Povežite se sa nama

MONITORING

Djeca dolaze

Objavljeno prije

na

Podmladak crnogorskih moćnika ne treba da brine za svoju budućnost. Pobrinuli su se za to brižni roditelji. Sinovi i kćeri žive punim plućima. Imaju: parcele na morima i planinama, poslovne prostore, stanove i kuće, privatne biznise i skupe automobile. I državu iza sebe.

Sedmostruki premijer Milo Đukanović i supruga Lidija vaspitali su sina Blaža u preduzetničkom duhu. Iako mu je tek 24 godine, iako mu oca svrstavaju među 20 najbogatijih vlastodržaca svijeta, Blažo ima najviša primanja u porodici: 2340 eura. Toliko svakog mjeseca dobije od izdavanja poslovnog prostora u Podgorici, površine 459 m2 (prizemlje 47m2 + prvi sprat 412 m2), koji mu je, 2007. godine, dok je bio srednjoškolac, poklonio, pa potom od njega i zakupio – striko Aco.

Mlađani Đukanović je po osnovu zakupnine 2008. i 2009. godine od strica mjesečno dobijao 11.000 eura, zapisano je u izvještaju o prihodima i imovini javnog funkcionera Mila Đukanovića, da bi oktobra 2010. godine, kada je Vlada Igora Lukšića sa 44 naših miliona eura darivala Prvu banku osnovanu 1901. godine, kirija snižena na današnji iznos. Tričavih dvije hiljade i nešto eura. Treba reći i to: riječ je o poslovnom prostoru u zgradi Vektra Montenegro koju je gradio Đukanovićev kum Dragan Brković prodajući je vladi premijera Mila Đukanovića po cijeni većoj od 2,5 hiljade maraka po metru kvadratnom.

Kada upeče u Podgorici, Žabljak dobro dođe. Prihodom od zakupnine (u izvještaju o imovini Mila Đukanovića nije naveden iznos sinovljevog depozita i ime banke u kojoj štedi) Blažo je tamo kupio 124 m2 stambenog prostora. Tako piše u očevom imovinskom kartonu predatom Komisiji za sprečavanje sukoba interesa. Međutim, kvadratura je manja nego ona zavedena u papirima Uprave za nekretnine gdje je zabilježeno da Đukanovićev sin na Žabljaku posjeduje 216m2 i to: garaža 17m2, četvrti sprat 124 m2 i mansarda 75 m2. Đukanović senior je u imovinskom kartonu prećutao 92m2! Protivzakonito.

Blažo je od oca naslijedio i gen za biznis. Zajedno sa vršnjakom, izvjesnim Ivanom Burzanovićem, osnivač je (udio u društvu: pola – pola) privrednog društva za proizvodnju, promet i usluge export-import BB Solar D.O.O. iz Podgorice, koje je prvi put registrovano 24. juna 2011. godine. Osnivački kapital – euro. Firma se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi sa – kako stoji u Centralnom registru privrednih društava – poslovanjem i ostalim upravljanjem. Tako mladi a već konsultatni. Osim prakse tu je i teorija: osnivači firme, Đukanović i Burzanović, obrazovanje stiču na Univerzitetu Donja Gorica čiji je jedan od četiri osnivača – Đukanović stariji.

U životu odlično ide i Blažovom bratu od tetke, Edinu Kolareviću (rođen juna 1983. godine). Sin je Milove sestre, advokatice koja se pominje u kontekstu korupcije tokom privatizacije crnogorskog Telekoma ali i mnogih drugih sumnjivih privatizacija Ane Kolarević i Mehmeda Meše Kolarevića, građevinskog preduzetnika koji je po sopstvenom priznanju počeo sticati bogatstvo sredinom osamdesetih. Edin posjeduje nekretnine u Kotoru, Petrovcu, Kolašinu… Do Njujorka. Na svoje i na ime svojih firmi.

Prema spisku katastarskih nepokretnosti, Kolarević u Kotoru, Dobroti, ima zavedenu parcelu 799 m2, zemljište koje je dobio na poklon. Na njegovu firmu, čiji je 100 odsto vlasnik, Sublime developments D.O.O, koja se bavi izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada zapisano je 11.787 m2 zemljišta i 1.085 m2 stambenog i poslovnog prostora. Narečena firma osnivač je (70 odsto vlasničkog udjela) druge Kolarevićeve firme Sublime logistics. Djelatnost: inženjersko i tehničko savjetovanje. Edin Kolarević je biznis, nije najjasnije koje vrste, raširio i preko Lamanša. U registru privrednih drštava Velike Britanije piše da je on direktor u Londonu registrovane firme Mne Principal Limited (adresa: 43 St Quintin Avenue, W10 6NZ, Flat 2 ).

Edin Kolarević u Petrovcu posjeduje stan, potkrovlje površine 76 m2, kupljen od svoga oca. Zgradu je gradio Mehmed Kolarević. U Kolašinu, Smrčje, na ime Kolarevića juniora, zapisano je 45.820 m2 zemljišta. Osnov sticanja – kupovina. Sestriću je u Kolašinu komšija – Aco. Pisao je Monitor o tome: ,,Na toj lokaciji, zajedno posjeduju više od 300 hiljada kvadrata. Izradu prostornog plana za tu oblast radio je, gle slučaja, Republički zavod za urbanizam i planiranje, u većinskom vlasništvu – Aca Đukanovića. NVO MANS je zbog toga optužila braću Đukanović zbog konflikta interesa.”

Edin se skućio i u Sjedinjenim Američkim Državama. Na svoje ime, kao student, uknjižio je stan u Njujorku. Ni manje ni više nego na Menhetnu (ulica: 60 E. 8th Street Unit: RES, NoHo, NY 10003 ). Nekretninu je za 877.500 dolara kupio kod firme Aspenly Co Llc. Majka Ana, u aktuelnoj tužbi koju je adresirala na Monitor, pravda sina. Navodi: ,,Predmetni stan kupljen je kreditom dobijenim od Hypo Alpe Adria banke, a shodno kojem je rok otplate do 1. jula 2031″. Slučajnost vrijedna pažnje: apartman na Menhetnu kupljen je 10. aprila 2006, neposredno nakon što je, prema američkim spisima, Matav podmitio crnogorske zvaničnike pri privatizaciji Telekoma. Među njima i ,,sestru najvišeg zvaničnika crnogorske Vlade, advokaticu”.

Edin se u slobodno vrijeme bavi i visokom politikom. Na ujaka. Zapisano je u evidenciji donatora: Baraka Obamu 2008. godine, kao nezaposlen, častio je 500 dolara koje je uplatio za njegovu predsjedničku kampanju.

Đukanovića u DPS-u privremeno zamjenjuje Svetozar Marović. Zajednička im je i posvećenost budućnosti svoje djece. Svetozarev sin Miloš, vršnjak Edina Kolarevića, snašao se u svijetu biznisa – nekretnine, građevinarstvo, ugostiteljstvo… Osnivač je nekoliko firmi: M i Z komerc, koja se bavi restoranima i pokretnim ugostiteljskim objektima ( osnovao je zajedno sa rođakom Zlatkom Marovićem ), El – Mar iste djelatnosti kao i M i Z komerc, MF invest specijalizovana za ,,specifične građevinske radove”. Treba pomenuti i konsultantsku firmu M.O.C., koja je osnovana 29. novembra 2005, da bi dan kasnije bila ugašena. U njoj je Marović junior bio izvršni direktor, a Dragan Sekulić osnivač. Sekulić se pominjao kao optuženi u aferi Zavala. Partner Svetozara Marovića u firmi Moninvest, koja je zajedno sa Miraksom počela gradnju vila na Zavali. Otac Marović Sekuliću je prodao udio u Moninvestu za million eura, a Sekulić je svoj udio u firmi Zavala invest, pisali su mediji, prodao Rusima za 10 miliona.

Miloš, osim firmi, sakuplja i nekretnine. Samo na svoje ime u Mrčevom polju uknjižio je 129.647 m2 zemlje, pašnjaka i njiva. U Budvi ima dva stana ukupne površine 257 m2: potkrovlje od 193 m2 koje je, prema evidenciji o nekretninama kupio i drugi, površine 64 m2 (treči sprat), dobijen na poklon.

Početkom prošle godine u javnosti se pojavila vijest da tužilaštvo prikuplja podatke o načinu na koji je Miloš Marović od Auto moto društva Budva kupio plac od približno 4,5 hiljada kvadrata. Naš list je pisao: ,,Tužioce su, navodno, interesovale dvije stvari – kako je AMD Budva uknjižila plac koji je morao biti opštinsko vlasništvo, i zašto je ta nekretnina prodata Maroviću po cijeni mnogo nižoj od tržišne.” Na tome je i ostalo.

Krajem protekle godine, istraživački tim MANS-a lansirao je podatak da iza kiparske kompanije Numerico Trading Limited (trebalo da gradi Vodeni park), čiji kredit od 1,6 miliona eura već nekoliko godina vraća Opština, stoje Miloš Marović i Dragan Bećirović kasnije likvidiran u Budvi. Čelnici grada tada su objašnjavali kako je kompanija sa kojom su ušli u posao imala iskustvo u sličnim poslovima, no, ispostavilo se, tvrdili su u MANS-u, da je registrovana tek nekoliko mjeseci prije nego što je sa njom potpisan ugovor o zakupu zemljišta na Toplišu. Od takvih i sličnih optužbi Miloš Marović brani se lakonski: ,,Moj jedini grijeh i krivica je, izgleda, što sam sin Svetozara Marovića”. Izgleda.

I Svetozarova ćerka, poput brata, nosi isti krst. Svojevremeno Svetozar Marović je, i to je zabilježio naš list, zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, pa su se u katastru 2007. godine mogla pronaći dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja ćerka Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora ( ukupna površina: 308 m2 ). Svetozar Marović se ,,prisjetio” da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Tako.

Upadljivo je da glava familije Komisiji za sprječavanje konflikta interesa uporno prijavljuje samo imovinu supruge i ćerke. Nijedan izvještaj ne posjeduje podatke o prihodima i imovini sina Miloša.

Budva je Svetozara Marovića, Podgorica – Miomira Mugoše. Gradonačelnik Glavnog grada pobrinuo se da mu Marko i Miljan mirno spavaju. A i tatine sinove oće para. Mlađi Marko (rođen avgusta 1984) osnivač je i ovlašćeni zastupnik firme Monteverde M koja se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Na njega se u Podgorici vodi poslovni prostor površine 82 m2, u zgradi Vektra Montenegro, gdje mu je komšija Blažo Đukanović. Mugoša mlađi regitrovan je u Katastru i kao vlasnik 196 m2 stambenog prostora na Svetom Stefanu stečenog kupovinom (prizemlje, 78 m2 + garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona (mansarda, 107 m2). Darivala je vjerovatno majka Ljiljana, bivša supruga Miomira Mugoše, koja je, uz dvojicu njene braće, vlasnica zemlje gdje je (pod sumnjivim okolnostima) nikla šestospratnica.

Marko se sredinom ove godine obreo u centru pažnje javnosti kada su Vijesti objavile informaciju da je kineskoj ambasadi prodao 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi, u blizini porodičnih kuća Mugoša, za preko 990.000 eura. Sumnjalo se da je mlađi Mugoša imao ,,dojavu” da kineska ambasada traži zemljište za izgradnju rezidencije te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Poručio je da je riječ o glupostima i da otac nimalo nije uticao na njegov posao. Nema šanse.

Otac ne utiče ni na nešto starijeg sina Miljana. Utiču advokati. Tako je stariji nasljednik Miomira Mugoše, zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, nakon godina prikrivanja priznao da je 5. avgusta 2009. godine na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, u društvu oca i njegovog tjelohranitelja, udario urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Lagao je, povjerio se naknadno sudu, jer ga je advokat tako podučio. Advokat Zoran Vukčević promptno ga je demantovao. Miljan je pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora. Obrazlažući kaznu sutkinja Rabrenović uzela je u obzir olakšavajuće okolnosti da je priznao krivično djelo, da nije ranije osuđivan, ali i njegove porodične prilike. Prilike u porodici su čudo.

Miljan u Vektri, vrata do vrata sa bratom Markom, posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. Braća tu imaju istu kvadraturu i isti osnov sticanja – kupovina. Miljan posjeduje i stan od 142 m2 plus garažu površine 15 m2, sve stečeno kupovinom. Vlasnik je, piše u papirima Uprave za nekretnine, dva poslovna prostora u centru grada od 16 m2 i 34 m2. Njih je stekao razmjenom. Mugoše su zakon.

Ministar pravde Duško Marković razmišlja dugoročnije. Krajem prošle godine u medijima se pojavila vijest da je zasijedanje Dječjeg parlamenta, tijelo koje okuplja osnovce i srednjoškolce, kao predsjednik, vodio njegov sin. Od desetina hiljada djece širom Crne Gore, baš on. Ne samo to: tatin parlamentarac – ne radi džabe. U imovinskom kartonu Markovića starijeg stoji zapisano da sin po osnovu članstva u Nacionalnom savjetu ispred učeničkog parlamenta od 16. maja 2011. godine mjesečno prihoduje 150 eura. Najvažnije je početi na vrijeme.

Djeca dolaze.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo