Povežite se sa nama

REGION

ZAOŠTRENA RETORIKA NA RELACIJI BEOGRAD – PRIŠTINA: Opasnost od zamrzavanja konflikta

Objavljeno prije

na

radoicic

Na Kosovu bi mogao da uslijedi opasan period, vrijeme je pred praznike, katoličke i pravoslavne. Tako razmišlja Rada Trajković, jedna od najpoznatijih ličnosti među Srbina na Kosovu. Predsjednica nevladine organizacije Evropski pokret na Kosovu smatra da vladajući političari u Beogradu i Prištini računaju da od 15. decembra do 15. januara međunarodni predstavnici na Kosovu i u Srbiji uživaju u odmoru. ,,Strahujemo da će nešto organizovati, neki jači nemir, da bi normalno radili na projektu podjele”, misleći na srpske i kosovske čelnike, iznijela je Trajković svoje strahovanje.

U okviru onoga što bi mogle da budu konture, kako ga neki nazivaju, „dogovorenog sukoba”, zvaničnici Prištine i Beograda u posljednjih mjesec dana razmijenili su oštre mjere propraćene žestokim riječima. Sve to usred potpuno zastalih pregovora u Briselu o normalizaciji uzajamnih odnosa.

Posljednja takva mjera je odluka da srpske opštine na sjeveru Kosova nemaju više institucije u sistemu Kosova. Čelnici četiri opštine – Kosovske Mitrovice, Leposavića, Zubinog potoka i Zvečana – podnijeli su ostavke na svoje funkcije, pa administracija lokalne samouprave iz prištinskog sistema u tim opštinama više ne postoji. ,,Mi gradonačelnici smo podnijeli ostavku, i to ne zbog našeg hira, već zbog poteza kojim se onemogućava normalan život srpskom narodu na prostoru Kosova i Metohije”, saopštili su ti čelnici izabrani na izborima u organizaciji prištinskih vlasti.

Među razlozima zbog kojih su gradonačelnici podnijeli ostavke kažu, je „uvođenje anticivilizacijskih, protivpravnih i nehumanih taksi od 100 odsto, kontinuirano institucionalno nasilje kosovskih institucija, prebijanje političkih predstavnika srpskog naroda, neosnovano hapšenje naroda i pokušaj ubistva (potpredsjednika Srpske liste – prim autor) Milana Radoičića, zatim zbog kršenja svih međunarodnih sporazuma rezolucija Savjeta bezbjednosti UN 1244, Briselskog sporazuma, sporazuma CEFTA i na kraju zbog kršenja sopstvenih pravnih akata Prištine kojima bi se morala poštovati zagarantovana prava Srba”.

Takođe, sudije Suda u Mitrovici sa sudskim jedinicama u Zubinom potoku i Leposaviću, kao i radnici svih sudova, prestali su sa radom. Zbog novonastale situacije, formiran je i krizni štab koji radi 24 sata.

Kosovska vlada je 21. novembra uvela carinske takse od 100 posto za robe proizvođača iz Srbije i Bosne i Hercegovine i zabranila prodaju artikala na kojima kao zemlja uvoza nije navedeno ustavno ime Kosova. Od toga su izuzete inostrane kompanije koje imaju proizvodne pogone u Srbiji, poput Koka-Kole, Tuborga, Dukata, Rauča, Henkela, Meglea, Gorenja…

Vlada je u stvari povećala takse koje su važile od 6. novembra i do nove odluke iznosile 10 odsto. Ministar spoljnih poslova Kosova Bedžet Pacoli takvu je odluku protumačio kao „reciprocitet u odnosima, i kao poruku Srbiji da će za svako negativno ponašanje platiti cijenu”.

Vlasti Kosova već su više puta pribjegavale sličnim mjerama.

Najnovije ekonomske sankcije Prištine uslijedile su pošto Kosovo nije primljeno u međunarodnu policijsku organizaciju Interpol nakon žestokog nadmetanja njene delegacije s delegacijom Srbije. Delegacija BiH je takođe glasala protiv iako je bilo najavljeno da će biti suzdržana.

Uslijedilo je likovanje srpske strane u ,,velikoj pobjedi”, u kojoj je prednjačio ministar spoljnih poslova Ivica Dačić. Njegova dvosmilena izjava da su Albanci preko Kurca htjeli u Interpol, ,,pa su tako i prošli”, na Kosovu je shvaćena kao najveća moguća uvreda.

Direktor beogradskog Instituta za evropske poslove Naim Leo Beširi primjećuje da su „vlasti na Kosovu, koje su očigledno vrlo populističke, željele da skrenu pažnju s onoga što se vidi kao debakl njihovog Ministarstva spoljnih poslova povodom članstva u Interpolu. I onda su… očito imale ideju da pokažu građanima kako one jednostavno to mogu da vrate Srbiji tako što će povećati takse za 100 odsto”, ocijenio je Beširi.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je još prilikom uvođenja carina od 10 odsto kazao da će se vratiti za pregovarački sto jedino kada vlada u Prištini povuče odluku. Sada je premijer Kosova Ramuš Haradinaj uzvratio da carinu od 100 posto na proizvode iz Srbije i BiH ne treba smanjivati dok Srbija ne prizna Kosovo. ,,Bez ovakvog pristupa nemoguće je postići međusobno priznavanje, niti se može postići uzajamno prihvatljiv sporazum”, rekao je Haradinaj.

Policija Kosova je uhapsila nekoliko građana koji su u središtu Prištine, na Skenderbegovom trgu, javno palili neke od proizvoda iz Srbije, što su, prema medijima u Beogradu, neke televizijske stanice direktno prenosile. I u drugim sredinama na Kosovu paljeni su proizvodi iz Srbije.

Pored zvaničnog Beograda, ukidanje novih carina zatražili su visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini, komesar za proširenje Johanes Han te Austrija, zemlja predsjedavajuća Unijom. Pridružio im se i američki državni sekretar Majk Pompeo.

U međuvremenu su pripadnici ROSU, specijalne jedinice vlasti iz Prištine uhapsili tri žitelja sjevernog dijela Kosovske Mitrovice. Nisu uspjeli da u stanu nađu Milana Radoičića. Objašnjenje je bilo da su ta lica umiješana u organizovanje ubistva jednog od najpoznatijih srpskih političara na Kosovu Olivera Ivanovića, pre 11 mjeseci. Narednih dana uhapšena je i sekretarica pokojnog Ivanovića, Silvana Arsović.

To je pokrenulo proteste među Srbima na sjeveru Kosova.

Lokalni izvještači smatraju da je, nakon posljednjih poteza kosovskog premijera, situacija vrlo ozbiljna. „Mi smo interesna zona između dvije vlade, dva predsjednika i dvije skupštine i doživljavaju nas kao rejting-pijacu, pa kad god nekom treba malo rejtinga, on dođe ovdje i napravi neku pometnju. Bojim se da je ovog puta drugačije”, objasnila je novinarka glasila Kossev Milica Andrić-Rakić.

Ona smatra da je odlukom o povećanju akciza na 100 odsto premijer Ramuš Haradinaj produžio vijek trajanja svojoj vladi. S tom konstatacijom slaže se i Rada Trajković, bivša političarka s Kosova. „Ja mislim da je ovakva odluka kosovske Vlade čisto politička… premijer Ramuš Haradinaj je protiv podjele i na taj način je želio da pregovore predsjednika Vučića i Tačija dovede u fazu stajanja ili prekida.”

Bivši diplomata, dobar poznavatelj Balkana, sadašnji spoljnopolitički savjetnik Volfgang Petrič ukazuje da u Prištini vladaju velike razlike između predsjednika Hašima Tačija i premijera Ramuša Haradinaja. „Tači je sa srpskim kolegom Vučićem tokom ljeta uveo u razmatranje razmjenu teritorija sa ciljem obostranog priznanja. To je na Kosovu odbio premijer, a vjerovatno i većina stanovništva. Haradinaj sada koristi carine kao političko oružje. To je u suprotnostima sa sporazumom CEFTA,,,”, rekao je Petrič za bečki Kurir.

Iz Brisela izvještavaju kako zaoštrena retorika na relaciji Beograd-Priština otežava evropska nastojanja da se postigne sporazum o sveobuhvatnoj normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. U EU smatraju da Srbija i Kosovo, moraju ispuniti obaveze prema dijalogu. Portparolka visoke predstavnice EU Federike Mogerini Maja Kocijančič upozorila je da je ,,normalizacija odnosa direktno povezana s konkretnom perspektivom za aspiracije u EU”.

Radoičić čuvar Srbije

Lik i djelo Milana Radoičića privlače pažnju medija zbog kontradiktornih izjava koje je o njemu proteklih godina davao Aleksandar Vučić.

Milan Radoičić je 2013. godine zajedno sa svojim kumom Zvonkom Veselinovićem optužen za pomaganje u zloupotrebi, objavio je tada list Večerenje novosti. U istoj javnoj tužbi su zbog zloupotrebe javnog položaja optuženi Goran Makragić i Ivan Stamenović,

Dalje je navedeno da u optužnici piše da su četvorica optuženih na dionici Dimitrovgrad-Pirot, koji je dio Koridora 10, ,,bez odgovarajućih saglasnosti Ministarstva rudarstva i prirodnih resursa, kao i bez plaćanja naknade lokalnim vlastima, kopali šljunak i isporučivali ga neimarima na trasi nove saobraćajnice”. Time su pribavili protivpravnu imovinsku korist od 26,5 miliona dinara.

Suđenje za malverzacije na ovoj dionici i dalje je u toku pred Višim sudom u Pirotu, piše Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK).

To nije jedino djelo za koje se sudilo Radoičiću, ali ga je predsjednik Vučić 12. septembra 2017. spomenuo kao jednog od ,,čuvara Srbije na Kosovu i Metohiji”, prenosi Insajder.

Međutim, u dijelu intervjua koji je dao BIRN-u, a koji je posthumno objavljen, Oliver Ivanović označio je Radoičića kao jednog od glavnih centara moći na sjeveru Kosova i izrazio zabrinutost što ga predsjednik Vučić pominje kao čuvara Srbije. ,,Predsjednik je pomenuo Milana Radoičića što mene zabrinjava iskreno rečeno, strašno me zabrinjava da on uzima njega kao primjer borca za opstanak srpstva na Kosovu”, rekao je Ivanović.

Mjesec dana nakon ubistva Ivanovića u januaru 2018, i pet mjeseci nakon što je rekao da Radoičić ,,čuva srpstvo”, predsjednik Vučić je tvrdio da potonjeg ne poznaje.

Vučić je početkom ove nedelje za RTS rekao da Radoičić sigurno nije ubio Ivanovića i da ,,nije učestvovao u organizaciji, logistici, podstrekavanju” na ubistvo. Dodao je da je Radoičić ,,uvijek bio prvi na braniku Sjeverne Mitrovice”.

Kasnije je Vučić medijima govorio i kako ne zna kako Radoičić izgleda.

Radoičića, kako izgleda zna i premijer Kosova Haradinaj. On je u intervjuu za Slobodno srpski, emisiju Medija centra iz Čaglavice u decembru 2017, govoreći kako ima dobru saradnju sa kolegama iz Srpske liste u Vladi Kosova – kazao i da ima saradnju sa ljudima sa severa: ,,Milan Radoičić, na primer, verujem da i on ima svoju ulogu. On je neko sa severa, koji je pitan za sve, i ja pričam i sa njim.”

Sada je Haradinaj poslao svoje pretorijance na čoveka s kojim se redovno neformalno sastajao u VIP ložama odabranih kosovskih krčmi. Postavljaju se pitanja: Kako se u sve ovo uklapa prištinska poternica za Radoičićem? Možda je Radojičić samo dodatna moneta za potkusurivanje? Da li će ga Beograd u određenom trenutku pustiti niz Ibar?

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRUGAČIJE OBILJEŽAVANJE „OLUJE“ U HRVATSKOJ: Dan koji težinu tek treba da dobije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Konačno su se na proslavi u Kninu pojavili Srbi, odnosno pojavio se potpredsjednik Vlade Boris Milošević. To je izazvalo oduševljenje političkog establišmenta, koji je, kao nikada do sada, govorio o zločinima nad Srbima i patnjama koje je oko 200.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti preživjelo tog vrućeg augusta 1995

 

Hrvatska je proslavila Dan domovinske zahvalnosti i totalno je zadovoljna načinom na koji je to napravila. Konačno su se na proslavi u Kninu pojavili Srbi, odnosno pojavio se samo jedan i to potpredsjednik Vlade Boris Milošević, što je izazvalo oduševljenje političkog establišmenta, koji je, kao nikada do sada, govorio o zločinima nad Srbima i patnjama koje je oko 200.000 hrvatskih građana srpske nacionalnosti preživjelo tog vrućeg augusta 1995.

Incidenata nije bilo. Dobro, ustaše okupljene oko notornog pukovnika HOS-a Marka Skeje, urlali su ustaški pozdrav „Za dom spremni”, ali tek kada su se svjetla reflektora ugasila i kada se vrh države povukao s pozornice. Do tada ih je na lancu držala Vojna policija. Ista ona koja je, skupa s pripadnicima MUP-a, tokom i nakon Oluje, mjesecima promatrala čerečenje mrtve lešine takozvane Republike Srpske Krajine, kompletne infrastrukture na tom području, paljenje svega što se zapaliti dalo od nepokretne imovine protjeranih Srba, ubijanje između jedne i dvije hiljade nesretnika koji su poslušali ciničnu poruku predsjednika Franje Tuđmana, koju je svako malo emirtirao državni radio i kojom su pozivani da ostanu u kućama, jer im se ništa neće dogoditi.

Na kraju se ni tada, a ni do dana današnjeg, apsolutno ništa nije dogodilo ubicama koji su sa zemlje i iz zraka mitraljirali i avionskim bombama zasipali kolonu nesretnika u bijegu, čak i kada su, kao u Dvoru bili na samoj granici RH ili na Petrovačkoj cesti, kada su tu granicu već prešli.

„Žalimo za žrtvama”, naglasio je premijer Plenković misleći na srpske civile i to je baš lijepo od njega, kao i to da je zločine nazvao „ružnim ožiljkom” na inače „pravednom licu” Domovinskog rata. Zločine je nazvao „posrtajem”, što je konstrukcija koja baš nimalo ne bi trebala zadovoljiti porodice žrtava, ni ljudi iz kolone, čije patnje do dana današnjeg nisu priznate.

Sa željom da se te žrtve priznaju, da se zločinci kazne, da se poprave uvjeti u kojima žive preostali Srbi u Hrvatskoj i da se konačno, kako je rekao, „prekine spirala mržnje”, u Knin je došao Boris Milošević, potpredsjednik Vlade i predsjednik Srpskog narodnog vijeća, kojem je prije Oluje u jedinice HV-a mobiliziran otac, koji je poslan da od sunarodnjaka „oslobodi” vlastitu majku. Nažalost, nije je zatekao živu, jer su je na ognjištu ubili njegovi suborci.

Saša KOSANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

REGION

ŠPIJUNSKA AFERA TRESE SRBIJU: Mnogo buke, malo detalja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Snimak špijunskog djelovanja ruskih službi u Srbiji je nametnuo pitanje budućih odnosa Srbije sa Rusijom. Vučić uvjerava javnost da se ti odnosi neće mijenjati i da Srbija ne želi “novu 1948.”. No, neki anlitičari ukazuju da su odnosi Beograda I Moskve ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini

 

Nova špijunska afera trese Srbiju. Aferi Krušik, fabrike iz namjenske industrije Srbije, navodnoj prodaji srpskog oružja Ukrajini, pridružio se snimak objavljen na Youtube prema kojem ruski obavještajac razmjenjuje sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije plastične kese nalik onima iz samoposluga. Potonji potom u automobilu prebira pare koje je, izgleda, dobio od stranog obavještajca.

Srpske vlasti se ne odlikuju transparentnošću kada su ovakvi slučajevi u pitanju, pa je iznenađujuća brzina kojom je potvrđena autentičnost snimka i još otkriven identitet ruskog obavještajca. „Snimak je autentičan i na njemu se nalazi ruski obavještajac Georgij Kleban“, kazao je medijima Relja Željski, načelnik analitike Bezbednosno informativne agencije (BIA).

Upitan o uticaju špijunske afere na odnose Srbije i Rusije, predsjednik Aleksandar Vučić, koji treba da se 4. decembra sretne u Moskvi sa Vladimirom Putinom je rekao kako mu nije jasna logika u čitavom špijunskom događanju. Naveo je da Srbija ničim nije ugrozila ruske interese i da se nada kako šef ruske države nije bio obavješten o tom djelovanju. „Sve će nas ovo natjerati da još snažnije radimo na vojnoj neutralnosti Srbije, i Srbija se neće okretati ka NATO“, naglasio je Vučić. Javnost je uvjeravao da se odnosi sa Rusijom neće mijenjati i da Srbija ne želi „novu 1948”.

Mnogo je buke ali mnogi detalji o aferi nijesu poznati ni nakon Vučićevog obraćanja. Kako je primjetio Predrag Petrović, izvršni direktor nevladinog Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku, ne zna se čak ni da li je i šta je dato za novac koji ruski obavještajac na snimku daje penzionisanom potpukovniku Vojske Srbije Z.K.

Ljubodrag Stojadinović, penzionisani pukovnik, kolumnista portala Peščanik, smatra kako snimak ostavlja upečatljiv utisak o špijunskom amaterizmu. „Zašto bi ti ljudi, upleteni u naivni dramolet, uopšte nosili kese? Zbog čega bi potpukovnik u kolima brojao pare?” upitao se Stojadinović. On smatra da je tek neozbiljno ukoliko je srpski potpuknovnik predao papire koji bi mogli da budu dio ratnog plana. Nije vjerovatno da postoji bilo šta iz te oblasti što Rusi ne znaju, a i ako postoji, takvi papiri se mijenjaju istog trenutka kad se sazna da više nijesu tajna.

Predrag Petrović postavlja i pitanje zašto se čekalo gotovo godinu da snimak bude objavljen i zašto je Savet za nacionalnu bezbednost zasijedao četiri dana po objavljivanju snimka. „Meni to sve izgleda kao odlična prilika da afere koje pogađaju Srpsku naprednu stranku, pokušaju da se skrajnu i zataškaju – afera Krušik, plagirani doktorat Siniše Malog …”, rekao je Petrović.

Vučić je aferu stavio i u kontekst napada na srpsku namjensku industriju. Kako je fabrika Krušik važan dio te industrije, najnovija afera tvrdi on, dio je koordinisanih napora stranih službi da u Srbiji bude uništena proizvodnja naoružanja.

Petrović je podsjetio kako su se na račun Krušika bogatile privatne firme, prije svega GIM, koja je u vezi sa Brankom Stefanovićem, ocem ministra policije Nebojše Stefanovića. „Ukoliko moramo da razmišljamo o nasrtajima na namjensku industriju, onda su to korupcija i kriminal unutar Srbije, a ne niko spolja“, naglašava Petrović.

Petrović ne vjeruje da bi afera, sudeći po dostupnim inormacijama mogla uzdrmati odnose Moskve i Beograda. „Odnose Rusije i Srbije može da poremeti izbor – da li Srbija želi da se približava Zapadu ili Rusiji. Ukoliko je strateški interes Srbije da ulazi u EU i da pripada zajednici zapadnih država, onda će morati i da na drugačiji način reguliše odnose i interese sa Ruskom Federacijom”, navodi Petrović.

Vučić je ruskom ambasadoru u Beogradu, uputio pitanje – „Zašto?” Upitan da li će to isto pitati i Putina, Vučić je uzvratio „Šta ću da razgovaram sa predsednikom Putinom, to je za nas dvojicu. U četiri oka ćemo da razgovaramo.”

U Kremlju vjeruju da ništa neće baciti sijenku na Vučićevu posjetu, izjavio je portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov. „Svjesni smo činjenice da postoje određene strane koje bi voljele unaprijed da prekinu tu posjetu i ubijeđeni smo da to neće moći da učine”.

Marija Zaharova, portparolka Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, objavljivanje snimka je nazvala „provokacijom uoči sastanka na najvišem nivou”. No, istovremeno je rekla i da „ne razumije saopštenje srpske vlade da je situacija veoma ozbiljna”.

Novinar iz Moskve Roman Dobrokhotov ukazuje pak da GU, Glavna uprava Generalštaba Oružanih snaga Ruske Federacije ne može da izvodi operacije bez znanja vrhovnog komandanta, u ovom slučaju Putina. „Specijalne službe Srbije ponijele su se profesionalno, a političko rukovodstvo je uplašeno… Vučiću je glavni zadatak bio da pokuša da nekako riješi situaciju, a da se ne svađa sa Moskvom”, ocijenio je Dobrokhotov.

Dobrokhotov, urednik ruskog sajta Insajder koji je uradio više istraživanja vezanih za GU, smatra da Rusija odavno i otvoreno u balkanskim zemljama vodi „informacioni rat”. Ona želi da oduzme suverenitet Srbiji i drugim balkanskim zemljama i da učini sve kako ne bi dospjele pod okrilje NATO.

Othon Anastasakis, britanski ekspert za jugoistočnu Evropu, smatra da je Srbija jedna od zemalja gdje se odvija takmičenje obaveštajnih službi – istočnih i zapadnih u geopolitičkim igrama. „Podjele unutar zemlje olakšavaju tu vrstu takmičenja obavještajnih sektora Istoka i Zapada na tlu Srbije.” On ukazuje da Moskva izaziva unutrašnje podjele u državama-kandidatima za članstvo u EU koje su najranjivije, kako bi imala saveznika. „Srbija je u tom smislu najpogodnija, zato što postoji podrška u srpskom narodu za Rusiju, kao i za Putina lično.”

 Relativno skromna špijunska afera mogla bi da bude iskorišćena za niz još teško čitljivih političkih poteza. U Srbiji najavljuju donošenje deklaracije o „političkoj nezavisnosti i vojnoj neutralnosti“. Puštanje u opticaj „političke nezavisnosti“ za vojno-političkog komentatora Aleksandra Radića je povezano sa izborima. „Ukoliko nemate neke velike uspjehe kojima možete da se pohvalite pred građanima Srbije, onda dobro zvuči da je Srbija drugačija od ostalih zemalja, i da smo samostalni u odnosu na sve ostale. Nakon loših vijesti koje su stigle iz EU, čini mi se da Vučić prepoznaje momenat da ponudi naciji sliku neke alternative. To je donekle i poruka EU: „učinite nešto oko ubrzanja evropskog puta Srbije ili ćemo biti prinuđeni da tražimo neki drugi put“, kaže Radić.

Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić je za Dojče vele kazao kako smatra da su odnosi sa Rusijom ozbiljnije poremećeni nego što se to na prvi pogled čini”.  Vučića čeka veoma težak razgovor sa Putinom i mislim da Rusija neće lako odustati od Srbije kao posljednjeg uporišta svojih interesa na Zapadnom Balkanu“.

Aleksandar Radić procjenjuje da će afera neminovno umanjiti autoritet ruskog političkog i vojnog uticaja u Srbiji. On zaključuje: „Stvorena je slika o tome da saradnja nije toliko iskrena s ruske strane. Bar ne onoliko iskrena koliko to očekuje veći dio srpskog javnog mnjenja“.

 

Zabrinutost Stejt departmenta

U prvoj reakciji, Stejt department je izrazio zabrinutost zbog izveštaja o ruskom uplitanju u Srbiji. „Sjedinjene Države podržavaju napore Srbije da istraži ovaj incident i podstiču Vladu da odgovorne za ove nezakonite aktivnosti smatra odgovornim, u skladu sa vladavinom zakona”, rekao je portparol Stejt departmenta.

RFE je imao uvid u izvještaj Ministarstva odbrane SAD od maja ove godine prema kome je na Zapadnom Balkanu Srbija najpopustljivije okruženje za ruski uticaj. Navodi se da su bilateralni odnosi Srbije i Rusije bili na znatno nižem nivou prije dolaska na vlast SNS, na čelu sa Vučićem 2012. Ministarstvo ocjenjuje da je ta saradnja rezultirala potpisivanjem ugovora o strateškoj saradnji u novembru 2013, kao i da jedino Srbija na Zapadnom Balkanu ima potpisane ugovore o saradnji u oblasti bezbjednosti. Naglašava se da jedino Srbija učestvuje u zajedničkim vojnim vježbama s Rusijom, najmanje dva puta godišnje od 2014, kao i da blagonaklono gleda na pomoć prilikom nabavke vojne opreme.

Navodi se da Srbija odbija da ide ka članstvu u NATO-u, ali je članica programa Partnerstva za mir i da su SAD njen najaktivniji vojni partner. „Srbija ima više nego dvostruki broj angažmana sa SAD-om nego s bilo kojom drugom državom. Međutim, manjak transparentnosti u strateškim i operativnim prioritetima Srbije komplikuje saradnju u oblasti odbrane”, navodi se u izvještaju.

Ministarstvo navodi kako postoje dokazi da Rusija podržava separatistički pokret bosanskih Srba, na čelu s Miloradom Dodikom, s ciljem da spriječi ulazak BiH u NATO i EU.

Američko ministarstvo odbrane smatra da je Rusija na Zapadnom Balkanu odlučna da odbije uticaj Evropske unije i SAD i umanji djelovanje NATO. SAD i EU ne mogu sebi priuštiti ambivalentnost na Zapadnom Balkanu, jer takav pristup otvara vrata „ruskom malignom uticaju”, zaključuje Ministarstvo odbrane SAD.

 

Kosovo i ostale igre

Rusija Srbiji neće biti toliko privlačna kada bude riješeno pitanje Kosova, smatra Maksim Samorukov, zamjenik glavnog urednika moskovskog Karnegi centra. Zato Rusija smatra kako je njen interes da pitanje Kosova ne bude riješeno, tvrdi ovaj analitičar. Po Samorukovu Srbiji je potrebna Rusija na međunarodnom nivou i njena moć u UN kako bi spriječila potpuno priznanje Kosova.

„Zapadni Balkan nije prioritet za Rusiju i ona nije spremna da u region uloži mnogo novca ili napora, ali ne želi ni Zapad na Balkanu,” kaže Samorukov. „Geopolitički limbo u kome se region trenutno nalazi je idealan za Rusiju. Ni potpuna stabilizacija, ni potpuna destabilizaciju, već nešto između. Rusija ne želi da zamrznuti konflikti na Balkanu budu riješeni, jer oni drže Zapadni Balkan dalje od NATO i EU. No, Rusija ne želi ni da ti konflikti postanu aktivni, jer i ona ima svoju crvenu liniju.”

Samorukov ilustruje: „Rusija želi da Milorad Dodik uspori saradnju Bosne i Hercegovine sa NATO i EU. No, ne i da Dodik proglasi nezavisnost RS, jer bi to Rusiju stavilo u veoma neugodan položaj da mora da bira – da li da nastavi da podržava Dodika ili ne, te da postane aktivnija u regionu.”

Samorukov smatra kako Srbija ne zauzima tako važno mjesto u Rusiji, kao što Rusija zauzima u Srbiji. No on misli a da je vladajuća elita u Srbiji, uprkos iskazivanju prijateljstva sa Rusijom, ipak prozapadna. „Niko više u Srbiji nije spreman da se bori za Kosovo, ono je za njih adut u pregovorima sa EU. Mislim da je glavni prioritet aktuelne vladajuće elite u Srbiji prozapadna orijentacija, koja treba da im pomogne u drugom prioritetu – da ostanu na vlasti što je duže moguće.”

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

REGION

POMUĆENA EVROPSKA PERSPEKTIVA BALKANA: Veto igrači i brzina puža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odluka Evropskog savjeta da se ne otvore pregovori o članstvu Sjeverne Makedonije i Albanije imaće veoma loše posljedice po  region.  Vjerodostojnost EU na Balkanu je na istorijskom minimumu

 

Tužno i kratkovido. To su riječi koje najčešće koriste evropski analitičari kada komentarišu odluku Savjeta EU da odloži otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom. Te zemlje su preduzele niz mjera kako bi ispunile sve što je od njih Brisel tražio.

Skoplje je čak postiglo dogovor sa Atinom oko promjene imena te države, pa su Makedonci vjerovali da će na samitu EU konačno dobiti zeleno svijetlo za početak pregovora. Vlada premijera Zorana Zaeva je, protivno svim obećanjima, ostavljena na vjetrometini. Da bi sačuvao lični kredibilitet, razočarani Zaev je kazao da će mandat vratiti narodu. Vanredni izbori u toj državi biće održani u aprilu naredne godine.

Iako se i Evropska komisija založila za otvaranje pregovora, veto je pritisla Francuska, tačnije njezin predsjednik Emanuel Makron. U strahu od opozicije koja mu duva za vratom, odnosno ishoda lokalnih izbora u toj zemlji, koji se trebaju održati na proljeće naredne godine, on se odlučio da blokira evropske aspiracije Skoplja, dok su u slučaju Albanije, takođe iz unutarpolitičkih razloga, suzdržane bile još i Holandija i Danska.

„Francuska je pokazala spremnost da drži ostatak EU, ali i zemlje van Unije, za taoce svoje političke agende. To nije novina, ali ovako radikalan način svakako nije dobar signal za budućnost proširenja“, rekao je profesor Univerziteta u Gracu Florijan Biber.

U pauzi mučne debate oko izlaska Velike Britanije iz EU, evropski čelnici su se tek dogovorili o da početak pregovora sa ove dvije zemlje razmotre iduće godine, u maju, kada će u Zagrebu, tokom predsjedavanja Hrvatske, biti održan novi samit.

Možda za Sjevernu Makedoniju bude nova prilika do kraja 2019., jer je predstavnik Finske, koja u ovom šestomjesečju predsjedava Unijom, u izvještaju o sastanku Evropskog saveta naveo da će se do kraja godine ponovo raspravljati o otvaranju pregovora sa Skopljem.

Na tome posebno insistira tzv. Višegradska grupa koju čine Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka. “Novo, treće po redu odgađanje početka pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom destabilizovaće cijelu regiju, a negativno će se odraziti i na budući kredibilitet i uticaj EU u državama Zapadnog Balkana”, upozorili su zvaničnici tih zemalja.

EU su u ovom slučaju  pokazala kao nevjerodostojna zajednica koja gazi vlastita obećanja što će u ovom regionu uzrokovati frustriranost i pad motivacije i spremnosti za reforme.

“Nijeste vi krivi, mi smo. Vi ste obavili svoj posao, mi svoj nijesmo”, poručio je građanima Albanije i Sjeverne Makedonije predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk. Odlazeći predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker ocijenio je da je riječ o “istorijskoj greški”. Tim prije što odluka o početku pregovora o članstvu ne znači  članstvo, nego u prvom redu ima  simbolično značenje kako bi se iskazalo priznanje za postignuto i kako bi se podstakle te zemlje na dug i naporan proces pristupanja država kandidata EU.

Prema riječima Aleksandre Štiglmajer iz Evropske inicijative za stabilnost, vjerodostojnost EU je na Zapadnom Balkanu na – istorijskom minimumu. „Ovo je apsolutno najniža tačka na kojoj smo se našli u posljednjih 20 godina kada je u pitanju politika proširenja“, kazala je ona za DW.

Makronov nerazumni veto uvalio je EU u dvostruku krizu vjerodostojnosti – jednu na Balkanu, drugu u samom Briselu. Razumijevajući da se na taj način opasno potkopava zajednička politika EU, Evropski parlament je usvojio rezoluciju kojom je osudio odlaganje pristupnih pregovora Albanije i Sjeverne Makedonije i podržao nastavak politike proširenja na Zapadni Balkan.

“EU je još  otvoren projekt koji ne može biti upotpunjen kao projekt mira i prosperiteta za sve dok god zapadni Balkan, kao jedna od ključnih regija za funkcionisanje EU i mira na kontinentu, ostaje izvan toga”, kaže novi izvjestilac EP za Crnu Goru, Tonino Picula, raniji hrvatski minsitar vanjskih poslova, kaže.

Ako se ima u vidu činjenica da je EP jedina evropska institucija koja ima direktan legitimitet građana, a da su poslanici izabrani u maju ove godine, odluka Evropskog savjeta bi paradoksalno mogla vratiti pitanje Balkana opet na čelu agende EU. Tačnije, pokrenuti praktično zaustavljeni proces integracija, uključujući tu i Crnu Goru.

Tako je, nakon četiri godine, Evropska komisija u utorak potvrdila da je Hrvatska ispunila sve tehničke kriterijume da postane članica Šengen zone.

Nakon glasanja u utorak u Američkom senatu izvjesno je da će Sjeverna Makedonija krajem decembra postati članica Sjeverno-atlantske alijanse (NATO). Parlament te države je, još u jeku krvavih sukoba na području bivše Jugoslavije, 1993. godine, izglasao Deklaraciju o ulasku u NATO.

”Moramo sada snažno podržati i blisko sarađavati sa ovim zemljama kako bi se što je više moguće umanjio ovaj udarac”, navodi njemačka kancelarka Angela Merkel, pa u crnogorskoj vlasti očekuju da bi, na ovom valu, u ovoj godini, mogli da otvore posljednje pregovaračko poglavlje (8- konkurencija).

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ističe da je Crna Gora već sedam godina u pristupnim pregovorima, ima svoje domaće zadatke koje vlasti sporo i nevoljno ispunjavaju, a neke i ignorišu.

“Naša država posljednjih godina u oblastima 23 i 24 bilježi i ozbiljnu regresiju. To nije pitanje učinka onih u Vladi koji vode ovaj proces tehnički i na stručnom nivou, već se radi o odgovornosti onih koji donose političke odluke na najvišem nivou”‚ rekla je Uljarević. On aje precizirala da su domaći “veto igrači” iz struktura vlasti i njima bliskih krugova za sada jedini krivci što Crna Gora ide “puževom brzinom” ka EU.

U situaciji kada evropske političke dionice padaju na svim tržištima, jedino ko od nje još  nešto traži je jugoistok Evrope. Zato je prihvatanje tog političkog izazova i šanse, koliko god od toga bježali, nužnost za države EU. „Proširenje EU nije mrtvo, ali će zahtjevati više vremena i biti više frustracija nego što smo očekivali”, zaključuje profesor Biber.

                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo