Godinama se o njemu pričalo, u skupštinskim odajama boravio je od 2012. i konačno je na samom kraju jula usvojen Zakon o legalizaciji neformalnih objekata. Za taj propis glasala je „knap” većina od 41 poslanika, koliko strogo kontroliše DPS. Sad jednako mogu da odahnu oni koji su na divlje sazidali krov nad glavom, kao i oni koji su velelepnim građevinama oprali koju paricu ili, kako vlast tumači, investirali u razvoj i napredak Crne Gore. I pomalo pripunili svoj i džepove onih koji su im to dopustili.
Obrazlažući da je takav zakon potreban, Vlada je kazala kako se
Crna Gora dugi niz godina suočava sa pitanjem izgradnje objekata različitog tipa, površine i namjene, suprotno propisima kojima je ova oblast uređena pozitivnim pravom Crne Gore, takozvana: neformalna gradnja. „To je gradnja bez građevinske dozvole odnosno bez propisane pravno tehničke dokumentacije, koja u dugoročnom smislu trajno mijenja i uništava prostor i direktno smanjuje kako sadašnje, tako i buduće razvojne mogućnosti.” I sad su to narodni predstavnici pozlatili.
Vlada priznaje da ne zna koliko ima divljih objekata, zadržala se na odokativnoj procjeni da se „broj objekata izgrađenih suprotno propisima mjeri desetinama hiljada”. Primijetili su, takođe da „ovaj fenomen uzrokuje posljedice krupnih razmjera: plansko-urbanističku disorganizaciju prostora, nedovoljnu infrastrukturnu opremljenost tretiranog prostora, nizak nivo kvaliteta života, ugrožavanje ekoloških standarda i rizik po ljudsko zdravlje, seizmičke rizike i nemogućnost naplate komunalija i poreza”. Po mišljenju stručnjaka koje je konsultovao Monitor, od svega toga ovakav zakon može popraviti – malo šta.
Neformalni objekti, kako je propisano, biće identifikovani prema orto – foto snimku sačinjenom od 21. septembra 2010. godine do 21. aprila 2011. godine.
Nezavisna poslanica i profesorka na Građevinskom fakultetu prof. dr Jelisava Kalezić najavila je da će uz podršku kolega poslanika Ustavnom sudu podnijeti inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o regu-larizaciji neformalnih objekata. Ona smatra da je riječ o dvojakom tretiranju građana pred zakonom. „Oni koji poštuju procedure za dobijanje građevinske dozvole, odnosno poštuju Zakon o uređenju prostora i gradnji objekata, plaćaju komunalije shodno opštinskim odlukama – odjednom ili u nekoliko rata. Bespravnim graditeljima se nudi plaćanje komunalija 20 godina.”
Pored toga, kako u izjavi za Monitor naglašava Jelisava Kalezić,
bespravnom gradnjom se trajno zarobljava prostor koji je nenadoknadivi resurs i opšte dobro. „Taj se čin zakonom o legalizaciji nagrađuje pomenutim i drugim povoljnostima. Takođe, ovim se zakonom potpuno obesmišljava koncept planiranja.”
Zakonodavci su se malo igrali i sa terminologijom. Najprije se govorilo o legalizaciji, sada o ,,regularizaciji”, ranije je bilo riječi o bespravno sagrađenim objektima, sada je to ,,nefomalna gradnja”.
,,Smatram da je ovo prikrivanje suštine. Naime, ako bespravna gradnja predstavlja čin krivične odgovornosti, onda u lancu prekršilaca, osim graditelja, postoji i nadležna lokalna i državna uprava i odgovarajuće inspekcijske službe. U rijetkim slučajevima sankcionisanja bespravne gradnje niko nije istraživao ulogu nadležnih državnih organa. Da li treba da vjerujemo da su državni organi bili nemoćni? Ili su, možda, upravljali divljom gradnjom?”, pita se poslanica Kalezić.
U jednom od vladinih dokumenata zapisano je i da se potpisivanjem „Bečke deklaracije o nelegalnim naseljima” u septembru 2004. godine, Crna Gora obavezala da će doprinijeti rješavanju problema nelegalnih naselja „na način što će legalizovati nelegalna naselja na održiv način i onemogućiti buduću nelagalnu gradnju”.
Onda je to Vlada malo šire protumačila i u zakon ugurala svašta. Tako je, pored „neformalnih objekata osnovnog stanovanja”, što će reći nečije kućice, omogućeno da budu legalizovani „objekti za smještaj turista, objekti za pripremanje i usluživanje hranom i pićem, ugostiteljski objekti, trgovački i tržni centri, izložbeni centri, sajmišta, poslovne zgrade, objekti uprave, privredni objekti, objekti za proizvodno zanatstvo, skladišta i stovarišta”.
Kratkotrajnim pretraživanjem po internetu lako se mogu naći primjeri impozantnih divljih građevina koje će sada biti pripitomljene. Kad je Prva banka nedavno prodavala Hotel Lipka u Kolašinu, objavljeno je da se ta turistička dika na sjeveru, u katastru još vodi kao objekat u izgradnji i nema građevinsku dozvolu. Ni upotrebnu.
Još 2013. MANS je ukazivao da Hotelski kompleks Polar star na Žablja-ku tri godine posluje bez građevinske i upotrebne dozvole. Vlasnik hotela u rodbinskoj je vezi sa porodicom bivšeg premijera Igora Lukši-ća.
Firma Kalamper, pisale su novine, gradila je mali hotel sa četiri zvjezdice u zahvatu detaljnog urbanističkog plana Veliki pijesak u Opštini Bar bez građevinske dozvole. Kakvo – takvo ,,pokriće” firme su imale u saglasnosti vlade koja, kako su objašnjavali u Ministarstvu podrživog razvoja i turizma, ima pravo da odobri izvođenje pripremnih radova, naravno, ,,u slučaju građenja objekata od opšteg interesa”.
Pojašnjavajući svoj stav da se ljudima kuće ne smiju rušiti, poslanica Kalezić objašnjava da je riječ o tome da se država obavezala da na human i stručan način riješi probleme nelegalnih naselja. „Dakle, ne govori se o objektima, akcenat je na problemima konkretnih urbanih zajednica. U suštini, predlagači Zakona su se samo zaklonili iza dva pilot projekta u kojima su urađena urbanološka, urbanistička, sociološka i ekonomska istraživanja konkretnih bespravnih naselja. A onda je zakonodavna materija usmjerena na legalizaciju pojedinačnih objekata”.
Zakon, po njenim riječima, ima dvije osnovne svrhe: predizbornu manipulaciju i ucjenjivanje bespravnih graditelja što je već razrađena praksa i aboliranje graditelja velikih objekata. ,,A prvo treba istražiti čiji su bili štićenici i vlasnici i kojim novcem su građeni objekti. Riječju, Zakon će ukloniti moguće tragove korupcije i pranja novca.”
Kao glavne posljedice ovakvog rješenja poslanica Kalezić vidi, pored pravne neigurnosti i nejednakog tretmana građana pred zakonom, prikrivanje višegodišnje korupcije, moguće i organizovanog kriminala, kao i obesmišljavanje sistema i prakse planiranja prostora.
,,Ide se sa neprovjerenom projekcijom znatnog priliva novca od legalizacije. Novca po ovom osnovu uopšte neće biti, ili će biti u mjeri da se malo ili ni malo može uraditi. Recimo, ako objektivno komunalno opremanje građevinskog zemljišta košta 50e/m2, za plac od 500m2 treba platiti 25.000. Ako to opština dobija za 20 godina, šta može da se očekuje kao rezultat?”, kaže Jelisava Kalezić.
U Krivičnom zakonu Crne Gore piše: ,,Ko protivno propisima o izgradnji objekata, planiranju i uređenju prostora započne građenje objekta bez prethodno pribavljene građevinske dozvole ili gradi objekat suprotno izdatoj građevinskoj dozvoli i tehničkoj dokumentaciji ili odluci nadležnog organa o zabrani građenja, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina”.
Pored toga, prema slovu zakona, ko kršeći propise, korišćenjem prirodnih bogatstava, izgradnjom objekata, izvođenjem kakvih radova ili na drugi način izazove oštećenje životne sredine u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniće se zatvorom do tri godine. Godinama smo slušali biologe koji su se žalili šta se sve podivljalom gradnjom uništavalo pored mora, u moru i drugdje, ali, zbog ,,uništenja ili oštećenja životinjskog ili biljnog svijeta velikih razmjera ili do zagađenja životne sredine u toj mjeri da su za njegovo otklanjanje potrebni duže vrijeme ili veliki troškovi, niko nije otišao u zatvor ni dan ni osam godina koliko je zakon prijetio.
Logika zakonodavca je jasna – svakom prema potrebama. Nekome treba sobica, nekome hotel. Prostor ovdje odavno nije bitan.
Miloš BAKIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice