, ,,Drugim riječima, činjenični opis koji je naveo tužilac ne može se podvesti ni pod jednu radnju iz zakonskog određenja bića krivičnog djela”. Da li je i Vama ovo smiješno?

Istražni sudija se, potom, osvrće i na činjenicu da se tužilac, u zahtjevu za određivanje pritvora, poziva na nepostojeću tačku 5 stava 1 člana 276, koje u Krivičnom zakoniku CG nema od 2010. godine?! Aferim!

Tužilaštvo, uglavnom, osumnjičenima spočitava da su ,,na organizovan način” od 2005. do 2009. godine (što bi moglo donijeti i ,,produženo trajanje” krivičnog djela), odobrili pet kredita a da za njih nijesu postojale valjane garancije. Javnost je, preko nezvaničnih izvora, obaviještena da je aktuelni slučaj zasnovan na dokumentaciji koju je uprava CKB tužilaštvu predala ljetos. Prema istim izvorima, od 14 predmeta pristiglih sa Trga Vektre (u CKB-u tvrde da to nijesu krivične prijave) tužilaštvo ,,obrađuje” njih šest. Osam su, navodno, odbacili.

Sada se VDT Ranka Čarapić naljutila zbog odluke da se osumnjičenima iz CKB ne odredi pritvor. ,,Mi procjenjujemo da je pritvor nužan radi sprovođenja radnji bez uticaja na svjedoke koje planiramo da saslušamo”. Ranka Čarapić ne objašnjava zašto neophodni svjedoci već nijesu saslušani. Tada bi tužilaštvo i sebe i osumnjičene moglo poštedjeti blamaže i neprijatnosti koje su, primjera radi, imali akteri nekih ranijih privrednih afera (Euromarket banka, EPCG, Montenegroerlajnz, Mljekara Podgorica, Inpek…) čiji je epilog bila oslobađajuća presuda ili, čak, odustajanje Tužilaštva od optužnice – nakon što bi osumnjičeni dane i mjesece proveli u pritvoru.

Da se vratimo na sporne kredite koje su menadžeri CKB ,,na organizovan način” odobrili, prema mišljenju Tužilaštva, bez dovoljno dobre garancije da će biti vraćeni.

Za početak, i pored očitog entuzijazma nadležnih, teško je vjerovati u uspjeh tužilaštva koje nije prepoznalo krivično djela u postupcima rukovodstva Prve banke, tokom ili nakon privatizacije Telekoma, KAP-a i Željezare, a na sudu nije uspjelo da dokaže (i pored priznanje optuženih) nezakonitosti tokom privatizacije Jugopetrola…

Prema nalazima Ranke Čarapić, Đurđine Ivanović i njihovih saradnika, osumnjičeni menadžeri CKB su, ,,mimo internih procedura banke, koje su uređivale način davanja kredita i bankarskih garancija pravnim licima, te bez sredstava obezbjeđenja datih kredita i garancija banke, odobravali kredite … što je imalo za posljedicu pribavljanje imovinske koristi tim pravnim licima na štetu imovine CKB u iznosu od preko sedam miliona eura”.

A evo šta su kontrolori Centralne banke CG u jesen 2008. našli u Prvoj banci braće Đukanović: ,,Utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane nalogodavaca, odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje u domaćem i ino platnom prometu”.

Bila je to eksplicitna potvrda stare finansijske doskočice da je najlakši način da opljačkate banku – taj da je sami osnujete (kupite). Ranka Čarapić je, ipak, odbacila krivičnu prijavu koja joj je, uz prateću dokumentaciju, dostavljena iz CBCG. Državna tužiteljica nije našla osnov za pokretanje krivičnog postupka protiv odgovornih ljudi banke za koju je utvrđeno: da nije izvršavala plaćanja po nalogu klijenata; da je bez osnova skidala novac sa računa svojih deponenata; da je sa tuđih računa otimala novac pravosnažno dosuđen državi – kao dug za neplaćene poreze; da je trgovala akcijama i odobravala kredite u vrijeme kada su joj te aktivnosti bile zabranjene obavezujućim odlukama CBCG.

Umjesto toga, Čarapić je u maniru finansijskog eksperta, sposobnog da izvaga poslovne finese, javnosti ponudila tezu da je u Prvoj „u nekom periodu bilo povreda bankarskih propisa”. Nedovoljno za pokretanje postupka. A sada joj je zasmetalo što su se krediti odobravali ,,mimo internih procedura”. Kao da je bilo ko u Crnoj Gori u to vrijeme opšte ekonomske euforije, konstantno orkestrirane i podsticane od strane kompletnog državnog vrha, dobio kredit veći od 100 hiljada eura u skladu sa internim procedurama.

Nekoliko činjenica bi čitaocima Monitora moglo pomoći da shvate ambijent u kome su osumnjičeni menadžeri CKB počinili navodna zlodjela. Banka je u periodu 2005. – 2008. plasirala nekih 3,03 milijarde eura kredita (više od tri miliona svakog radnog dana). Danas, tužilaštvo tadašnjem menadžmentu spočitava da sedam miliona plasiranih kredita nije imalo valjano obezbjeđenje.

Stvari možemo posmatrati i ovako: u momentu kada su se OTP, odnosno CKB Tužilaštvu požalile na poslove nekadašnjeg menadžmenta, prema podacima CBCG sa naplatom je kasnilo nekih 500 miliona ili približno 25 odsto svih kredita koje su odobrile banke iz Crne Gore. U kategoriji nekvalitetni krediti koja podrazumijeva kašnjenje otplate duže od tri mjeseca vođeno je više od 15 odsto odobrenih kredita u ukupnom iznosu većem od 350 miliona eura. Znači li to da će crnogorsko tužilaštvo pokrenuti postupak protiv svih finansijskih menadžera koji su učestvovali u odobravanju ovih poslova?

Mnogo je nepoznanica u ovoj priči.

Šta o aferi CKB misli bord direktora iz 2005. na čelu sa Olegom Obradovićem, doskorašnjim predsjednikom borda Prve banke? Kako na cijeli slučaj gleda Džordž Bobvoš, izvršni direktor CKB od 2009. godine do momenta kada je, po naređenju CBCG, razriješen dužnosti? Da li je Aco Đukanović, kvalifikovani akcionar CKB koji je među akcionare banke ušao za milion, a izašao sa 10 miliona eura, pogođen saznanjem da su se u CKB krediti odobravali ,,mimo internih procedura”. Da li bi višestruku premijer Milo Đukanović takođe mogao posvjedočiti o nekim kreditima odobrenim državi ili državnim firmama, po skraćenom postupku?

Ne znamo, jednako, da li je novac iz spornih kredita makar djelimično vraćen ili bi to, u budućnosti, mogao biti. Ne znamo zašto među osumnjičenima nema vlasnika ili makar ovlašćenih lica kompanija koje su dobile kredite. Ne zna se, konačno, mnogo ni o materijalu koji su iz CKB ljetos dostavili Tužilaštvu.

Može se samo nagađati o tome da li između dva događaja koja su se odigrala prošle nedjelje, u nepuna 24 sata, postoji bilo kakva veza: Privredni sud u Podgorici je, prvo, nakon 13 mjeseci dugog postupka (zakonski rok je 30 dana) prihvatio zahtjev CKB i OTP faktoringa o uvođenju stečaja u Vektri Montenegro Dragana Brkovića. Mađari su u posao sa Đukanovićevim kumom zagazili dublje od 100 miliona eura, tako da ih je očigledna opstrukcija pravosuđa tokom postupka dovodila do granica očaja. Samo dan po ovoj odluci uslijedilo je privođenje nekadašnjih čelnika CKB. Paralelno, Vlada je životno zainteresovana da OTP ne krene u prinudnu naplatu kredita datih KAP-u, uz garancije iz nekadašnjeg kabineta Igora Lukšića.

Konačno, premijer Milo Đukanović je više od svega zainteresovan da ućutka najglasnije oponente. Oni škode njegovim državničkim ambicijama a još više – privatnim biznisima koji su već ozbiljno ugroženi što međunarodnom krizom, što lakomošću, neznanjem i nesposobnošću domaćih aktera.

Afera CKB predstavlja pokušaj da se na te izazove odgovori istom mjerom: i ti imaš sestru, poruka je koju je preko Ranke Čarapić i Đurđine Ivanović Milo Đukanović poslao svakome ko se usudi da u Crnoj Gori pita za pravdu, slobodu i (zašto da ne) vlastiti novac. Ako nas je iskustvo o aktuelnom premijeru i njegovim saradnicima išta naučilo – nastavak slijedi.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo