Povežite se sa nama

MONITORING

Kako se kalio kapital

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

Kada su, koncem osamdesetih, započeli uspon na vlast bili su kao od iste majke: mršavi džemperaši iz skromnih porodica. Danas, nakon dvije decenije neprekidne vladavine, teško da bi sami sebe prepoznali. Odnarođeni milioneri koji se sumnjiče za korupciju i organizovani kriminal, sa ful opremom sumnjivog porijekla: vile, jahte, skupi automobili, biznisi u zemlji i inostranstvu… Doktori snalaženja.

Ana, Milo i Aco Đukanović rođeni su u tipičnoj crnogorskoj porodici toga doba. Skromno i odmjereno. Glava familije postaje sudija Vrhovnog suda, pa sedamdesetih iz porodične kuće u Nikšiću prelaze u Titograd, gdje, kod željezničke stanice, od države dobijaju stan. Nakon osnovne i srednje škole podmladak Đukanovića počinje svoj uspon. Ka moći.

Milo Đukanović nije imao gotovo ništa. Nije bio ni punoljetan (17 godina) kada se učlanio u Savez komunista, 1979. Već tokom studija ekonomije u rukovodećim je organima omladinskih organizacija. Potom član CK SKJ. Na prvim višestranačkim izborima 1990, izabran je za poslanika, zatim slijedi prvo radno iskustvo – premijer. Onih godina koje počinju januarom, uz ostale mlade, lijepe i pametne, sa govornica je obećavao: ,,Umjesto raspodjele siromaštva mi nudimo mogućnost za sticanje materijalnih i duhovnih vrijednosti”. Ispostaviće se: sebi i svojima.

Dvije decenije i kusur kasnije, na Đukanovićevoj ruci je platinasti sat vrijedan 106.076 eura. Američki Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo (ICIJ) i Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva objavili su da Đukanović posjeduje ili kontroliše imovinu i dionice u vrijednosti od minimum 14,7 miliona dolara. Konstatuju: u suprotnosti je to sa njegovom državničkom platom, koja nikada nije prešla 1.700 dolara. Internet sajt Top 20 list Đukanovića je svrstao na 20. mjesto najbogatijih svjetskih lidera. Čuveni britanski list The Independent piše da Đukanović ,,vrijedi” 10 miliona funti, te da se obogatio na misteriozan način, jer sa platom oko 1300 eura spada među najlošije plaćene evropske premijere. No, sve indicije upućuju da sedmostruki premijer ima mnogo više. Mnogo.

Jedan je od četiri osnivača preduzeća Univerzitats D.O.O. čija je djelatnost, prema podacima Registra privrednih preduzeća, nespecijalizovana trgovina na veliko. Đukanovićevo je 25 odsto imovine zavedene na Univerzitats: 12.832 m2 parcela, stečenih po osnovu poklona(!), na kojima se prostire 14.651m2 Univerziteta Donja Gorica. Osnivač je (sa kumom Vukom Rajkovićem, udio: pola-pola) firme Global Montenegro koja se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. To preduzeće vlasnik je u katastru zavedene imovine u Budvi, Podkošljun, površine 20.229 m2. Važno: to je prostor koji je prošle godine zahvatio požar (slučajno?), a gdje Đukanović sa kumom Rajkovićem (uz mig Opštine i resornog ministarstva) sada kani izgraditi turističko-stambeni kompleks. Istom djelatnošću, konsultantskim aktivnostima, bavi se još jedna Đukanovićeva firma (udio 100% ) Capital invest. Premijer je, zajedno sa bratom i sestrom, vlasnik većinskog paketa Prve banke (osnovane 1901. godine), koja širom Crne Gore, na ekskluzivnim lokacijama, posjeduje ogromnu površinu parcela i nekretnina.

Đukanović na svoje ime posjeduje 193 m2 stambenog prostora, pod Goricom, od čega je 73 m2 dobio na poklon od brata Aca. Sjetimo se – prije tačno dvije decenije, 1992, Đukanović je saopštio svoj naum: ,,Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom”. Istina, malo je poranio. Ipak, ostao je dosljedan sebi. Prije pet godina, poručio je: ,,Planiram da napravim puno posla i da zaradim puno novca”. Toga se i bojimo.

I brat Aco počeo je od nule. Pričao je – prvi novac zaradio je ,,kopajući kanale i istovarajući vagone” na željezničkoj stanici nedaleko od stana koji je otac dobio nakon preseljenja. To je imalo dublji značaj: ,,Radio sam to, pa kad su me zaboljela leđa, onda sam počeo da mislim”. Mlađi Đukanović je, dakle, hodajući dokaz da se razmišljanje isplati. Ostalo je legenda. Bio je studentski aktivista i organizator žurki na fakultetu. Osnivač jednog od prvih privatnih crnogorskih preduzeća Maraton, koje se bavilo priređivanjem i promocijom koncerata. Ne smije ostati zaboravljeno – bio je i član žirija državne televizije na posljednjem zajedničkom nastupu za Pjesmu Evrovizije. Pobijedila je Bebi Dol i Brazil, Španija, Kolumbija…

I Aco, naravno, sada je multimilioner: vlasnik desetina hiljada kvadratnih metara zemljišta, poslovnih i stambenih prostora, akcionar preduzeća (Rudnik uglja 10 odsto, Republički zavod za urbanizam i projektovanje 75 odsto), osnivač firmi… I banke. Prve. U njoj posjeduje 46,48 odsto akcija. Međunarodni konzorcijum za istraživačko novinarstvo njegovo bogatstvo procijenio je na 167 miliona dolara. Prema svemu sudeći cifra je potcijenjena.

U Podgorici, zapisano je u evidenciji nepokretnosti, na njegovo ime upisano je zemljište površine 8.466 m2 i 6.926 m2 poslovnog prostora, sve stečeno kupovinom. Centar grada: dvospratna zgrada koja je nekada pripadala PTT-u Crne Gore u Ulici Braće Zlatičanina, poslovni prostori kod stadiona FK Budućnost, zgrada od 1300 m2 u kojoj je sjedište Prve banke; dio zgrade u naselju Kruševac… Tu su i parcele u Nikšiću, Rastoci – 3.350 m2. Aco nije zapostavio ni jug. Naprotiv: u Kotoru, Dobroti, na atraktivnoj lokaciji uz more, posjeduje 3.723 m2 zemljišta stečenog odlukama državnog organa i, nešto, kupovinom. Na tom lokalitetu njegovi su i spomenici kulture – dvospratna zgrada DPO, DSZ i SIZ-a, površine 291 m2, tri pomoćne zgrade i ,,ruševina porodične stambene zgrade”. Skupa 614 m2. Pisao je Monitor o tome: ,,Zašto je kulturno nasljeđe, u vlasništvu države, ustupljeno privatnom licu? Možda za prvoboračke zasluge mlađeg Đukanovića u onim godinama kada je po kiši puštao muziku na mitinzima bratove DPS”.

Za Aca sjever je – Kolašin. Tamo, u Smailagića Polju i Šljivovicama, tik uz sestrićevih (Edin Kolarević) četrdesetak hiljada, posjeduje ,,tek” 275.414 m2 šuma. Osnov sticanja – kupovina. Ima se. I Đukanovićeva firma Invest nova D.O.O. (građevinski radovi) čiji je, skupa sa izvjesnom Chercor Co Limited, osnivač (udio: pola-pola), u Herceg Novom posjeduje parcele površine 4.849 m2. Skoro isto toliko (4.885 m2) navedena firma posjeduje i u Baru, na prestižnoj lokaciji – Topolica. Upada u oči: u katastru nije zabilježen podatak o osnovu sticanja prava barskih parcela.

Na Prvu, čije je poslovanje više puta bilo pod ozbiljnim sumnjama, Aco je zaveo još ,,ponešto”: Ulcinj – 61,753 m2 parcela; Sveti Stefan i Petrovac – 14.500 m2 zemljišta; Budva – 2600 m2 parcela i 900m2 stambenog i poslovnog prostora; Herceg Novi – dvadesetpeti dio hotela Metalurg; Šušanj – 554 m2; Cetinje – objekat površine 186 m2; Šavnik – parcela od 13.000 m2; Danilovgrad – 2951 m2; Nikšić – 52.000 parcela i više od 1000 m2 stambenog i poslovnog prostora… Ima li kraja? Aca Đukanovića ima i u knjigama: Momir Bulatović u insajderskoj ispovijesti Pravila ćutanja bilježi da je Aco ,,bio ključni igrač u brojnim prljavim poslovima”.

I sestri Ani solidno ide u životu. Kolarevićka, nekada sutkinja (Osnovnog, Višeg i Vrhovnog suda), sada je advokatica koja zastupa 80 odsto svih stranih kompanija i pojedinaca koji posluju u Crnoj Gori. Bila je posrednik u najvećim (sumnjivim) privatizacijama: Telekom, Jugopetrol, Željezara, Avala… Posjeduje akcije Prve banke, bila je jedan od vlasnika prve privatne gimnazije Luča za djecu moćnika (godišnja školarina 5900 eura), jedna je od četiri osnivača firme Edu cons D.O.O. koja se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i upravljanjem. I ona, kao i braća, nekretnine za trku ima. Prema podacima iz katastra, u Podgorici posjeduje četri stana (214 m2, 80 m2, 53 m2 i 42 m2) i dva poslovna prostora (157 m2 i 86 m2 ). Ukupno 632 m2. Sitnica za sestru.

Prema izvještaju Međunarodnog konzorcijuma istraživačkih novinara Anino bogatstvo procjenjuje se na 3,5 miliona dolara. Sin Edin (Monitor je o tome detaljno pisao u prošlonedjeljnom tekstu Djeca dolaze) posjeduje biznise i nekretnine od Kolašina do Menhetna. Ostaće upamćene dvije njene izjave. Prva: ,,Da, vrlo sam moćna i uticajna”. I druga: ,,Ja sam čovjek od zakona”. I braća su ljudi od zakona. Premijer je, tako, više puta naglasio da je bogatstvo članova njegove porodice izraz njihove sposobnosti, a ne rođačkih veza. Sposobnost je čudo.

Privremeni lider DPS-a Svetozar Marović je, takođe, počeo skromno. Služba u Opštini, načelnik Uprave prihoda, predsjednik gradske vlade… Pa napredovanje po socijalističkoj vertikali: jednogodišnji mandat RK SSO Crne Gore (svakodnevno putovao na relaciji Budva – Podgorica), član Predsjedništva SK Crne Gore, generalni sekretar… Prisjećanja radi: stariji u partiji su mu prigovarali zbog nejasnog izražavanja i ,,strane terminologije”. Ali i zbog ljevičarskog buntovništva. Sada, on i njegovi posjeduju – Budvu i milione. U duhu samoupravljanja. Detalj: samo u jednom trenutku (2009) postao je bogatiji za 160 miliona eura kada je volšebno prijavio 816.928 metara kvadratnih zemlje u Budvi koje ranije nije pominjao. Umjetnička je filozofska duša. Tako su slike u njegovom posjedu procijenjene na 20.000 eura. Biblioteka (Markuze i društvo) mu broji 5.000 naslova.

Odakle su krenuli, a dokle stigli, u tekstu pomenuti i njima slični, lijepo oslikava slučaj potpredsjednika Vlade i ministra pravde Duška Markovića. Bivši direktor ANB-a i jedan od ljudi od najvećeg povjerenja Mila Đukanovića, nakon diplomiranja u Kragujevcu (1983), aktivizma u Savezu komunista, te radnog angažmana u Rudniku olova i cinka Brskovo, dobio je premještenje u Podgoricu. Osim namještaja iz stana u Mojkovcu, Marković je početkom devedesetih u glavni grad prenio i fiksne radijatore za centralno grijanje! Formirana je i istraga koja je utvrdila: ,,Radijatori nijesu sastavni dio stana, te se zbog toga ne mogu otuđivati”.

Nakon njihove dvije decenije Crna Gora najviše liči na pomenuti mojkovački stan.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo