Povežite se sa nama

MONITORING

Djeca dolaze

Objavljeno prije

na

Podmladak crnogorskih moćnika ne treba da brine za svoju budućnost. Pobrinuli su se za to brižni roditelji. Sinovi i kćeri žive punim plućima. Imaju: parcele na morima i planinama, poslovne prostore, stanove i kuće, privatne biznise i skupe automobile. I državu iza sebe.

Sedmostruki premijer Milo Đukanović i supruga Lidija vaspitali su sina Blaža u preduzetničkom duhu. Iako mu je tek 24 godine, iako mu oca svrstavaju među 20 najbogatijih vlastodržaca svijeta, Blažo ima najviša primanja u porodici: 2340 eura. Toliko svakog mjeseca dobije od izdavanja poslovnog prostora u Podgorici, površine 459 m2 (prizemlje 47m2 + prvi sprat 412 m2), koji mu je, 2007. godine, dok je bio srednjoškolac, poklonio, pa potom od njega i zakupio – striko Aco.

Mlađani Đukanović je po osnovu zakupnine 2008. i 2009. godine od strica mjesečno dobijao 11.000 eura, zapisano je u izvještaju o prihodima i imovini javnog funkcionera Mila Đukanovića, da bi oktobra 2010. godine, kada je Vlada Igora Lukšića sa 44 naših miliona eura darivala Prvu banku osnovanu 1901. godine, kirija snižena na današnji iznos. Tričavih dvije hiljade i nešto eura. Treba reći i to: riječ je o poslovnom prostoru u zgradi Vektra Montenegro koju je gradio Đukanovićev kum Dragan Brković prodajući je vladi premijera Mila Đukanovića po cijeni većoj od 2,5 hiljade maraka po metru kvadratnom.

Kada upeče u Podgorici, Žabljak dobro dođe. Prihodom od zakupnine (u izvještaju o imovini Mila Đukanovića nije naveden iznos sinovljevog depozita i ime banke u kojoj štedi) Blažo je tamo kupio 124 m2 stambenog prostora. Tako piše u očevom imovinskom kartonu predatom Komisiji za sprečavanje sukoba interesa. Međutim, kvadratura je manja nego ona zavedena u papirima Uprave za nekretnine gdje je zabilježeno da Đukanovićev sin na Žabljaku posjeduje 216m2 i to: garaža 17m2, četvrti sprat 124 m2 i mansarda 75 m2. Đukanović senior je u imovinskom kartonu prećutao 92m2! Protivzakonito.

Blažo je od oca naslijedio i gen za biznis. Zajedno sa vršnjakom, izvjesnim Ivanom Burzanovićem, osnivač je (udio u društvu: pola – pola) privrednog društva za proizvodnju, promet i usluge export-import BB Solar D.O.O. iz Podgorice, koje je prvi put registrovano 24. juna 2011. godine. Osnivački kapital – euro. Firma se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi sa – kako stoji u Centralnom registru privrednih društava – poslovanjem i ostalim upravljanjem. Tako mladi a već konsultatni. Osim prakse tu je i teorija: osnivači firme, Đukanović i Burzanović, obrazovanje stiču na Univerzitetu Donja Gorica čiji je jedan od četiri osnivača – Đukanović stariji.

U životu odlično ide i Blažovom bratu od tetke, Edinu Kolareviću (rođen juna 1983. godine). Sin je Milove sestre, advokatice koja se pominje u kontekstu korupcije tokom privatizacije crnogorskog Telekoma ali i mnogih drugih sumnjivih privatizacija Ane Kolarević i Mehmeda Meše Kolarevića, građevinskog preduzetnika koji je po sopstvenom priznanju počeo sticati bogatstvo sredinom osamdesetih. Edin posjeduje nekretnine u Kotoru, Petrovcu, Kolašinu… Do Njujorka. Na svoje i na ime svojih firmi.

Prema spisku katastarskih nepokretnosti, Kolarević u Kotoru, Dobroti, ima zavedenu parcelu 799 m2, zemljište koje je dobio na poklon. Na njegovu firmu, čiji je 100 odsto vlasnik, Sublime developments D.O.O, koja se bavi izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada zapisano je 11.787 m2 zemljišta i 1.085 m2 stambenog i poslovnog prostora. Narečena firma osnivač je (70 odsto vlasničkog udjela) druge Kolarevićeve firme Sublime logistics. Djelatnost: inženjersko i tehničko savjetovanje. Edin Kolarević je biznis, nije najjasnije koje vrste, raširio i preko Lamanša. U registru privrednih drštava Velike Britanije piše da je on direktor u Londonu registrovane firme Mne Principal Limited (adresa: 43 St Quintin Avenue, W10 6NZ, Flat 2 ).

Edin Kolarević u Petrovcu posjeduje stan, potkrovlje površine 76 m2, kupljen od svoga oca. Zgradu je gradio Mehmed Kolarević. U Kolašinu, Smrčje, na ime Kolarevića juniora, zapisano je 45.820 m2 zemljišta. Osnov sticanja – kupovina. Sestriću je u Kolašinu komšija – Aco. Pisao je Monitor o tome: ,,Na toj lokaciji, zajedno posjeduju više od 300 hiljada kvadrata. Izradu prostornog plana za tu oblast radio je, gle slučaja, Republički zavod za urbanizam i planiranje, u većinskom vlasništvu – Aca Đukanovića. NVO MANS je zbog toga optužila braću Đukanović zbog konflikta interesa.”

Edin se skućio i u Sjedinjenim Američkim Državama. Na svoje ime, kao student, uknjižio je stan u Njujorku. Ni manje ni više nego na Menhetnu (ulica: 60 E. 8th Street Unit: RES, NoHo, NY 10003 ). Nekretninu je za 877.500 dolara kupio kod firme Aspenly Co Llc. Majka Ana, u aktuelnoj tužbi koju je adresirala na Monitor, pravda sina. Navodi: ,,Predmetni stan kupljen je kreditom dobijenim od Hypo Alpe Adria banke, a shodno kojem je rok otplate do 1. jula 2031”. Slučajnost vrijedna pažnje: apartman na Menhetnu kupljen je 10. aprila 2006, neposredno nakon što je, prema američkim spisima, Matav podmitio crnogorske zvaničnike pri privatizaciji Telekoma. Među njima i ,,sestru najvišeg zvaničnika crnogorske Vlade, advokaticu”.

Edin se u slobodno vrijeme bavi i visokom politikom. Na ujaka. Zapisano je u evidenciji donatora: Baraka Obamu 2008. godine, kao nezaposlen, častio je 500 dolara koje je uplatio za njegovu predsjedničku kampanju.

Đukanovića u DPS-u privremeno zamjenjuje Svetozar Marović. Zajednička im je i posvećenost budućnosti svoje djece. Svetozarev sin Miloš, vršnjak Edina Kolarevića, snašao se u svijetu biznisa – nekretnine, građevinarstvo, ugostiteljstvo… Osnivač je nekoliko firmi: M i Z komerc, koja se bavi restoranima i pokretnim ugostiteljskim objektima ( osnovao je zajedno sa rođakom Zlatkom Marovićem ), El – Mar iste djelatnosti kao i M i Z komerc, MF invest specijalizovana za ,,specifične građevinske radove”. Treba pomenuti i konsultantsku firmu M.O.C., koja je osnovana 29. novembra 2005, da bi dan kasnije bila ugašena. U njoj je Marović junior bio izvršni direktor, a Dragan Sekulić osnivač. Sekulić se pominjao kao optuženi u aferi Zavala. Partner Svetozara Marovića u firmi Moninvest, koja je zajedno sa Miraksom počela gradnju vila na Zavali. Otac Marović Sekuliću je prodao udio u Moninvestu za million eura, a Sekulić je svoj udio u firmi Zavala invest, pisali su mediji, prodao Rusima za 10 miliona.

Miloš, osim firmi, sakuplja i nekretnine. Samo na svoje ime u Mrčevom polju uknjižio je 129.647 m2 zemlje, pašnjaka i njiva. U Budvi ima dva stana ukupne površine 257 m2: potkrovlje od 193 m2 koje je, prema evidenciji o nekretninama kupio i drugi, površine 64 m2 (treči sprat), dobijen na poklon.

Početkom prošle godine u javnosti se pojavila vijest da tužilaštvo prikuplja podatke o načinu na koji je Miloš Marović od Auto moto društva Budva kupio plac od približno 4,5 hiljada kvadrata. Naš list je pisao: ,,Tužioce su, navodno, interesovale dvije stvari – kako je AMD Budva uknjižila plac koji je morao biti opštinsko vlasništvo, i zašto je ta nekretnina prodata Maroviću po cijeni mnogo nižoj od tržišne.” Na tome je i ostalo.

Krajem protekle godine, istraživački tim MANS-a lansirao je podatak da iza kiparske kompanije Numerico Trading Limited (trebalo da gradi Vodeni park), čiji kredit od 1,6 miliona eura već nekoliko godina vraća Opština, stoje Miloš Marović i Dragan Bećirović kasnije likvidiran u Budvi. Čelnici grada tada su objašnjavali kako je kompanija sa kojom su ušli u posao imala iskustvo u sličnim poslovima, no, ispostavilo se, tvrdili su u MANS-u, da je registrovana tek nekoliko mjeseci prije nego što je sa njom potpisan ugovor o zakupu zemljišta na Toplišu. Od takvih i sličnih optužbi Miloš Marović brani se lakonski: ,,Moj jedini grijeh i krivica je, izgleda, što sam sin Svetozara Marovića”. Izgleda.

I Svetozarova ćerka, poput brata, nosi isti krst. Svojevremeno Svetozar Marović je, i to je zabilježio naš list, zaboravio da Komisiji za sprječavanje konflikta interesa prijavi imovinu, pa su se u katastru 2007. godine mogla pronaći dokumenta prema kojima je tada 22-godišnja ćerka Milena bila vlasnik tri stana i poslovnog prostora ( ukupna površina: 308 m2 ). Svetozar Marović se ,,prisjetio” da je svojevremeno ugovorio kupovinu tih stanova, ali su i on i prodavac zaboravili da promijene zvanične podatke o vlasništvu. Tako.

Upadljivo je da glava familije Komisiji za sprječavanje konflikta interesa uporno prijavljuje samo imovinu supruge i ćerke. Nijedan izvještaj ne posjeduje podatke o prihodima i imovini sina Miloša.

Budva je Svetozara Marovića, Podgorica – Miomira Mugoše. Gradonačelnik Glavnog grada pobrinuo se da mu Marko i Miljan mirno spavaju. A i tatine sinove oće para. Mlađi Marko (rođen avgusta 1984) osnivač je i ovlašćeni zastupnik firme Monteverde M koja se bavi konsultantskim aktivnostima u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem. Na njega se u Podgorici vodi poslovni prostor površine 82 m2, u zgradi Vektra Montenegro, gdje mu je komšija Blažo Đukanović. Mugoša mlađi regitrovan je u Katastru i kao vlasnik 196 m2 stambenog prostora na Svetom Stefanu stečenog kupovinom (prizemlje, 78 m2 + garaža 11 m2) i u Budvi stečenog po osnovu poklona (mansarda, 107 m2). Darivala je vjerovatno majka Ljiljana, bivša supruga Miomira Mugoše, koja je, uz dvojicu njene braće, vlasnica zemlje gdje je (pod sumnjivim okolnostima) nikla šestospratnica.

Marko se sredinom ove godine obreo u centru pažnje javnosti kada su Vijesti objavile informaciju da je kineskoj ambasadi prodao 10.300 kvadrata zemljišta na Marezi, u blizini porodičnih kuća Mugoša, za preko 990.000 eura. Sumnjalo se da je mlađi Mugoša imao ,,dojavu” da kineska ambasada traži zemljište za izgradnju rezidencije te da je zemlju kupio znatno jeftinije kako bi je Kinezima preprodao višestruko skuplje. Poručio je da je riječ o glupostima i da otac nimalo nije uticao na njegov posao. Nema šanse.

Otac ne utiče ni na nešto starijeg sina Miljana. Utiču advokati. Tako je stariji nasljednik Miomira Mugoše, zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova, nakon godina prikrivanja priznao da je 5. avgusta 2009. godine na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, u društvu oca i njegovog tjelohranitelja, udario urednika Vijesti Mihaila Jovovića. Lagao je, povjerio se naknadno sudu, jer ga je advokat tako podučio. Advokat Zoran Vukčević promptno ga je demantovao. Miljan je pravosnažno osuđen na uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora. Obrazlažući kaznu sutkinja Rabrenović uzela je u obzir olakšavajuće okolnosti da je priznao krivično djelo, da nije ranije osuđivan, ali i njegove porodične prilike. Prilike u porodici su čudo.

Miljan u Vektri, vrata do vrata sa bratom Markom, posjeduje poslovni prostor površine 82 m2. Braća tu imaju istu kvadraturu i isti osnov sticanja – kupovina. Miljan posjeduje i stan od 142 m2 plus garažu površine 15 m2, sve stečeno kupovinom. Vlasnik je, piše u papirima Uprave za nekretnine, dva poslovna prostora u centru grada od 16 m2 i 34 m2. Njih je stekao razmjenom. Mugoše su zakon.

Ministar pravde Duško Marković razmišlja dugoročnije. Krajem prošle godine u medijima se pojavila vijest da je zasijedanje Dječjeg parlamenta, tijelo koje okuplja osnovce i srednjoškolce, kao predsjednik, vodio njegov sin. Od desetina hiljada djece širom Crne Gore, baš on. Ne samo to: tatin parlamentarac – ne radi džabe. U imovinskom kartonu Markovića starijeg stoji zapisano da sin po osnovu članstva u Nacionalnom savjetu ispred učeničkog parlamenta od 16. maja 2011. godine mjesečno prihoduje 150 eura. Najvažnije je početi na vrijeme.

Djeca dolaze.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo