Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAGAĐENJE VAZDUHA ZNATNO MANJE ZBOG PANDEMIJE I OGRANIČENOG KRETANJA: COVID čisti što ljudi zagade

Objavljeno prije

na

Pored Termoelektrane i Kombinata aluminijuma, mimo grejne sezone, najveći zagađivači su više od 240 hiljada vozila od kojih je većina starija od 10 godina, a najveći procenat čine „dizelaši“. Proračuni SZO pokazuju da šest odsto svih smrti u Podgorici, 12 odsto u Nikšiću i 22 odsto u Pljevljima mogu da se pripišu posljedicama zagađenja vazduha

 

Ironija koju je donio COVID-19 je da je vazduh u Crnoj Gori znatno – čistiji.

To je, uglavnom, rezultat ograničenog saobraćaja, prinudnog parkiranja većine od oko 240 hiljada registrovanih vozila, od kojih više od dvije trećine troši dizel. Više od polovine svih vozila staro je od deset do 20 godina, a petina čak i do tri decenije.

Ostali zagađivači, Kombinat aluminijuma, Termoelektrana i neokončana grejna sezona još emituju zagađanje i svoje crne bilanse – pokazalo je istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG).

Preventiva od širenja pandemije uticala je i na globalne trendove, što pokazuju satelitski snimci znatno manjeg zagađenja iznad industrijskih zona u Evropi i svijetu.

Da to ima veze sa COVID-19 pokazuju i rezultati Internacionalne kompanije za informacije o kvalitetu vazduha, (IKAir) koja je proučavajući deset svjetskih metropola najviše pogođenih epidemijom, zaključila da su opsežne preventivne mjere, uticale da se zagađenje vazduha smanji od 30 do 60 odsto.

U Podgorici je u posljednjih mjesec dana broj štetnih čestica koje utiču na plućna, srčana i maligna oboljenja, prešao graničnu vrijednost od 50 mikrograma po metru kubnom (μg/m3) samo osam dana, potvrđeno je na sajtu Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, gdje se dnevno ažuriraju podaci o kvalitetu vazduha. Najveći nivo zagađenja lebdećim PM 10 (čestice manje od 10 mikrograma koje predstavljaju smješu dima, čađi, kiseline, teških metala) zabilježen je 21. marta i iznosio je 144,8, dok je nivo PM 2.5 čestica (prečnika 2.5 mikrometra, ili tri odsto prečnika ljudske dlake) bio 123,1 μg/m3.

Za razliku od ovih rezultata mjerenja, sredinom januara u Podgorici je zabilježen nivo PM 2.5 preko 350 μg/m3, što je ekvivalentno pušenju 16 cigareta dnevno, po metodi koju je razvio profesor fizike sa Univerziteta Kalifornija Ričard Mjuler. On i njegova ćerka Elizabet, koja se bori protiv klimatskih promjena i zagađenja vazduha, napravili su 2015. godine veliko istraživanje u Kini i došli do zaključka da je pušenje jedne cigarete dnevno jednako štetnim efektima udisanja vazduha u kom nivo opasnih PM 2.5 čestica iznosi 22 mikrograma po metru kubnom. (http://berkeleyearth.org/air-pollution-and-cigarette-equivalence/).

Koncentracija štetnih PM10 čestica na mjernim stanicama u Podgorici, početkom januara prelazile su 510 mikrograma po metru kubnom, a prema zvaničnim podacima Agencije za decembar, vazduh u Podgorici, Bijelom Polju i Pljevljima bio je zagađen gotovo svaki dan. U Nikšiću je taj prosjek bio nešto blaži, s tim da su pojedinih dana zabilježene izuzetno visoke koncentracije ovih čestica: 16. decembra PM 2.5 – 609,3, PM 10 – 721,2, što je 12 do 14 puta više od dozvoljene srednje dnevne vrijednost od 50 mikrograma.

Prekoračenje srednje vrijednosti zagađenosti ne bi smjelo godišnje da premaši 35 dana. Pljevlja su tokom prošle godine imala takvih 136 dana, a pretprošle 129, Nikšić 2019. – 61, a 2018. čak 79 dana, Podgorica 2018. imala je 75, a prošle godine 57 dana zagađenih iznad dozvoljenih srednjih vrijednosti. U Bijelom Polju je mjerenje počelo tek prošle godine i uporedni podaci iz sezone 2019/20 ukazuju da je tokom grejne sezone od 1. oktobra do 1. aprila zagađenije i od Pljevalja.

Iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine (EPA) za CIN-CG objašnjavaju da je postalo uobičajeno da je tokom zimskih mjeseci, u centralnom i sjevernom regionu, lošiji kvalitet vazduha, a kao glavne razloge navode industrijsku aktivnost, saobraćaj i sezonu grijanja.

„Epizode visokog zagađenja vazduha, u prvom redu suspendovanim česticama (PM10 i PM2.5) su karakteristične za zimske mjesece u periodima kada vremenski uslovi, uz pojavu visokog atmosferskog  pritiska, usporavaju  cirkulaciju  vazduha  donoseći  suve,  hladne i  maglovite noći. Prisustvo faktora  koji utiču na pogoršanje kvaliteta vazduha traje od četiri mjeseca u Podgorici do pola godine u Nikšiću i Pljevljima. U tim  vremenskim periodima je skoncentrisan cjelokupni godišnji broj prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti suspendovanih čestica, osim u slučajevima akcidentnih situacija“, navode iz EPA.

Iz Agencije su krajem avgusta počeli dnevno da objavljuju izvještaje o kvalitetu vazduha za najzagađenije sredine Podgoricu, Nikšić, Bar, Pljevlja, Bijelo Polje, Kotor, Gornje Mrke i Gradinu.

Kada su u januaru mediji, NVO i političari iz opozicije problematizovali stalno zagađenje i inertan odnos institucija, Agencija je saopštila da je „zakonom zabranjeno da se vrši neovlašćeno tumačenje rezultata koje može da bude pogrešno i da dovede do dezinformisanja građana”. Problem je što nije bilo „ovlašćenog tumačenja rezultata“.

„Kako je zagađenje vazduha u Crnoj Gori sezonskog karaktera i najčešće je vezano za period kada je neophodno zagrijavanje prostorija, tako i rješenja moraju ići u pravcu uspostavljanja sistema daljinskog grijanja u urbanim sredinama, sprovođenja mjera za energetsku efikasnost u objektima za individualno i kolektivno stanovanje, strogo sprovođenje ekoloških standarda u industriji, modernizaciju voznog parka, unapređenje gradskog prevoza i niz drugih aktivnosti”, ocjenjuju iz Agencije za CIN-CG.

I pored boljeg stanja posljednjih mjesec dana, podaci Agencije pokazuju porast prekoračenja srednjih dnevnih vrijednosti PM 10 do 1. aprila u odnosu na proteklu sezonu u Podgorici i Nikšiću. Najveće zagađenje u Podgorici se očitava na kružnom toku na Zabjelu, gdje je jedna od najvećih koncentracija automobila u glavnom gradu.

Biolog Vuk Iković kaže da Termoelektrana uzrokuje ispuštanje 41odsto ukupnih azotnih oksida, a Kombinat aluminijuma 41 odsto svih zagađujućih PM10 čestica.

„Zvanični podaci kažu da su Pljevlja najveća ekološka crna tačka. Podaci jasno ukazuju da je evidentno direktno zagađenje vode, zemljišta i vazduha. Uzrok tome je Termoelektrana, Rudnik uglja, “Vektra Jakić”, odlagalište šljake i pepela na Maljevcu i odlagalište otpada i jalovine na Jagnjilu” – rekao je Iković za CIN-CG.

Iković  ističe i ozbiljne posljedice zbog ogromnog broja automobila, najčešće starih i na dizel gorivo. Više od 70 hiljada automobila registrovano je samo u Podgorici.

,,Zeleno svjetlo za pješaka traje kraće nego za vozila. Najveća koncentracija otrovnih čestica je na raskrsnicama na visini od metra. Zato najviše trpe djeca i osobe u kolicima. Javni prevoz još nije organizovan. Ne postoji brza komunikacija predgrađa sa centrom. Sistem tjera građane da kupe auto, umjesto da ih podstakne da koriste druge vidove prevoza”, kaže Iković.

U Crnoj Gori je, tokom prošle godine, registrovano 246.423 vozila: motocikla 6.193, automobila 215.496, kombija 462, autobusa 1.461, teretnih 17.282, specijalnih i radnih 576, vučnih 1.662, priključnih 3.090 i traktora 201.

Prema podacima koje je MUP dostavio CIN-CG, naftu, odnosno dizel troši 180.153, vozila, 54.678 koriste benzin super 98, a  515 benzin 86, mješavinu 14, kombinaciju benzin – plin 7.854, a na električni pogon je svega 144 automobila.

Registrovanih ,,oltajmera” proizvedenih do 1979. godine je 459. Čak 10.428 vozila je iz vremena SFRJ (1980-89). Iz posljednje decenije prošlog milenijuma je ukupno 43.186 registrovanih vozila.

Sa godinom proizvodnje od 2000. do 2010. godine ima 134.653, najviše ih je iz 2004. godine – 15.573 i 2007. – 15.937 vozila .

Od 2010. godine do kraja 2019. godine uvoženo je godišnje između 4.200 i 7867 ili ukupno 57,607 novih automobila.

Tokom protekle godine u Crnu Goru je uvezeno najviše polovnih dizel automobila – 14.088, a na benzin samo 1.020, podaci su Uprave carina. Novih automobila na benzinski pogon uvezeno je 2.225, dizelaša 1.363, a električnih samo 25 – saopštili su za CIN-CG.

Iz Uprave carina kažu da, u skladu sa Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima i važećim pravilnikom o tehničkim zahtjevima nije dozvoljen uvoz polovnih vozila koja ne ispunjavaju standard EURO 4. Nova bi trebalo da budu opremljena motorom minimalnog standarda EURO 6 i da ispunjavaju zahtjeve u odnosu na granične vrijednosti izduvnih emisija i nivoa buke.

U Njemačkoj je od aprila prošle godine uvedena djelimična zabrana kretanja u pojedinim gradovima za dizelaše EURO 4. Zbog toga je bilo i protesta, a gradovi Hamburg, Berlin, Štutgart i Darmštat prijavili su više od 16.000 osoba koja su prekršila zabranu upotrebe starijih, „neekoloških” dizel automobila.

Na pitanja o podacima kako zagađenje vazduha utiče na zdravlje iz Instituta za javno zdravlje nijesu odgovorili. Nezvanično, novijih istraživanja nema, pa je i dalje aktuelno ono koje je Institut u saradnji sa ekspertima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) uradio krajem 2015. i početkom 2016. godine. Studija procjene uticaja zagađenja vazduha koja je obuhvatila Pljevlja, Podgoricu i Nikšić, ukazala je na to da su više od 250 prijevremenih smrtnih slučajeva i 140 prijema u bolnicu na godišnjem nivou u ova tri grada, kao i niz drugih zdravstvenih posljedica direktno povezani sa izlaganjem povećanoj koncentraciji PM česticama.

Proračuni SZO pokazuju da šest odsto svih smrti u Podgorici, 12 odsto u Nikšiću i 22 odsto u Pljevljima mogu da se pripišu posljedicama zagađenja vazduha iznad vrijednosti koje propisuje ova institucija. Iz Instituta su ranije za CIN-CG kazali da je godišnja stopa prijevremene smrtnosti povezana sa izlaganjem zagađujućim česticama u Crnoj Gori i do 60 puta veća od tragičnih posljedica saobraćajnih nezgoda. Veća je i do 20 puta od smrtnosti usljed bolesti digestivnog sistema.

Podaci Svjetske zdravstvene organizacije govore da je zagađenje vazduha globalni javno zdravstveni izazov koji godišnje ubije sedam miliona ljudi!

Iković smatra da je neophodno uvesti taksu za zagađenje. Pod ovim se podazumijeva plaćanje za ispuštanje zagađujućih supstanci u vazduh, prije svega za ugljenik, azotni i sumporni oksid, čađi…

,,Moguće je da sa ovakvim kvalitetom vazduha postanemo članica EU, ali onda ćemo plaćati troškove zagađenja. Na primjer, za svaku ispuštenu tonu CO2 danas bi platili 25 eura. Ukoliko Crna Gora reguliše ključne zagađivače i sačuva i oporavi šume imaće šansu da prihoduje milione, jer će svojom prirodom uspjeti da smanji stepen zagađenja izvan granica. To bi trebalo da bude naša ponuda Evropi, da na račun ekološkog potencijala podstakne energetsku nezavisnost. To je jedan od razloga zašto Podgorica treba da bude grad drveća i zato smo pokrenuli inicijativu 100.000 stabala”, kaže Iković.

Aleksandar Perović iz NVO Ozon ističe da je kvalitet vazduha važan segment Poglavlja 27 u procesu pregovaranja sa EU.

„Do sada ni ta međunarodna organizacija nije pokazala veliko interesovanje za problem aerozagađenja, što je za nas veoma začuđujuće, imajući u vidu da je pravo na čist vazduh jedno od osnovnih ljudskih prava. Ukoliko takav pristup i dalje bude prisutan, teško je očekivati da domaći donosioci odluka urade nešto konkretno’, rekao je Perović za CIN-CG.

Na pitanje CIN-CG o tome da li je zbog zagađenja vazduha ugrožena realizacija obaveza iz Poglavlja 27, iz Agencije su odgovorili da su „Strategijom aproksimacije i donošenjem početnih mjerila za pregovore definisani i predloženi rokovi za sprovođenje aktivnosti u cilju smanjenja zagađenja vazduha“.

„Zagađenje vazduha ne ugrožava realizaciju obaveza iz Poglavlja 27, već inicira pronalažanje najboljih mogućih rešenja za ovaj problem”, tvrde iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine.

 

Opasno paljenje guma i otpada

Stari namještaj, brda šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Stanovnici ovih naselja redovno nadležnim službama prijavljuju miris paljevine i dim koji se šire naseljima, i dalje kroz grad.

,,Paljenjem guma kao i bilo koje plastike oslobađa se jedna od najotrovnijih supstanci, dioksin. Dio udišemo, a ostatak odlazi u atmosferu, sa prvim kišama se vraća i taloži u zemljište i vodu. Pitanje je koja je svrha inspekcije, ako ne kažnjava počinioce“, kaže Iković.

Kazne za nesavjesne, prema Zakonu o upravljanju otpadom, kreću se do 40 hiljada eura za pravna i do dvije hiljade eura za fizička lica. Ovo izgrednike ne zaustavlja, uglavnom zbog toga što nadležne službe mogu da privedu samo one koje zateknu da ne poštuju zakon.

Iković preporučuje da bi, ukoliko pojedinci pale gume zbog prodaje čelične žice, trebalo zabraniti njen otkup bez potvrde porijekla takvog otpada.

 

Među najgorim su i komšije 

Na listi 100 najzagađenijih gradova, prema podacima IQAir, 15. aprila 2020. godine svijeta našle su se i balkanske prestonice.

Sarajevo je zauzelo 11. poziciju najzagađenijeg grada svijeta, Beograd 61, Skoplje 85. i Zagreb 94. mjesto.

Na listi 100 najzagađenijih država svijeta, prema podacima iste kompanije 2019. godine na 14. mjestu nalazi se Bosna i Hercegovina, na 17. Sjeverna Makedonija, na 32. Srbija i 51. Hrvatska. Na ovoj listi nema Slovenije i Crne Gore.

Prema IQAir-u, najzagađeniji grad na svijetu je Šenjang u Kini.

Najzagađenija zemlja Evrope, prema GreenMatchu, je Turska, a slijede je Poljska i Latvija. Zemlje sa najčistijim vazduhom su Švedska, Finska i Francuska.

 

Pad zagađenja u metropolama

Zagađenje vazduha u svjetskim metropolama bilježi pad do 60 odsto u odnosu na prethodnu godinu usljed zastoja zbog pandemije, objavio je  CNN pozivajući se na podatke IKAir-a.

U sedam od 10 proučavanih gradova, uključujući Nju Delhi, Seul, Vuhan i Mumbaj, primijećeno je značajno poboljšanje kvaliteta vazduha u odnosu na isti period prošle godine.

U indijskoj prijestonici Nju Delhi očitano je smanjenje nivoa PM 2.5 za 60 odsto od 23. marta do 13. aprila. Kineski grad Vuhan, odakle je krenula pandemija, zabilježio je smanjenje zagađenja vazduha za 44 odsto od 26. februara do 18. marta.

Rekordno smanjenje zagađenja vazduha zabilježeno je i u Los Anđelesu – tokom 18 dana od 7. do 28. marta nivoi koncentracije PM2.5 su smanjeni za 31 odsto.

I u Evropi –  London, Madrid i Rim imali su smanjenja PM2.5 u poređenju sa 2019. godinom.

 

Rekonstrukcija Termoelektrane kasni

Ekološka rekonstrukcija postojećeg bloka TE “Pljevlja”, trebalo je da bude  završena do naredne godine, ali će zbog pandemije kasniti, jer ni ugovor još nije potpisan.

Početkom novembra prošle godine EPCG je za pobjednika tendera za ovaj posao proglasila konzorcijum kineske kompanije Dongfang Electric International (DEC) podgoričke firme Bemaks, preduzeća BB „Solar“ Blaža Đukanovića, sina predsjednika Crne Gore i firme „Permonte“ koji su tražili 54.427.700 eura. Oni su se uklopili u procjenu da je posao vrijedan 45 miliona eura, odnosno 54.450.000 sa PDV-om, koju je uradila njemačka kompanija Steag Energy Services. Drugi učesnici tražili su znatno više: Shangai Electric Group Co.Ltd. 97.922.683, a Hamon–Rudis 72.539.500 eura, ali to nije izazvalo podozrenje EPCG, što bi trebalo da je uobičajeno, kada je raspon između ponuda veliki.

Predstavnici kineske korporacije trebalo je da dođu u februaru na dogovore o potpisivanju ugovora, ali je to odloženo, jer bi, zbog epidemije u Kini prvo morali u karantin. Iz EPCG su, zatim, rekli da ih očekuju u martu, da bi kineski ambasador u Crnoj Gori Liu Jin 15. aprila u intervjuu “Vijestima“ izjavio da su “obje strane u toku pripreme potpisivanja ugovora” i da se nada da će što prije biti potpisan.

“Projekat obuhvata, zajedno sa revitalizacijom deponije Maljevac vrijednom oko 20 miliona eura, izgradnju sistema za odsumporavanje, sistema za denitrifikaciju, unapređenje rada elektrofilterskog postrojenja kao i izgradnju sistema za tretman otpadnih voda. Uporedo sa ekološkom rekonstrukcijom, u roku od 12 mjeseci od potpisivanja ugovora, obezbjediće se i izvor toplotne energije za toplifikaciju Pljevalja”, saopšteno je iz EPCG prilikom objave pobjednika na tenderu, uz najavu da će nakon ekološke rekonstrukcije, sve emisije i produkti sagorijevanja uglja i hemijskih procesa u skladu sa domaćim zakondavstvom i evropskim direktivama, biti svedeni ispod dozvoljenih granica.

Nova analiza Alijanse za zdravlje i životnu sredinu (HEAL), Sandbag-a, Evropske mreže za klimatsku akciju (CAN Europe), Mreže za nadzor javnih finansijskih institucija u Centralnoj i Istočnoj Evropi (CEE Bankwatch) i Evrope bez uglja (Europe Beyond Coal) iz 2019. godine, pokazala je da 16 zastarelih termoelektrana na ugalj u zemljama Zapadnog Balkana predstavljaju zdravstveno i ekonomsko opterećenje za čitavu Evropu.

Svake godine, prema tom dokumentu, zagađenje vazduha iz termoelektrana na ugalj na Zapadnom Balkanu dovodi do 3.900 preuranjenih smrti, 8.500 slučajeva bronhitisa kod djece, kao i do drugih hroničnih obolenja, čime se u Evropi prouzrokuje i do 11.53 milijardi eura ukupnih zdravstvenih troškova.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Sada, prvi barski policajac pojašnjava i zašto se fotografija našla na policijskom panou u njegovoj kancelariji.

„Fotografiju Keljmendija sam postavio da bi službenici policije znali kako on izgleda, kao i na uspomenu da smo privodili tako značajnog kriminalca. Sa Keljmendijem, kako prije, tako i kasnije, osim navedenog dana nisam imao bilo kakvu komunikaciju bilo ličnu ili telefonskim putem“, dio je službene zabilješke koju je Tabaš sačinio u julu 2014. godine.

Nakon detaljnih provjera, Unutrašnja kontrola je utvrdila da nije prekršno nijedno pravilo službe i da nema osnova za pokretanje disiplinskog postupka protiv Tabaša. O svemu je odmah obaviješten i sam Konjević koji je i tada bio ministar policije, zbog čega je nejasno zašto se baš sada prisjetio stare fotografije.

Službenik Uprave policije Veselin Tabaš je kroz svoj dosadašnji radni angažman iskazao visok stepen profesionalizma uz zapažene rezultate rada, koji su i opredijelili sadašanji menadžement Uprave policije da mu povjeri obavljanje veoma složenih i kompleksnih poslova i zadataka koji se odnose na radno mjesto načelnika Centra bezbjednosti Bar. To je saopšteno iz Uprave policije zbog, kako su naveli „bezuspješnog pokušaja diskreditacije Tabaša“ od strane Konjevića.

Svojim saopštenjem, potvrdili su da je Konjević za sve znao još ranije, tačnije da je tokom 2014. godine, nakon što je fotografija postala dostupna drugim licima u okviru Uprave policije, tadašnji menadžment Uprave policije preduzeo aktivnosti na utvrđivanju svih činjenica i okolnosti koje se odnose na postojanje potencijalne povezanosti službenika Tabaša i Keljmendija.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

HRA je prije 11 godina predložila da se u Krivičnom zakoniku uvede novi član Sprečavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka, sa zaprijećenim kaznama od tri mjeseca do tri godine zatvora, ako počinilac uvrijedi ili zlostavlja novinara ili mu nanese laku tjelesnu povredu ili prijeti oružjem, od tri mjeseca do pet godina, a ako je djelo učinjeno u grupi i na organizovan način od šest mjeseci do pet godina zatvora. Za Napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, predložena je kazna do tri godine, u slučaju lake tjelesne povrede i prijetnje oružjem od tri mjeseca do pet godina i ako je napad izršen u grupi i organizovano od šest mjeseci do pet godina.

Pored dva nova člana, predložena je i dopuna člana Teško ubistvo sa odredbom da se zatvorom od najmanje 10 godina ili kaznom zatvora od 40 godina sankcioniše onaj – ko liši života novinara pri vršenju ili u vezi sa vršenjem profesionalnih zadataka. Predložene su i promjene kod člana Teška tjelesna povreda u kome bi se pored ostalih ranjivih grupa naveli i novinari.

U HRA su se prilikom izrade ovih predloga vodili praksom iz Hrvatske i Srbije koje zakonom imaju pojačanu zaštitu novinara. Navode da je u Srbiji  predviđena posebna zaštita jednog kruga ljudi koji obavljaju posao od javnog značaja koji nosi veći rizik za bezbjednost („zanimanja koja su od značaja za javno informisanje, zdravlje ljudi, obrazovanje, javni prevoz, pravnu i stručnu pomoć pred sudskim i drugim državnim organima”). Od  decembra 2019. godine je za „lišavanje života lica koje obavlja poslove od javnog značaja u vezi s poslovima koje obavlja“ kao oblik teškog ubistva, propisana mogućnost izricanja čak i doživotne kazne zatvora!

Tokom ove godine Udruženje sudija i tužilaca Srbije predložilo da se propiše novo krivično djelo „napad na novinare“ koje će se odnositi na sve radnje koje su trenutno propisane krivičnim djelom „napad na advokata“ koje već postoji u KZ Srbije: „U tom zakonu bi trebalo predvideti da se npr. po prijavi novinara postupa u najkraćem mogućem roku, ne dužem od dva časa, od strane policije u slučaju neposredne ugroženosti bezbednosti novinara i njegove imovine“.

U Hrvatskoj postoje krivična djela i to Prijetnja čiji teži oblik vrši onaj ko prijeti „službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njenim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom…“ dok djelo povreda slobode mišljenja i izražavanja misli vrši onaj ko „novinaru protivpravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja”.

HRA je nakon 2010, svoj predlog aktuelizovala i 2014. godine. Bezuspješno. Na skupu 2016. godine na kome su učestvovali vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, tadašnji ministar policije Goran Danilović i Marijana Laković ispred Ministarsstva pravde ponovo je dostavljen prijedlog izmjena. „Ne znam zašto taj predlog nijesu prihvatile prošle vlade“, kaže Gorjanc-Prelević.

Najave nove vlasti da ih konačno usvoji ovako komentariše: „Poenta je da smo svi raspoloženi da pomognemo da se posle mnogo godina čekanja i propiše ta pojačana zaštita novinara. To bi bila važna i politička i pravna poruka države da su svi oblici prijetnji i drugog nasilja prema svakom novinaru nešto neprihvatljivo“.

Možda neki naredni Dan slobode medija dočekamo bez nasilja i sa  riješenim slučajevima napada. Pa da počnemo da pričamo i o drugim brojnim problemima, kao i o onom da više od pola novinara prima platu manju od državnog prosjeka.

 

Relativizovanje napada

Verbalni napad na sportskog novinara Nebojšu Šofranca nije naišao na jednoglasnu osudu vladajuće političke većine. A posebno se sa jasnom neosudom istaklo Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta čiji je uposlenik vrijeđao novinara. Podsjetilo nas je to na manir bivše vlasti  selektivnog osuđivanja nasilja.

„Patriotski“ mediji svoju praksu nijesu mijenjali. Tako se Slavko Mandić, na svom Radiju Skali, a tekst prenose CDM i Analitika, ironično pita Što bi sa prebijanjem novinara Sadikovića i Kočana.

CDM prenosi Gradski radio na kome Šeki Radončić objašnjava da napad na Sadikovića u stvari i nije bilo već da je „riječ o još jednom pokušaju kompromitacije Crne Gore, crnogorskog društva i prije svega kompromitacije prethodne vlasti, kojoj se sada želi na svaki način pripisati navodni napad na Sadikovića“.

Portal Antena M objavljuje članak u kome Seada Sadikovića nazivaju huljom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Kad god krenu poskupljenja osnovnih životnih namirnica i bojazan od nestašice, nanovo se postavlja pitanje – zašto Crna Gora ne ulaže više u domaću proizvodnju?

Predstavnici kompanija iz oblasti koje će biti posebno pogođene planiranim povećanjem akciza, koji su prisustvovali pomenutom sastanku, kazali su da će podizanje akciza imati značajne negativne efekte na domaće proizvođače i da nije dobro mijenjati akciznu politiku usred poslovne godine. Naročito kada ekonomija treba da se oporavlja od posljedica pandemije.

Mikan Jauković iz Pivare Trebjesa, istakao je da će domaća privreda, umjesto da bude stabilizovana i oporavljena, biti dodatno hendikepirana ovakvim potezom. ,,Ukoliko Pivara Trebjesa bude pogođena ovim mjerama, neće moći da podstiče partnere u turizmu i ugostiteljstvu. Na ovaj način će se podstaći uvoz jeftinih piva. Jasno je da prilikom donošenja odluke o povećanju akciza nije sagledavan dugoročni aspekt  niti posljedice ove odluke. Povećanjem akciza za pivo na 35 eura po hektolitru Crna Gora će se izjednačiti sa Češkom, Belgijom, Italijom i Francuskom”.

Prema podacima Uprave za statistiku Monstat cijene prehrambenih proizvoda u maloprodajnim trgovačkim lancima za februar uvećale su se za 0,7 odsto u odnosu na januar ove godine, a za 1,5 odsto u odnosu na februar prošle godine. Ili preciznije, cijene voće u januaru bile su niže za 3,6 odsto, ulja i masti za 1,7 odsto, a hljeba i žitarica, kao i mlijeka i sira, za oko 0,4 odsto.

Neznatnu pomoć proizvođačima u krizi najavilo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, kojim rukovodi Aleksandar Stijović, smanjenjem stope PDV-a na jaja, kao osnovne životne namirnice, sa 21 na 7 odsto. ,,Koliki je značaj ove inicijative, najbolje govori činjenica da se u Crnoj Gori godišnje proizvede  preko 100 miliona jaja, dok se dodatno uveze oko 40 miliona jaja. Smanjenje stope PDV-a će povećati obim domaće proizvodnje, kao i na konkurentnost ovog proizvoda na domaćem tržištu”, kazali su iz resora Stijovića.

Iz Ministarstva za ekonomski razvoj su optimistični. Odatle su za Radio Crna Gora saopštili da je poskupljenje prolazno. ,,Za sada nema ozbiljnijih poremećaja na tržištu. Radi se o prolaznom trendu, i uvjereni smo da će u doglednom periodu doći do nivelisanja cijena. Ako se pojavi potreba za intervencijom države, osnovni alat kojim raspolažemo je interventna nabavka roba u skladu sa Zakonom o interventnim nabavkama i njihovo puštanje na tržište kako bi se izbalansirale ponuda i potražnja i na taj način uticalo na nivo cijena”, kazali su iz sektora Jakova Milatovića.

Dok se svijet utrkuje da masovnom vakcinacijom izađe iz korona krize, novi izazov čeka neke ranjivije vlade i ekonomije. Takva je i crnogorska. Do adekvatnog odgovora države, građani će se, kao i obično, morati dovijati.

 

Troškovi za hranu najviši u posljednjih šest godina, autoritarne vlade popustljivije

txt. Globalne cijene prehrambenih namirnica najviše su u posljednjih šest godina, vođene skokom troškova svega, od soje do palminog ulja, a, djelimično, i zbog ranjivih lanaca snabdijevanja i loših vremenskih uslova.

Od početka godine u Sudanu su bijesnili protesti, dok su strepnje zbog obezbjeđivanja hrane doprinijele sukobima u Libanu i Tunisu. U Indiji su se poljoprivrednici pobunili protiv napora da obore cijene. Čak i bogate zemlje, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, razmatraju moguće ograničenje cijena nekih namirnica.

„Skokovi cijena destabilizuju, ne samo zato što dovode do velikih poteškoća u zajednicama i domaćinstvima, već i zato što se očekuje da će vlade nešto preduzeti po tom pitanju“, kaže za Bloomberg Wealth, specijalizovani portal za ekonomska pitanja, Hendrik Kalen, saradnik u Peterson Institutu za međunarodnu ekonomiju, istraživačkom centru sa sjedištem u Vašingtonu. „Implikacije će trajati duže, i nakon kraja pandemije”.

Kao što to uvijek biva, uticaj globalne ekonomske nepogode je nesrazmjeran. U bogatim zapadnim zemljama ogledaće se u zamjeni brenda proizvoda, a u najsiromašnijim – može da odlučuje između slanja djeteta u školu ili da radi. Zemlje u razvoju će, piše Bloomberg Wealth, najžešće osjetiti posljedice.

Kao najveći svjetski potrošač hleba po glavi stanovnika i najveći izvoznik brašna, Turska je posebno izložena protestima zbog povećanja cijeni namirnica. Zajedno sa padom lire, pritisak na predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana raste, pa je on naložio istragu povećanja cijena hrane, kazavši da su ,,ulje, mahunarke, povrće i voće primarna briga”.

Slično je i u Brazilu.

U Indiji, najvećem svjetskom izvozniku pirinča i drugom po veličini proizvođaču pšenice, milioni ljudi nemaju pristup ni najosnovnijim prehrambenim namirnicama, a država ima i jednu od najviših stopa dječije neuhranjenosti.

„Autoritarne vlade imaju tendenciju da budu nešto popustljivije prema vrstama protesta oko ‘pitanja kuhinjskog stola’, nego kada je riječ o protestima protiv korupcije ili kriminala”, zaključuje Kalen.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo