Kada su, koncem osamdesetih, započeli uspon na vlast bili su kao od iste majke: mršavi džemperaši iz skromnih porodica. Danas, nakon dvije decenije neprekidne vladavine, teško da bi sami sebe prepoznali. Odnarođeni milioneri koji se sumnjiče za korupciju i organizovani kriminal, sa ful opremom sumnjivog porijekla: vile, jahte, skupi automobili, biznisi u zemlji i inostranstvu… Doktori snalaženja.

Ana, Milo i Aco Đukanović rođeni su u tipičnoj crnogorskoj porodici toga doba. Skromno i odmjereno. Glava familije postaje sudija Vrhovnog suda, pa sedamdesetih iz porodične kuće u Nikšiću prelaze u Titograd, gdje, kod željezničke stanice, od države dobijaju stan. Nakon osnovne i srednje škole podmladak Đukanovića počinje svoj uspon. Ka moći.

Milo Đukanović nije imao gotovo ništa. Nije bio ni punoljetan (17 godina) kada se učlanio u Savez komunista, 1979. Već tokom studija ekonomije u rukovodećim je organima omladinskih organizacija. Potom član CK SKJ. Na prvim višestranačkim izborima 1990, izabran je za poslanika, zatim slijedi prvo radno iskustvo – premijer. Onih godina koje počinju januarom, uz ostale mlade, lijepe i pametne, sa govornica je obećavao: ,,Umjesto raspodjele siromaštva mi nudimo mogućnost za sticanje materijalnih i duhovnih vrijednosti”. Ispostaviće se: sebi i svojima.

Dvije decenije i kusur kasnije, na Đukanovićevoj ruci je platinasti sat vrijedan 106.076 eura. Američki Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo (ICIJ) i Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva objavili su da Đukanović posjeduje ili kontroliše imovinu i dionice u vrijednosti od minimum 14,7 miliona dolara. Konstatuju: u suprotnosti je to sa njegovom državničkom platom, koja nikada nije prešla 1.700 dolara. Internet sajt Top 20 list Đukanovića je svrstao na 20. mjesto najbogatijih svjetskih lidera. Čuveni britanski list The Independent piše da Đukanović ,,vrijedi” 10 miliona funti, te da se obogatio na misteriozan način, jer sa platom oko 1300 eura spada među najlošije plaćene evropske premijere. No, sve indicije upućuju da sedmostruki premijer ima mnogo više. Mnogo.

Jedan je od četiri osnivača preduzeća Univerzitats D.O.O. čija je djelatnost, prema podacima Registra privrednih preduzeća, nespecijalizovana trgovina na veliko. Đukanovićevo je 25 odsto imovine zavedene na Univerzitats: 12.832 m2 parcela, stečenih po osnovu poklona(!), na kojima se prostire 14.651m2 Univerziteta Donja Gorica. Osnivač je (sa kumom Vukom Rajkovićem, udio: pola-pola) firme Global Montenegro koja se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. To preduzeće vlasnik je u katastru zavedene imovine u Budvi, Podkošljun, površine 20.229 m2. Važno: to je prostor koji je prošle godine zahvatio požar (slučajno?), a gdje Đukanović sa kumom Rajkovićem (uz mig Opštine i resornog ministarstva) sada kani izgraditi turističko-stambeni kompleks. Istom djelatnošću, konsultantskim aktivnostima, bavi se još jedna Đukanovićeva firma (udio 100% ) Capital invest. Premijer je, zajedno sa bratom i sestrom, vlasnik većinskog paketa Prve banke (osnovane 1901. godine), koja širom Crne Gore, na ekskluzivnim lokacijama, posjeduje ogromnu površinu parcela i nekretnina.

Đukanović na svoje ime posjeduje 193 m2 stambenog prostora, pod Goricom, od čega je 73 m2 dobio na poklon od brata Aca. Sjetimo se – prije tačno dvije decenije, 1992, Đukanović je saopštio svoj naum: ,,Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom”. Istina, malo je poranio. Ipak, ostao je dosljedan sebi. Prije pet godina, poručio je: ,,Planiram da napravim puno posla i da zaradim puno novca”. Toga se i bojimo.

I brat Aco počeo je od nule. Pričao je – prvi novac zaradio je ,,kopajući kanale i istovarajući vagone” na željezničkoj stanici nedaleko od stana koji je otac dobio nakon preseljenja. To je imalo dublji značaj: ,,Radio sam to, pa kad su me zaboljela leđa, onda sam počeo da mislim”. Mlađi Đukanović je, dakle, hodajući dokaz da se razmišljanje isplati. Ostalo je legenda. Bio je studentski aktivista i organizator žurki na fakultetu. Osnivač jednog od prvih privatnih crnogorskih preduzeća Maraton, koje se bavilo priređivanjem i promocijom koncerata. Ne smije ostati zaboravljeno – bio je i član žirija državne televizije na posljednjem zajedničkom nastupu za Pjesmu Evrovizije. Pobijedila je Bebi Dol i Brazil, Španija, Kolumbija…

I Aco, naravno, sada je multimilioner: vlasnik desetina hiljada kvadratnih metara zemljišta, poslovnih i stambenih prostora, akcionar preduzeća (Rudnik uglja 10 odsto, Republički zavod za urbanizam i projektovanje 75 odsto), osnivač firmi… I banke. Prve. U njoj posjeduje 46,48 odsto akcija. Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenio je na 167 miliona dolara. Prema svemu sudeći cifra je potcijenjena.

U Podgorici, zapisano je u evidenciji nepokretnosti, na njegovo ime upisano je zemljište površine 8.466 m2 i 6.926 m2 poslovnog prostora, sve stečeno kupovinom. Centar grada: dvospratna zgrada koja je nekada pripadala PTT-u Crne Gore u Ulici Braće Zlatičanina, poslovni prostori kod stadiona FK Budućnost, zgrada od 1300 m2 u kojoj je sjedište Prve banke; dio zgrade u naselju Kruševac… Tu su i parcele u Nikšiću, Rastoci – 3.350 m2. Aco nije zapostavio ni jug. Naprotiv: u Kotoru, Dobroti, na atraktivnoj lokaciji uz more, posjeduje 3.723 m2 zemljišta stečenog odlukama državnog organa i, nešto, kupovinom. Na tom lokalitetu njegovi su i spomenici kulture – dvospratna zgrada DPO, DSZ i SIZ-a, površine 291 m2, tri pomoćne zgrade i ,,ruševina porodične stambene zgrade”. Skupa 614 m2. Pisao je Monitor o tome: ,,Zašto je kulturno nasljeđe, u vlasništvu države, ustupljeno privatnom licu? Možda za prvoboračke zasluge mlađeg Đukanovića u onim godinama kada je po kiši puštao muziku na mitinzima bratove DPS”.

Za Aca sjever je – Kolašin. Tamo, u Smailagića Polju i Šljivovicama, tik uz sestrićevih (Edin Kolarević) četrdesetak hiljada, posjeduje ,,tek” 275.414 m2 šuma. Osnov sticanja – kupovina. Ima se. I Đukanovićeva firma Invest nova D.O.O. (građevinski radovi) čiji je, skupa sa izvjesnom Chercor Co Limited, osnivač (udio: pola-pola), u Herceg Novom posjeduje parcele površine 4.849 m2. Skoro isto toliko (4.885 m2) navedena firma posjeduje i u Baru, na prestižnoj lokaciji – Topolica. Upada u oči: u katastru nije zabilježen podatak o osnovu sticanja prava barskih parcela.

Na Prvu, čije je poslovanje više puta bilo pod ozbiljnim sumnjama, Aco je zaveo još ,,ponešto”: Ulcinj – 61,753 m2 parcela; Sveti Stefan i Petrovac – 14.500 m2 zemljišta; Budva – 2600 m2 parcela i 900m2 stambenog i poslovnog prostora; Herceg Novi – dvadesetpeti dio hotela Metalurg; Šušanj – 554 m2; Cetinje – objekat površine 186 m2; Šavnik – parcela od 13.000 m2; Danilovgrad – 2951 m2; Nikšić – 52.000 parcela i više od 1000 m2 stambenog i poslovnog prostora… Ima li kraja? Aca Đukanovića ima i u knjigama: Momir Bulatović u insajderskoj ispovijesti Pravila ćutanja bilježi da je Aco ,,bio ključni igrač u brojnim prljavim poslovima”.

I sestri Ani solidno ide u životu. Kolarevićka, nekada sutkinja (Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda), sada je advokatica koja zastupa 80 odsto svih stranih kompanija i pojedinaca koji posluju u Crnoj Gori. Bila je posrednik u najvećim (sumnjivim) privatizacijama: Telekom, Jugopetrol, Željezara, Avala… Posjeduje akcije Prve banke, bila je jedan od vlasnika prve privatne gimnazije Luča za djecu moćnika (godišnja školarina 5900 eura), jedna je od četiri osnivača firme Edu cons D.O.O. koja se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i upravljanjem. I ona, kao i braća, nekretnine za trku ima. Prema podacima iz katastra, u Podgorici posjeduje četri stana (214 m2, 80 m2, 53 m2 i 42 m2) i dva poslovna prostora (157 m2 i 86 m2 ). Ukupno 632 m2. Sitnica za sestru.

Prema izvještaju Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara Anino bogatstvo procjenjuje se na 3,5 miliona dolara. Sin Edin (Monitor je o tome detaljno pisao u prošlonedjeljnom tekstu Djeca dolaze) posjeduje biznise i nekretnine od Kolašina do Menhetna. Ostaće upamćene dvije njene izjave. Prva: ,,Da, vrlo sam moćna i uticajna”. I druga: ,,Ja sam čovjek od zakona”. I braća su ljudi od zakona. Premijer je, tako, više puta naglasio da je bogatstvo članova njegove porodice izraz njihove sposobnosti, a ne rođačkih veza. Sposobnost je čudo.

Privremeni lider DPS-a Svetozar Marović je, takođe, počeo skromno. Služba u Opštini, načelnik Uprave prihoda, predsjednik gradske vlade… Pa napredovanje po socijalističkoj vertikali: jednogodišnji mandat RK SSO Crne Gore (svakodnevno putovao na relaciji Budva – Podgorica), član Predsjedništva SK Crne Gore, generalni sekretar… Prisjećanja radi: stariji u partiji su mu prigovarali zbog nejasnog izražavanja i ,,strane terminologije”. Ali i zbog ljevičarskog buntovništva. Sada, on i njegovi posjeduju – Budvu i milione. U duhu samoupravljanja. Detalj: samo u jednom trenutku (2009) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je volšebno prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. Umjetnička je filozofska duša. Tako su slike u njegovom posjedu procijenjene na 20.000 eura. Biblioteka (Markuze i društvo) mu broji 5.000 naslova.

Odakle su krenuli, a dokle stigli, u tekstu pomenuti i njima slični, lijepo oslikava slučaj potpredsjednika Vlade i ministra pravde Duška Markovića. Bivši direktor ANB-a i jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Mila Đukanovića, nakon diplomiranja u Kragujevcu (1983), aktivizma u Savezu komunista, te radnog angažmana u Rudniku olova i cinka Brskovo, dobio je premještenje u Podgoricu. Osim namještaja iz stana u Mojkovcu, Marković je početkom devedesetih u glavni grad prenio i fiksne radijatore za centralno grijanje! Formirana je i istraga koja je utvrdila: ,,Radijatori nijesu sastavni dio stana, te se zbog toga ne mogu otuđivati”.

Nakon njihove dvije decenije Crna Gora najviše liči na pomenuti mojkovački stan.

Marko MILAČIĆ

Komentari